Poslovni broj: Us I-2525/2025-12

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Grada Makarska, OIB: [osobni identifikacijski broj], Makarska, Obala kralja Tomislava 1, zastupanog po zakonskom zastupniku NŠ, gradonačelniku [adresa], a ovaj po opunomoćenicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva MIHOČEVIĆ & BAJS d.o.o., Zagreb, Smičiklasova 18, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, OIB: 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz sudjelovanje zainteresirane osobe OSEJAVA d.o.o., OIB: 57984746011, Zagreb, Tpinjska 3, zastupane po opunomoćenici Ivani Knezović, odvjetnici u Makarskoj, Ante Starčevića 20, radi izdavanja građevinske dozvole, nakon javne i usmene rasprave zaključene 26. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenika zamjenice opunomoćenika tužitelja i opunomoćenice zainteresirane osobe, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 9. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, klasa: UP/II-361-03/25-02/240, urbroj: 531-03-25-5 od 8. srpnja 2025. te da se odbije žalba zainteresirane osobe podnesena protiv prvostupanjskog rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Grada Makarske, Upravnog odjela za razvoj Grada klasa: UP/I-361-03/21-01/000055, urbroj: 2181-6-05-10-25-0052 od 24. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja o troškovima spora na ime naknade troškova upravnog spora isplate zainteresiranoj osobi iznos od 2.500,00 (dvije tisuće petsto) eura.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 17. listopada 2025. protiv rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, klasa: UP/II-361-03/25-02/240, urbroj: 531-03-25-5 od 8. srpnja 2025., tužitelj u bitnom najprije detaljno reproducira kronologiju postupanja upravnih tijela prije donošenja osporenog rješenja, te navodi koja su sve rješenja donesena tijekom upravnog postupka, pa ističe kako su opunomoćeniku tužitelja kao stranke u postupku 19. rujna 2025. poštom dostavljeni: - rješenje prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-361- 03/21-01/000055, URBROJ: 2181-6-05-10-24-0032 od 14. lipnja 2024., rješenje tuženika KLASA: UP/II-361-03/24-02/376, URBROJ: 531-03-24-3 od 29. srpnja 2024.,

