REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Crikvenici - Stalna služba u Rabu
Šetalište Markantuna Dominisa 4
51280 Rab
Poslovni broj: Pn-40/2020-113
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Rabu po sucu dr. sc. Mirella Rodin u pravnoj stvari tužitelja 1. ČC, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. MC, OIB [osobni identifikacijski broj], 3. mldb. GC, OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po ocu i zakonskom zastupniku ČC, svi iz [adresa], 4. DC, OIB [osobni identifikacijski broj], 5. IC, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], svi zastupani po punomoćnicima odvjetnicima u OD VUKIĆ i partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB 94472454976, Listopadska 2, 10000 Zagreb zastupan po odvjetnicima iz OD GRGIĆ & PARTNERI iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 20. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, te 9. travnja 2026., kao dana objave
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku da prvotužitelju ČC s osnove naknade štete zbog povrede prava osobnosti, te s time u vezi pretrpljene neimovinske i imovinske štete, isplati iznos od 1.639,62 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, i to od 6.4.2020. godine pa do dana 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine pa do dana 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od dana 30.12.2023. godine pa do dana isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se za iznos od 860,38 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku po naprijed navedenim stopama od 6.4.2020. do isplate, zahtjev 1. tužitelja odbija.
II. Nalaže se tuženiku da prvotužitelju ČC s osnove naknade imovinske štete koja je nastala na osobnom automobilu marke "Volvo" reg. oznake i broja [registarska oznaka], i u svezi s tim, isplati iznos od 6.694,63 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 9. travnja 2026. pa do isplate, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se za iznos od 3.716,24 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku po naprijed navedenoj stopi od 9. travnja 2026. do isplate, zahtjev 1. tužitelja odbija kao neosnovan.
III. Nalaže se tuženiku da drugotužiteljici MC s osnove naknade štete zbog povrede prava osobnosti, te s time u vezi pretrpljene neimovinske i imovinske štete, isplati iznos od 1.301,55 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, i to od 29.1.2018. godine pa do dana 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine pa do dana 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od dana 30.12.2023. godine pa do dana isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se za iznos od 1.751,07 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku po naprijed navedenim stopama od 29.1.2018. do isplate zahtjev 2. tužiteljice odbija kao neosnovan.
IV. Nalaže se tuženiku da četvrtotužiteljici DC s osnove naknade štete zbog povrede prava osobnosti, te s time u vezi pretrpljene neimovinske i imovinske štete, isplati iznos od 1.038,62 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, i to od 29.1.2018. godine pa do dana 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine pa do dana 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od dana 30.12.2023. godine pa do dana isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se za iznos od 1.461,38 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku po naprijed navedenim stopama od 29.1.2018. do isplate zahtjev 4. tužiteljice odbija kao neosnovan.
V. Odbija se tužbeni zahtjev i u dijelu koji glasi:
„Nalaže se tuženiku da trećetužiteljici mldb. GC, zastupanoj po ocu i zakonskom zastupniku ovdje prvotužitelju ČC, s osnove naknade štete zbog povrede prava osobnosti, te s time u vezi pretrpljene neimovinske štete, isplati iznos od 995,42 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, i to od 31.1.2018. godine pa do dana 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine pa do dana 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od dana 30.12.2023. godine pa do dana isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Nalaže se tuženiku da petotužitelju IC s osnove naknade štete zbog povrede prava osobnosti, te s time u vezi pretrpljene neimovinske i imovinske štete, isplati iznos od 1.194,50 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, i to od 29.1.2018. godine pa do dana 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine pa do dana 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od dana 30.12.2023. godine pa do dana isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“
r i j e š i o j e
I Utvrđuje se da je tužba povučena u toč. I za iznos od 2.300,00 EUR s kamatom tekućom od 6.4.2020. do dana isplate 9.2.26. u iznosu od 991,99 EUR te u toč. II za iznos od 3.824,54 EUR.
II. Nalaže se tuženiku da tužiteljima solidarno naknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 4.258,48 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 9. travnja 2026., pa do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se za preostali iznos od 17.868,95 EUR zahtjev tužitelja za naknadom troška odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelji su 29. listopada 2020. podnijeli tužbu ovom sudu protiv tuženika u kojoj navode da se 28. studenoga 2017. godine u Vukovaru, u ulici Trpinjska cesta ispred kbr. 197, dogodila prometna nesreća u kojoj je osobni automobil marke Dacia, u vlasništvu PC i osiguran kod tuženika policom automobilske odgovornosti važećom do 14. prosinca 2017., frontalno udario u vozilo marke Volvo u vlasništvu prvotužitelja, kojim je upravljala drugotužiteljica, a u kojem su se nalazili i ostali tužitelji. Istaknuli su da je, prema iskazima sudionika, do nesreće došlo jer je osiguranik tuženika zaspao, prešao u suprotni kolnički trak i udario u vozilo prvotužitelja, iako je bio svjestan da zbog umora i zdravstvenog stanja nije sposoban sigurno upravljati vozilom, čime je postupio protivno zakonskim propisima, izgubio svijest i prouzročio štetu, pri čemu drugotužiteljica nije imala mogućnost izbjeći sudar; naglasili su da je osiguranik tuženika pravomoćnom presudom Općinskog suda u Vukovaru proglašen krivim za kazneno djelo protiv sigurnosti prometa, pa smatraju da odgovornost tuženika nije upitna. Naveli su da je prvotužitelj kao suvozač zadobio teške tjelesne ozljede (prijelome kralježaka i ozljedu vlasišta), bio hospitaliziran, potom podvrgnut dugotrajnom liječenju, mirovanju i terapijama, uz trajne bolove, strah i smanjenje životne aktivnosti, zbog čega potražuje naknadu neimovinske i imovinske štete (uključujući tuđu pomoć, pojačanu prehranu i oštećenu odjeću i obuću), pri čemu mu je tuženik isplatio 16.800,00 kn uz priznanje odgovornosti, ali taj iznos smatra nedostatnim te potražuje ukupno 75.000,00 kn, odnosno razliku od 58.200,00 kn. Također su naveli da je na vozilu prvotužitelja nastala totalna šteta, uz oštećenja prednjeg dijela i aktivaciju zračnih jastuka, troškove ležarine i prijevoza, te da je vrijednost vozila prije nezgode iznosila oko 225.000,00 kn, dok je tuženik isplatio 120.007,07 kn umanjeno za navodni doprinos drugotužiteljice, što tužitelji osporavaju jer smatraju da je šteta nastala isključivom krivnjom osiguranika tuženika, pa prvotužitelj potražuje dodatnih 76.992,93 kn. Za drugotužiteljicu su naveli da je kao vozačica, u 27. tjednu trudnoće, zadobila ozljede glave i leđa te pretrpjela intenzivan strah za sebe, nerođeno dijete i članove obitelji, uz fizičke bolove i potrebu za liječenjem, tuđom pomoći i njegom te naknadu za potrganu odjeću i obuću) zbog čega potražuje 23.000,00 kn, ali joj je tuženik odbio zahtjev smatrajući ga neosnovanim. Za trećetužiteljicu, koja je kao trogodišnje dijete sudjelovala u nesreći, naveli su da je pretrpjela strah i šok te da zbog osjetljive dobi postoji opasnost trajnih posljedica, pa potražuje simboličnu naknadu od 7.500,00 kn, iako je njezin zahtjev odbijen. Za četvrtotužiteljicu su naveli da je zadobila ozljede potkoljenica, liječena zbog hematoma i bolova, te pretrpjela strah za sebe i članove obitelji, osobito trudnu kćer i unuku. Potražuje i naknadu za tuđu pomoć i njegu i potrganu odjeću i obuću sveukupno 12.000,00 kn, ali je njezin zahtjev odbijen uz obrazloženje da se radi o „malom strahu”. Za petotužitelja su naveli da je kao putnik pretrpio strah za vlastiti život i život članova obitelji, osobito kćeri u trudnoći i maloljetne unuke, te potražuje 9.000,00 kn, ali je i njegov zahtjev odbijen kao neosnovan. Zaključno navode da je šteta nastala isključivom krivnjom osiguranika tuženika te da tuženik snosi odgovornost u cijelosti.
