Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-716/2023-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Andree Boras Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja te Ivane Madunić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Vladi Vladiki, odvjetniku iz Rijeke protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2174/2019-38 od 25. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 09. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2174/2019-38 od 25. siječnja 2023., u pobijanom dijelu pod točkom I., II., III., i V. izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:
" I-Utvrđuje se da su ništetne ugovorne odredbe iz Ugovora o kreditu broj 9012388550 sklopljenog dana 04. travnja 2007.g. između tužiteljice kao Korisnice kredita te tuženika kao Kreditora i to:
Članak 1. "IZNOS KREDITA" u cijelosti, kako glasi:
"Banka se obvezuje Korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti 47.500,00 CHF (slovima: četrdesetsedamtisućaipetsto CHF) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita".
Članak 4. "KAMATA NA KREDIT" u cijelosti, kako glasi:
"4.1. Na kredit u otplati Korisnik kredita obvezuje se platiti Banci kamatu po godišnjoj kamatnoj sotpi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana,a koja na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 4,20% (slovima: četiri cijeli dvadeset posto) godišnje.
4.2. Visinu kamatne stope Banka može promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda, te urednosti poslovanja Korisnika kredita i to na dan 01.01. (slovima: prvisiječnja),a primjenjuje se za razdoblje od 01.01. (slovima: prvogsiječnja) do 30.06. (slovima: tridesetoglipnja) tekuće godine, i na dan 01.07. (slovima: prvog srpnja),a primjenjuje se za razdoblje od 01.07. (slovima: prvogsrpnja) do 31.12. (slovima: tridesetprvog prosinca) tekuće godine, s time da kamatna stopa iz toč. 4.1. ne može biti viša od važeće kamatne stope propisane odlukom Banke o kreditiranju građana za stambene kredite bez umanjenja kamatne stope sukladno broju grupa proizvoda i urednosti poslovanja Korisnika kredita u trenutku promjene. Kamata se obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom) sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima"
Članak 5. "INTERKALARNA KAMATA" u dijelu koji glasi:
"Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF,a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate." Članak 6. "KAMATA NA ZAKAŠNJELA PLAĆANJA" u dijelu koji glasi: "Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF,a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate". Članak 7. "OTPLATA KREDITA" u dijelu koji glasi:
"Kredit u iznosu od 47.500,00 CHF (slovima: četrdesetsedamtisućapetsto CHF) i kamata iz točke 4. ovog ugovora otplaćuje se u 360 (slovima: tristošezdeset) jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važećem na dan plaćanja prema otplatnoj kartici koja je sastavni dio ovog Ugovora. U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmjenjene anuitete. O izmjenjenom iznosu anuiteta Banka će pisano obavijestiti Korisnika kredita. Stranke su suglasne da je obavijest Banke dokaz o izmjenjenom iznosu anuiteta,te se danom kad mu je obavijest dostavljena smatra dan kada je Banka putem pošte uputila Korisniku kredita obavijest o tome na adresu iz ovog Ugovora ili na adresu koju je Korisnik kredita pisano dostavio Banci.
Ova obavijest sastavni je dio Ugovora."