- rješenje prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-361-03/21-01/000055, URBROJ: 2181- 6-05-10-25-0052 od 24. ožujka 2025., - rješenje tuženika KLASA: UP/II-361-03/25- 02/240, URBROJ: 531-03-25-4 od 8. srpnja 2025., a rješenje tuženika KLASA: UP/II- 361-03/25-02/240, URBROJ: 531-03-25-5 od 8. srpnja 2025. koje je predmet osporavanja u ovom sporu, tužitelj je putem opunomoćenika zaprimio 23. rujna 2025. Tužitelj navodi kako u odnosu na navedeno rješenje pokreće spor jer je isto nezakonito. Ugovorom o financiranju gradnje komunalne vodne građevine broj 1504/2022, sklopljenim 4. kolovoza 2022. između VODOVOD d.o.o. i OSEJAVA d.o.o., u čl. 1. utvrđeno je da: a) OSEJAVA d.o.o. namjerava gradnju građevine na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – Makar; b) da planiranu građevinu iz prethodnog stavka nije moguće spojiti na sustav vodoopskrbe te da gradnja sustava vodoopskrbe na navedenoj lokaciji nije planirana; c) je VODOVOD d.o.o. društvu OSEJAVA d.o.o. izdalo negativne prethodne uvjete priključenja broj 1563/2020 od 9. listopada 2020. u kojima je utvrđeno da priključenje na sustav vodoopskrbe nije moguće jer ne postoje tehnički uvjeti priključenja. Temeljem istih uvjeta je utvrđeno da kako bi se stvorili uvjeti za priključenje objekta na sustav javne vodoopskrbe potrebno je izgraditi vodoopskrbni cjevovod Φ 110 mm u duljini od cca 130 m preko k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – Makar do spoja na javni sustav u ulici Europske zajednice, kako je prikazano na skici – izvodu iz katastarskog plana, koja je sastavni dio Ugovora. U čl. 2.1. Ugovora OSEJAVA d.o.o. se obvezalo ishoditi potrebne dozvole za gradnju, a sve prema projektnoj dokumentaciji na koju će dobiti prethodnu suglasnost društva VODOVOD d.o.o. te riješiti imovinskopravne odnose, odnosno ishoditi suglasnost za izgradnju javnog sustava vodoopskrbe opisanog u čl. 1. Ugovora od vlasnika zemljišta, odnosno upravitelja javne površine. U čl. 2.2. Ugovora društvo OSEJAVA d.o.o. obvezalo se nakon ispunjenja uvjeta iz čl. 2.1. Ugovora samostalno i o svom trošku sagraditi sustav javne vodoopskrbe iz čl. 1. Ugovora prema projektnoj dokumentaciji na koju će dobiti prethodnu suglasnost od VODOVOD d.o.o. U čl. 4.1. Ugovora ugovoreno je da nakon što društvo OSEJAVA d.o.o. riješi imovinskopravne odnose s vlasnicima zemljišta (služnost u korist isporučitelja vodne usluge), odnosno ishodi suglasnost za izgradnju javnog sustava vodoopskrbe iz čl. 1. Ugovora od upravitelja javne površine/ceste preko kojih je potrebno sagraditi komunalne vodne građevine, VODOVOD d.o.o. kao isporučitelj vodne usluge će izdati nove prethodne uvjete priključenja i gradnje u kojima će se, između ostalog, navesti obveza društva OSEJAVA d.o.o. da izgradi predmetne komunalne vodne građevine te će se odrediti uvjete gradnje buduće građevine na način da ne bude ugroženo održavanje predmetnih komunalnih vodnih građevina. Iz skice – izvoda iz katastarskog plana, koja je sastavni dio Ugovora, razvidno je da je za izdavanje uvjeta priključenja na sustav vodoopskrbe nužno izgraditi vodoopskrbni cjevovod na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – Makar, koja u naravi predstavlja put, površine 830 m2. Navedena katastarska čestica odgovara zk.č.br. 133/5 k. o. [katastarska općina] u odnosu na koju je kao vlasnik upisan tužitelj. Navedeno dokazuju izvod iz katastarskog plana, zemljišnoknjižni izvadak i uvjerenje o identifikaciji čestica. Da bi društvo OSEJAVA d.o.o. izgradilo vodoopskrbni cjevovod na predmetnoj čestici potrebna mu je suglasnost tužitelja. Navedeno potvrđuju i odredbe čl. 2.1. i 4.1. Ugovora. Društvo OSEJAVA d.o.o. se radi navedenog obratilo nadležnom uredu tužitelja dana 18. prosinca 2024. Dopisom od 31. prosinca 2024. nadležni ured tužitelja odbio je izdati suglasnost iz razloga što društvo OSEJAVA d.o.o. nije ishodilo građevinsku dozvolu za izgradnju vodoopskrbnog cjevovoda na predmetnoj čestici. Društvo OSEJAVA d.o.o. do danas nije ishodilo suglasnost tužitelja niti je uredilo imovinskopravne odnose s tužiteljem u pogledu izgradnje vodne komunalne građevine na predmetnoj čestici. Društvo OSEJAVA d.o.o. do danas nije ishodilo potrebne dozvole za izgradnju te građevine. S obzirom na to, potpuno je pogrešan, neutemeljen i proizvoljan zaključak tuženika da se žalbeni navodi žalitelja vezani za izgrađenost sustava vodoopskrbe na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – Makar nisu mogli otkloniti već prilikom donošenja pobijanog rješenja. Društvo OSEJAVA d.o.o. kao žalitelj u žalbi je iznijelo neistinite navode s ciljem ishođenja povoljnog drugostupanjskog rješenja. Neistinitost i neosnovanost žalbenih navoda da bi Ugovor o financiranju gradnje komunalne vodne građevine, sklopljen 4. kolovoza 2022. bio sklopljen „protekom više od dvije godine nakon izgradnje predmetne infrastrukture, a radi stvaranja pravne osnove za kasnije preuzimanje iste infrastrukture“ potvrđuje i činjenica da je društvo VODOVOD d.o.o. 4. siječnja 2024. obavijestilo tužitelja da: - ne postoje tehnički uvjeti priključenja na sustav vodoospkrbe dok se ne ispune uvjeti iz Ugovora o financiranju gradnje vodne komunalne građevine, broj 1504/2022, - ne postoje tehnički uvjeti priključenja na sustav javne odvodnje sanitarnih fekalnih vodovoda. Suprotno stavu tuženika da "navedeni posebni uvjeti i uvjeti priključenja trgovačkog društva Vodovod d.o.o., u kojima je navedeno da ne postoje tehnički uvjeti priključenja na sustav vodoopskrbe, ne predstavljaju posebne uvjete niti rješenje kojim se obustavlja postupak za utvrđivanjem istih, a kako to ima u vidu gore citirana odredba čl. 82. stavka 4. Zakona. To imajući u vidu da u slučaju donošenja rješenja o obustavljanju postupka za utvrđivanjem posebnih uvjeta stranka ima pravo žalbe na isto rješenje“ navedena obavijest društva VODOVOD d.o.o., iako nema formu rješenja, po svom sadržaju predstavlja rješenje o obustavi postupka iz čl. 82. st. 4. Zakona o gradnji. Naime, odredbom čl. 82. st. 4. Zakona o gradnji propisano je da se postupak utvrđivanja posebnih uvjeta, odnosno uvjeta priključenja obustavlja ako njihovo utvrđivanje prema posebnim propisima nije moguće, odnosno ako ne postoji mogućnost priključenja. Kako je u obavijesti od 4. siječnja 2024. navedeno da ne postoje tehnički uvjeti priključenja na sustav vodoopskrbe ni na sustav javne odvodnje sanitarnih fekalnih voda, to je jasno da sadržaj obavijesti odgovara sadržaju rješenja o obustavi postupka. Činjenica da obavijest nije nazvana rješenje i da ne sadrži uputu o pravnom lijeku je irelevantna jer „falsa nominatio non nocet“, odnosno bitan je sadržaj, a ne naziv akta, a u slučaju izostanka upute o pravnom lijeku, stranka ima pravo koristiti se pravnim lijekovima sukladno zakonskim odredbama. Da je prilikom ocjene o kakvoj vrsti akta se radi bitno ispitati sadržaj akta, a ne voditi se kriterijem forme potvrđuje presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl.br. Usž-4581/19 od 17. lipnja 2020. godine u kojoj stoji sljedeće: „Naime, iz sadržaja osporenog dopisa proizlazi da je tuženik suštinski zahtjev tužitelja od 27. svibnja 2019. odbio, iako je tuženik u ovoj upravnoj stvari drugostupanjsko javnopravno tijelo u smislu odredbe članka 5. stavka 2. Zakona o statusu prognanika i izbjeglica. Zbog navedenog, Sud nalazi kako se u konkretnom slučaju dopis tuženika od 30. svibnja 2019. ima smatrati pojedinačnom odlukom u smislu citirane odredbe članka 3. stavka 1. točke 1. ZUS-a imajući pritom na umu dugogodišnju praksu ovog Suda prema kojoj forma u kojoj je akt donesen nije odlučna za ocjenu radi li se o pojedinačnom aktu čija ocjena zakonitosti može biti predmetom upravnog spora, već je bitan sadržaj akta.