Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-4409/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe CROATIA AIRLINES, HRVATSKA ZRAKOPLOVNA TVRTKA d.d. sa sjedištem u [adresa] i II. okrivljene odgovorne osobe VS zbog prekršaja iz članka 249. stavka 1. i stavka 4. Zakona o strancima ("Narodne novine" broj: 133/20, 114/22, 151/22) odlučujući o žalbi I. okrivljene pravne osobe CROATIA AIRLINES, HRVATSKA ZRAKOPLOVNA TVRTKA d.d. i II. okrivljene odgovorne osobe VS podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici broj: 25. Pp-990/2022 od 15. travnja 2024. na sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe okrivljene pravne osobe CROATIA AIRLINES, HRVATSKA ZRAKOPLOVNA TVRTKA d.d. i II. okrivljenog VS, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci i kazni te se izriče da je okrivljena pravna osoba CROATIA AIRLINES, HRVATSKA ZRAKOPLOVNA TVRTKA d.d. djelom za koji su proglašena krivom počinila prekršaj iz članka 249. stavka 1. Zakona o strancima ("Narodne novine" broj: 133/20, 114/22, 151/22, 40/25), za koji joj se, na temelju te zakonske odredbe, izriče novčana kazna od 5.100,00 eura (pettisućaistoeura), a II. okrivljenoj odgovornoj osobi VS djelom za koji je proglašen krivim, počinio je prekršaj iz članka 249. stavka 4. Zakona o strancima ("Narodne novine" broj: 133/20, 114/22, 151/22, 40/25) za koji mu se, na temelju te zakonske odredbe izriče novčana kazna od 3.000,00 eura (tritisućeeura), koje su dužni platiti u roku 30 dana od primitka ove presude, a ako u navedenom roku plate dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.

II. Odbija se žalba okrivljene pravne osobe CROATIA AIRLINES, HRVATSKA ZRAKOPLOVNA TVRTKA d.d. i II. okrivljenog VS kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

III. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) okrivljenici su obvezni naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka i to okrivljena pravna osoba CROATIA AIRLINES, HRVATSKA ZRAKOPLOVNA TVRTKA d.d. u iznosu od 100,00 eur (stoeura), a II. okrivljena odgovorna osoba VS u iznosu od 70,00 eur (sedamdeseteura) u roku 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici broj: 25. Pp-990/2022 od 15. travnja 2024. proglašeni su krivima I. okrivljena pravna osoba CROATIA AIRLINES, HRVATSKA ZRAKOPLOVNA TVRTKA d.d. i II. okrivljena odgovorna osoba VS, da su na način činjenično opisan u izreci te presude počinili prekršaj iz članka 249. stavka 1. i stavka 4. Zakona o strancima, za koji prekršaj je okrivljenoj pravnog osobi izrečena novčana kazna od 6.630,00 eur, a odgovornoj osobi novčana kazna od 3.050,00 eur koju su dužni platiti u roku 1 mjesec po pravomoćnosti presude, a ako u tom roku plate dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona. Okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prvostupanjskog postupka u iznosu od 100,00 eur svaki.

2. Protiv te presude okrivljenici su podnijeli zajedničku žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o prekršajnopravnim sankcijama te troškovima prekršajnog postupka. Žalitelji u bitnom ističu da je pobijana presuda nerazumljiva, proturječna sama sebi te da u istoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da su isti u mjeri u kojoj su navedeni nejasni i proturječni, a jednako tako i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, pa da ih je trebalo osloboditi od optužbe. Ističu da ulaskom Republike Hrvatske u Schengenski prostor, odnosno stupanjem na snagu Schengenskog provedbenog sporazuma te Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima (članak 63.) te prestankom važenja odluke predmetni prekršaj prestao je biti prekršaj jer se radilo o putniku koji je posjedovao vizu za jedan ulazak u Schengenski prostor, a koji putnik bi, da je doputovao iza 1.1. 2023. posjedovao valjanu putnu ispravu za ulazak u Republiku Hrvatsku, odnosno Schengenski prostor. Nadalje, ističu i da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno jer da djelatnici I. okrivljene pravne osobe nisu bili u mogućnosti provjeriti isprave ranije kontrolirane od strane francuskih policijskih službenika te da je na strani okrivljenika postojala zabluda o okolnostima koji isključuju protupravnost predmetnog prekršaja. Predlažu da se žalba prihvati da se pobijana presuda preinači na način da se ih oslobodi od optužbe, odnosno da ih se oslobodi od plaćanja novčane kazne ili da im se izrekne najniža moguća kazna propisana odredbama Prekršajnog zakona.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) ovaj Sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona, te pri tome ovaj Sud nije utvrdio postojanje gore navedenih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, a niti bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona koju povredu ističu žalitelji, međutim istu ne obrazlažu.

5. Nadalje, okrivljenici ističu da je Republika Hrvatska od 1. siječnja 2023. dio Schengenskog područja te da je odredbom članka 63. Zakona o strancima ("Narodne novine" broj: 151/22) propisano da se odredbe članka 49., 50. i 51. stavak 2. i članka 52. Zakona o strancima ("Narodne novine" broj: 133/20 i 114/22) neće primjenjivati na unutarnjoj granici Republike Hrvatske nakon stupanja na snagu Schengenskog provedbenog sporazuma u Republici Hrvatskoj, zbog čega smatraju da djelo za koje se optužuju više nije prekršaj i da je primjenom blažeg zakona, trebalo donijeti oslobađajuću presudu.

5.1. Suprotno žalbenim navodima, a imajući na umu da su i u sada važećim odredbama Zakona o strancima konstitutivni elementi inkriminiranog prekršaja ostali nepromijenjeni, odnosno volja zakonodavca nije bila dekriminaliziranje protupravnog ponašanja koji je predmet ovog prekršajnog postupka te imajući u vidu i stav suda Europske unije izražen u odluci broj: C-218/15 od 6. listopada 2016., ovaj Sud smatra da se u ovom prekršajnom predmetu ne može primijeniti načelo retroaktivnosti povoljnijeg zakona. Nadalje, Republika Hrvatska je od 1. siječnja 2023. postala dio Schengenskog područja ne utječe na konstitutivne elemente prekršaja za koji su okrivljenici proglašeni krivima, već je samo dovela do toga da su neki dijelovi vanjskih granica Republike Hrvatske postali unutarnje državne granice Republike Hrvatske na kojima se više ne primjenjuje kontrola viza.

6. Nadalje, nije prihvaćen niti žalbeni navod žalitelja da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno pa da je zbog toga pogrešno primijenjeno i materijalno pravo, odnosno da djelatnici I. okrivljenika nisu bili u mogućnosti provjeriti isprave ranije kontrolirane od strane francuskih policijskih službenika te da je očito postojala na strani okrivljenika zabluda o okolnostima koja isključuje protupravnost predmetnog prekršaja. Međutim, ovaj sud nije prihvatio žalbeni navod okrivljene pravne osobe kojima svoju prekršajnu odgovornost prebacuju na policijske službenike u Parizu, smatrajući da isti nisu smjeli dozvoliti daljnje kretanje navedenom putniku, međutim, jasno je da je okrivljena pravna osoba kao prijevoznik dužna provjeriti putne isprave i vize putnika neposredno prije upućivanja putnika na ukrcaj u zrakoplov, a što je ista propustila učiniti pa eventualni propust djelatnika zračne luke u Parizu ne isključuje prekršajnu odgovornost okrivljene pravne osobe odnosno ne radi se o zabludi o okolnostima koji isključuju protupravnost predmetnog prekršaja kako to smatraju žalitelji.

7. Stoga žalba okrivljenih nije osnovana. Nadalje, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ovaj Sud je utvrdio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 4. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenih, jer je nakon donošenja prvostupanjske presude stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o strancima ("Narodne novine" broj: 40/25) koji za inkriminirane prekršaje propisuje niže novčane kazne pa je taj zakon blaži za počinitelje.

7.1. U vrijeme donošenja prvostupanjske presude bio je na snazi Zakona o strancima ("Narodne novine" broj: 133/20, 114/22 i 151/22) po kojem su okrivljenici proglašeni krivima i koji je za prekršaj iz članka 249. stavka 1. Zakona o strancima propisivao novčanu kaznu od 6.630,00 za svakog prevezenog državljanina treće zemlje, a za prekršaj iz članka 249. stavka 4. tog Zakona novčanu kaznu od 3.050,00 eura za svakog prevezenog državljanina treće zemlje. Stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima ("Narodne novine" broj: 40/25) za prekršaj iz članka 249. stavka 1. Zakona o strancima sada je propisana novčana kazna 5.100,00 eur za svakog prevezenog državljanina treće zemlje, a za prekršaj iz članka 249. stavka 4. tog Zakona novčana kazna 3.000,00 eura, stoga je jasno da je sada važeći Zakon o strancima ("Narodne novine" broj: 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25) za ove prekršaje propisuje niže novčane kazne pa ga je ovaj Sud, na temelju članka 3. stavak 2. Prekršajnog zakona dužan primijeniti kako je to navedeno u izreci ove drugostupanjske presude.

8. Odluka o izrečenoj novčanoj kazni razmatrana je uslijed preinake u pravnoj oznaci djela (budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne) te ovaj Sud smatra da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni instituta ublažavanja kazne jer nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti. Stoga, imajući na umu da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja i da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti, a niti ih okrivljenici navode u žalbi, pobijana presuda je preinačena u novčanoj kazni samo kao posljedica primjene blažeg propisa, a što je već ranije obrazloženo.

9. Žalitelji se žale i zbog odluke o troškovima postupka, s tim da tu žalbenu osnovu ne obrazlažu, ovaj Sud smatra da su odmjereni troškovi prvostupanjskog postupka pravilni i zakoniti te da nisu previsoki.

10. Iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, a sukladno trajanju i složenosti postupka te sukladno odredbi članka 138. stavka 3. Prekršajnog zakona i u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka ("Narodne novine" broj: 18/13) koji su propisani u rasponu od 13,27 do 663,61 eur.

11. Zbog navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 9. travnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Koraljka Polak Medaković, v.r.

Ivanka Mašić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Velikoj Gorici u 5 (pet) ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenike i tužitelja.