II-Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 2.937,94 € / 22.135,89 HRK1 (slovima: dvije tisuće devetsto trideset sedam eura i dedevedeset četiri centa / dvadeset dvije tisuće sto trideset i pet kuna i osamdeset i devet lipa) zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine iznose teče kako slijedi:
na iznos od 167,39 kn od 1.9.2007 do isplate,
na iznos od 164,43 kn od 1.10.2007 do isplate,
na iznos od 164,18 kn od 1.11.2007 do isplate,
na iznos od 165,83 kn od 4.12.2007 do isplate,
na iznos od 165,18 kn od 1.1.2008 do isplate,
na iznos od 167,99 kn od 1.2.2008 do isplate,
na iznos od 303,86 kn od 1.3.2008 do isplate,
na iznos od 309,07 kn od 1.4.2008 do isplate,
na iznos od 298,68 kn od 4.5.2008 do isplate,
na iznos od 298,42 kn od 1.6.2008 do isplate,
na iznos od 301,20 kn od 1.7.2008 do isplate,
na iznos od 295,55 kn od 1.8.2008 do isplate,
na iznos od 295,78 kn od 2.9.2008 do isplate,
na iznos od 299,92 kn od 2.10.2008 do isplate,
na iznos od 316,42 kn od 7.11.2008 do isplate,
na iznos od 308,01 kn od 1.12.2008 do isplate,
na iznos od 328,86 kn od 15.1.2009 do isplate,
na iznos od 343,67 kn od 14.3.2009 do isplate,
na iznos od 344,20 kn od 14.3.2009 do isplate,
na iznos od 332,64 kn od 15.4.2009 do isplate,
na iznos od 334,59 kn od 16.5.2009 do isplate,
na iznos od 332,39 kn od 4.6.2009 do isplate,
na iznos od 329,26 kn od 17.7.2009 do isplate,
na iznos od 356,29 kn od 7.8.2009 do isplate,
na iznos od 358,94 kn od 1.9.2009 do isplate,
na iznos od 355,06 kn od 17.10.2009 do isplate,
na iznos od 357,81 kn od 14.11.2009 do isplate,
na iznos od 357,16 kn od 17.12.2009 do isplate,
na iznos od 365,11 kn od 17.1.2010 do isplate,
na iznos od 369,92 kn od 17.2.2010 do isplate,
na iznos od 368,64 kn od 17.3.2010 do isplate,
na iznos od 374,60 kn od 17.4.2010 do isplate,
na iznos od 383,34 kn od 15.5.2010 do isplate,
na iznos od 384,38 kn od 17.6.2010 do isplate,
na iznos od 395,85 kn od 17.8.2010 do isplate,
na iznos od 376,27 kn od 17.8.2010 do isplate,
na iznos od 396,58 kn od 17.9.2010 do isplate,
na iznos od 384,26 kn od 20.10.2010 do isplate,
na iznos od 386,98 kn od 23.11.2010 do isplate,
na iznos od 326,72 kn od 15.1.2011 do isplate,
na iznos od 328,88 kn od 15.3.2011 do isplate,
na iznos od 327,53 kn od 22.3.2011 do isplate,
na iznos od 327,09 kn od 22.4.2011 do isplate,
na iznos od 326,32 kn od 14.5.2011 do isplate,
na iznos od 333,03 kn od 14.5.2011 do isplate,
na iznos od 292,01 kn od 15.6.2011 do isplate,
na iznos od 301,16 kn od 15.7.2011 do isplate,
na iznos od 327,85 kn od 13.8.2011 do isplate,
na iznos od 237,25 kn od 15.9.2011 do isplate,
na iznos od 230,27 kn od 14.10.2011 do isplate,
na iznos od 230,17 kn od 13.11.2011 do isplate,
na iznos od 230,80 kn od 15.12.2011 do isplate,
na iznos od 236,29 kn od 13.1.2012 do isplate,
na iznos od 238,81 kn od 3.2.2012 do isplate,
na iznos od 238,66 kn od 3.3.2012 do isplate,
na iznos od 235,82 kn od 14.4.2012 do isplate,
na iznos od 237,05 kn od 12.5.2012 do isplate,
na iznos od 238,33 kn od 14.6.2012 do isplate,
na iznos od 236,13 kn od 13.7.2012 do isplate,
na iznos od 236,44 kn od 11.8.2012 do isplate,
na iznos od 232,67 kn od 13.9.2012 do isplate,
na iznos od 234,90 kn od 13.10.2012 do isplate,
na iznos od 235,99 kn od 13.11.2012 do isplate,
na iznos od 234,59 kn od 13.12.2012 do isplate,
na iznos od 232,72 kn od 13.4.2013 do isplate,
na iznos od 234,82 kn od 13.4.2013 do isplate,
na iznos od 234,69 kn od 13.4.2013 do isplate,
na iznos od 235,20 kn od 13.4.2013 do isplate,
na iznos od 228,42 kn od 17.7.2013 do isplate,
na iznos od 228,37 kn od 17.7.2013 do isplate,
na iznos od 228,15 kn od 17.7.2013 do isplate,
na iznos od 250,60 kn od 13.8.2013 do isplate,
na iznos od 251,54 kn od 12.9.2013 do isplate,
na iznos od 255,05 kn od 3.10.2013 do isplate,
na iznos od 253,63 kn od 16.11.2013 do isplate,
na iznos od 256,12 kn od 14.12.2013 do isplate,
na iznos od 253,11 kn od 14.1.2014 do isplate,
od 01.01. 2008.g. do 31.07.2015.g. po stopi koja se dobije uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, od 01.08.2015.g. do 31.12.2022.g. u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za 3 (tri) postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku 15 (petnaest) dana.
III- Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 3.219,65 € / 24.258,49 HRK2 (slovima: tri tisuće dvjesto devetnaest eura i šezdeset i pet centi / dvadeset i četiri tisuće dvjesto pedeset i osam kuna i četrdeset i devet lipa) zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine iznose teče kako slijedi:
na iznos od 11,81 kn od 1.3.2008 do isplate,
na iznos od 28,67 kn od 1.4.2008 do isplate,
na iznos od 3,83 kn od 1.7.2008 do isplate,
na iznos od 0,15 kn od 2.10.2008 do isplate,
na iznos od 53,53 kn od 7.11.2008 do isplate,
na iznos od 26,46 kn od 1.12.2008 do isplate,
na iznos od 93,89 kn od 15.1.2009 do isplate,
na iznos od 110,34 kn od 14.3.2009 do isplate,
na iznos od 112,17 kn od 14.3.2009 do isplate,
na iznos od 76,22 kn od 15.4.2009 do isplate,
na iznos od 82,48 kn od 16.5.2009 do isplate,
na iznos od 75,91 kn od 4.6.2009 do isplate,
na iznos od 66,29 kn od 17.7.2009 do isplate,
na iznos od 64,23 kn od 7.8.2009 do isplate,
na iznos od 72,11 kn od 1.9.2009 do isplate,
na iznos od 61,15 kn od 17.10.2009 do isplate,
na iznos od 69,31 kn od 14.11.2009 do isplate,
na iznos od 67,58 kn od 17.12.2009 do isplate,
na iznos od 90,83 kn od 17.1.2010 do isplate,
na iznos od 104,79 kn od 17.2.2010 do isplate,
na iznos od 101,39 kn od 17.3.2010 do isplate,
na iznos od 118,82 kn od 17.4.2010 do isplate,
na iznos od 144,23 kn od 15.5.2010 do isplate,
na iznos od 147,53 kn od 17.6.2010 do isplate,
na iznos od 180,83 kn od 17.8.2010 do isplate,
na iznos od 183,89 kn od 17.8.2010 do isplate,
na iznos od 246,11 kn od 17.9.2010 do isplate,
na iznos od 209,10 kn od 20.10.2010 do isplate,
na iznos od 217,76 kn od 23.11.2010 do isplate,
na iznos od 269,11 kn od 15.1.2011 do isplate,
na iznos od 278,07 kn od 15.3.2011 do isplate,
na iznos od 273,36 kn od 22.3.2011 do isplate,
na iznos od 272,13 kn od 22.4.2011 do isplate,
na iznos od 269,91 kn od 14.5.2011 do isplate,
na iznos od 296,04 kn od 14.5.2011 do isplate,
na iznos od 363,57 kn od 15.6.2011 do isplate,
na iznos od 406,61 kn od 15.7.2011 do isplate,
na iznos od 531,43 kn od 13.8.2011 do isplate,
na iznos od 384,76 kn od 15.9.2011 do isplate,
na iznos od 344,37 kn od 14.10.2011 do isplate,
na iznos od 344,89 kn od 13.11.2011 do isplate,
na iznos od 349,32 kn od 15.12.2011 do isplate,
na iznos od 382,60 kn od 13.1.2012 do isplate,
na iznos od 398,17 kn od 3.2.2012 do isplate,
na iznos od 398,02 kn od 3.3.2012 do isplate,
na iznos od 382,51 kn od 14.4.2012 do isplate,
na iznos od 390,51 kn od 12.5.2012 do isplate
na iznos od 399,21 kn od 14.6.2012 do isplate,
na iznos od 387,40 kn od 13.7.2012 do isplate,
na iznos od 390,02 kn od 11.8.2012 do isplate,
na iznos od 368,53 kn od 13.9.2012 do isplate,
na iznos od 382,44 kn od 13.10.2012 do isplate,
na iznos od 390,42 kn od 13.11.2012 do isplate,
na iznos od 382,92 kn od 13.12.2012 do isplate,
na iznos od 372,66 kn od 13.4.2013 do isplate,
na iznos od 386,20 kn od 13.4.2013 do isplate,
na iznos od 386,60 kn od 13.4.2013 do isplate,
na iznos od 390,77 kn od 13.4.2013 do isplate,
na iznos od 351,67 kn od 17.7.2013 do isplate,
na iznos od 352,13 kn od 17.7.2013 do isplate,
na iznos od 352,38 kn od 17.7.2013 do isplate,
na iznos od 355,49 kn od 13.8.2013 do isplate,
na iznos od 361,60 kn od 12.9.2013 do isplate,
na iznos od 381,70 kn od 3.10.2013 do isplate,
na iznos od 375,41 kn od 16.11.2013 do isplate,
na iznos od 389,64 kn od 14.12.2013 do isplate,
na iznos od 374,69 kn od 14.1.2014 do isplate,
na iznos od 379,01 kn od 20.2.2014 do isplate,
na iznos od 384,51 kn od 11.4.2014 do isplate,
na iznos od 380,32 kn od 27.5.2014 do isplate,
na iznos od 375,75 kn od 16.7.2014 do isplate,
na iznos od 385,15 kn od 12.8.2014 do isplate,
na iznos od 386,28 kn od 12.8.2014 do isplate,
na iznos od 389,54 kn od 12.8.2014 do isplate,
na iznos od 391,92 kn od 29.11.2014 do isplate,
na iznos od 407,01 kn od 29.11.2014 do isplate,
na iznos od 407,01 kn od 29.11.2014 do isplate,
na iznos od 409,16 kn od 12.2.2015 do isplate,
na iznos od 409,27 kn od 12.2.2015 do isplate,
na iznos od 409,27 kn od 12.2.2015 do isplate,
na iznos od 409,27 kn od 1.6.2015 do isplate,
na iznos od 409,27 kn od 1.7.2015 do isplate,
na iznos od 409,27 kn od 12.7.2015 do isplate,
na iznos od 409,27 kn od 12.7.2015 do isplate,
na iznos od 409,27 kn od 12.7.2015 do isplate,
na iznos od 409,27 kn od 13.10.2015 do isplate,
od 01.01. 2008.g. do 31.07.2015.g. po stopi koja se dobije uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, od 01.08.2015.g. do 31.12.2022. u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za 3 (tri) postotna poena,a od 01.01.2023. do isplate s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.
IV-Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:
"Utvrđuje se kako je ništetan i nije pravno valjan Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9012388550 sklopljen dana 7.12.2015.g. između tužiteljice kao Korisnika kredita i tuženika kao Kreditora."
V-Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak u visini od 5.236,91 € / 39.457,50 HRK 3 (slovima: pet tisuća dvjesto trideset šest eura i devedeset i jedan cent / trideset i devet tisuća četiristo pedeset i sedam kuna i pedeset lipa), u roku od 15 dana.".
2. Protiv naveden presude pod točkom I., II., III. i V. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu s žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je ništetan dio odredbe ugovora o kreditu u pogledu promjenjive kamatne stope, valutne klauzule te isplata iznosa koju je tuženik stekao na temelju ništetnih ugovornih odredaba u promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
6. Po provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:
-da su stranke dana 04. travnja 2007. sklopile Ugovor o kreditu broj 9012388550 i to tužiteljica kao korisnik kredita, a tuženik kao kreditor, koji ugovor je solemniziran od strane javnog bilježnika Ermine Radić sa sjedištem u [adresa] pod brojem OV- 2268/2007 12. travnja 2007.,
-da je predmetnim ugovorom korisniku kredita odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 47.500,00 CHF, te je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu sa odlukama kreditora,
- da je nesporno da su dana 07. prosinca 2015. stranke sklopile Dodatak ugovoru o kreditu koji je solemniziran kod javnog bilježnika Ermine Radić sa sjedištem u [adresa] pod brojem OV-5077/15 08. prosinca 2015., temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15 – dalje ZID ZPK) čime je izvršena konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR,
- da je predmetni kredit tužiteljici odobren za izgradnju i dovršenje stambenog objekta,
- da je citirani ugovorom o kreditu ugovoren rok otplate kredita od 360 mjeseci,
- da je na dan sklapanja ugovora o kreditu godišnja kamatna stopa iznosila 4,20% godišnje plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora,
- da se tijekom otplate kredita kamatna stopa u više puta mijenjala odlukama tuženika u kojima se nije pojedinačno pregovaralo,
- da sukladno izračunu konverzije ostatak glavnice nakon konverzije kredita na dan 30. rujna 21015. iznosi 46.2394,38 HRK / 6.157,59 eura s pripadajućim zakonskim kamatama,
- da je prema izračunu konverzije utvrđeno da je na dan 30. rujna 2015. postoji pretplata u iznosu od 14.453,36 HRK odnosno, 1.918,29 eura,
- da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.;
- da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na ugovorenu valutu CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. i presudom Vrhovnog suda RH broj Revt-2221/18 od 3. rujna 2019.;
- da se tužitelj u tužbi i tijekom postupka osnovano poziva na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudu Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.,
- da tužitelj ima pravni interes podnijeti ovu tužbu, a što da proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda RH broj Rev-2221/18 od 03. rujna 2019., u kojoj Vrhovni sud RH nije isključio postojanje pravnog interesa za traženje deklaratorne zaštite korisnika konvertiranih kredita, da sud smatra da obzirom na sam postupak provedbe konverzije, koji je sukladan odredbama ZID ZPK/2015, stranke potpisnice konverzije nisu mogle utjecati niti na obim konverzije niti su mogle odrediti pravne posljedice zaključivanja iste, ali da ne postoji razlog da tužitelj ne bi mogao tražiti zaštitu svojih prava, odnosno potpuno obeštećenje zbog preplaćenih iznosa temeljem ništetnih ugovornih odredaba, putem suda, a što je u konkretno slučaju isti i učinio;
- da je u odluci suda Europske unije broj C-118/17 od 14. ožujka 2019. odgovoreno na pitanje pune restitucije potrošača u točci 43. i 44. te presude, odnosno "činjenica da su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene nepoštenima i ništavima te zamijenjene novim odredbama, kako bi se održao predmetni ugovor, da ne može imati za učinak smanjenje zaštite zajamčene potrošačima", da je stav suda EU u navedenoj presudi da se primat daje apsolutnoj zaštiti i punoj restituciji potrošača, dok se Vrhovni sud RH u donošenju rješenja iz oglednog postupka br. Gos-1/2019 od 4. ožujka 2020. strogo držao granice postavljenog pitanja te se nije dotaknuo odredbe čl. 41. Zakona o zaštiti potrošača i njezinog važnog utjecaja i primjene na prihvat konverzije;
- da u vrijeme stupanja na snagu ZID ZPK nepoštene ugovorne odredbe iz Ugovora o kreditu još uvijek od strane suda nisu bile utvrđene kao ništave u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača pa da ova okolnost nije niti bila uzeta u obzir prilikom sklapanja Dodatka ugovora o kreditu, odnosno Sporazuma o konverziji, pa da je tužiteljica osnovano podnijela tužbu u ovom predmetu kako bi ostvario potpunu restituciju na koju ima pravo kao potrošač uslijed ništetnosti odredaba ugovora o kreditu radi promjenjive kamatne stope i valutne klauzule;
- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da nije mogla pregovarati o sadržaju odredaba ugovora o kreditu zaključenog 04. travnja 2007., odnosno da se i u konkretnom slučaju radi o ugovoru o kreditu koji je sastavila banka, a nedvojbeno je utvrđeno u pravomoćno okončanom sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, na koji se tužitelj poziva u tužbi i tijekom postupka, kako je u obrazloženju ove presude naprijed navedeno, da je između ostalih i tuženik povrijedio u razdoblju koje je obuhvaćeno ovom tužbom kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa da su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima (presuda i rješenje VSRH broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019., presuda Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke);
- da je sud vezan temeljem čl. 502. c. Zakona o parničnom postupku za pravno utvrđenje iz presude za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, budući se tužitelj u ovoj parnici poziva na isto;
- da stranke nisu pregovarale o sadržaju ugovornih odredaba, niti je tužiteljica, kao korisnik kredita, imala utjecaj na sadržaj ugovora, pa je time – suprotno načelima obveznog prava – tužiteljici, kao potrošaču, nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora glede ugovorene promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, da je doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku, kao trgovca, jer su sporne ugovorne odredbe uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužiteljice, kao korisnika kredita i potrošača, u odnosu na tuženika, kao banku i trgovca, a što da je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu zabrane zlouporabe prava;
- da se je ugovorena redovna kamatna stopa tijekom postojanja ugovorne obveze po predmetnom ugovoru o kreditu mijenjana jednostranom odlukom banke – ovdje tuženika te je na takav način tuženik, prebacujući rizik promjene tečaja i kamatne stope na korisnika – ovdje tužitelja i samostalnom promjenom kamatne stope na odobreni kredit, postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, da unošenje takve odredbe u ugovor o kreditu je suprotno načelima obveznog prava, je od samog početka tog ugovornog odnosa tužitelj, kao korisnik kredita, u odnosu na tuženika – kao banku doveden u neravnopravan položaj;
- da je navedenim presudama, a što je bitno za konkretan slučaj, je pravomoćno utvrđeno da se kamatna stopa mijenjala bez ugovorenih parametara jednostrano obavještavanjem tužitelja o promjeni, što da nije u skladu sa Zakonom o zaštiti potrošača i temeljnom načelu obveznog prava s naglaskom na ravnopravnosti stranaka, jednakoj vrijednosti činidbi, odredivosti činidbe, savjesnosti, poštenja i dr., a sve to pozivajući se na nerazumljivu, nejasnu i apstraktnu ugovornu odredbu o promjeni kamatne stope, koja je kao takva, ništetna;
- da u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, niti odrediva;
- da je prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju je superiorno u odnosu na znanje o poslovima prosječnog potrošača te su upravo zato banke bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što oni nisu na valjani način činile u spornom razdoblju, zadovoljivši se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz naprijed formuliranog standardnog ugovora, koja je – kao takva – potrošačima ostala nerazumljiva;
- da banka prije i u vrijeme zaključivanja ugovora nije informirala tužitelja kao korisnika kredita (potrošača) o važnim činjenicama, odnosno o općem riziku vezano uz svaku valutnu klauzulu te da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj uz švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz EUR (jer se tečajna politika HNB-a temelji na održavanja stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a), da banka nije informirala tužitelja da je rast švicarskog franka gotovo potpuno izvjestan u kontekstu skorog uvođenja euro zone, te ga nije informirala o povećanom riziku zbog istovremenog ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, da značajne neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći što prosječni potrošač ne zna za rizik tečaja švicarskog franka, a još je veći zbog toga što se ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka te je k tome i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, da je potrošaču bio neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg ima obvezu vratiti banci kao i cijena, jer se i kamata plaća u istoj valuti, u švicarskim francima;
- da je visina tužbenog zahtjeva tužitelja utvrđena financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije Tomislavu Prpić temeljem kojeg nalaza i mišljenja je utvrđeno da je, sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju, Dodatkom ugovora o kreditu od 04. travnja 2007., provedena konverzija kredita denominiranog u HRK s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u HRK s valutnom klauzulom u EUR, da je istim utvrđen iznos preplate na dan 30.09.2015., sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15). Nakon obračuna razlike u iznosu preostale glavnice na dan konverzije HRK, zateznih kamata na mjesečne iznose razlika po osnovi točaka 3 i 4 mišljenja, za razdoblje od dana plaćanja pa do 30.09.2015, kao i nakon uračunavanja svih ostalih efekata konverzije (priznate preplate u iznosu 14.453,36 HRK), preostalo ukupno dospjelo potraživanje s danom 30. rujna 2015. iznosi 63.379,99 HRK, od čega:
- 46.394,38 HRK glavnice (točke mišljenja 3 i 4) na koje teku pripadajuće zatezne kamate od 01.10.2015 do isplate,
- 16.985,61 HRK ukupno dospjelih nepodmirenih zateznih kamata na iznose iz točaka 3 i 4 do 30.09.2015.
- da je sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za iznos preplate koji tužiteljici nije umanjen (priznat) konverzijom, sukladno nalazu i mišljenju vještaka u iznosu od 6.157,59 EUR;
- da tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, dok je tuženik stavio primjedbi koje su pravne prirode, smatrajući da vještačenje nije trebalo ni provesti, obzirom da su stranke zaključile Dodatak ugovoru o kreditu te da je izračun sačinjen kao da je između stranaka ugovorena fiksna kamatna stopa i fiksan tečaj, što nije bila ugovorna volja stranaka;
- da sud prihvaća u cijelosti izračun vještaka kao stručan i nepristran, da je u odnosu na navode tuženika uzeta u obzir početna kamatna stopa kao da su stranke ugovorile fiksnu kamatnu stopu ukazuju se neosnovanim, jer tužitelj svojim zahtjevom ne ide u smjeru namjere ugovaranja fiksne kamatne stope i fiksnog tečaja, već se promjenjiva kamatna stopa koja mora biti jasno određena vezuje za navod "promjenjiva" samo u odnosu na odluku Banke, ali ne i time da se radi o ugovorenoj fiksnoj kamatnoj stopi, dok je jedino početni tečaj bio poznat tužitelju u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu;
- da tuženikov prigovor zastare nije osnovan;
8. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je zaključio da su odredbe Ugovora o kreditu od dana 04. travnja 2007., ništetne u dijelu u kojem se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu. Sama činjenica da su stranke sklopile Dodatak ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR i utvrđen iznos preplate sa sporazumom o isplati iste, sama za sebe ne upućuje na zaključak da je tužitelju vraćen novčani iznos koji predstavlja razliku između plaćenih ugovornih kamata na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i početno ugovorenoj kamatnoj stopi, a tako nešto da ne proizlazi niti iz nalaza i mišljenja vještaka koje vještačenje je provedeno u ovom postupku, već iz istog proizlazi upravo suprotno, pa da je pozivom na odredbu člana 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 u daljnjem tekstu: ZOO) tuženiku naložio da tužitelju isplati, temeljem Ugovora o kreditu u utuženom razdoblju na ime pretplate zbog ništetne promjenjive kamatne stope i valutne klauzule iznos od 6.157,59 EUR koju visinu je utemeljio na nalazu i mišljenju vještaka sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa do isplate, a imajuću u vidu odredbu članak 1115. ZOO pri čemu je je smatrao da nije osnovan prigovor zastare za taj iznos a sukladno odredbi članka 215. ZOO.
9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koje ukazuje žalba, kao ni povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, tako da se zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude u pobijanom dijelu može ispitati.
10. Žalbenim prigovorima tuženika nije dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o nepoštenosti i ništetnosti sporne odredbe Ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu po jednostranoj odluci tuženika i valutnu klauzulu, kao i neosnovanost prigovora zastare.
11. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilna je zaključak prvostupanjskog suda da sama činjenica da su stranke 04. travnja 2007., sukladno ZID ZPK sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu ne znači da je tužiteljica izgubila pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne i da se time na neki način odrekla budućih potraživanja po toj osnovi.
12. Naime, ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane ( čl. 326. st. 1. ZOO). Stoga potrošač ima pravni interes za utvrđenjem ništetnosti osnovnog ugovora jer Sporazumom o konverziji nisu otklonjene posljedice ništetnosti (pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev- 2868/2018), a na ovaj postupak primjenjuje se i odredba čl. 502.c. ZPP koja daje pravo potrošačima pozvati se na direktan učinak kolektivne tužbe o čemu već postoji ustaljena sudska praksa sudova pa tako i Vrhovnog suda RH. Prema tome suprotni žalbeni navodi tuženika su bez pravne osnove.
13. Donošenje ZID ZPK imalo je za cilj povećanje socijalne zaštite, sprečavanje nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprečavanje produbljivanja dužničke krize ( rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I- 3685/2015 od 4. travnja 2017). Sklapanje Sporazuma o konverziji ima svoje izvorište u zakonu i bankarske su institucije bile dužne postupiti po ZID ZPK za razliku od potrošača koji su imali pravo izbora.
14. Slijedom toga, suprotno tvrdnji tuženika u žalbi, nova pravna osnova nije nastala neposredno na temelju zakona već proizlazi iz ugovornog odnosa. U situaciji dužničke krize u kojoj se tužitelj našao zbog zaduživanja u švicarskim francima, konverzija je bila jedina prikladna i nužna mjera kojom je omogućeno saniranje eskalirajuće dužničke krize i tužitelju omogućen ravnopravni odnos sa potrošačima koji su ugovorili zaštitni mehanizam u eurima, a time i redovita otplata kredita.
15. Stoga, i po stajalištu ovog sud, ne bi bilo pravično i bilo bi diskriminirajuće da oni potrošači koji su sklopili Sporazum o konverziji u namjeri da olakšaju nezavidnu financijsku situaciju, nemaju pravo na potpuno obeštećenje, za razliku od onih potrošača koji nisu sklopili Sporazum o konverziji i koji su potpuno obeštećeni, a istovjetna pravna shvaćanja zauzeta su i u predmetima Suda Europske unije pod brojem C-118/2017 i C-452/2018 na koje se pravilno pozvao prvostupanjski sud.
16. Valja ukazati i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Gos 1/2019- 36 od 4. ožujka 2020. odgovorio na postavljeno pravno pitanje glede ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji, na način da je utvrdio kako takav sporazum ima pravne učinke te je valjan i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu i promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, pri čemu je isti sud u obrazloženju svoje odluke naveo da: "…..bez obzira na naknadno sklapanje sporazuma o konverziji, treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima…" Stoga iz tog razloga istaknuti prigovor tuženika u odnosno na provođenje konverzije i njezin utjecaj na mogućnost kondemnatorne zaštite tužitelja kao potrošača, nije osnovan.
17. Dakle, valja navesti da se tuženik pri osporavanju prava tužitelja na obeštećenje zbog činjenice da je pristao na sklapanje Dodatka Ugovora kojim je izvršena konverzija kredita, neutemeljeno poziva na shvaćanje iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020., da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli jer to ne znači da se u zasebnom sudskom postupku, i nakon izvršene konverzije po odredbama ZID ZPK/15, ne može zahtijevati utvrđenje ništetnosti određenih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu (u konkretnom slučaju odredbi o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi).
18. Ovdje se posebno ističe da konverzija propisana ZID ZPK/15 ne predstavlja konverziju propisanu u članku 325. ZOO/05 jer za to ne postoje pretpostavke. To iz razloga što tuženik nije bio savjesna strana u sklapanju Ugovora koji je sadržavao ništetne odredbe, a potom i zato što je zakonskom odredbom bila prisiljena ponuditi potrošačima sklapanje Dodatka Ugovora. Zato se, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ne radi o ugovoru s valutnom klauzulom u EUR u punom smislu i s ugovorenom kamatnom stopom od trenutka sklapanja Ugovora o kreditu, već od sklapanja Dodatka, a svođenje kredita na kredit s valutnom klauzulom u EUR s odgovarajućom kamatnom stopom poslužilo je kako bi se u vezi s tim mogli utvrditi ostatak glavnice i preplata koja, međutim, ne znači i potpuno obeštećenje potrošača, već mu na određeni način olakšava situaciju u koju je bio doveden porastom kamatne stope i značajnim porastom tečaja valute CHF te rješava situaciju ubuduće, a ta je situacija detaljno obuhvaćena Dodatkom jer sadrži točne podatke o preostalom iznosu glavnice u EUR i promjenjivosti kamatne stope.
19. Dakle, Sporazumom o konverziji nisu otklonjene sve posljedice ništetnosti i u isti nisu uračunate sve tužiteljeve pretplate budući to jasno proizlazi iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka, pa je stoga pravilno prvostupanjski naložio tuženiku isplatu novčanog iznosa od 6.157,59 EUR koji predstavlja razliku do potpunog obeštećenja tužitelja kao potrošača a na koji matematički obračun tuženik nije imao primjedbi.
20. Zbog prethodno iznesenih razloga, ovome sudu nisu prihvatljivi žalbeni navodi tuženika u dijelu u kojem drži pogrešnim stavom prvostupanjskog suda da konverzija nema pravni učinak na ništavost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.
21. Učinak nepoštenih ugovornih odredaba djeluje ex tunc, dakle unatrag od trenutka sklapanja Ugovora u smislu članka 323. stavka 1. ZOO/05 , pa se smatra da nepoštena ugovorna odredba nikada i nije bila ugovorena, tako da u odnosu na tužitelja kao potrošača , i ne može imati učinak (presuda Europskog suda za ljudska prava FGN i APM protiv CB i BBVAS spojenim predmetima broj C- 154/2015, C- 307/2015 i C-308/2015, u kojima je Europski sud utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba).
22. Dakle, s obzirom da sklapanjem ugovora o konverziji nisu u potpunosti otklonjene posljedice ništetnosti valutnih klauzula u CHF i promjenjive kamatne stope iz osnovnog ugovora, pravilnom primjenom materijalnog prava usvojen je zahtjev za isplatu, koji je usklađen s nalazom i mišljenjem vještaka financijske struke.
23. Isto tako prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava ocijenio neosnovanim prigovor zastare, uključujući i stajalište o prekidu zastare i ponovnom početku tijeka zastare da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 215. ZOO i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te kolektivne tužbe.
24. Pravilno je prvostupanjski sud odlučio i o trošku postupka koju odluku je valjano zasnovao ne odredbi članak 154. stavak 1. i 155. ZPP pri čemu je vodio računa kako o osnovu tako i visini zahtjeva.
26. Slijedom navedenoga, a kako nisu ostvareni žalbeni prigovori tuženika, kao niti žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti jer je prvostupanjski sud odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja pravilno primijenio mjerodavne zakonske odredbe na kojima je presuda utemeljena, to je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu potvrditi, temeljem odredaba članka 368. stavka 1. ZPP-a, čime je odlučeno kao u izreci.
U Splitu, 09. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Andrea Boras-Ivanišević