2. Tužitelji su kao dokaze u spis priložili: zahtjeve tužitelja za naknadu štete i dopise tuženika (listovi 2-13 do 3-19 spisa i 5-25 do 6-30 spisa te 9-50 do 10-60 spisa), prigovor tužitelja na ponudu i odluku tuženika od 20.2.2018. te dopune prigovoru (listovi 3-20 do 3-22 spisa i 10-60 do 10-62 spisa te 10-68 do 10-71 spisa), dopis tuženika od 28.3.2018. uz nalaz (list 3-23 i 3-24 spisa), presudu Općinskog suda u Vukovaru posl.br. K-470/18- 2 od 30. listopada 2018., medicinsku dokumentaciju (listovi 8-35 do 8-49 spisa), izvid štete od 9. siječnja 2018. (listovi 10-72 do 10-75 spisaoglas o prodaji rabljenog automobila Volvo XC 60 sa web stranice www.njuskalo.hr, e-mail tuženika od 9.2.2018., račun HAK-a serija C 447241 od 29.11.2017. (listovi 10-74 do 10-78 spisa), dopis tuženika od 30.4.2020., tuženikov prijedlog Sporazuma o izvansudskoj nagodbi od 20.4.2020. 10-76 do 10-77 spisa), zapisnik o očevidu sastavljen po djelatnicima PU Vukovarsko-srijemske PP Vukovar od 5.12.2017.g., situacijski plan mjesta prometne nesreće, pet službenih bilješki MUP RH, PU VS, PP Vukovar od 29. studenog 2017. (listovi 12-81 do 13-91 spisa).
3. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje kako je vozilo registarske oznake [registarska oznaka] na dan 28.11.2017. bilo osigurano kod tuženika policom automobilske odgovornosti, kojom je pokrivena odgovornost za štetu trećim osobama. Osporava isključivu odgovornost svog osiguranika za nastanak prometne nezgode te navodi kako postoji suodgovornost drugotužiteljice u omjeru od 40%, smatrajući da je ista mogla izbjeći nezgodu reakcijom prosječnog vozača izmicanjem udesno, dok je, prema njegovim navodima, vozilo usmjerila ulijevo, odnosno prema vozilu osiguranika tuženika. U odnosu na zahtjev prvotužitelja, tuženik navodi da osporava osnovu i visinu potraživanja preko već isplaćenog iznosa od 16.800,00 kn, ističući da je tim iznosom naknadio neimovinsku i imovinsku štetu u vidu tuđe njege i pomoći. Također osporava i daljnji zahtjev za naknadu štete na vozilu preko iznosa od 120.007,07 kn, koji smatra iznosom totalne štete, te predlaže provođenje procjeniteljskog vještačenja radi utvrđenja visine štete. U odnosu na drugotužiteljicu, navodi da osporava njezin zahtjev u cijelosti, kako po osnovi tako i po visini, smatrajući da je pretrpjela tek neznatne tjelesne ozljede koje ne opravdavaju dosudu novčane naknade, te ističe da raspolaže samo jednim medicinskim nalazom iz dana nezgode i da nije dokazano uništenje odjeće. Za trećetužiteljicu navodi da osporava zahtjev jer nije pretrpjela tjelesne ozljede, pa smatra da ne postoje uvjeti za dosudu pravične novčane naknade. Za četvrtotužiteljicu navodi da osporava zahtjev jer se radi o lakšoj ozljedi bez trajnih posljedica, uz kratkotrajne bolove slabog intenziteta i bez daljnje medicinske dokumentacije, te osporava potrebu za tuđom njegom i postojanje materijalne štete. Za petotužitelja navodi da osporava zahtjev jer nisu priloženi dokazi o šteti te ističe da strah za drugu osobu ne predstavlja pravno priznatu štetu. Također osporava tijek zateznih kamata na sve zahtjeve tužitelja, navodeći da je postupao u zakonskim rokovima te da kamata može teći tek od donošenja prvostupanjske presude, kao i da tužitelji nemaju pravo na zatezne kamate na parnični trošak osim pod posebnim uvjetima nakon pravomoćnosti odluke.
4. Tuženik je kao dokaze u spis priložio: izvid štete tuženika (listovi 103 do 111 spisa) i nalaz i mišljenje prometnog vještaka Darka Konjević iz Brod -promet d.o.o. iz siječnja 2018. (listovi 112 do 125 spisa).
5. U očitovanju na odgovor na tužbu, tužitelji u bitnom osporavaju prigovor podijeljene odgovornosti i smatraju da je isključivi uzrok nezgode vožnja osiguranika tuženika, što potvrđuju službena zabilješka PP Vukovar i pravomoćna presuda Općinskog suda u Vukovaru, dok drugotužiteljica nije imala prometno- tehničku mogućnost izbjeći sudar. Ističu da prigovor podijeljene odgovornosti proturječi ranijim očitovanjima tuženika, uključujući prijedloge izvansudske nagodbe. Tužitelji odbacuju nalaz prometnog vještaka koji nisu zaprimili, ostaju pri svojim zahtjevima za naknadu neimovinske i imovinske štete, uključujući tjelesne ozljede, strah, povredu prava osobnosti, oštećenje imovine i tuđu njegu, te naglašavaju da pravo na pravičnu novčanu naknadu ne ovisi o formalnoj podjeli ozljeda na lake i teške, već o konkretnim okolnostima slučaja. Nadalje, u pogledu zateznih kamata, tužitelji smatraju da one teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva ili tužbe, sukladno čl. 1103. ZOO-a, te da se tuženik ne može osloboditi te obveze jer je raspolagao kompletnom dokumentacijom i mogao pravodobno utvrditi i isplatiti štetu. Također ističu da sukladno sudskoj praksi imaju pravo na zatezne kamate na parnični trošak od donošenja prvostupanjske presude, kao i pravo na naknadu troškova izvansudskog postupka, uključujući sastav odštetnog zahtjeva.