“ Bez obzira je li obavijest VODOVOD d.o.o. izrađena u formi rješenja, sadržaj obavijesti dokazuje da ne postoje uvjeti priključenja stoga je pregledom glavnog projekta utvrđeno kako isti u pogledu lokacijskih uvjeta nije u skladu s čl. 35. st. 2. PPUG Makarska u kojem se navodi: „Kategorije uređenosti građevinskog zemljišta su: I. nisko uređeno građevinsko zemljište koje obuhvaća pripremu i pristupni put, II. optimalno uređeno građevinsko zemljište koje osim pripreme obuhvaća i osnovnu infrastrukturu: pristupni put, vodoopskrbu, odvodnju i propisani broj parkirališnih mjesta, III. visoko uređeno građevinsko zemljište koje obuhvaća sve elemente pripreme i opreme građevinskog zemljišta.“ U stavku 5. istog članka određeno je da ukupno zemljište unutar građevinskog područja naselja Makarske južno od planirane zaobilaznice mora imati III. kategoriju uređenosti zemljišta. S obzirom da se k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]- Makar, za koju se traži izdavanje građevinske dozvole, nalazi južno od planirane zaobilaznice, ista bi prema odredbama PPUG Makarska trebala imati III. kategoriju uređenosti zemljišta, što podrazumijeva i riješeno pitanje vodoopskrbe. Kako pitanje vodoopskrbe nije riješeno jer ne postoje uvjeti priključenja, to je prvostupanjsko tijelo pravilno odbilo zahtjev za izdavanje građevinske dozvole pozivom na odredbu čl. 110. st. 1. toč. 4. Zakona o gradnji. Činjenica da je prvostupanjsko tijelo od javnopravnih tijela zatražilo očitovanje o glavnom projektu u smislu izdavanja potvrde ne znači da je građevina za koju je izdavanje potvrde zatraženo u skladu s prostornim planom (što nije). Navedeno izrijekom određuje odredba čl. 88. ZoG-a kojom je propisano da traženje izdavanja potvrde glavnog projekta od strane upravnog tijela, odnosno Ministarstva ili njezino izdavanje od strane javnopravnog tijela ne znači da je građevina za koju je izdavanje te potvrde zatraženo ili za koju je ista izdana u skladu s prostornim planom. Slijedom svega navedenog, razvidno je kako je pobijano rješenje u cijelosti nezakonito i da nije bilo osnove za prihvaćanje žalbe društva OSEJAVA d.o.o. i poništenje prvostupanjskog rješenja. Slijedom izloženog, tužitelj je tužbenim zahtjevom predložio sudu donijeti presudu na način kako je to precizirano u izreci ove presude, a ujedno tužitelj je predložio i da sud naloži tuženiku naknaditi mu trošak upravnog spora.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, između ostalog naglasio kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kao i da u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, slijedom čega je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3.Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu se u bitnom usprotivila osnovanosti tužbe kao i tužbenih navoda. Prije svega ističe kako se radi o tužbi podnesenoj izvan roka od 30 dana od dana zaprimanja akta koji se pobija. Sam tužitelj u tužbi navodi kako je 27. ožujka 2025. godine (zapravo 1. travnja 2025.) podnio zahtjev za priznavanje položaja stranke u ovom postupku, što mu je u konačnici i priznato. Rješenje o priznavanju stranke u postupku je deklaratornog karaktera budući je već odredbama Zakona o gradnji određeno tko ima svojstvo stranke. Pobijano rješenje je tužitelju dostavljeno 15. srpnja 2025., što je vidljivo iz prijamnog štambilja, stoga je tužitelj zakasnio sa ovom tužbom. Tužitelj je dakle od 15. srpnja 2025. imao dostavljeno pobijano rješenje, za isto je znao, znao je da mu po zakonu pripada svojstvo stranke i podnio je zahtjev za navedeno, stoga upravo od tog datuma teče rok za pokretanje upravnog spora, što je izostalo. Naravno da je tužitelj već 15. srpnja 2025. znao za pobijano rješenje, nejasno je stoga čemu tvrdnje da je punomoćnik tužitelja zaprimio pobijano rješenje putem maila 23. rujna 2025., a zaprimio da je i poštom 19. rujna 2025. što isto navodi u tužbi dva retka ranije. Očito navodi iz tužbe o tome kad je zapravo tužitelj zaprimio pobijano rješenje nisu vjerodostojni. Nadalje, osim što je nepravodobna tužba je i neosnovana. Pod točkom 1. tužitelj citira pobijano rješenje kojeg sve stranke u ovom postupku znaju sadržaj. Tužitelj nadalje obavještava naslov kada su mu dostavljena pojedinačna rješenja čije pobijanje nije predmet ovog postupka, pa se radi o nebitnim navodima koja nisu od utjecaja na donošenje odluke u ovom postupku. Pod točkom II. tužbe na str. 3. tužitelj analizira i daje zaključke u vezi Ugovora o financiranju gradnje komunalne vodne građevine broj 1504/2022 od 4. kolovoza 2022. što nije predmet ovog postupka, citirani ugovor i njegov sadržaj poznati su jer je isti u spisu predmeta, čemu ponavljati odredbe tog ugovora. Međutim zanimljivo je što je tužitelj otkrio da koristi sve gradske institucije kako bi opstruirao postupak ishođenja građevinske dozvole što je opisano (tzv. modus operandi) na dnu treće stranice. Na str. 4. tužitelj tvrdi da je pobijano rješenje proizvoljno u dijelu gdje se utvrđuje da se ne mogu otkloniti navodi o izgrađenosti sustava vodoopskrbe. Ne radi se o proizvoljnom zaključku tuženika već o zaključku proizašlom iz stanja spisa. Naime, prvostupanjsko tijelo je to koje utvrđuje činjenice u postupku, a kada utvrđenje činjenice nije u dovoljnoj mjeri pojašnjeno ili isto ne proizlazi iz stanja spisa, drugostupanjsko tijelo vraća na ponovni postupak. To nije razlog nezakonitosti pobijanog rješenja. Zainteresirana osoba nije u žalbi iznijela neistinite navode, već stvarnu sliku stanja, a to je da vodoopskrbni cjevovod postoji, da su atesti za isti napravljeni, međutim Vodovod d.o.o. nije preuzeo ovu infrastrukturu, na što ga zainteresirana osoba višekratno pozivala. Netočno je na str. 4 tužbe da bi obavijest Vodovod d.o.o. predstavljala rješenje o obustavi postupka utvrđivanja posebnih uvjeta i uvjeta priključenja. Prvo, ovakvo što, sve i da je, ne može se tumačiti na štetu zainteresirane osobe, budući je donošenje rješenja o obustavi zakonska obveza javnopravnog tijela. Drugo, uvjeti priključenja nisu predmet potvrde glavnog projekta, što je razvidno iz zakonske odredbe članka 86. Zakona o gradnji, a o čemu se prilaže i mišljenje tuženika. Citirana praksa je neprimjenjiva jer se radi o situaciji kad je bilo dvojbeno je li protiv akta dozvoljeno pokretanje upravnog spora, a ovdje to nije slučaj i ne može se tumačiti na štetu stranke, a u korist javnopravnog tijela. Na str. 5 citirane odredbe PPUG Makarska potvrđuju zakonitost pobijanog rješenja jer je sam tužitelj odredio baš ovo konkretno zemljište kao visoko uređeno građevinsko zemljište što podrazumijeva sve priključke na javnu infrastrukturu uključivo vodoopskrbu. Znači radi se o dužnosti tužitelja i javnopravnih tijela da isporuče uslugu koju su sami stavili da postoji u PPUG Makarska, pa neka to i učine – makar na trošak zainteresirane strane. Ispod citirana odredba članka 88. Zakona o gradnji je bespredmetna, kao što je već rečeno uvjeti priključenja nisu predmet potvrde, a nigdje u pobijanom rješenju se ne problematizira je li planirana građevina u skladu sa prostornim planom (što je). Uzgredno, u postupku ishođenja građevinske dozvole, potvrde na glavni projekt kojima je potvrđeno da je glavni projekt izrađen u skladu sa relevantnim zakonima i propisima su dali: Hrvatske šume d.o.o., potvrdom od 11. prosinca 2025., Hrvatske Vode, potvrdom od 18. prosinca 2025. i MUP, Odjel inspekcije za zaštitu od požara, eksplozive i oružje, od 15. prosinca 2025. Zaključno, iz tužbe ni iz čega ne slijedi da bi se radilo o nezakonitom rješenju, pa se predlaže tužbu odbaciti, podredno odbiti te naložiti tužitelju naknaditi troškove spora zainteresiranoj osobi.

