Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1870/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj tužiteljice IZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Alenu Đapiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po Odvjetničkom društvu Kallay i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4037/2023-18 od 22. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4037/2023-18 od 22. listopada 2024. potvrđuje u točkama I, II i III izreke te odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki IV izreke za iznos od 2.228,09 eura s kamatama.

II Djelomičnim uvažanjem žalbe tuženika preinačuje se odluka o parničnom trošku sadržana u točki IV izreke citirane presude za iznos od 1.507,72 eura s kamatama (preko iznosa od 2.228,09 eur do iznosa od 3.735,81 eur) i sudi:

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.507,72 eura s kamatama.

III Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1. Ugovora o kreditu br. 418-50-3241010 od 25. siječnja 2006., zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je u članku 1. ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti 16.813,40 CHF, po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, članak 7., u dijelu u kojem je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća (točka I izreke). Utvrđeno je da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2. narečenog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora (točka II izreke). Tuženik je obvezan isplatiti tužiteljici iznos od 1.943,63 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose (točka III izreke) te naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 3.735,81 eur sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja (točka IV izreke).

2. Protiv citirane presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP), predlažući da se presuda preinači na način da se tužbeni zahtjevi odbiju u cijelosti, odnosno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz obvezu naknade parničnog troška.

3. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu kojim negira sve žalbene navode tuženika kao neosnovane, predlažući da se žalba odbije i presuda suda prvog stupnja potvrdi uz obvezu naknade troška sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da su ništetne i bez pravnog učinka nepoštene ugovorne odredbe čl. 1., čl. 2. i čl. 7. Ugovora o kreditu broj 418-50-3241010 kojeg su stranke sklopile 25. siječnja 2006., u dijelu u kojem je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, kao i u dijelu u kojem je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, te zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 1.943,63 eura s kamatama.

6. U provedenom je postupku utvrđeno nespornim:

- da je tuženik kao kreditor, tužiteljici kao korisnici kredita, na temelju predmetnog Ugovora o kreditu odobrio kredit u iznosu 16.813,40 CHF u kunskoj protuvrijednosti, namjenski, s rokom otplate 84 mjeseca, uz promjenjivu godišnju kamatnu stopu sukladno odluci o kamatnim stopama kreditora koja je na dan zaključenja ugovora iznosila 15% godišnje.

7. Ocjenom provedenih dokaza, te cijeneći sadržaj ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sud prvog stupnja zaključuje da se iste temelje na jednostranim odlukama banke na štetu potrošača, pa imajući u vidu pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., pozivom na odredbe iz čl. 81., 82. i 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 – dalje ZZP/03), čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15, 14/19 – dalje ZZP/14), čl. 502.c ZPP-a, te čl. 241., čl. 323., čl. 1111. st. 1. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO), utvrđuje ništetnima ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su izazvale znatnu neravnotežu u odnosima stranaka na štetu potrošača.

8. Na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka utvrđuje da je tužiteljica na temelju ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli preplatila iznos od 1.943,63 eur s kamatama na pojedine iznose, pa na temelju čl. 323., čl. 1111. st. 1. i čl. 1115. ZOO-a zauzima stav da joj pripada pravo na povrat tog iznosa sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana izvršenih uplata do isplate, budući da se tuženik ne može smatrati poštenim stjecateljem.

9. Prigovor zastare odbija pozivom na odredbu čl. 241. ZOO-a utvrđenjem da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, u konkretnom slučaju od 13. lipnja 2014. za odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu, pa kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 7. lipnja 2019., utvrđuje da navedeni zastarni rok nije protekao.

10. Stoga odlučuje kao u točkama I, II i III izreke pobijane presude.

11. Odluku o parničnom trošku donosi pozivom na odredbu čl. 154. st. 1. ZPP- a i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 - dalje Tarifa), te tužiteljici dosuđuje trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, sastava dvije žalbe po 100,00 eura, sastava sedam podnesaka po 200,00 eura, sastav dva podneska po 50,00 eura, za zastupanje po punomoćniku odvjetniku na tri ročišta po 200,00 eura, pristup na jedno ročište 100,00 eura, ukupno 2.600,00 eura, PDV od 25%, trošak financijskog vještačenja prije podnošenja tužbe, trošak financijskog vještačenja u ovom predmetu i trošak pristojbe, što iznosi ukupno 3.735,81 eur.

12. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 354. st. 2. ZPP-a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka, pa tako ni ona iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u proturječju, te je presudu moguće ispitati.

13. Nije počinjena ni bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 338. st. 4. ZPP-a, budući da pismeno izrađena presuda ima uvod, izreku i obrazloženje, s time da su u obrazloženju sumarno izloženi zahtjevi stranaka, činjenice koje su iznijele i dokazi koje su predložile, posebno je navedeno i obrazloženo koje je od tih činjenica sud utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, koje je dokaze izvodio i zašto, te kako ih je ocijenio, kao i koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka.

14. Neosnovano se žalbenim navodima tuženika osporava status tužiteljice kao potrošača, o čemu je sud prvog stupnja pravilno zaključio uvidom u predmetni ugovor o kreditu koji je sklopljen radi kupovine osobnog automobila; u čl. 6. Ugovora navodi se namjena: Hyundai auto Zagreb d.o.o. – akcija – CHF, te iskaza tužiteljice na ročištu 17. rujna 2024. da se radilo o namjenskom kreditu za kupnju vozila, na što tuženik nije imao primjedbi. Štoviše, na tuženiku je bio teret dokaza o suprotnom, a što isti tijekom postupka nije dokazao.

15. Ovaj sud prihvaća pravilnim utvrđenje suda prvog stupnja vezano za razloge kojima je iznesen zaključak u pogledu pravne valjanosti odredbi konkretnog ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, koje pitanje je sud riješio i na individualnoj razini ovog parničnog spora, uvažavajući ujedno i direktni i obvezujući učinak odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno odredbama čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13 – dalje ZZP/07) te čl. 502.c ZPP-a.

16. Pri tome, tuženik, na kojem je bio teret dokaza, nije dokazao da bi o navedenim odredbama pojedinačno pregovarao sa tužiteljicom, cijeneći da je tuženik tijekom postupka isticao da ni jednoj ugovornoj strani u vrijeme pregovaranja i sklapanja ugovora o kreditu nije bilo poznato na koji način će se kretati tečaj hrvatske kune prema CHF te da je poslovanje tuženika kao bankarske institucije u cijelosti ili barem većim dijelom podložno tržišnim uvjetima, odnosno kretanju određenih parametara na tržištu tako da tuženik nije mogao utjecati na visinu kamatnih stopa niti unaprijed predvidjeti mogući rast istih, čime tuženik ponavlja navode iz postupka vođenog po prethodno citiranoj kolektivnoj tužbi za zaštitu potrošača vođenoj kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012, te negira navode o upoznavanju potrošača s tim rizikom jer ako, kako sam navodi, on to nije znao, tada o tome nije ni informirao tužiteljicu. K tome, od tuženika se ne očekuje da zna kretanje tečaja švicarskog franka kroz razdoblje trajanja Ugovora o kreditu, već su za ocjenu primjerenosti sadržaja obavijesti o rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka bile ključne obavijesti da je švicarski franak volatilna valuta koja aprecira kada dolazi do poremećaja na tržištu te da Hrvatska narodna banka nije poduzimala mjere monetarne politike upravljanja tečajem kune u odnosu na tečaj švicarskog franka kao što je to učinila u odnosu na euro, zbog čega se ti krediti po svojoj rizičnosti i bitno razlikuju od kredita na hrvatskom tržištu u eurima i da je o tome obavijestio tužiteljicu, dok tuženik tijekom postupka pa ni sada u žalbi činjenično ni ne tvrdi da bi joj dao takve obavijesti. Za navesti je i da je tuženik u dokaz tvrdnji da bi pojedinačno pregovarao sa tužiteljicom odustao od saslušanja svojeg zaposlenika KZ.