6. Nakon provedenog vještačenja po stalnom sudskom vještaku doc. dr. sc. AC, 1. tužitelj je uskladio tužbeni zahtjev na način da je umjesto iznosa glavnice od 58.200,00 HRK potražuje iznos od 45.000,00 HRK te je nakon provedenog vještačenja po vještaku Ivu Dropuliću na ročištu održanom 16. srpnja 2025. preinačio tužbeni zahtjev u toč. II na način da umjesto 10.218,72 EUR, zahtijeva iznos od 18.485,79 EUR (34.413,46 EUR – 15.927,67 EUR- koji iznos je 1. tužitelj platio prije pokretanja ovog postupka).
7. Raspravnim rješenjem od 16. srpnja 2025. sud je prihvatio preinaku tužbe (čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP), jer se tuženik istoj ne može protiviti ako se temelji na istoj činjeničnoj osnovi (čl. 191. st. 2. ZPP), a preinaka je i svrsihodna za konačno rješenje odnosa među strankama (čl. 190. st. 3. ZPP-a).
8. Podneskom od 20. listopada 2025. tužitelj je uskladio tužbeni zahtjev u toč. II sa dopunskim nalazom i mišljenjem vještaka Ive Dropulića od 5.9.2025. na način da zahtijeva isplatu iznosa od 14.235,41 EUR (nakon umanjenja plaćenih 15.927,67 EUR).
9. Podneskom od 2. veljače 2026. tuženik je naveo kako će 9. veljače 2026. prvotužitelju isplatiti nesporne iznose naknade šteta i to 3.824,54 EUR s naslova imovinske štete na osobnom vozilu te 2.300,00 EUR s naslova povrede prava osobnosti s kamatom tekućom od 6.4.2020. do dana isplate 9.2.26. u iznosu od 991,99 EUR, dakle ukupno s naslova neimovinske štete 3.791,99 EUR, a sveukupno 7.616,53 EUR čime tuženik smatra da je prvotužitelju u cijelosti nadoknadio nastalu štetu. Podneskom od 13. veljače 2026. tužitelji su potvrdili navedenu uplatu 9. veljače 2026., pa su povukli tužbu za te iznose uz podnošenje zahtjeva za naknadu troškova, dok su ustrajali kod preostalog tužbenog zahtjeva, pa je sud utvrdio povlačenje tužbe u tom dijelu primjenom odredbe iz čl. 193. st. 2. ZPP-a, kao u toč I izreke rješenja.
10. U dokaznom postupku sud je proveo dokaz uvida u dokumentaciju koja se nalazi u spisu, prometno i procjeniteljsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Ivi Dropuliću, na okolnost dinamike nastanka prometne nesreće i procjene visine štete na vozilu Volvo [registarska oznaka], službenim putem pribavljeni su zdravstveni kartoni od obiteljskih liječnika tužitelja (listovi 173-191 do 275-289 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje 1. tužitelja po sudskom vještaku neurokirurgu Kolić Zlatku iz Rijeke, medicinsko vještačenje 2. i 4. tužitelja po stalnom sudskom vještaku Željku Cesarec iz Kraljevice, Carovo 1, saslušanje svjedoka PC, TC, ŠC, KC, te su saslušane stranke.
11. Raspravnim rješenjem od 16. srpnja 2025. sud je odbio prijedlog tuženika da se izvrši ponovno vještačenje po drugom stalnom sudskom vještaku prometne i procjeniteljske struke na okolnost dinamike i procjene štete, smatrajući prijedlog nepotrebnim, s obzirom na preostalu dokumentaciju sadržanu u spisu, a što bi dovelo i do daljnjeg odugovlačenja ovog postupka (čl. 10. st. 1. ZPP-a). Sud je raspravnim rješenjem od 25. kolovoza 2025. naložio vještaku da odgovori na izričito postavljena pitanja tuženika, a što je vještak i učinio u svom pisanom nalazu i mišljenju od 5. rujna 2025., čime je nadopunio nedostatke na koje je ukazivao tuženik.
12. Nakon tako provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.
13. Među strankama je nesporna činjenica da se 28. studenoga 2017. u Vukovaru, u Ulici Trpinjska cesta kod kućnog broja 197, dogodila prometna nesreća u kojoj je osobni automobil marke Dacia, u vlasništvu PC i osiguran kod tuženika policom automobilske odgovornosti važećom do 14. prosinca 2017., frontalno udario u vozilo marke Volvo u vlasništvu prvotužitelja, kojim je upravljala drugotužiteljica, a u kojem su se nalazili i ostali tužitelji.
14. Nije sporno niti da je tuženik prije pokretanja ovog spora platio tužitelju iznos od 16.800,00 HRK s naslova naknade neimovinske i imovinske štete te iznos od 120.007,07 HRK s naslova imovinske štete na predmetnom vozilu.
15. U ovom postupku sporno je da li je 2. tužiteljica suodgovorna za navedenu prometnu nesreću te je sporna osnova i visina imovinske štete na vozilu 1. tužitelja, kao i osnova i visina štete za povredu prava osobnosti tužitelja.
16. Iz presude Općinskog suda u Vukovaru posl. br. K-470/18-2 od 30. listopada 2018. proizlazi kako je PC proglašen krivim što je dana 28. studenog 2017. oko 20,05 sati u Vukovaru u ulici Trpinjska cesta, upravljao osobnim automobilom marke „Dacia“, registarske oznake i broja [registarska oznaka], krećući se desnom stranom kolnika Trpinjske ceste iz smjera Trpinje u smjeru centra grada Vukovar, iako svjestan da zbog umora, psihofizičkog stanja i zdravstvenih problema je nesposoban za sigurno upravljanje osobnim automobilom, lakomisleno je smatrao da neće doći do štetnih posljedica postupajući protivno odredbi čl. 198. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15 i 108/17), pa je dolaskom ispred kbr. 197 uslijed opisanog izgubio svijest, te osobnim automobilom prešao na lijevu stranu kolnika namijenjenu za promet vozila iz suprotnog smjera, pa kada je iz suprotnog smjera naišao osobni automobil marke "Volvo" reg. oznake i broja: [registarska oznaka], kojim je upravljala MC koja je radi izbjegavanja naleta poduzela radnju skretanja u lijevo, kojom prilikom je prednjim lijevim dijelom osobnog automobila marke "Dacia" reg. oznake i broja: [registarska oznaka] udario u prednji središnji dio osobnog automobila marke "Volvo" reg. oznake i broja: [registarska oznaka], uslijed čega je putnik u osobnom automobilu marke "Volvo" ČC zadobio tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma torakalnog kralješka, dakle, iz nehaja kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život ili tijelo ljudi, a kaznenim djelom je prouzročena drugoj osobi teška tjelesna ozljeda, čime je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa - izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu, opisano u čl. 227. st. 1. i 2. Kaznenog zakona, a kažnjivo po čl. 227. st. 2. Kaznenog zakona. Ovaj sud vezan je temeljem čl. 12. st. 3. ZPP-a, kojim je propisano da je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti parnični sud vezan za pravomoćnu presudu kojom se optuženik oglašava krivim.