4.U sporu je održana rasprava 26. ožujka 2026. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju su pristupili zamjenik zamjenice opunomoćenika tužitelja i opunomoćenica zainteresirane osobe, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

5.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

6.Sud je raspravnim rješenjem na raspravi održanoj 26. ožujka 2026. odbio prijedlog zamjenika zamjenice opunomoćenika tužitelja da mu se dodijeli kraći rok radi očitovanja na navode odgovora na tužbu zainteresirane osobe i da se iz tog razloga rasprava odgodi, to pak stoga što se u predmetnom odgovoru na tužbu zainteresirane osobe ne ističu nikakve nove činjenice niti predlaže izvođenje bilo kakvih novih dokaza, već se zapravo ponavljaju žalbeni navodi istaknuti u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja zbog kojih je tuženik poništio prvostupanjsko rješenje i predmet vratio tijelu prvog stupnja na ponovni postupak, dok tužitelj upravo u predmetnom sporu osporava rješenje tuženika od 8. srpnja 2025., kod kojeg stanja stvari, a uzimajući u obzir da je predmetni odgovor na tužbu zainteresirane osobe dostavljen opunomoćenicima tužitelja prije održavanja rasprave, odnosno 23. ožujka 2026. putem e-komunikacije, slijedom čega se zamjenik zamjenice opunomoćenika tužitelja na održanoj raspravi nedvojbeno mogao očitovati na navode predmetnog podneska, a kako on na takav način nije postupio, cijeneći da bi odgoda rasprave iz predloženog razloga stoga bila protivna načelu ekonomičnosti postupka, sud je takav prijedlog odbio kao neosnovan.