17. Prema čl. 22. ZOO-a dopuštena je odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorene obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti. Međutim, valutna klauzula sadržana u odredbi čl. 22. st. 1. ZOO-a nije i ne bi smjela biti izvor neravnoteže između prava i obveza stranaka bilo kojih ugovora pa tako ni ugovora o kreditu kao potrošačkih ugovora, kraj činjenice da se i Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju broj U-I-392/2011 i dr. od 13. prosinca 2016. izjasnio kako je ta odredba po svojoj pravnoj naravi dispozitivna odredba koja je neutralna prema svojim adresatima, što znači da u pravnom smislu osigurava jednakost obiju ugovornih strana određenog pravnog posla.

18. Pri tome je za istaknuti da predmetni ugovor o kreditu u tom dijelu nije utvrđen ništetnim zbog toga što je ugovorena valutna klauzula u CHF, već iz razloga što tuženik nije tužiteljicu na pravilan način informirao o rizicima takve klauzule, a što je i dovelo do neravnoteže između parničnih stranaka i posljedično tome do ništetnosti te odredbe, a kako je to obrazloženo u odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske u postupku kolektivne zaštite potrošača.

19. Nadalje, za navesti je da je ugovorna kamata u ugovoru o kreditu sadržajno naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu za određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga, ugovorna kamata kao takva mora biti određena, odnosno odrediva, a u smislu odredbi čl. 269.. st. 2. i čl. 272. ZOO-a. Pored toga, unošenjem u ugovor o kreditu neodređene formulacije u odnosu na promjenu kamatne stope, a kako je to učinio tuženik u konkretnom slučaju, i po ocjeni ovoga suda suprotno je načelu savjesnosti i poštenja kojeg su se sudionici ugovornog odnosa dužni pridržavati u smislu čl. 4. ZOO-a, te je na taj način tužiteljica kao korisnica kredita i potrošač dovedena u neravnopravan položaj u odnosu na banku kao trgovca.

20. Kamatna stopa ("cijena") u predmetnom ugovoru o kreditu u trenutku njegovog sklapanja bila je ugovorena: redovna kamata 3,50%, godišnja, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora; kamata po dospijeću u visini zakonske zatezne kamate, koja u trenutku sklapanja tog ugovora iznosi 15% godišnje, promjenjiva, a obračunava se na sve dospjele i neplaćene iznose (uključivo redovnu kamatu) koje korisnik kredita duguje temeljem ovog ugovora. Prema ocjeni ovoga suda sadržaj takvih odredbi o kamatama nije lako razumljiv, odnosno nije dovoljno određen i preciziran zbog čega je dopušteno ocjenjivati jesu li one nepoštene ili nisu.

21. Razmatrajući jesu li spomenute odredbe nepoštene potrebno je imati u vidu da su prema odredbi čl. 295. ZOO-a opći uvjeti ugovora, ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva (st. 1.). Opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru, i u pravilu obvezuju kao i ove (st. 2.). Odredbom čl. 270. ZOO-a određeno je i da je ugovor ništetan kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva.

22. ZZP/03 važeći u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora u glavi 10 (čl. 81. – čl. 88.) regulira pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima te odredbom čl. 81. st. 1. propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok se prema st. 2. citiranog članka smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Stavkom 3. istog članka propisano je da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

23. Nadalje, odredbom čl. 82. ZZP/03 propisao je koje bi se ugovorne odredbe, uz ispunjenje pretpostavki iz toga članka Zakona mogle smatrati nepoštenima, a to su između ostalih: odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom, odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga, odredba kojom se cijena robe ili usluge utvrđuje u vrijeme isporuke robe, odnosno pružanja usluge ili odredba kojom se trgovcu dopušta povećanje cijene, u oba slučaja ne priznajući pritom potrošaču pravo na raskid ugovora ako je stvarna cijena znatno viša od cijene dogovorene u vrijeme sklapanja ugovora.

24. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, prema odredbi čl. 83. ZZP/03 uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

25. Odredbom čl. 87. ZZP/03 propisane su posljedice nepoštenosti ugovorne odredbe te je određeno da je nepoštena ugovorna odredba ništava (st. 1.), te da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe (st. 2.).