17. Da je PC zaspao i prešao u suprotan kolnički trak i udario u drugo vozilo vidljivo je i iz službene zabilješke MUP, PU Vukovarsko srijemska, Policijska postaja Vukovar broj 511- 15-07/4-21-50-6/2017 od 29.studenoga 2017. (list 10- 63 spisa). Iz daljnjih službenih zabilješki (listovi 10-64 do 10-67 spisa) utvrđeno je kako je MC se kretala u Vukovaru ulicom Trpinjska cesta iz smjera centra u smjeru Osijeka desnom prometnom trakom kada je suprotnog smjera iznenada skrenuo vozilo te izbjegavajući direktan sudar skrenula ulijevo i došlo je do udara vozila.
18. Iz zapisnika o očevidu MUP, PU Vukovarsko srijemska, Policijska postaja Vukovar uz skicu (listovi 12-81 do 12-86 spisa) također proizlazi kako se prometna nesreća dogodila u Vukovaru u ulici Trpinjska cesta gdje je vidljiva horizontalna signalizacija, obilježena je središnja neprekidna linija te neprekidana linija koja razdvaja biciklističku stazu od kolnika sa južne i sjeverne strane, dobre vidljivosti i preglednosti.
19. Iz suglasnih izjava tužitelja kao sudionika prometne nesreće proizlazi kako je vozilom 1. tužitelja upravljala MC, ovdje 2. tužiteljica. Suvozač je bio 1. tužitelj, njezin suprug, a na stražnjem sjedalu su sjedili DC i LC, roditelji 2. tužiteljice, zajedno s GC, djetetom 1. i 2. tužitelja. Nadalje, ih suglasnih izjava tužitelja ČC, MC i LC proizlazi kako je automobil iz suprotnog smjera prešao u njihov trak, radi čega je MC skrenula u suprotnu traku i zakočila nakon čega se dogodio udarac. MC je izjavila kako je automobil u trenutku skretanja u njihov trak bio udaljen otprilike 10 ak metara, a vozila je otprilike 50 ili 55 km/sat, što je potvrdio i ĐC. Navedenim izjavama je sud kao neposredno uvjerljivima i neproturječnima, kako međusobno, tako i dokumentaciji u spisu poklonio vjeru u cijelosti.
20. Iz vještačenja na okolnosti nastanka prometne nesreće koja se dogodila 5. prosinca 2017. godine u Vukovaru broj 21/18 iz siječnja 2018. koji je izradio BROD- PROMET d.o.o. (listovi 112 do 125 spisa), a kojeg je priložio tuženik uz odgovor na tužbu, a koji u ovom postupku ima snagu privatne isprave, proizlazi da je MC na neposrednu opasnost koja joj je dolazila iz suprotnog smjera od lijeva prema desno reagirala kao vozač prosječnih psihofizičkih sposobnosti i prosječne vještine upravljanja vozilom skretanjem udesno tipično i prometno- tehnički svrsishodno mogla je izbjeći nastanak prometne nesreće ili smanjiti posljedice.
21. No, u pisanom nalazu i mišljenju od 20. listopada 2022. izrađenom za svrhe ovog postupka, stalni sudski vještak mr. sc. Ivo Dropulić, sudski vještak za strojarstvo, brodogradnju, promet, vozila i plovila, iznio je mišljenje prema kojem je vozač Dacije vjerojatno zaspao prije dolaska u blagi desni zavoj te je stoga u zavoju produžio pravocrtno gibanje i prešao na suprotni kolnički trak, a što je sukladno naprijed analiziranoj dokumentaciji. Vozačica Volva je na uočenu opasnost, automobila Dacia koji prelazi na njen kolnički trak, prirodno reagirala pokušavajući izbjeći sudar, skretanjem u lijevo, na suprotnu stranu od dolazeće Dacie. Da su se oba automobila kretala dozvoljenom brzinom, pretpostavlja 70 km/sat, kasnije u očitovanju na prigovor tuženika ispravljeno na 50 km/sat, uz tijek događanja kakav je bio, sudar ne bi bilo moguće izbjeći.
22. Nadalje, vještak Ivo Dropulić se na primjedbe tuženika očitovao da bi u hipotetskim, idealnim uvjetima pri brzini od 50 km/h sudar mogao biti izbjegnut kočenjem, međutim u stvarnim okolnostima predmetnog događaja, uz iznenadnu promjenu putanje vozila, sudar bi teško bilo moguće izbjeći.
23. Sud cijeni navedeni nalaz i mišljenje sudskog vještaka Ive Dropulića u tom dijelu nepristranim, objektivnim, logičnim i uvjerljivim, jer u konkretnom slučaju kao što je ovaj, kada se vozilo nekontrolirano kreće (prelazi u suprotan trak, pa natrag u svoj trak) 2. tužiteljica nije mogla predvidjeti kretanje vozila. Prema izjavama stranaka ona se zaustavila prije udara, tako da nije niti vozila neprimjerenom brzinom. Stoga, sud cijeni da je za predmetnu nesreću isključivo odgovoran osiguranik tuženika, odnosno da ne postoji suodgovornost 2. tužiteljice.
24. Nadalje, u odnosu na zahtjev 1. tužitelja za naknadom imovinske štete koja je nastala na osobnom automobilu marke "Volvo" reg. oznake i broja [registarska oznaka], sud je uvidom u Izvid štete br. 188310510006, što je privatna isprava tuženika, priložena uz odgovor na tužbu (listovi 104 do 111 spisa) utvrdio kako je tuženik utvrdio vrstu štete- totalna jer popravak vozila po računu ekonomski nije isplativ, a opće stanje vozila da je prosječno.
25. Vještak Ivo Dropulić je u svom nalazu i mišljenju izradio i procjenu popravka predmetnog vozila tako da popravak uključujući PDV ukupno iznosi 34.413,46 EUR. U dopunskom nalazu i mišljenju vještak Ivo Dropulić je istaknuo kako vrijednost tužiteljeva vozila marke Volvo (2017.) u vrijeme prometne nezgode iznosila je 30.000 EUR. Procijenjeni trošak popravka iznosio je 34.413 EUR, što prelazi vrijednost vozila, pa je nastala totalna šteta, a popravak nije ekonomski isplativ. Vrijednost ostatka vozila procijenjena je na 2.000 EUR, pri čemu je riječ o okvirnoj procjeni temeljenoj na uobičajenoj praksi i iskustvu vještaka.