7.Sud je nadalje odbio dokazni prijedlog tužitelja i to da sud službenim putem od Splitsko-dalmatinske županije, Grada Makarske, Upravnog odjela za razvoj Grada zatraži podatak o izdanim građevinskim dozvolama za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – Makar, to na okolnosti precizirane u tužbi i održanoj raspravi, kao nepotreban i suvišan, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženog dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu upravnog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika i spisu upravnog spora, sve to imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

8.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

9.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

10.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

11.Naime, prvostupanjskim rješenjem Splitsko-dalmatinske županije, Grada Makarske, Upravnog odjela za razvoj Grada klasa: UP/I-361-03/21-01/000055, urbroj:

2181-6-05-10-25-0052 od 24. ožujka 2025. odbijen je zahtjev trgovačkog društva OSEJAVA d.o.o., zainteresirane osobe iz ovog spora, za izdavanje građevinske dozvole za građenje poslovne građevine-aparthotel na kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Makar, to u bitnom iz razloga što je prvostupanjsko tijelo utvrdilo da nisu ispunjeni uvjeti da izdavanje građevinske dozvole iz odredbe članka 110. stavak 1. toč. 4. Zakona o gradnji, uz obrazloženje da je člankom 35. stavak 5. PPUG Makarska IV. ID (("Glasnik Grada Makarske", broj 8/06, 16/07 (ispravak granice), 17/08, 19/09, 3/16 (dopuna radi usklađenja sa ZPU), 9/20)., u daljnjem tekstu PPUG Makarska) propisano da zemljište južno od planirane zaobilaznice dakle zemljište na kojem se nalazi predmetna k.č.z. 4326/7 k. o. [katastarska općina]-Makar mora imati III. kategoriju uređenosti zemljišta, a što obuhvaća i riješeno pitanje vodoopskrbe, osim toga da je trgovačko društvo VODOVOD d.o.o. Makarska, utvrdio da ne postoje tehnički uvjeti priključenja na sustav vodoopskrbe, stoga da iz svega navedenoga proizlazi da glavni projekt nije usklađen s PPUG Makarska, zbog čega je zahtjev odbijen, a predmetno rješenje doneseno je pozivom na odredbu članka 99. st. 1. Zakona o gradnji („Narodne novine", broj 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19).

12.Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, klasa: UP/II-361-03/25-02/240, urbroj: 531-03-25-5 od 8. srpnja 2025. postupajući po žalbi zainteresirane osobe iz ovog spora, poništeno je naprijed citirano prvostupanjsko rješenje te je predmet vraćen tijelu prvog stupnja na ponovno rješavanje.

13.Među strankama ovog spora prijepornim se ukazuje je li tuženik pravilno i zakonito postupio kada je osporenim rješenjem poništio prvostupanjsko rješenje i predmet vratio na ponovni postupak tijelu prvog stupnja uz razloge koje je obrazložio u obrazloženju svog rješenja, konkretno jesu li egzistentni razlozi na kojima tuženik temelji svoj poništavajući akt i zaključuje da je prvostupanjsko rješenje nezakonito, te jesu li okolnosti koje tužitelj problematizira u tužbi razlozi zbog kojih bi osporeno rješenje tuženika bilo nezakonito, uslijed čega je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

14.Odredba članka 108. Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19) propisuje:

"(1) Zahtjev za izdavanje građevinske dozvole podnosi investitor. (2) Zahtjevu za izdavanje građevinske dozvole za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola investitor prilaže:

1. glavni projekt u elektroničkom obliku

2. ispis glavnog projekta ovjeren od projektanata i glavnog projektanta ako je u njegovoj izradi sudjelovalo više projektanata

3. Iskaznicu energetskih svojstava zgrade u elektroničkom obliku, potpisanu elektroničkim potpisom

4. ispis Iskaznice energetskih svojstava zgrade ovjerene od projektanata i glavnog projektanta ako je u njezinoj izradi sudjelovalo više projektanata 5. pisano izvješće o kontroli glavnog projekta, ako je kontrola propisana

6. potvrdu o nostrifikaciji glavnog projekta, ako je projekt izrađen prema stranim propisima

7. dokaz pravnog interesa za izdavanje građevinske dozvole

8. dokaz da može biti investitor (koncesija, suglasnost ili drugi akt propisan posebnim propisom) ako se radi o građevini za koju je posebnim zakonom propisano tko može biti investitor i

9. dokaz da je vlasnik građevinskog zemljišta ispunio svoju dužnost prijenosa dijela zemljišta u vlasništvo jedinice lokalne samouprave, odnosno dužnosti sklapanja ugovora o osnivanju služnosti provoza i/ili prolaza, propisane posebnim zakonom kojim se uređuje prostorno uređenje, ako takva dužnost postoji."

Odredba članka 109. Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19) propisuje:

"(1) Dokazom pravnog interesa za izdavanje građevinske dozvole smatra se: 1. izvadak iz zemljišne knjige iz kojeg je vidljivo da je investitor vlasnik ili nositelj prava građenja na građevnoj čestici ili građevini na kojoj se namjerava graditi 2. predugovor, ugovor ili ugovor sklopljen pod uvjetom, na temelju kojeg je investitor stekao ili će steći pravo vlasništva ili pravo građenja

3. odluka nadležne vlasti na temelju koje je investitor stekao pravo vlasništva ili pravo građenja

4. ugovor o ortaštvu sklopljen s vlasnikom nekretnine čiji je cilj zajedničko građenje

5. pisana suglasnost vlasnika zemljišta, odnosno vlasnika postojeće građevine te suglasnost Republike Hrvatske, tijela nadležnog za upravljanje državnom imovinom, za nekretnine kojima Ministarstvo državne imovine upravlja temeljem članka 71. Zakona o upravljanju državnom imovinom (»Narodne novine«, br. 52/18.)

6. pisana suglasnost fiducijarnog vlasnika dana dotadašnjem vlasniku nekretnine koji je investitor.

(2) Dokazom pravnog interesa za izdavanje građevinske dozvole u pogledu obuhvata zahvata u prostoru smatra se:

1. izvadak, ugovor, odluka ili suglasnost iz stavka 1. ovoga članka 2. izvadak iz zemljišne knjige iz kojeg je vidljivo da je investitor nositelj prava služnosti

3. predugovor, ugovor ili ugovor sklopljen pod uvjetom na temelju kojeg je investitor stekao ili će steći pravo služnosti, zakupa ili korištenja

4. odluka nadležne državne vlasti na temelju koje je investitor stekao pravo služnosti.

(3) Potpis vlasnika nekretnine, odnosno nositelja prava građenja na predugovoru, ugovoru, odnosno suglasnost iz stavaka 1. i 2. ovoga članka mora biti ovjeren od javnog bilježnika.

(4) Dokazom pravnog interesa za izdavanje građevinske dozvole u pogledu nekretnine na kojoj stjecanje stvarnih prava nije moguće ili se prema posebnom zakonu pravo građenja stječe koncesijom smatra se ugovor o koncesiji kojim se stječe pravo građenja, ili drugi akt određen posebnim zakonom, a jedinica lokalne samouprave svoj pravni interes za građenje infrastrukture i jednostavnih građevina na pomorskom dobru dokazuje planom upravljanja pomorskim dobrom za tekuću godinu ili drugim aktom određenim posebnim zakonom.

(5) Dokazom pravnog interesa za izdavanje građevinske dozvole u slučajevima iz stavaka 1. i 2. ovoga članka smatra se i odluka Vlade Republike Hrvatske o utvrđivanju interesa Republike Hrvatske ili poziv na odredbu posebnog zakona kojom je utvrđen interes Republike Hrvatske za građenje građevine za koju je zatražena građevinska dozvola, ako je investitor podnio zahtjev za izvlaštenje, odnosno ako je investitor podnio zahtjev za rješavanje imovinskopravnih odnosa na zemljištu, građevinama ili drugim nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske, jedinice područne (regionalne) ili lokalne samouprave.

(6) Dokazom pravnog interesa za izdavanje građevinske dozvole za građenje građevine čije je građenje u interesu Republike Hrvatske na javnoj cesti, nerazvrstanoj cesti, željezničkoj infrastrukturi i javnom vodnom dobru smatra se suglasnost osobe, odnosno tijela koje upravlja tom cestom, infrastrukturom, odnosno javnim vodnim dobrom."

Odredba članka 110. Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19) propisuje:

"(1) Tijelo graditeljstva dužno je izdati građevinsku dozvolu za građevinu za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola nakon što u provedenom postupku utvrdi da:

1. su uz zahtjev priloženi svi propisani dokumenti

2. su utvrđeni svi propisani posebni uvjeti i uvjeti priključenja

3. su izdane sve propisane potvrde glavnog projekta

4. je glavni projekt u pogledu lokacijskih uvjeta izrađen u skladu s uvjetima za provedbu zahvata u prostoru propisanim prostornim planom

5. je glavni projekt izradila ovlaštena osoba

6. je glavni projekt propisno označen i da je izrađen tako da je onemogućena neovlaštena promjena njegova sadržaja, odnosno zamjena njegovih dijelova 7. je donesen urbanistički plan uređenja, ako se dozvola izdaje na području za koje je posebnim zakonom propisana obveza njegova donošenja.

(2) Stavak 1. podstavak 7. ovoga članka ne odnosi se na izdavanje građevinske dozvole za:

1. rekonstrukciju postojeće građevine

2. građenje nove građevine na mjestu ili u neposrednoj blizini mjesta prethodno uklonjene postojeće građevine unutar iste građevne čestice, kojom se bitno ne mijenja namjena, izgled, veličina i utjecaj na okoliš dotadašnje građevine.

(3) Tijelo graditeljstva dužno je izdati građevinsku dozvolu za građenje nove zgrade za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola nakon što u provedenom postupku utvrdi da:

1. su ispunjeni uvjeti iz stavka 1. ovoga članka 2. postoji mogućnost priključenja građevne čestice, odnosno zgrade na prometnu površinu ili da je izdana građevinska dozvola za građenje prometne površine 3. postoji mogućnost priključenja zgrade na javni sustav odvodnje otpadnih voda, ako prostornim planom nije omogućeno priključenje na vlastiti sustav odvodnje i 4. postoji mogućnost priključenja zgrade na niskonaponsku električnu mrežu ili da ima autonomni sustav opskrbom električnom energijom ako se radi o zgradi u kojoj je projektirano korištenje iste.

(4) Stavak 3. podstavci 2., 3. i 4. ovoga članka ne odnosi se na rekonstrukciju postojeće zgrade."

15.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem postupajući po žalbi zainteresirane osobe iz ovog spora poništio prvostupanjsko rješenje naprijed citirane izreke i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, to stoga što i ovaj sud nalazi egzistentnim razloge zbog kojih je tuženik osporenim aktom poništio citirano prvostupanjsko rješenje, koje razloge je tuženik detaljno elaborirao i izložio u svom rješenju, koji su pak u potpunosti prihvatljivi i ovom sudu, uslijed čega sud cijeni osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilnim i zakonitim, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

16.Glede temeljnih, a zapravo i jedinih tužbenih prigovora u kojima tužitelj ističe kako je tuženik u konkretnom slučaju nezakonito postupio kada je osporenim rješenjem poništio prvostupanjsko rješenje uz obrazloženje koje je dao u tom aktu, a to iz razloga koje tužitelj detaljno elaborira u tužbi, pa da iz razloga što u predmetnoj upravnoj stvari nisu ispunjeni uvjeti da izdavanje građevinske dozvole iz odredbe članka 110. stavak 1. toč. 4. Zakona o gradnji jer glavni projekt u pogledu lokacijskih uvjeta nije izrađen u skladu s uvjetima za provedbu zahvata u prostoru propisanim prostornim planom, nije bilo mjesta donošenju poništavajućeg akta tuženika i vraćanju predmeta na ponovni postupak, a kako je tuženik na takav način postupio da je donio nezakonito rješenje, za kazati je kako sud ovakve navode ne nalazi osnovanima.

17.Naime, s prethodnim u vezi najprije je za kazati kako je Prostorni plan kakav u vidu ima naprijed navedena odredba Zakona je PPUG Makarska (("Glasnik Grada Makarske", broj 8/06, 16/07 (ispravak granice), 17/08, 19/09, 3/16 (dopuna radi usklađenja sa ZPU), 9/20)., u daljnjem tekstu PPUG Makarska), odredbom kojeg prostornog plana i to člankom 35. stavka 2. je propisano da su kategorije uređenosti građevinskog zemljišta: I. nisko uređeno građevinsko zemljište koje obuhvaća pripremu i pristupni put, II. optimalno uređeno građevinsko zemljište koje osim pripreme obuhvaća i osnovnu infrastrukturu: pristupni put, vodoopskrbu, odvodnju i propisani broj parkirališnih mjesta, III. visoko uređeno građevinsko zemljište koje obuhvaća sve elemente pripreme i opreme građevinskog zemljišta. Stavkom 5. istog članka određeno je da ukupno zemljište unutar građevinskog područja naselja Makarske južno od planirane zaobilaznice mora imati III. kategoriju uređenosti zemljišta. Predmetna kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Makar na kojoj se planira gradnja nalazi se južno od planirane zaobilaznice te bi stoga prema odredbama PPUG Makarska trebala imati III. kategoriju uređenosti zemljišta koja između ostaloga obuhvaća i riješeno pitanje vodoopskrbe.

18.Nadalje, prema podacima upravnog spisa predmeta, a kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu, konkretno prema uvjetima priključenja sadržanim u prvoj mapi glavnog projekta priloženog zahtjevu, izdanim od trgovačkog društva Vodovod d.o.o., Makarska, broj 1563/3-2020 od 4. siječnja 2024. se između ostalog navodi VODOVOD d.o.o. Makarska, daje svoje uvjete: Vodoopskrba: Ne postoje tehnički uvjeti priključenja na sustav dok se ne ispune uvjeti iz Ugovora o financiranju gradnje vodne komunalne građevine, broj 1504/2022". Te dalje u tekstu: „Obveza je investitora da riješi sve imovinsko-pravne odnose sa vlasnicima zemljišta za prolaz priključnog cjevovoda, odnosno priključka na vodoopskrbni sustav". Isto tako, spisu predmeta prileže i očitovanje trgovačkog društva VODOVOD d.o.o., Makarska, oznake broj: 1563/9-2020 od 31. prosinca 2024., da investitor nije ispunio uvjete iz Ugovora o financiranju gradnje vodne komunalne građevine, broj 1504/2022.

19.Također, iz upravnog spisa proizlazi i da je zainteresirana osoba iz ovog spora u svojoj žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja istaknula da je komunalna infrastruktura odnosno cjevovod za građevinu za koju se traži građevinska dozvola izgrađena i položena unutar odvojka nerazvrstane ceste-ulice Europske zajednice, kojom upravlja Grad Makarska, a sve temeljem Ugovora o financiranju gradnje vodne komunalne građevine broj 1504/2022, te da je taj ugovor sklopljen protekom više od dvije godine nakon izgradnje predmetne infrastrukture, a radi stvaranja pravne osnove za kasnije preuzimanje iste infrastrukture. Ujedno, zainteresirana osoba je nadalje istaknula da je na istu infrastrukturu faktično priključena obližnja građevina (trgovački centar), s tim da spisu predmeta prileže i Izvještaj o ispitivanju nepropusnosti, tlačno ispitivanje cjevovoda za koje zainteresirana osoba ističe da se odnosi upravo na sustav javne vodoopskrbe koja prelazi preko čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Makar, te također navodi da je trgovačkom društvu Vodovod d.o.o. dostavio ugovore o osnivanju prava služnosti među ostalim i prava služnosti prolaza komunalne infrastrukture u korist č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (odgovara k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Makar) kao povlasne nekretnine na teret č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (odgovara k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Makar) kao poslužne nekretnine.

20.Kod prethodno izloženog stanja stvari, i ovaj sud je suglasan sa stajalištem tuženika iz obrazloženja osporenog rješenja i to da se za sada nisu mogli otkloniti navodi žalbe zainteresirane osobe vezani za izgrađenost predmetnog sustava vodoopskrbe, odnosno da je činjenično stanje u tome pravcu nije potpuno i pravilno utvrđeno. Isto tako, u obrazloženju osporenog rješenja tuženik se pozvao na odredbu članka 82. stavak 1. Zakona o gradnji prema kojoj je upravno tijelo, odnosno Ministarstvo dužno od javnopravnog tijela zatražiti utvrđivanje posebnih uvjeta, odnosno uvjeta priključenja u roku od osam dana od dana primitka urednog traženja projektanta, dok je stavkom 4. istoga članka propisano da se postupak utvrđivanja posebnih uvjeta, odnosno uvjeta priključenja obustavlja ako njihovo utvrđivanje prema posebnim propisima nije moguće, odnosno ako ne postoji mogućnost priključenja, pa tuženik zaključuje da navedeni posebni uvjeti i uvjeti priključenja trgovačkog društva Vodovod d.o.o., u kojima je navedeno da ne postoje tehnički uvjeti priključenja na sustav vodoopskrbe, ne predstavljaju posebne uvjete niti rješenje kojim se obustavlja postupak za utvrđivanjem istih, a kako to ima u vidu citirana odredba članka 82. stavka 4. Zakona o gradnji, to pak imajući u vidu da u slučaju donošenja rješenja o obustavljanju postupka za utvrđivanjem posebnih uvjeta stranka ima pravo žalbe na to rješenje, slijedom kojih utvrđenja tuženik zaključuje da je u konkretnom slučaju prvostupanjsko tijelo pogrešno primijenilo citirane odredbe Zakona o gradnji, zbog čega je prvostupanjsko rješenje trebalo poništiti i predmet vratiti tijelu prvog stupnja na ponovni postupak, te tuženik daje uputu prvostupanjskom tijelu da je u ponovnom postupku dužno postupiti sukladno uputama sadržanim u obrazloženju ovog rješenja, te pridržavajući se uputa i pravnog shvaćanja tuženika donijeti novo rješenje temeljem pravilno utvrđenog činjeničnog stanja vodeći računa o odredbama čl. 110. Zakona o gradnji te članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku.

