REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-5520/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Željki Babarović, uz sudjelovanje Andreje Fortunić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja T, rođenog **.**.1996., bez državljanstva, kojeg zastupa opunomoćenica Martina Grgec, odvjetnica u Zagrebu, Bukovačka cesta 51, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, radi naknadnog zahtjeva za međunarodnu zaštitu, nakon održane usmene rasprave zaključene istog dana 09. travnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Klasa: UP/I-216-03/25-06/10828, Urbroj: 511-01-212-25-5 od 15. prosinca 2025. godine.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da isplati Martini Grgec, odvjetnici u Zagrebu, Bukovačka cesta 51, pružateljici pravne pomoći, za sastav tužbe iznos od 500,00 EUR i za pristup na ročište 30. ožujka 2026. godine - iznos od 500,00 EUR,–ukupno 1.000,00 EUR, plus 25% PDV-a na taj iznos što je 260,00 EUR i što onda sveukupno iznosi 1.250,00 EUR (slovima: tisućudvijestopedeset eura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Klasa: UP/I-216-03/25-06/10828, Urbroj:

511-01-212-25-5 od 15. prosinca 2025. godine tužitelju je odbačen kao nedopušten naknadni zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost tuženikovog rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjeničnog stanja, bitne povrede postupovnih pravila, a uslijed čega i pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, u obrazloženju osporavanog rješenja o odbacivanju naknadnog zahtjeva za međunarodnu zaštitu u bitnome je zaključeno, da tužiteljev naknadni zahtjev za međunarodnu zaštitu nije dopušten, navodeći da u konkretnom slučaju: tražitelj međunarodne zaštite, nakon izvršne odluke kojoj je odbijen njegov zahtjev za međunarodnu zaštitu, u naknadnom zahtjevu nije iznio nove relevantne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a koje bi bile od utjecaja na ispunjavanje uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite, pa je naknadni zahtjev odbačen sukladno čl. 43 st. 2. u vezi članka 47 st. 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti doneseno osporavano rješenje što je pogrešno, na štetu tužitelja. Tužitelj je rođen, živio i prebivao u [adresa]. U RH je ranije boravio kao državljanin Palestine od 15.01.2022 godine temeljem dozvole izdane od strane tuženika, a potom kao tražitelj međunarodne zaštite. Tijekom tih ranijih postupaka tužitelj je od strane tuženika naznačavan kao državljanin Palestine. U sada osporenom rješenju tužitelj je naznačen kao osoba bez državljanstva. Iz osporenog rješenja nije razvidno temeljem čega je došlo do takve promjene niti kako je utvrđeno takvo (bez) državljanstvo tužitelja te da li navedeno utvrđenje i kako utječe na tužiteljevu situaciju. Naime, pitanje državljanstva i zemlje podrijetla je relevantna činjenica u postupku međunarodne zaštite, a iz osporenog rješenja je vidljivo da je tuženik tu činjenicu utvrdio drugačije nego u ranijem postupku, što je svakako nova i relevantna činjenica koja nije ocijenjena u ranijem postupku, posebice ukoliko se temelji na činjenici potpunog uništenja u izraelskim napadima. U obrazloženju osporenog rješenja navodi se da je tužitelj u naknadnom zahtjevu naveo da se u svoju zemlju ne može vratiti zbog rata te da nema gdje živjeti. Općepoznato je da je Hamas izvršio brutalni napad na Izrael 07.10.2023 godine. Tužitelj ne odobrava zločine Hamasa niti im se želi pridružiti. Hamasova logika je jednostavna - tko nije s njima, je protiv njih. A javna smaknuća Hamasovih protivnika također su općepoznata iz učestalih izvješća u medijima. Općepoznato je i da su nakon navedenog Hamasovog napada uslijedili napadi Izraela najprije na Hamasove pripadnike i strukture sa ciljem obrane i povratka talaca. Međutim, iz daljnjih svakodnevnih vijesti općepoznato je da se izvješćuje da je cijeli pojas [adresa] gotovo u potpunosti razrušen od strane Izraela u učestalim i kontinuiranim napadima u kojima masovno stradavaju svi stanovnici, uključujući i tisuće djece, ranjenih, bolesnih i građana, a osobe koje do sada nisu ubijene ili ranjene, izložene su izgladnjivanju uslijed blokade pristupa humanitarne pomoći od strane Izraela te su pod prisilom raseljavani, bez ikakvog humanitarnog zbrinjavanja, da se takva razaranja šire i na druge dijelove palestinskog teritorija (na Zapadnu Obalu) na koje Izrael zatim ciljano naseljava izraelske državljane, te da uslijed svega međunarodna zajednica izražava zabrinutost da Izrael i izraelske vlasti čine genocid i druge zločine protiv humanitarnog i međunarodnog prava. Navedeno ukazuje da ne samo Hamas, nego i izraelske vlasti, u stvarnosti imaju znatan utjecaj i kontrolu na područjima [adresa] gdje neselektivno ciljaju ne samo pripadnike i strukturu Hamasa, nego svakog palestinskog stanovnika [adresa], sa izravnom ili neizravnom namjerom usmrćivanja, teškog ranjavanja i protjerivanja, obzirom su svjesne da to toga dolazi i može doći unatoč čemu i dalje čine navedeno čime jasno pokazuju da ciljaju ili barem pristaju na takve posljedice. Sud je u ranijem postupku (UsI-4052/2024) utvrdio da kod tužitelja postoje razlozi za odobrenje supsidijarne zaštite, ali i razlozi isključenja iz čl. 31 ZMPZ. Tužitelj je kaznu izdržao, a od tadašnjeg mišljenje SOA-e od 05.09.2024. godine proteklo je gotovo 1 godinu i 4 mjeseca.