26. Sud prihvaća nalaz vještaka da je vrijednost tužiteljeva vozila marke Volvo u vrijeme prometne nezgode iznosila je 30.000 EUR. Prvotužitelj je također u svom iskazu naveo kako je predmetno vozilo samo šest mjeseci prije nesreće kupio po cijenio od 30.000,00 EUR, a čijoj istinitosti tuženik nije prigovorio. Osim toga, u prilog tome i ide oglas za automobil Volvo XC60 godište 2015., koje je tužitelj dostavio uz tužbu.
27. U odnosu na vrijednost ostatka vozila, tužitelj je još u samoj tužbi vrijednost ostatka oduzeo od vrijednosti zatražene štete. Priložio je e-mail poruku od 9.2.2018. prema kojoj ponuda za spašeni ostatak automobila iznosi 28.000,00 kn, sada: 3.716,24 EUR. Iz razloga što u konkretnom slučaju postoji točna ponuda kupoprodaje ostatka vozila, sud nije uzeo u obzir procjenu vještaka Ive Dropulića u tom dijelu. Prvotužitelj je tek tijekom trajanja ovog postupka i to na ročištu održanom 16. srpnja 2025. pozvao tuženika da preuzme ostatke vozila (dakle gotovo osam godina od nesreće, s tim da nije poznato gdje se ostaci nalaze), pa prema stajalištu ovog suda, takav poziv ne obvezuje tuženika. Osim toga, 1. tužitelj je zatražio i trošak prijevoza vozila, iz čega se može zaključiti da je ostatke vozila 1. tužitelj zadržao, odnosno s njima dalje raspolagao. Trošak prijevoza u iznosu od 163,08 EUR, prema priloženom računu HAK serija C 447241 od 29. studenog 2017., sud cijeni osnovanim.
28. Tuženik je istakao prigovor zastare u odnosu na preinačenu tužbu u toč. II na ime štete na vozilu 1. tužitelja.
29. Prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 27. svibnja 2024. u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva. Valja dodati, da tužitelji nemaju stručnih znanja i tek provođenjem vještačenja su saznali za iznos visine štete, pa kada bi se zastara prekidala tek preinačenjem tužbe sukladno vještačkom nalazu provedenog tijekom ovog postupka koji je započet 2020., došlo bi do povrede 1. tužiteljevog prava na pristup sudu (sadržanog u čl. 6. st. 1. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda). Primjenom odredbe iz čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (N.N. br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22. i 155/23, dalje: ZOO) tražbina naknade štete zastarijeva za 3 godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. Budući da se štetni događaj dogodio 28. studenog 2017., a tužba je podnesena 29. listopada 2020. zastara nije nastupila, pa je prigovor tuženika neosnovan.
30. Slijedom navedenog, od totalne štete u iznosu od 30.000,00 EUR, valja oduzeti vrijednost ostatka od 28.000,00 kn, odnosno 3.716,24 EUR te pridodati zatraženi trošak prijevoza 163,08 EUR, što ukupno iznosi 26.446,84 EUR. Kako je tuženik nesporno tužitelju na ime štete za vozilo isplatio iznos od 15.927,67 EUR (prije podnošenja ove tužbe) i 3.824,54 EUR (nakon podnošenja tužbe), 1. tužitelju je s osnova imovinske štete na osobnom automobilu valjalo priznati iznos 6.694,63 EUR, kao osnovan.
31. Nadalje, odredbom članka 1100. stavak 1. ZOO- a, propisano je kako će u slučaju povrede prava osobnosti sud ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Odredbom stavka 2. istog članka određeno je kako će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom
32. Odredbom članka 19. stavak 2. ZOO-a određeno je kako se pod pravima osobnosti u smislu navedenog Zakona, pored ostalog razumijevaju i prava na tjelesno i duševno zdravlje.
33. Na temelju provedenog dokaznog postupka, a osobito nalaza i mišljenja sudskih vještaka medicinske struke, sud je utvrdio opseg i intenzitet pretrpljene neimovinske štete svakog od tužitelja te je visinu pravične novčane naknade odredio primjenom pravnog shvaćanja Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Su- IV-47/2020-5, kojim su Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima povećani za 50%, uz uvažavanje svih okolnosti konkretnog slučaja.
34. Iz otpusnog pisma opće županijske bolnice Vukovar i bolnice hrvatskih veterana, odjel za kirurgiju, traumatologija proizlazi kako je 1. tužitelj zbog prometne nesreće bio hospitaliziran radi prijeloma torakalnog kralješka U razdoblju od 28.11.2017. do 1.12.2017. te je obavio specijalistički CT pregled 28.11.2017., UZV i RTG radi površinske ozljede vlasišta. Nadalje, iz priložene dokumentacije kliničkog bolničkog centra rijeka vidljivo je kako je 1. tužitelj obavljao specijalističke preglede u KBC Rijeka 8.12.2017., 19.1.2018., 20.2.2018., 27.7.2018., 14.3.2019., 23.5.2019. pregled fizijatra 11.1.2019., Pregled u Medico specijalnoj bolnici Rijeka 20.3.2019. i 29.11.2019.
35. Iz posljednjeg nalaza Medico, specijalne bolnice u Rijeci od 29.11.2019. proizlazi kako je 1. tužitelj ČC trpio bolove u leđima godinu dana nakon traume u prometu koja se dogodila u Vukovaru. Bio je hospitaliziran od 28.11. -1.12.2018. zbog transverzalnih prijeloma T12, L1 i L2 kralježaka. tijekom hospitalizacije nije mogao stati na desnu nogu. bio je i mobiliziran LSO gotovo 2 mjeseca. nakon traume pri najmanjem pokretu osjeti bol i presječe ga u leđima. klinički hodna pruga očuvana, hoda na prstima i petama izvodi, limitirane inklinacije i reklinacije, sfinktere kontrolira. Nadražaj korjenova L4, L5 obostrano. MR LS kralježnice(03/2019) pokazuje atipično Schmorlovu herniju na T12 kralješku lijevo , Stanje po uredno saniranim prijelomima poprečnih nastavaka T12-L2 lijevo te diskopatiju LIV/LV. Indicirano je daljnje intradiskano liječenje diskopatije LIV/LV.