26. Dakle, i prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 143/13) postojala je zakonska obveza preciznijeg definiranja parametara o promjenjivoj kamatnoj stopi neovisno o tome što do stupanja na snagu toga Zakona nije postojala zakonska obveza izmjene ili usklađivanja odredaba u postojećim ugovorima o kreditu na način da se definiraju parametri promjenjivosti, a navedena nepoštena postupanja banaka su i bila povod preciznijem normiranju navedene zakonske obveze.

27. Prema čl. 138.a ZZP/07, a jednako tako i čl. 118. ZZP/14 propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. ZZP/07 (čl. 106. st. 1. ZZP/14) u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. ZZP/07 (čl. 106. st. 1. ZZP/14) obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Također, čl. 502.c ZPP-a koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, propisuje učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1 . ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Ova je zakonska odredba dodana u tekst ZPP-a odredbom čl. 49. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 57/11), stupile na snagu danom prijema Republike Hrvatske u Europsku uniju, 1. srpnja 2013., te se primjenjuje u ovom postupku u kojem je tužba podnesena 7. lipnja 2019. Stoga pravomoćna odluka suda donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku.

28. Iz navedenog proizlazi da je u postupku po kolektivnoj tužbi odlučeno o pitanju ništetnosti ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule na temelju jednostranih odluka banke te ugovaranja valutne klauzule vezane uz valutu CHF, bez prethodnog upoznavanja korisnika kredita o mogućim posljedicama izmjene odnosa tih valuta pa pravomoćna odluka donesena u tom postupku obvezuje i sud u ovom postupku.

29. Ništetnost kao posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe nastaje ugovaranjem takve odredbe, te je ona ništetna od svog početka (ex tunc).

30. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvoga ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

31. Imajući u vidu pravno pravilo o ex tunc učincima utvrđenja ništetnosti nepoštene ugovorne odredbe, ono ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da navedene odredbe nije bilo. U konkretnom slučaju to znači da potrošač kao korisnik kredita ima pravo na punu restituciju svih iznosa isplaćenih od trenutka sklapanja ugovora, temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

32. Ovakvi pravni učinci ništetnosti sadržajno odgovaraju pojmu "naknade štete" koji koristi već citirana odredba čl. 502.c ZPP-a, propisujući pravo fizičkih i pravnih osoba da se u posebnim parnicama za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presude kojom je prihvaćena tužba za zaštitu kolektivnih prava i interesa. Naime, pojam naknade štete koji ima u vidu ova zakonska odredba ne može se svesti na pojam naknade štete u smislu propisa obveznog prava o izvanugovornoj odgovornosti za štetu već, po prirodi stvari, podrazumijeva uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da nije bilo povrede njegovih prava i interesa.

33. Pravilnom primjenom materijalnoga prava odbijen je kao neosnovan prigovor zastare.

34. Budući da je tuženik sporni iznos glavnice i ugovorene kamate primio temeljem ništetnih ugovornih odredbi, tj. bez valjane pravne osnove, obveza vraćanja proizlazi i iz odredbe čl. 1111. ZOO-a koja regulira institut stjecanja bez osnove, a zastara potraživanja stečenog bez osnove nastupa u općem zastarnom roku od 5 godina (čl. 225. ZOO).

35. Rukovodeći se objedinjenim pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., a koje pravno shvaćanje prihvaća i ovaj sud, ako je ništetnost ustanovljena već u postupku zaštite potrošača, što je slučaj u ovoj pravnoj stvari, da tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojima se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite, pravilno je sud prvog stupnja otklonio prigovor zastare utuženog potraživanja obrazloženjem da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u dijelu u kojem je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u dijelu u kojem je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, postala pravomoćna 14. lipnja 2018., pa kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 7. lipnja 2019., podnesena je unutar općeg zastarnog roka od pet godina.

36. Iznos preplate pojedinih anuiteta pravilno je utvrđen primjenom tečaja u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Naime, kako je ugovaranje promjenjive kamatne stope na temelju jednostrane odluke banke te valutne klauzule utvrđeno ništetnim, proizlazi da ništetnošću nije zahvaćena samo početna kamatna stopa i tečaj CHF, pa je sud prvog stupnja pravilno utvrdio visinu tražbine tužiteljice na temelju nalaza i mišljenja vještaka.