Obzirom na gore izneseno, tužitelj smatra da sada kod njega postoje razlozi za azil, te da stoga razlozi isključenja iz čl. 31 nisu primjenjivi, nego bi bili primjenjivi jedino razlozi isključenja iz čl. 30. ZMPZ, koji kod tužitelja ne postoje.

Zaključno predlaže poništiti osporavano rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je tužba neosnovana u cijelosti. Tužitelj navodi da rješenje tuženika pobija u cijelosti, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja; bitne povrede postupovnih pravila, uslijed čega i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik odbija kao netočne ove navode tužitelja, s obzirom na to da je u konkretnom predmetu izveo i ocijenio sve potrebne dokaze, potpuno i točno utvrdio činjenično stanje te, postupak povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu okončao sukladno materijalnim i procesnim odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, broj: 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25) i Zakona o strancima („Narodne novine“, broj: 133/20,114/22,151/22 i 40/25), uz dosljedno poštivanje osnovnih načela navedenih Zakona.

Tužitelj u tužbi navodi da je u osporavanom rješenju naznačeno da je tužitelj osoba bez državljanstva, dok je u ranijim postupcima bio označen kao državljanin Palestine. Tuženik osporava navedene tvrdnje te ističe da pitanje označavanja državljanstva tužitelja nije bilo od utjecaja na odlučivanje o naknadnom zahtjevu, niti je predstavljalo odlučnu činjenicu za donošenje osporavanog rješenja. Naime, osporavano rješenje doneseno je na temelju utvrđenog činjeničnog stanja i primjene mjerodavnih odredbi materijalnog prava koje se odnose na ispunjenje zakonskih pretpostavki za odlučivanje o naknadnom zahtjevu, neovisno o tome je li tužitelj u pojedinim postupcima evidentiran kao osoba bez državljanstva ili kao osoba palestinskog podrijetla. Stoga, čak i pod pretpostavkom točnosti tužiteljevih navoda, navedena okolnost nije mogla utjecati na zakonitost i pravilnost osporavanog rješenja, niti predstavlja povredu postupka koja bi dovela do drukčije odluke u upravnoj stvari. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženik propustio utvrditi sve odlučne činjenice, odnosno pogrešno utvrdio činjenice. Tijekom ponovljenog postupka utvrđeno je da tužitelj u naknadnom zahtjevu nije iznio nikakve nove činjenice ili dokaze koji bi se, u smislu članka 47. stavka 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (ZMPZ), mogli smatrati okolnostima nastalim nakon pravomoćnosti odluke o prethodnom zahtjevu, a koje bi bile relevantne za njegov položaj i potrebu za međunarodnom zaštitom. U provedenom postupku nije potvrđeno, niti je tužitelj učinio vjerojatnim, da bi u zemlji podrijetla bio izložen proganjanju iz razloga navedenih u članku 20. ZMPZ-a, odnosno rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkom mišljenju. Vezano za tužiteljev prijedlog za odgodnom izvršenja, napominju da, s obzirom na to da tužitelj predstavlja prema mišljenju SOA-e od 5.9.2024. godine prijetnju nacionalnoj sigurnosti Republike Hrvatske, bespredmetno je razmatrati pravo boravaka na teritoriju Republike Hrvatske.

Temeljem naprijed navedenog, smatraju da je tužba neosnovana, te se predlaže Upravnom sudu potvrditi rješenje ovog Ministarstva, odnosno odbiti tužbu iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja i odgovoru na tužbu.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Sud je dana 30. ožujka 2026. godine održao usmenu raspravu u prisutnosti tužitelja osobno, opunomoćenice tužitelja, opunomoćenice tuženika i sudskog tumača za arapski jezik, te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/2024.). Na raspravi je proveden dokaz saslušanjem tužitelja te je isti na poseban upit Suda kada je došao u Hrvatsku i zašto, odgovorio da je došao 12.3.2022. sa avionom do Istambula zatim u Zagrebu, a došao je da bi radio. Sada ne radi, prije je imao dozvolu za rad koja je istekla te sada traži međunarodnu zaštitu. Također je naveo da je došao u Republiku Hrvatsku da bi radio jer je došao iz [adresa] gdje je situacija jako teška zbog rata uslijed čega svaki dan pogiba mnogo ljudi te je otišao kako bi negdje normalno živio i zasnovao obitelj i tako je došao u Hrvatsku. Tu je napravio jednu grešku koje nije bio svjestan što radi jer ga je rođak zamolio da preveze neke ljude iz Slavonskog Broda u Zagreb, a shvatio je naknadno da su to bili ilegalni migranti te je zapravo radio nešto nezakonito čega svega tada nije bio svjestan. Sada mu je zbog toga jako žao, svakako bi volio i dalje ostati u Hrvatsku i dalje raditi.

Na poseban upit opunomoćenice tužitelja da li je bilo isto stanje u [adresa] kada je odlazio kao i sada odgovorio je da je sada puno teže jer su bombardiranja svakodnevna i zapravo tamo uopće nema života.

Na poseban upit opunomoćenice tužitelja što smatra da bi se dogodilo u slučaju povratka odnosno da li se ima uopće gdje vratiti odgovorio je da se nema kuda vratiti. Na poseban upit opunomoćenice tužitelja kako sada živi odgovorio je da živi u [adresa], sa curom i djetetom.

Opunomoćenica tužitelja je predala u spis Domovnicu djeteta kao i Rodni list. Opunomoćenice tuženika je navela samo da tužitelj ima negativno mišljenje SOA-e zbog počinjenja više kaznenih djela unutar Republike Hrvatske te stoga smatra da nema uvjete za odobravanje međunarodne zaštite.

Opunomoćenica tužitelja je navela kako nema uvida u više kaznenih djela tužitelja već za samo jedno.

Na poseban upit opunomoćenice tužitelja da pojasni vezano za drogu naveo je da je pušio marihuanu i da je to u [adresa] normalno i da sada zna da to ovdje nije te je stoga prestao i žao mu je zbog svega.

6. Uvidom u osporavano rješenje tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Klasa: UP/I-216-03/25- 06/10828, Urbroj: 511-01-212-25-5 od 15. prosinca 2025. godine Sud je utvrdio da je istim odbačen kao nedopušten tužiteljev naknadni zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, s obrazloženjem kako je T (u daljnjem tekstu: tražitelj) je dana 24.11.2025. godine u Policijskoj upravi zagrebačkoj, Postaji aerodromske policije Pleso, izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu.

Tražitelj je, sukladno članku 47. stavku 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, u izjavi na zapisnik 4.12.2025. godine obrazložio naknadni zahtjev. U obrazloženju naknadnog zahtjeva navodi da se ne može vratiti u svoju zemlju zbog rata te da nema gdje živjeti. Izjavio je da mu je brat poginuo prije godinu dana u ratu između Izraela i Hamasa. Također je izjavio da je [adresa] napustio zbog Hamasa te da njegova obitelj tamo ne može živjeti zbog zločina koje čini Hamas, a on se ne želi vratiti u [adresa]. Nema dokaza daje ikada bio proganjan zbog rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja niti bilo koji drugog dokaz daje proganjan od strane vlasti.

Tražitelj u naknadnom zahtjevu nije iznio nikakve nove okolnosti ni činjenice koje su se dogodile nakon izvrsnosti prethodnog zahtjeva, a relevantne su za njegov zahtjev za međunarodnu zaštitu.

Naknadni zahtjev za međunarodnu zaštitu nije dopušten.

Uvidom u policijska postupanja Policijske postaje Petrinja vidljivo je da je isti kazneno prijavljen dana 6.3.2023. godine na osnovi sumnje da je izvršio kazneno djelo. Dana 12.6.2024. godine vidljivo je da je prema njemu podignut optužni prijedlog od strane Policijske uprave sisačko-moslavačke radi posjedovanja droge. Dana 5.9.2024. godine Sigurnosno-obavještajna agencija dostavila je mišljenje u kojem je vidljivo da raspolaže podacima koji su zapreka za pozitivno rješavanje zahtjeva. Navodi da se sigurnosno-obavještajnim postupanjem došlo do saznanja da je T blisko povezan s međunarodnom terorističkom organizacijom Hamas čije ciljeve podržava kao i s kriminalnom organizacijom koja se bavi krijumčarenjem migranata na području regije pri čemu je počinio i kazneno djelo Protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici EU ili potpisnici Šengenskog sporazuma, zbog čega je osuđen te je izdržao zatvorsku kaznu od 8 mjeseci. Zbog navedenih saznanja, Agencijaje mišljenja da predmetni ispunjava uvjete za protjerivanje iz Republike Hrvatske te određivanja zabrane ulaska i boravka u trajanju od pet godine sukladno čl. 189. st.2. t.4., a u svezi s čl. 192. st. 5. Zakona o strancima. Zbog navedenih je razloga mišljenja da predmetni predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost i javni poredak Republike Hrvatske. Rješenjem MUP-a temeljem članka 38. stavka 1. točke 4. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (u daljnjem tekstu: Zakona) KLASA: UP/I-216-03/23-06/2216, URBROJ: 511-01-212- 24-20 od 17.9.2024. godine odbijen je postupak odobrenja međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj. Presudom Upravnog suda u Zagrebu Poslovni broj: Us 1- 4052/2024-11 od 20.1.2025. godine odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja MUP-a Republike Hrvatske, a rješenje je postalo izvršno 7.2.2025. godine. Ocjenjujući činjenice iznijete u naknadnom zahtjevu KLASA: UP/I-216-03/25- 06/10828, URBROJ: od 4.12.2025. godine, a u vezi s činjenicama i dokazima u prijašnjem zahtjevu utvrđeno je da tražitelj nije iznio relevantne činjenice koje bi bile od utjecaja na drugačije rješavanje budući daje naveo daje razlog podnošenja naknadnog zahtjeva jer se ne želi vratiti u zemlju podrijetla. Navedeno je bilo predmet odbijenoga rješenja MUP-a, KLASA: UP/I-216-03/23-06/2216, URBROJ: 511-01-212- 24-20 od 17.9.2024. godine te je istome već odlučeno. Izjavio je da je informaciju da mu je brat poginuo saznao prije godinu dana.

U naknadnom zahtjevu tražitelj nije iznio nikakve nove okolnosti ni činjenice koje su se dogodile nakon izvršnosti prethodnog zahtjeva, a relevantne su za ovaj zahtjev za međunarodnu zaštitu. Naknadni zahtjev mora biti razumljiv i sadržavati relevantne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje tražitelj iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite. Procjenom naknadnog zahtjeva ocijenjeno je da izjava tražitelja ne sadržava nove, relevantne činjenice i dokaze koji bi bile od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari. Slijedom navedenog, u postupku je nedvojbeno utvrđeno daje tražitelj međunarodne zaštite, nakon izvršne odluke kojom je njegov prijašnji zahtjev za međunarodnu zaštitu odbijen, podnio nedopušteni naknadni zahtjev u kojem nije iznio nove, relevantne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje iz opravdanih razloga nije predočila u prijašnjem postupku, a odnose se na ispunjavanje uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite.

Sukladno članku 47. stavku 1. točki 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, naknadni zahtjev podnosi državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva nakon izvršne odluke kojom je prijašnji zahtjev odbijen sukladno članku 38. stavku 1. točki 4. Zakona. Sukladno stavku 3. istog članka, naknadni zahtjev mora biti razumljiv i sadržavati relevantne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje tražitelj iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite. Sukladno stavku 4. istog članka, dopuštenost naknadnog zahtjeva ocjenjuje se na temelju sadržanih činjenica i dokaza, a u vezi s već upotrijebljenim činjenicama i dokazima u prijašnjem postupku. Stavak 6. istog članka propisuje da će se naknadni zahtjev odbaciti ako se utvrdi da je nedopušten sukladno stavku 3. i 4. toga članka.

Člankom 43. stavkom 2. navedenog Zakona propisano je da Ministarstvo donosi odluku kojom odbacuje naknadi zahtjev ako se ocijeni da je nedopušten sukladno članku 47. stavku 6. ovoga Zakona. S obzirom da se dopuštenost naknadnog zahtjeva ocjenjuje na temelju sadržanih činjenica i dokaza u njegovu obrazloženju, a u vezi s već upotrijebljenim činjenicama i dokazima u prijašnjem postupku, izvršenje uvid u spis predmeta Ministarstva unutarnjih poslova, KLASA: UP/I-216- 03/23- 06/2216. Uvidom u spis predmeta KLASA: UP/I-216-03/23-06/2216 utvrđeno je da je tražitelj legalno prvi put ušao u Republiku Hrvatsku 28.1.2022. godine s vizom i radnom dozvolom s rokom važenja od: 05.01.2022. do 09.08.2022. godine. Dana 14.02.2023. godine u službenim prostorijama Policijske uprave požeško-slavonske, Policijskoj postaji Požega podnio je namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, a potom upućen da se prijavi u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu (u daljnjem tekstu: Prihvatilište), što je i učinio. Tražitelj je 23.2.2023. godine prilikom podnošenja zahtjeva izjavio daje međunarodnu zaštitu zatražio zbog rata i nesigurnosti koja je stalno prisutna na području njegove zemlje podrijetla. Tvrdi daje vozio taksi 14 sati dnevno kako bi uštedio novac za put. Kada je Hamas tražio da im se pridruži shvatio je da nema drugog načina nego da napusti palestinske teritorije. Palestinske teritorije je napustio u rujnu 2021. godine te legalno zrakoplovom otišao u Kairo gdje je 3 mjeseca čekao vizu kako bi radio u Hrvatskoj. U Republiku Hrvatsku je došao dana 15.1.2022. godine. Navodi daje bio kažnjavan 14.06.2022. u Republici Hrvatskoj jer je prevozio u taksiju ljude koji su nezakonito ušli u Hrvatsku te je za to dobio novac od poznanika, te zbog toga kaznenog djela je osuđen na kaznu zatvora od 8 mjeseci. Na okolnosti povratka izjavio je daje siguran da bi ga pripadnici Hamasa objesili. Pretragom informacijskog sustava Ministarstva prema tražitelju su izvršena brojna policijska postupanja. Tako je vidljivo daje namjeru za međunarodnu zaštitu izjavio 14.02.2023. godine u Policijskoj postaji Požega prilikom uhićenja zbog nezakonitog boravka. Dana 10.3.2024. godine zaprimljena je obavijest od Službe za nezakonite migracije da je T dana 4.3.2024. godine na području [adresa] počinio kazneno djelo „Nedozvoljena uporaba osobnih podataka" iz čl. 146. Kaznenog zakona Republike Hrvatske.

S obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje, Ministarstvo je temeljem članka 43. stavka 2, u svezi članka 47. stavka 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti riješilo kao u izreci rješenja.

7. Odredbom članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da, azil će se priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

8. Odredbom članka 21. stavak 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da će se priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. navedenog Zakona, ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

9. Odredbom članka 21. stavak 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da ozbiljnu nepravdu podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

Utvrđujući postoji li stvaran rizik da će stranac povratkom u zemlju podrijetla biti izložen ozbiljnoj nepravdi, treba razmotriti opće stanje u toj zemlji, kao i konkretne okolnosti u kojima se stranka nalazi.

10. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja jer je tuženik pravilno zaključio da u konkretnom slučaju nema ključnih elemenata u smislu djela proganjanja, progonitelja i razloga proganjanja koji bi ukazivali na postojanje osnovanog straha od proganjanja zbog rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja, zbog kojeg se ne može ili ne želi staviti pod zaštitu svoje zemlje. Nadalje, tuženik je pravilno zaključio da tužitelj u iskazima danim pred tuženikom nije uložio istinski napor da uvjerljivo objasni svoju situaciju i probleme, u kojem slučaju bi tek mogla doći u obzir primjena blagodati sumnje iz članka 29. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Tuženik je obrazložio razloge zbog kojih je na temelju slobodne ocjene dokaza zaključeno da tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje međunarodne zaštite ili supsidijarne zaštite, te naveo razloge zbog kojih je utvrdio da za tužitelja povratkom u zemlju podrijetla ne bi došlo do stvarnog rizika da će tražitelj međunarodne zaštite biti izložen ozbiljnoj nepravdi.

11. Nadalje, uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je dana 05.09.2024. godine Sigurnosno-obavještajna agencija dostavila je mišljenje u kojem je vidljivo da raspolaže podacima koji su zapreka za pozitivno rješavanje zahtjeva. Navodi da se sigurnosno-obavještajnim postupanjem došlo do saznanja da je T blisko povezan s međunarodnom terorističkom organizacijom Hamas čije ciljeve podržava kao i s kriminalnom organizacijom koja se bavi krijumčarenjem migranata na području regije pri čemu je počinio i kazneno djelo Protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici EU ili potpisnici Šengenskog sporazuma, zbog čega je osuđen te je izdržao zatvorsku kaznu od 8 mjeseci. Zbog navedenih saznanja, Agencija je mišljenja da predmetni ispunjava uvjete za protjerivanje iz Republike Hrvatske te određivanja zabrane ulaska i boravka u trajanju od pet godine sukladno čl. 189. st.2. t.4., a u svezi s čl. 192. st. 5. Zakona o strancima. Zbog navedenih je razloga mišljenja da predmetni predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost i javni poredak Republike Hrvatske.

12. Rješenjem MUP-a temeljem članka 38. stavka 1. točke 4. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (u daljnjem tekstu: Zakona) KLASA: UP/I-216- 03/23-06/2216, URBROJ: 511-01-212-24-20 od 17.9.2024. godine odbijen je postupak odobrenja međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj. Presudom Upravnog suda u Zagrebu Poslovni broj: Us I-4052/2024-11 od 20.1.2025. godine odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja MUP-a Republike Hrvatske, a rješenje je postalo izvršno 07.02.2025. godine.

13. Ocjenjujući činjenice iznijete u naknadnom zahtjevu KLASA: UP/I-216-03/25- 06/10828, URBROJ: od 04.12.2025. godine, a u vezi s činjenicama i dokazima u prijašnjem zahtjevu po miščjennju suda pravilno je utvrđeno da tražitelj nije iznio relevantne činjenice koje bi bile od utjecaja na drugačije rješavanje budući daje naveo da je razlog podnošenja naknadnog zahtjeva jer se ne želi vratiti u zemlju podrijetla. Navedeno je bilo predmet odbijenoga rješenja MUP-a, KLASA: UP/I-216- 03/23-06/2216, URBROJ: 511-01-212-24-20 od 17.09.2024. godine te je istome već odlučeno. Izjavio je da je informaciju da mu je brat poginuo saznao prije godinu dana. U naknadnom zahtjevu i po mišljenju suda tražitelj nije iznio nikakve nove okolnosti ni činjenice koje su se dogodile nakon izvršnosti prethodnog zahtjeva, a relevantne su za ovaj naknadni zahtjev za međunarodnu zaštitu.

14. Stoga je pravilno i zakonito iz utvrđenog činjeničnog stanja u upravnom postupku ocijenjeno kako proizlazi da tužitelj ne ispunjava uvjete za odobrenje međunarodne zaštite sukladno članku 20. i 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti pa je zato i u skladu sa zakonom njegov zahtjev odbijen.

15. Slijedom iznesenog, sud je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

16.

U pogledu visine troškova besplatne pravne pomoći Sud nalazi kako je odredbom članka 9. stavak 2. Pravilnika propisano da se trošak pravne pomoći za sastavljanje tužbe i zastupanje pred upravnim sudom određuje sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, (u daljnjem tekstu: Tarifa), umanjen za 50% te uvećan za porez na dodanu vrijednost.

17. Kako je tarifnim brojem 27. važeće Tarife propisano da u upravnim sporovima za sastav tužbe i zastupanje na raspravi u neprocjenjivim predmetima odvjetniku pripada 500 bodova, a vrijednost boda prema tarifnom broju 54. citirane Tarife iznosi Vrijednost boda iznosi 2,00 eura, to je Sud točkom III. izreke presude naložio tuženiku da isplati odvjetniku Zoranu Baueru, pružatelju pravne pomoći, za sastav tužbe iznos od 500 EUR, te za pristup na ročište 30.03.2026. g. – iznos od 500,00 EUR, ukupno 1.000,00 EUR, plus 25% PDV-a na taj iznos što je 250,00 EUR i što onda sveukupno iznosi 1.250,00 EUR.

U Zagrebu 09. travnja 2026.

Sutkinja:

Željka Babarović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Odvjetnica Martina Grgec, [adresa] Zagreb, Bukovačka cesta 51,

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, [adresa] Zagreb, Ilica 335,

3. U spis