36. Iz nalaza i mišljenja vještaka doc. dr. sc. AC, neurokirurga iz Rijeke od 30. listopada 2021. proizlazi kako je 1. tužitelj ČC u nesreći zadobio ozljedu sigurnosnog pojasa s prijelomima poprečnih nastavaka slabinskih kralježaka. Također je zadobio višestruke natuke po tijelu zbog čega je hospitalno liječen. Nastale ozljede su posljedica nesretnog slučaja, prema sudsko medicinskoj klasifikaciji radi se o teškim tjelesnim ozljedama. Tužitelj da je pretrpio:- tjelesne boli - jakog intenziteta je trpio 3 dana. Srednjeg intenziteta; u trajanju od 30 dana. Bolovi slabijeg intenziteta su prisutni 30 dana, povremene bolove još uvijek osjeća, -strah - primarni strah da je trajao nekoliko sati po ozljeđivanju do završetka medicinske obrade. Sekundarni strah jakog intenziteta 3 dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 30 dana, sekundarni strah slabog intenziteta 2 mjeseca u vidu zabrinutosti za zdravlje i ishod liječenja. Nakon tog perioda prisutni elementi povremenog straha prilikom sudjelovanja u pojedinim stresnim situacijama u prometu. Smanjenje općih životnih aktivnosti je izraženo za 10-12% obzirom na posljedice prijeloma tri kralješka, s umjereno reduciranim kretnjama u torakulumbalnom prijelazu, te povremenim bolovima i strahom u sudjelovanju u prometu. Tuđa pomoć da je bila potrebna prvih mjesec dana po nesreći 1 sat dnevno. Pojačana ishrana da nije bila potrebna te naruženje da nije izraženo.
37. Stalni sudski vještak AC se na primjedbe tuženika očitovao usmeno na ročištu 12. prosinca 2024. te je djelomično korigirao svoj raniji nalaz u dijelu koji se odnosi na kvalifikaciju ozljede, navodeći da se nije radilo o prijelomu trupa kralješka, već o prijelomu poprečnih nastavaka, uslijed čega smanjuje ranije procijenjeno umanjenje životnih aktivnosti s 10–12% na 8–10%. U preostalom dijelu nalaza vještak u cijelosti ustraje, posebno ističući da navedena korekcija ne utječe na ocjenu pretrpljenih fizičkih bolova i straha, budući da su upravo ozljede poprečnih nastavaka, zbog nemogućnosti adekvatne imobilizacije, praćene izraženijim bolovima, koji prema njegovom stručnom iskustvu mogu trajati i do dva mjeseca, dok kraći bolnički boravak nije u neskladu s prirodom takvih ozljeda.
38. U odnosu na 1. tužitelja ČC, sud je prihvatio nalaz vještaka, kao stručan i objektivan. Prema tom nalazu 1. tužitelj je zadobio teške tjelesne ozljede s posljedičnim izraženim fizičkim bolovima različitog intenziteta i trajanja. Primjenom uvećanih orijentacijskih kriterija sud je za fizičke bolove dosudio iznos od 1.953,00 EUR, uzimajući u obzir trajanje jakih bolova od tri dana, srednjih bolova u trajanju od trideset dana te slabih bolova u istom trajanju. Nadalje, s obzirom na utvrđeni primarni i sekundarni strah različitog intenziteta, uključujući i kasnije prisutne elemente straha u prometnim situacijama, sud je ocijenio opravdanim dosuditi iznos od 3.000,00 EUR. U pogledu duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti, imajući u vidu trajno umanjenje od 8–10%, dob tužitelja, prirodu ozljede kralježnice i trajne tegobe, sud je dosudio iznos od 1.500,00 EUR. Ako se uzme da je jedan sat pomoći 5,00 EUR, ukupan iznos imovinske štete tužitelja iznosi za 30 sati- 150,00 EUR, koji iznos sud smatra primjernim primjenom odredbe čl. 223 ZPP-a. Kada se od toga oduzme iznos koji je tuženik na ime ovog vida štete isplatio u visini od 16.800,00 HRK/2.229,74 EUR (prije utuženja) i 2.800,00 EUR (nakon utuženja), proizlazi da tužiteljevo osnovano potraživanje s ovog osnova iznosi 1.573,26 EUR. Tom iznosu valja pridodati i iznos imovinske štete za poderanu odjeću, i to prema izjavi tužitelja, koju je sud ocijenio životnom i uvjerljivom, traperice i majicu, a koja odjeća je bila u novom stanju vrijednosti od 500,00 kn/66,36 EUR. Dakle, sud je prihvatio zahtjev tužitelja iz toč. I za iznos od 1.639,62 EUR, dok je u preostalom dijelu, sud odbio zahtjev tužitelja kao nedokazan te time i neosnovan.
39. Iz dokumentacije Opće županijske bolnice Vukovar i bolnice hrvatskih veterana, Odjel za kirurgiju, hitna kirurška za 2. tužiteljicu MC (listovi 11-79 do 11-80 spisa), potvrđeno je kako je preživjela površinsku ozljedu vlasišta kada je stradala u prometnoj nezgodi kada je udarila glavom i leđima. Pacijentica da je gravidna u 27 tjednu trudnoće.
40. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Željko Cesarac, specijalista kirurške ortopedije iz Kraljevice od 9. travnja 2021., proizlazi da je 2. tužiteljica MC u prometnoj nezgodi zadobila ozljede u vidu udarca u glavu (parijetalna regija desno) te udarca u područje donjeg dijela leđa, odnosno lumbosakralne kralježnice. Pregledom obavljenim radi vještačenja, gotovo tri i pol godine nakon prometne nezgode, nisu utvrđene trajne posljedice koje bi predstavljale osnovu za ocjenu trajnog umanjenja opće životne aktivnosti, niti su nađene promjene koje bi se mogle dovesti u uzročnu vezu sa zadobivenim ozljedama. Slijedom navedenog, tužiteljica može bez ikakvih ograničenja obavljati sve aktivnosti svakodnevnog života kao i prije štetnog događaja, što potvrđuju i okolnosti provedenih terapijskih postupaka. Nadalje, iz iskaza same tužiteljice proizlazi da je tijek trudnoće nakon nezgode protekao uredno, da je tri mjeseca nakon nezgode rodila zdravo dijete vaginalnim putem, a potom je ponovno ostala trudna te 2020. godine rodila i treće dijete, pri čemu je već prije nezgode imala jedno dijete. U odnosu na eventualne psihičke posljedice, u spisu ne postoji medicinska dokumentacija koja bi ukazivala na njihovo postojanje ili potrebu liječenja, a iskaz tužiteljice o strahu prilikom sudjelovanja u prometu ne može se objektivizirati kliničkim pregledom, slijedom čega vještak zaključuje da ne postoje trajne psihičke promjene koje bi se mogle dovesti u vezu s predmetnom nezgodom niti bi utjecale na smanjenje opće životne aktivnosti. U pogledu nematerijalne štete, vještak navodi da su fizički bolovi jakog intenziteta mogli trajati kratkotrajno, oko dva do tri sata neposredno nakon ozljede, bolovi srednjeg intenziteta oko dva do tri dana, dok su bolovi slabijeg intenziteta mogli trajati pet do šest dana u fazi oporavka i postupne mobilizacije. Primarni strah jačeg intenziteta bio je kratkotrajan, u trajanju od oko jednog sata, dok je sekundarni strah jačeg intenziteta mogao trajati dva do tri dana, ponajprije zbog zabrinutosti za vlastito zdravlje, zdravlje nerođenog djeteta te ostalih sudionika nezgode, osobito supruga i maloljetne kćeri. Sekundarni strah srednjeg intenziteta trajao je oko četiri do pet dana, dok je strah slabijeg intenziteta mogao potrajati do dva tjedna, vezano uz produženu reakciju na stresni događaj i zabrinutost zbog zdravstvenog stanja supruga te moguće komplikacije trudnoće, do kojih nije došlo. Konačno, u akutnoj posttraumatskoj fazi u trajanju od pet do šest dana postojala je potreba za tuđom nestručnom pomoći u trajanju od jednog do dva sata dnevno, i to u obavljanju zahtjevnijih kućanskih poslova, održavanju osobne higijene te pri obuvanju i oblačenju, sve radi rasterećenja ozlijeđene lumbosakralne kralježnice, uzimajući u obzir i činjenicu visoke trudnoće tužiteljice u vrijeme nezgode.