37. Na donošenje drugačije odluke nisu od utjecaja žalbeni navodi kojima se ističe da sud nije uzeo u obzir negativne tečajne razlike, budući da je u konkretnom slučaju izostao tuženikov prigovor radi prebijanja ili protutužbeni zahtjev, pa stoga sud nije ovlašten ni dužan umanjiti tražbinu tužiteljice s negativnim tečajnim razlikama koje se odnose na razdoblje kada je tečaj hrvatske kune u odnosu na CHF bio manji od tečaja hrvatske kune – CHF na dan isplate kredita (tako i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-649/2023-2 od 5. ožujka 2024.).

38. Žalbeni navodi koji se odnose na tijek zateznih kamata, tvrdnjom da se tuženik ne može smatrati nepoštenim stjecateljem, također nisu osnovani iz razloga što je tuženik nepošteni stjecatelj, kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja, činjenicom da je zaključio ugovor s ugovornim odredbama koje su već tada bile protivne prethodno citiranim odredbama ZZP/03 i kao takve ništetne, slijedom čega je tuženiku sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a naloženo platiti zatezne kamate na pojedine preplaćene iznose od dana stjecanja preplaćenih iznosa kredita.

39. Slijedom izloženog pravilnom je primjenom materijalnoga prava utvrđena ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi, te prihvaćen restitucijski zahtjev za isplatu iznosa utvrđenih temeljem nalaza i mišljenja sudskog vještaka.

40. Međutim, djelomično su osnovani žalbeni navodi tuženika u odnosu na odluku o parničnom trošku. Naime, pravilnom je primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a tužiteljici trebalo priznati za zastupanje po punomoćniku odvjetniku, i to za sastav tužbe iznos od 200,00 eura prema Tbr. 7.1. Tarife, za zastupanje na ročištu 25. travnja 2023., na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima, iznos od 100,00 eura prema Tbr. 9.2. Tarife, za zastupanje na ročištima 10. siječnja i 17. rujna 2024. iznose od po 200,00 eura prema Tbr. 9.1. Tarife, za sastav podneska od 15. rujna 2022., kojim se tužiteljica očitovala na navode odgovora na tužbu tuženika iznos od 200,00 eura prema Tbr. 8.1. Tarife, za sastav podneska od 28. srpnja 2020. kojim je preciziran tužbeni zahtjev iznos od 50,00 eura prema Tbr. 8.4. Tarife, za sastav podnesaka od 5. listopada 2022., 2. travnja 2024. i 25. travnja 2024. iznose od po 50,00 eura prema Tbr. 8.4. Tarife, za sastav žalbi od 12. veljače 2020., 26. veljače 2021. i 26. travnja 2023. iznose od po 100,00 eura prema Tbr. 10.4. Tarife, za pristup ročištu za objavu presude 22. listopada 2024. iznos od 100,00 eura prema Tbr. 9.3. Tarife, što iznosi ukupno 1.500,00 eura, PDV od 25% u iznosu od 375,00 eura, trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura i trošak financijskog vještačenja koje je odredio sud u iznosu od 300,00 eura, ukupno 2.228,09 eura.

40.1. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 31. ožujka 2020. kojim je naknadno vezano uz podnesenu žalbu dostavila sudske odluke u potkrjepu podnesene žalbe, sastava podneska od 7. studenoga 2022. kojim ponavlja navode iznesene tijekom postupka i sastava podneska od 17. siječnja 2024. kojim dostavlja dokaz o plaćenom predujmu za financijsko vještačenje, budući da raspravnim rješenjem nije bila pozvana dostaviti taj dokaz, te da je uplata predujma razvidna iz obračunskog lista. Nije priznat ni trošak financijskog vještačenja koje je izradio vještak angažiran od strane tužiteljice, a nakon što je predmetni postupak već bio u tijeku. Stoga je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa od 2.228,09 eura, odnosno za iznos od 1.507,72 eura s kamatama.

41. Iz ovih je razloga na temelju odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

42. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka, budući da nije uspio u odnosu na meritum spora, dok u odnosu na odluku o parničnom trošku nisu nastali posebni troškovi. Tužiteljici nije dosuđen trošak odgovora na žalbu pozivom na odredbu čl. 155. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci 9. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović