Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj Gž-1837/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Miha Mratovića kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Arijane Bolanča, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Jasminki Franić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, radi naknade štete, rješavajući žalbe stranaka protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-462/2023-47 od 8. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-462/2023-47 od 8. svibnja 2025. i rješenje u dijelu pod točkom IV., kojim je odlučeno o troškovima postupka, te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
II. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-462/2023-47 od 8. svibnja 2025. u dijelu pod točkom I., II. i III. izreke.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:
"I. Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb, Martićeva 1, OIB 3892295847, platiti tužitelju NU, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete zbog izgubljene zarade iznos od 139.244,11 USD u protuvrijednosti valute euro po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, s pripadajućim zateznim kamatama, koje teku od dospijeća pojedinačnih mjesečnih iznosa, kako slijedi:
- na iznos od 6.306,89 USD od 10. rujna 1998.
- na iznos od 6.931,00 USD od 10. listopada 1998.
- na iznos od 6.931,00 USD od 10. veljače 1999
- na iznos od 6.931,00 USD od 10. ožujka 1999.
- na iznos od 6.931,00 USD od 10. travnja 1999.
- na iznos od 6.931,00 USD od 10. svibnja 1999.
- na iznos od 6.931,00 USD od 10. lipnja 1999.
- na iznos od 6.931,00 USD od 10. rujna 1999.
- na iznos od 6.931,00 USD od 10. listopada 1999.
- na iznos od 6.931,00 USD od 10. veljače 2000.
- na iznos od 6.931,00 USD od 10. ožujka 2000.
- na iznos od 6,931,00 USD od 10. travnja 2000.
- na iznos od 6,931,00 USD od 10. svibnja 2000.
- na iznos od 6.931,00 USD od 10. lipnja 2000.
- na iznos od 6.931,00 USD od 10. rujna 2000.
- na iznos od 6.931,00 USD od 10. listopada 2000.
- na iznos od 6.931,00 USD od 10. veljače 2001.
- na iznos od 6.931,00 USD od 10. ožujka 2001.
- na iznos od 6.931,00 USD od 10. travnja 2001.
- na iznos od 6.931,00 USD od 10. svibnja 2001.
- na iznos od 6.931,00 USD od 10. lipnja 2001.
pa do isplate, sa kamatom po stopi koju banka u mjestu ispunjenja plaća na devizne štedne uloge po viđenju u USD do 31. prosinca 2005., od 01. siječnja 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi zakonske zatezne kamate koja se određuje po čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
II U dijelu kojim je na dosuđeni iznos bila zatražena isplata zateznih kamata po stopi koja se određuje po čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2005., tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.
III U preostalom dijelu preko dosuđenog, u sveukupnom iznosu od 791.649,89 USD u protuvrijednosti valute euro po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa zatraženim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne mjesečne iznose kako slijedi:
- na iznos od 2.291,61 USD od 10. lipnja 1997.
- na iznos od 5.920,00 USD od 10. srpnja 1997.
- na iznos od 5.920,00 USD od 10. kolovoza 1997.
- na iznos od 5.920,00 USD od 10. rujna 1997.
- na iznos od 5.920,00 USD od 10. listopada 1997.
- na iznos od 3.628,39 USD od 10. studenog 1997.
- na iznos od 5.920,00 USD od 10. veljače 1998.
- na iznos od 5.920,00 USD od 10. ožujka 1998.
- na iznos od 5.920,00 USD od 10. travnja 1998.
- na iznos od 5.920,00 USD od 10. svibnja 1998.
- na iznos od 5.920,00 USD od 10. lipnja 1998.
- na iznos od 624,11 USD od 10. rujna 1998.
- na iznos od 3.628.39 USD od 10. lipnja 1997.
- na iznos od 2.291,61 USD od 10. studenog 1997.
- na iznos od 1.011,00 USD od 10. veljače 1998.
- na iznos od 1.011,00 USD od 10. ožujka 1998.
- na iznos od 1.011,00 USD od 10. travnja 1998.
- na iznos od 1.011,00 USD od 10. svibnja 1998.
- na iznos od 1.011,00 USD od 10. lipnja 1998.
- na iznos od 6.931,00 USD od 10. Srpnja 1998.
- na iznos od 6.931,00 USD od 10. kolovoza 1998.
- na iznos od 6.931,00 USD od 10. srpnja 1999.
- na iznos od 6.931,00 USD od 10. kolovoza 1999.
- na iznos od 6.931,00 USD od 10. srpnja 2000.
- na iznos od 6.931,00 USD od 10. kolovoza 2000.
- na iznos od 6.931,00 USD od 10. veljače 2002.
- na iznos od 6.931,00 USD od 10. ožujka 2002.
- na iznos od 6.931,00 USD od 10. travnja 2002.
- na iznos od 6.931,00 USD od 10. svibnja 2002.
- na iznos od 6.931,00 USD od 10. lipnja 2002.
- na iznos od 6.931,00 USD od 10. srpnja 2002.
- na iznos od 6.931,00 USD od 10. kolovoza 2002.
- na iznos od 6.931,00 USD od 10. rujna 2002.
- na iznos od 6.931,00USD od 10. listopada 2002.
- na iznos od 6.931,00 USD od 10. veljače 2003.
- na iznos od 6.931,00 USD od 10. ožujka 2003.
- na iznos od 6.931,00 USD od 10. travnja 2003.
- na iznos od 6.931,00 USD od 10. svibnja 2003.
- na iznos od 6.931,00 USD od 10. lipnja 2003.
- na iznos od 6.931,00 USD od 10. srpnja 2003.
- na iznos od 6.931,00 USD od 10. kolovoza 2003.
- na iznos od 6.931,00 USD od 10. rujna 2003.
- na iznos od 6.931,00 USD od 10. listopada 2003.
- na iznos od 7.648,00 USD od 10. veljače 2004.
- na iznos od 7.648,00 USD od 10. ožujka 2004.
- na iznos od 7.648,00 USD od 10. travnja 2004.
- na iznos od 7.648,00 USD od 10. svibnja 2004.
- na iznos od 7.648,00 USD od 10. lipnja 2004.
- na iznos od 7.648,00 USD od 10. srpnja 2004.
- na iznos od 7.648,00 USD od 1. kolovoza 2004.
- na iznos od 7.648,00 USD od 10. rujna 2004.
- na iznos od 7.648,00 USD od 10. listopada 2004.
- na iznos od 8.426,00 USD od 10. veljače 2005.
- na iznos od 8.426,00 USD od 10. ožujka 2005.
- na iznos od 8.426,00 USD od 10. travnja 2005.
- na iznos od 8.426,00 USD od 10. svibnja 2005.
- na iznos od 8.426,00 USD od 10. lipnja 2005.
- na iznos od 8.426,00 USD od 10. srpnja 2005.
- na iznos od 8.426,00 USD od 10. kolovoza 2005.
- na iznos od 8.426,00 USD od 10. rujna 2005.
- na iznos od 8.426,00 USD od 10. listopada 2005.
- na iznos od 8.426,00 USD od 10. veljače 2006.
- na iznos od 8.426,00 USD od 10. ožujka 2006.
- na iznos od 8.426,00 USD od 10. travnja 2006.
- na iznos od 8.426,00 USD od 10. svibnja 2006.
- na iznos od 8.426,00 USD od 10. lipnja 2006.
- na iznos od 8.426,00 USD od 10. srpnja 2006.
- na iznos od 8.426,00 USD od 10. kolovoza 2006.
- na iznos od 8.426,00 USD od 10. rujna 2006.
- na iznos od 8.426,00 USD od 10. listopada 2006.
- na iznos od 9.400,00 USD od 10. veljače 2007.
- na iznos od 9.400,00 USD od 10. ožujka 2007.
- na iznos od 9.400,00 USD od 10. travnja 2007.
- na iznos od 9.400,00 USD od 10. svibnja 2007.
- na iznos od 9.400,00 USD od 10. lipnja 2007.
- na iznos od 9.400,00 USD od 10. srpnja 2007.
- na iznos od 9.400,00 USD od 10. kolovoza 2007.
- na iznos od 9.400,00 USD od 10. rujna 2007.
- na iznos od 9.400,00 USD od 10. listopada 2007.
- na iznos od 10.800,00 USD od 10. veljače 2008.
- na iznos od 10.800,00 USD od 10. ožujka 2008.
- na iznos od 10.800,00 USD od 10. travnja 2008.
- na iznos od 10.800,00 USD od 10. svibnja 2008.
- na iznos od 10.800,00 USD od 10. lipnja 2008.
- na iznos od 10.800,00 USD od 10. srpnja 2008.
- na iznos od 10.800,00 USD od 10. kolovoza 2008.
- na iznos od 10.800,00 USD od 10. rujna 2009.
- na iznos od 10.800,00 USD od 10. listopada 2008.
- na iznos od 10.800,00 USD od 10. veljače 2009.
- na iznos od 10.800,00 USD od 10. ožujka 2009.
- na iznos od 10.800,00 USD od 10. travnja 2009.
- na iznos od 10.800,00 USD od 10. svibnja 2009.
- na iznos od 10.800,00 USD od 10. lipnja 2009.
- na iznos od 10.800,00 USD od 10. srpnja 2009.
- na iznos od 10.800,00 USD od 10. kolovoza 2009.
- na iznos od 10.800,00 USD od 10. rujna 2009.
- na iznos od 10.800,00 USD od 10. listopada 2009.
- na iznos od 10.800,00 USD od 10. veljače 2010.
- na iznos od 10.800,00 USD od 10. ožujka 2010.
pa do isplate po stopi koja se određuje po čl.1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate do 31.12. 2007., a od 01.01.2008. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31.07.2015., a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.
r i j e š i o j e
I Odbacuje se tužba u dijelu u kojem tužitelj potražuje isplatu izgubljene zarade za mjesec listopad u svakoj godini, počevši od 1998. do zaključno 2009., u sveukupnom iznosu od 97.086,00 USD u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate sa zatraženom zateznom kamatom koja teče na pojedine mjesečne iznose od desetog u slijedećem mjesecu (studenom) do isplate i to na iznos od 6.931,00 za 1998., 1999., 2000., 2001., 2002., 2003; iznos od 7.648,00 za 2004; iznos od 8.426,00 za 2005 i 2006; iznos od 9.400,00 za 2007. te iznos od 10.800,00 za 2008. i 2009. , po stopi koja se određuje prema čl.1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate do 31.12.2007, a od 01.01.2008. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31.07.2015., a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se u preostalom dijelu, ukoliko se odnosi na daljnje potraživanje u dijelu kojim je bio odbijen tužbeni zahtjev presudom ovog suda IP-635/00 od 20. listopada 2000., prigovor odbija kao neosnovan.
II Odbija se kao neosnovan prijedlog za određivanje privremene mjere koji glasi:
"Nalaže protivniku osiguranja HRVATSKOM UREDU ZA OSIGURANJE, OIB:3892295847, isplatiti predlagatelju osiguranja MU, [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 275.350,00 EUR u roku 15 dana od dana donošenja ovog rješenja, a koja mjera će trajati do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pod brojem Pn-462/2023 kod Općinskog suda u Splitu, Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa ovrhu.“
III Odbija se kao neosnovan tužiteljev prijedlog za određivanje privremene mjere koji glasi:
" Nalaže protivniku osiguranja HRVATSKOM UREDU ZA OSIGURANJE, OIB:3892295847, isplatiti predlagatelju osiguranja MU, [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 62.379,71 EUR u roku 15 dana od dana donošenja ovog rješenja, a koja mjera će trajati do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pod brojem Pn-462/2023 kod Općinskog suda u Splitu,
Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa ovrhu.“
IV Nalaže se tužitelju da tuženiku u roku od 15 dana isplati tuženiku parnični trošak u iznosu od 54.505,72 eura s pripadajućim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 8. svibnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
2. Tužitelj pobija presudu u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev te rješenje zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP), te predlaže da se presuda i rješenje u pobijanom dijelu preinače u skladu sa žalbenim navodima, podredno da se ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
3. Tuženik pobija presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i u odluci o troškovima postupka zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. ZPP-a, te predlaže da se presuda i odluka o troškovima preinače u skladu sa žalbenim navodima, podredno da se ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
4. U odgovoru na žalbu tužitelja, tuženik je osporio navode uz prijedlog da se žalba odbije kao neosnovana.
5. U odgovoru na žalbu tuženika, tužitelj je osporio navode uz prijedlog da se žalba tuženika odbije kao neosnovana.
6. Nakon što su pobijana presuda i rješenje ispitane u okviru odredbe članka 365. stavak 2. u vezi s odredbom članka 381. ZPP-a riješeno je kao u izreci ove odluke.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete u vidu izgubljene zarade u razdoblju od svibnja 1997. do veljače 2010., a s obzirom na činjenicu nemogućnosti obavljanja posla (zaposlenja) zbog posljedica prometne nezgode koju je 5. svibnja 1997. skrivila treća osoba upravljajući motornim vozilom stranih registracijskih oznaka za koju štetu tužitelju odgovora tuženik sukladno odredbama Zakona o osiguranju pri čemu je u postupku utvrđena isključiva odgovornost treće osobe za nastanak prometne nezgode.
8. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski je sud utvrdio:
- da je tužitelj stradao u prometnoj nesreći 5. svibnja 1997. kao vozač mopeda, a koju nesreću je skrivio vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka], marke BMW 316“ pa za nastalu štetu vozila stranih registarskih oznaka odgovora tuženik,
- da je tužitelj u tom štetnom događaju zadobio teške tjelesne ozljede,
- da je tužitelj prije štetnog događaja bio zaposlen na radnom mjestu prvog strojara u tvrtci "Sanco Kisen" Roterdam Nizozemska na temelju Ugovora od 20. studenog 1996.,
- da je tužitelju radni odnos nakon nezgode prestao, a da bi se tužitelj da do te nezgode nije došlo ukrcao na brod i radio poslove na svom radnom mjestu u trajanju od sedam mjeseci godišnje,
- da se tužitelj pokušavao zaposliti nakon nezgode s preostalom radnom sposobnošću,
- da prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka specijalista medicine rada dr. Željke Ercegović proizlazi da je kod tužitelja 27. rujna 1999. završeno liječenje, da isti nije sposoban obavljati poslove strojara na brodu (silaženje i penjanje uz stepenice, rad na klizavoj i vlažnoj podlozi, održavanju ravnoteže kod nemirnog mora, rad u čučećem i klečećem položaju, kod provjere i zamjene određenih dijelova motora i kontrola goriva i ulja), dok bi mu radna sposobnost bila očuvana za obavljanje administrativnih poslova koji ne zahtijevaju naprezanje desnog koljena (silaženje i penjanje uz stepenice, dugotrajno stajanje i hodanje, dizanje i nošenje tereta i rad u čučećem i klečećem položaju),
- da iz obavijesti Hrvatskog zavoda za zapošljavanje proizlazi da se tužitelj vodi kao nezaposlena osoba u evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područni ured u Splitu s prekidima od 1998., a sa zadnjom prijavom od 30. travnja 2013., a od 2014. da se obvezao sam poduzimati aktivnosti traženja posla u skladu sa zdravstvenim stanjem,
- da je teret dokazivanja u vezi zaposlenja tužitelja na tuženiku, a da se tužitelj uredno prijavljivao na Zavod za zapošljavanje kao nezaposlena osoba te da je time ispunio svoju obvezu traženja posla,
- da su stranke zaključile Sporazum 19. veljače 2002. o izvansudskoj nagodbi kojom se osiguravatelj obvezao isplatiti materijalnu štetu, ali ne i izgubljenu zaradu koja je predmet ovog postupka tužitelju u iznosu od 59.000,00 kuna,
- da su stranke zaključile još jedan Sporazum u izvansudskoj nagodbi radi naknade štete s osnova izgubljene zarade 19. rujna 2002., kojom su stranke suglasno utvrdile da je do zaključenja Sporazuma tužitelju isplaćeno ukupno 530.000,00 kuna,
- da je tužitelj isplatu primio pa da se radi o pravovaljanom ispunjenju,
- da je tuženikova obveza limitirana na iznos od 1.000.000,00 kuna,
- da se tužitelju ima isplatiti izgubljena zarada do zaključno svibnja 2001. u koji iznos treba uračunati isplatu tuženika s tog osnova u iznosu od 530.000,00 kn/65.506,89 USD.
9. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka medicine rada dr. Željke Ercegović proizlazi da je liječenje završeno 27. rujna 1999. i da tužitelj nije sposoban obavljati poslove strojara na brodu (silaženje, penjanje, čučanje) dok bi mu radna sposobnost bila očuvana za obavljanje administrativnih poslova koji ne zahtijevaju naprezanje desnog koljena.
10. Rješenjem HZMO-a, Područna služba u Splitu od 21. prosinca 1999. te broj spisa IN-120386 Klasa: 2134/99, Ur.br. UPI 140-12/99-01/6680 utvrđeno je kako se istim tužitelju ne priznaje pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju invalidnosti u smislu odredbe članak 34. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju ("Narodne novine" br. 108/98, dalje: ZOMO), a protiv kojeg rješenja je tužitelj izjavio žalbu koja je odbijena rješenjem HZMO-a, Središnja služba u Zagrebu od 15. ožujka 2000.
11. U navedenom postupku na temelju nalaza i mišljenja vještaka Područne službe u Splitu od 22. studenog 1999. utvrđeno je da kod tužitelja invalidnost nije nastupila prema članku 34. ZOMO-a zbog toga što zdravstveno stanje ne uvjetuje medicinske kontradikcije, za poslove bez dugotrajnog stajanja i hodanja, dizanja i nošenja teških tereta, rada na visini, ali ne umanjuje radnu sposobnost za više od polovice prema tjelesni psihički zdravom osiguraniku iste ili sl. naobrazbe, prema kojoj se ocjenjuje radna sposobnost, a smatraju se njegovim odgovarajućim poslovima.
12. Iz navedenog proizlazi da je rješenjem nadležnog upravnog tijela HZMO-a utvrđeno da kod tužitelja invalidnost ne postoji. Parnični sud je vezanom odlukom upravnog tijela, pa se u parničnom postupku ne može preispitivati takva odluka niti može drugačije odlučiti o tom pravnom pitanju, s tim da je sve eventualne prigovore i neslaganja nezadovoljna stranka bila ovlaštena isticati u upravnom postupku (članak 12. stavak 1. ZPP-a).
13. Prema odredbi članka 195. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96 - dalje ZOO), a koja odgovora odredbi članka 1095. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) tko drugome nanese tjelesnu povredu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove oko liječenja ili druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.
14. Jedna od nužnih pretpostavki odgovornosti za naknadu štete je uzročna veza.
15. U postupku vođenom pri Područnoj službi u Splitu viši vještak dao je 9. ožujka 2000. mišljenje kako je kod, ovdje tužitelja, nakon više komodnog prijeloma desne koljenice zadobivenog u prometnoj nesreći 5. svibnja 1997. zaostala slabost muskulature desne noge, te ograničenje kretanja i nestabilnost desnog koljena zbog posttraumatskih artroskih promjena, a uz znakove simptomatskog elitizma nađene su i psihičke smetnje u vidu anksioznog – depresivnog sindroma s početnim znacima psihoorganskog sindroma.
16. Pravilnikom o utvrđivanju uvjeta zdravstvene sposobnosti članova posade pomorskih brodova i brodova unutarnje plovidbe ("Narodne novine" broj 9/83) i Pravilnikom o utvrđivanju uvjeta zdravstvene sposobnosti članova posade pomorskih brodova i brodova unutar plovidbe "Narodne novine" broj 111/2002.) trajne zapreke za rad na brodu predstavlja i anksioznost, kao i smanjenje ili odsutnost pažnje ili koncentracije, te poremećaj percepcije, mišljenja i pamćenja.
17. Tuženik je tijekom postupka ukazivao da je tužitelj zbog stanja bolesti nevezanih za predmetni štetni događaj već od studenog 1999. bio zdravstveno nesposoban za ranije poslove strojarskog časnika na brodu, te da su te bolesti i stanja predstavljale trajanje zapreke za obavljanje ranijih poslova. Nadalje, tuženik je ukazivao i da je mišljenje dr. Željke Ercegović u suprotnosti s mišljenjem liječnika vještaka i komisije HZMO-a i rješenja HZMO-a od 21. prosinca 1999. kojim je utvrđeno da je tužitelj sposoban za odgovarajuće dosadašnje poslove u punom radnom vremenu, te da je dr. Željka Ercegović dala nalaz i mišljenje imajući u vidu radno mjesto običnog strojara, a ne upravitelja stroja.
18. Kako se radi o odlučnim činjenicama i prigovorima o kojima prvostupanjska presuda ne daje razloge, a koji su u uzročnoj vezi kao jednoj od pretpostavki odgovornosti za naknadu štete, a na koje okolnosti je tuženik predlagao izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku medicini rada, to je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.
19. Sud prvog stupnja smatra da tuženik nije dokazao da je tužitelj imao mogućnost pronalaska posla niti je predložio prikladan dokaz na tu okolnost, pa je zaključio da tužitelj zbog zadobivenih ozljeda u prometnoj nesreći nije mogao pronaći zaposlenje u okviru preostale radne sposobnosti i stručne spreme zbog čega istom pripada pravo na naknadu štete s osnova izgubljene zarade i za razdoblje nakon završenog liječenja, odnosno nakon 27. rujna 1999.
20. Pri tom je sud sukladno priloženim potvrdama izdanim od brodara tužitelju dosudio iznos od 139.244,11 USD za sedam mjeseci za razdoblje od rujna 1998. do lipnja 2001. u visini bruto iznosa isplaćenog prvom časniku strojaru.
21. Prema odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-125/2023- 6 od 4. srpnja 2023. nije na tužitelju teret dokazivanja nemogućnosti zaposlenja već je u ovakvoj situaciji na tuženika prešao teret dokazivanja nemogućnosti zaposlenja.
22. Iz stanja spisa proizlazi da tužitelj nije bio prijavljen na Zavodu za zapošljavanje u razdoblju od 31. listopada 2004. do 4. ožujka 2005., od 31. srpnja 2005. do 30. studenog 2005., od 31. ožujka 2006. do 12. ožujka 2007.i od 31. siječnja 2013. do 30. travnja 2013. Osim navedenih prekida, tužitelj se prema dopisu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje sam obvezao poduzimati aktivnosti traženja posla u skladu sa svojim zdravstvenim stanjem. Nadalje, iz iskaza tužitelja proizlazi da se u pregovorima oko zaposlenja nije slagao s poslodavcima, a protiv njega je vođen i kazneni postupak zbog kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja, a to može počiniti onaj tko izbjegava davanje uzdržavanja, a što se može počiniti izbjegavanjem zaposlenja.
23. Kako prvostupanjski sud nije dao razloge i ocjenu o okolnostima u vezi mogućnosti zaposlenja tužitelja i je li razlozi neuspješnog zapošljavanja tužitelja stoje u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem, to je u tom dijelu činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.
24. Sud prvog stupnja u odnosu na limit odgovornosti tuženika navodi da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na drugoj sjednici Građanskog odjela održanoj 5. lipnja 2023. (izvodi iz zapisnika Su IV-101/2023-5) zauzeo pravno shvaćanje po kojem odredbama članka 80. Zakona o osiguranju ("Narodne novine" broj: 4/94, 20/97 i 46/97,dalje: ZO/94) obveza Hrvatskog ureda za osiguranje na (HUO) na osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti po jednom štetnom događaju u odnosu na štete koje su nanesene uporabom nepoznatih ili neosiguranih vozila, kao i vozila s inozemnom registracijom limitirana je do iznosa kojeg je na temelju odredbe članka 85. stavak 1. ZO utvrdila vlada RH-a na prijedlog Direkcije za nadzor društva za osiguranje, s tim da u odnosu na vozila s inozemnom registracijom HUO iznimno nije limitiran najnižom svotom osiguranja ako ugovorna jamstva stranog osiguratelja prelaze uvjete ili ograničenja propisana domaćim zakonima.
25. S obzirom da je štetni događaj nastao 5. svibnja 1997. to je primjenjiva Odluka o utvrđivanju iznosa za naknadu štete ("Narodne novine" broj: 74/94) pa je obveza u konkretnom slučaju bila limitirana na 1.000.000, 00 kn, osim u slučaju utvrđenja iz posljednje alineje citiranog pravnog shvaćanja odnosno ako ugovorna jamstava stranog osiguravatelja prelaze uvjete ili ograničenja propisana domaćim zakonima.
26. Prvostupanjska presuda nema razloga je li tuženik po pravilima u teretu dokazivanja (članak 7. i članak 219. ZPP-a) dokazao koji je iznos stranog osiguratelja kako bi se mogao pozivati na limit odgovornosti u visini od 1.000.000,00 kn odnosno nije dokazao visinu jamstva stranog osiguravatelja, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. točka 11. ZPP-a.
27. Za navesti je da valorizacija stope osiguranja (revalorizacija) je postupak usklađivanja ugovorenih iznosa u polici osiguranja s promjenama u gospodarstvu najčešće s inflacijom ili porastom troškova života. Obveza društva za osiguranje (osiguratelja) ograničena je visinom osigurane svote koja je važila na dan štetnog događaja, ako ugovorom o osiguranju nije određena viša svota.
28. U svezi Sporazuma o izvansudskoj nagodbi od 19. veljače 2002. i od 19. rujna 2022. za navesti je da je tužitelj u iskazu od 26. veljače 2021. za razliku od prethodnog potvrdio primitak iznosa od 80.000,00 kuna (30.000,00 + 50.000,00 isplaćenih 1998.) pa je sud prvog stupnja pravilno zaključio da je tužitelj znao i primio navedeni iznos kao i iznos od 450.000,00 kuna, te da se radi o pravovaljanom ispunjenju.
29. Za navesti je da tužitelj u istoj parnici obuhvaća sljedeća razdoblja izgubljene zarade čime se ostvaruje kontinuitet traženja, a protivno bi dovelo do povrede prava na pristup sudu.
30. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 369. stavak 1. ZPP- a ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, a kao što je odlučeno pod točkom I. izreke ove drugostupanjske odluke.
31. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbacio tužbu u dijelu u kojem tužitelj potražuje izgubljenu zaradu za mjesec listopad u svakoj godini počevši od 1998. do zaključno 2009. budući da je u tom dijelu tužbe postalo pravomoćno rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1075/2021 od 27. listopada 2021., a koje rješenje nije rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-125/2023 od 4. srpnja 2023. ukinuto u tom dijelu.
32. Prema odredbi članka 344. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje: OZ/12) koji odgovara članku 296. stavak 6. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 57/96, 29/99, 42/00, 194/03, 173/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 139/10, 125/11, 150/11, 12/12, – dalje OZ/96) propisano je da se privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svu imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati.
33. Pretpostavke koje se trebaju ostvariti za osiguranje novčane tražbine privremenom mjerom i koje moraju biti kumulativno ispunjenje su da je predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim postojanje tražbine čije osiguranje privremenom mjerom traži opasnost da će bez osiguranja privremenom mjerom protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će otuđiti, prikriti ili na drugi način raspolagati svom imovinom, kojim pretpostavkama treba udovoljiti do stupnja vjerojatnosti.
34. Po ocjeni ovog suda tužitelj ničim nije učinio vjerojatnim postojanje bilo kakve radnje tuženika koja bi upućivala na to da tuženik svojim radnjama odnosno propuštanjem poduzeo iste protiv protivnika osiguranja s ciljem sprječavanja ili znatnog otežavanja naplate tražbine.
35. Privremena mjera je sredstvo ograničenog osiguranja budućeg ostvarenja vjerovnike tražbine čiji cilj u smislu ovršnog zakona nije i ne može biti ostvarenje tražbine već osiguranje njenog budućeg ostvarenja.
36. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu, potvrditi prvostupanjsko rješenje u dijelu pod točkom I., II. i III. izreke, te odlučiti kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke.
37. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti odluku o troškovima postupka, te ostaviti da se o istim odluči u končanoj odluci, a sukladno odredbi članka 166. stavak 2. ZPP-a.
38. U nastavljenom postupku prvostupanjski će sud sukladno navedenom u ovoj ukidnoj odluci otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka, pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje, te će nakon toga ocjenom svih provedenih dokaza za ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu.
U Splitu 9. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
Miho Mratović