41. U pisanom očitovanju na primjedbe tuženika odnosu na 2. tužiteljicu MC, vještak pojašnjava da je ozljeda lumbosakralne kralježnice bila objektivizirana već prilikom inicijalnog kliničkog pregleda, te naglašava kako izostanak daljnje medicinske dokumentacije ne isključuje postojanje bolova i straha u posttraumatskom razdoblju. Posebno ističe činjenicu da je tužiteljica u vrijeme štetnog događaja bila u visokom stupnju trudnoće, što predstavlja relevantnu okolnost pri ocjeni intenziteta i trajanja nematerijalne štete, kako zbog pojačane psihofizičke osjetljivosti, tako i zbog ograničenih mogućnosti liječenja. U tom dijelu vještak vrši jedinu djelomičnu korekciju ranijeg nalaza na način da trajanje sekundarnog straha jačeg intenziteta umjesto ranije procijenjenih dva do tri dana skraćuje na dva do tri sata, imajući u vidu da je ginekološkim pregledom ubrzo isključena mogućnost posttraumatskih komplikacija trudnoće, dok u preostalom dijelu nalaza u cijelosti ustraje. Vještačkom nalazu sud je poklonio vjeru u cijelosti kao nepristranom i stručnom.
42. U odnosu na 2. tužiteljicu MC, sud je utvrdio da ista nije pretrpjela trajne posljedice u vidu smanjenja životne aktivnosti, no da je pretrpjela fizičke bolove i strah u uzročnoj vezi sa štetnim događajem. Za fizičke bolove, uzimajući u obzir njihovo kratkotrajno trajanje i slabiji intenzitet, dosuđen je iznos od 241,55 EUR. U odnosu na strah, sud je osobito cijenio činjenicu da je tužiteljica u vrijeme nezgode bila u visokom stupnju trudnoće, što predstavlja relevantnu okolnost koja povećava intenzitet doživljenog straha, pa joj je s te osnove dosuđen iznos od 1.000,00 EUR. Nadalje, priznat joj je zahtjev za tuđu pomoć i njegu u trajanju od 12 sati- 60,00 EUR, dakle sveukupno 1.301,55 EUR, dok je u preostalom dijelu zahtjev odbijen kao nedokazan. U odnosu na zahtjev za oštećenu odjeću i obuću, 2. tužiteljica je u izjavi iskazala kako nije imala oštećenu odjeću i obuću, pa zato njezin zahtjev u tom dijelu nije prihvaćen.
43. Uvidom u nalaz Kliničkog bolničkog centra Osijek od 29. studenog 2017. utvrđeno je kako je 4. tužiteljica DC zaprimljena na objedinjenom hitnom bolničkom prijemu nakon prometne nesreće kao putnik u naletu drugog automobila te je udarila obje potkoljenice. Drugih ozljeda je negirala. Na prednjoj strani lijeve potkoljenice prema medijalno hematom oko 8 X 5cm bez fenomena fluktuacije uz palp bolnost. Desno na prednjoj strani potkoljenice prema medijalno sufuzija uz blažu palp bolnost. Kretnje uredne. NC status uredan.
44. U odnosu na 4. tužiteljicu DC, iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Željko Cesarac proizlazi da je ista u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobila udarac u obje potkoljenice, pri čemu je intenzitet traume bio izraženiji na lijevoj potkoljenici. Već sljedećeg dana nakon nezgode obrađena je u OHBP Osijek, gdje je radiološkom obradom (RTG) isključena koštana ozljeda, dok je kliničkim pregledom utvrđen hematom veličine 8 x 5 cm na lijevoj potkoljenici te potkožno krvarenje (sufuzija) na desnoj strani. Nije postojala indikacija za hitni kirurški zahvat, uključujući eventualnu inciziju hematoma, niti je takav zahvat naknadno učinjen s obzirom na spontanu resorpciju. Tužiteljici je preporučena simptomatska terapija koja uključuje mirovanje, primjenu analgetika prema potrebi te obloge, uz preporuku kontrolnog pregleda kirurga po potrebi. Nakon navedene medicinske obrade, u spis nije priložena daljnja relevantna medicinska dokumentacija koja bi upućivala na postojanje trajnih tegoba ili potrebu daljnjeg liječenja, bilo kroz specijalističke nalaze ili zapise u zdravstvenom kartonu. U pogledu nematerijalne štete, vještak navodi da su fizički bolovi jakog intenziteta mogli trajati kratkotrajno, oko šest do osam sati neposredno nakon ozljede, osobito u fazi razvoja hematoma, što je ujedno bio razlog javljanja liječniku drugog dana. Bolovi srednjeg intenziteta mogli su trajati oko četiri do pet dana, vezano uz neposrednu posttraumatsku fazu i obavljanje zahtjevnijih svakodnevnih aktivnosti, dok su bolovi slabijeg intenziteta mogli potrajati sedam do deset dana tijekom faze resorpcije hematoma i postupne mobilizacije. Primarni strah jačeg intenziteta bio je kratkotrajan i vezan uz sam događaj, u trajanju unutar jednog sata, dok je sekundarni strah srednjeg intenziteta mogao trajati tri do četiri dana kao produžena reakcija na stres i zadobivenu ozljedu, uključujući razvoj hematoma. Sekundarni strah slabijeg intenziteta mogao je trajati sedam do deset dana, ponajprije zbog zabrinutosti za oporavak i zdravstveno stanje ostalih sudionika nezgode. Nadalje, u akutno- subakutnoj posttraumatskoj fazi u trajanju od sedam do deset dana postojala je potreba za tuđom nestručnom pomoći u trajanju od jednog do dva sata dnevno, i to pri obavljanju zahtjevnijih kućanskih poslova, radi rasterećenja ozlijeđene lijeve potkoljenice.
45. Vještak se na prigovor tuženika očitovao da utvrđeni hematom značajnih dimenzija ne predstavlja beznačajnu ozljedu te da mogućnost razvoja komplikacija objektivno opravdava postojanje i trajanje straha, neovisno o oskudnosti medicinske dokumentacije o daljnjem liječenju. Nakon toga, tuženik se podneskom od 14. srpnja 2025. izjasnio kako prihvaća nalaz i mišljenje dr. Cesarca kao i njegovu dopunu radi čega smatra da nije potrebno njegovo saslušanje, kako se i tužitelj usuglasio da vještaka Cesarca nije potrebno usmeno saslušavati, sud je odustao od njegovog usmenog saslušanja rješenjem od 15. srpnja 2025. Stoga, sud je i u ovom dijelu vještački nalaz ocijenio nepristranim i stručnim poklanjajući mu vjeru u cijelosti.
46. U odnosu na 4. tužiteljicu DC, sud je na temelju nalaza vještaka utvrdio da je ista pretrpjela lakše tjelesne ozljede, ali uz postojanje hematoma većih dimenzija koji je objektivno uzrokovao bolove i opravdan strah od mogućih komplikacija. Primjenom kriterija sud je za fizičke bolove dosudio iznos od 431,95 EUR, uzimajući u obzir trajanje bolova različitog intenziteta, dok je za pretrpljeni strah za vlastiti život i zdravlje dosuđen iznos od 500,00 EUR. Kako kod ove tužiteljice nije utvrđeno smanjenje životne aktivnosti, a za tuđu pomoć i njegu priznata joj je naknada u trajanju od 20 sata x 5,00 EUR- 100,00 EUR. Tužiteljica je u svom iskazu izjavila da je uslijed nesreće potrgala gume na hlačama vrijednosti 50,00 kn/6,67 EUR, pa je 4. tužiteljici priznat sveukupan iznos od 1.038,62 EUR, dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev kao nedokazan i neosnovan.
47. Sudska je praksa zauzela stajalište da samo one duševne boli koje su rezultat smanjenja životnih aktivnosti, naruženosti, povrede ugleda, časti slobode ili prava ličnosti, smrti bliske osobe ili teške invalidnosti bliske osobe predstavljaju zakonom priznate osnove za dosuđenje pravične naknade za duševne boli. Sve druge duševne boli čiji izvor može biti u različitim životnim situacijama, iako stvarno postoje, nisu pravna osnova za dosuđivanje naknade. Stoga, iako je strah postojao i kod drugih sudionika nesreće 3. i 5. tužitelja, on je bio kratak i odnosio se samo na trenutak udara, a posljedica nije bila fizička povreda, a nije niti priznat strah za zdravlje bliskih osoba. Stoga je sud njihov zahtjev ocijenio neosnovanim.
48. Tužiteljima pripada pravo na isplatu zatezne kamate od dana podnošenja zahtijeva za isplatu štete sukladno odredbi 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23) prema stopi određenoj odredbom iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.
49. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. st. 2. ZPP-a prema VPS-u koji je određen sukladno odredbama čl. 37. st. 1., odnosno po zbroju zahtijevanih novčanih svota. Tužitelji su u ovom sporu djelomično uspjeli te je sud prilikom procjene omjera uspjeha cijenio uspjeh tužitelja u dokazivanju osnove i visine te je uzeo u obzir da je dio tužbenoga zahtjeva povučen nakon udovoljenju tog dijela. Prema ocjeni ovoga suda omjer uspjeha tužitelja iznosi 65 %, a tuženika 35 %, pa tužiteljima valja priznati zatraženi iznos troška u visini od 30%. Tužiteljima je u trošak priznat zatraženi trošak za sastav zahtjeva za naknadu štete Tbr. 32. OT – 1. tužitelju- 200,00 EUR, 2. i 4. tužiteljicama- 2 X 150,00 EUR, za sastav prigovora 1. tužitelja- Tbr. 32. OT 200,00 EUR, za sastav tužbe Tbr. 7.1. OT 500,00 EUR, za sastav očitovanja na odgovor na tužbu od 30.12.2020. Tbr. 8.1. OT 500,00 EUR, za pristup ročištu od 14.1.2021. Tbr. 9.1. OT 500,00 EUR, za pristup ročištu od 4.3.2021. Tbr. 9.1. OT 500,00 EUR, za sastav podneska- očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka AC (usklađenje t.z.) od 17.2.2022. Tbr. 8.3. OT 200,00 EUR, za pristup ročištu od 19.5.2022. Tbr. 9.1. OT 500,00 EUR, za pristup ročištu od 13.6.2022. Tbr. 9.1. OT 500,00 EUR, za sastav podneska od 9.3.2023. – očitovanje na nalaz vještaka Ive Dropulića- Tbr. 8.1. OT 500,00 EUR, za pristup ročištu od 20.4.2023. Tbr. 9.5. OT 100,00 EUR, za pristup ročištu od 12.12.2024. Tbr. 9.1. OT 500,00 EUR, za pristup ročištu od 16.7.2025. Tbr. 9.1. OT 500,00 EUR, za pristup ročištu od 25.8.2025. Tbr. 9.1. OT 500,00 EUR, za sastav podneska od 13.2.2026. kojim su se tužitelji očitovali na djelomično povlačenje tužbe- Tbr. 8.1. OT 500,00 EUR, pristup na ročište 20.02.2026.- Tbr. 9.1. OT 500,00 EUR, sve uvećano za 40% radi zastupanja 5 tužitelja (tbr. 40. OT)- 2.800,00 EUR, PDV 25%- 2.450,00 EUR, za troškove vještačenje 1.539,58 EUR (prema rješenjima od 26.8.21., 8.2.22. i 4.11.22.), za sudsku pristojbu za tužbu- 135,00 EUR i presudu 270,35 EUR, sveukupno 14.194,93 EUR, a što u omjeru od 30 % iznosi 4.258,48 EUR.
50. Sud je odbio zahtjev tužitelja u preostalom dijelu, jer je ocijenio nepotrebnima sukladno odredbi iz čl. 155. st. 1. ZPP-a podneske tužitelja od 11.8.2025., 21.8.2025., 20.10.2025. i 26.11.2025. u kojima se ponavljaju raniji navodi ili su se ti navodi mogli ranije izložiti na održanim ročištima ili u podnescima za koji je već priznat trošak, te nije priznat trošak za sastav dopune prigovora prvotužitelja od 5.3.2018. i za sastav dopune prigovora prvotužitelja od 19.3.2018. te zahtjeva za naknadu štete i prigovora stranaka koji nisu uspjeli u ovom postupku.
U Rabu, 9. travnja 2026.
Sudac
dr. sc. Mirella Rodin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na Županijski sud.