21.Stoga, neprijeporno je da je tuženik osporenim rješenjem poništio prvostupanjsko rješenje i predmet vratio tijelu prvog stupnja na ponovni postupak isključivo iz razloga što nije bilo moguće otkloniti navode žalbe zainteresirane osobe vezane za izgrađenost predmetnog sustava vodoopskrbe, odnosno iz razloga što u tom pravcu činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno, a sa kojim stajalištem je u cijelosti suglasan i ovaj sud, s čim u vezi je za nadodati kako na drugačije rješavanje konkretne upravne stvari nije od utjecaja niti dokumentacija na koju se tužitelj poziva u tužbi i koju dostavlja u privitku tužbe, s tim da imajući u vidu kako je tužitelju priznat status stranke u upravnom postupku, on će nedvojbeno moći sudjelovati u ponovljenom postupku te će imati priliku dostaviti svu dokumentaciju koju smatra relevantnom te iznijeti sve činjenice i dokaze koje smatra bitnim za rješavanje konkretne upravne stvari, no takvo što će uslijediti tek u ponovljenom postupku koji se ima provesti pred prvostupanjskim tijelom, a nakon pravomoćnog okončanja ovog spora.

22.Slijedom prethodno obrazloženog, potpuno je jasno da se tek u ponovljenom postupku pred prvostupanjskim tijelom ima utvrditi je li u konkretnom slučaju zadovoljen uvjet iz odredbe čl. 110. st. 1. toč. 4. Zakona o gradnji i to je li glavni projekt u pogledu lokacijskih uvjeta izrađen u skladu s uvjetima za provedbu zahvata u prostoru propisanim prostornim planom, te će se ovisno o u tom pravcu utvrđenom činjeničnom stanju donijeti novi akt kojim će se ukoliko se utvrdi da je takav uvjet ispunjen izdati građevinska dozvola, dok ukoliko se utvrdi da taj uvjet nije ispunjen tada će se odbiti zahtjev zainteresirane osoba za izdavanje građevinske dozvole, što pak znači da se tek ima meritorno odlučiti o predmetnoj upravnoj stvari.

23.Konačno, sud nalazi potrebnim istaknuti kako osporenim rješenjem tuženika nije izdana građevinska dozvola zainteresiranoj osobi, niti tuženik u svojoj uputi koju je dao prvostupanjskom tijelu za daljnje postupanje u ponovljenom postupku uopće ne sugerira da istu treba izdati, a isto tako tuženik niti ne sugerira da takav zahtjev treba odbiti, već daje uputu u kojem pravcu treba potpuno i pravilno utvrditi činjenično stanje, s tim da je osporenim aktom tuženika isključivo poništeno prvostupanjsko rješenje od 24. ožujka 2025. i predmet se vraća tijelu prvog stupnja na ponovni postupak, te ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge zbog kojih je tuženik postupio na takav način pri čemu je za to dao jasne i argumentirane razloge, u kojim okolnostima sud ne nalazi da bi bilo povrijeđeno bilo koje od načela upravnog postupka, te osporenim rješenjem uopće nije meritorno riješena konkretna upravna stvar jer je tek potrebno u ponovljenom postupku donijeti novo zakonito rješenje i meritorno riješiti konkretnu upravnu stvar uz prethodno zakonito provođenje upravnog postupka u kojem je tijelo prvog stupnja dužno postupiti sukladno uputi tuženika iz osporenog rješenja, s kojom uputom je u cijelosti suglasan i ovaj sud.

24.Zaključno, u odnosu na navode zainteresirane osobe da predmetnu tužbu tužitelja treba primarno odbaciti jer bi ista bila podnesena nepravodobno, za kazati je kako prema podacima upravnog spisa proizlazi da su opunomoćeniku tužitelja kao stranke u postupku 19. rujna 2025. poštanskim putem dostavljeni: rješenje prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-361-03/21-01/000055, URBROJ: 2181-6-05-10- 24-0032 od 14. lipnja 2024., rješenje tuženika KLASA: UP/II-361-03/24-02/376, URBROJ: 531-03-24-3 od 29. srpnja 2024., rješenje prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-361-03/21-01/000055, URBROJ: 2181-6-05-10-25-0052 od 24. ožujka 2025., rješenje tuženika KLASA: UP/II-361-03/25-02/240, URBROJ: 531-03-25-4 od 8. srpnja 2025., dok je rješenje tuženika KLASA: UP/II-361-03/25-02/240, URBROJ: 531-03-25- 5 od 8. srpnja 2025. čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora, tužitelj putem opunomoćenika zaprimio 23. rujna 2025., pa kod stanja stvari da je tužitelj predmetnu tužbu podnio ovom sudu 17. listopada 2025., to je pak jasno da je ista podnesena u zakonskom roku od 30 dana od dana zaprimanja osporenog rješenja, zbog čega nije bilo mjesta donošenju rješenja o odbačaju tužbe kako to neosnovano tvrdi zainteresirana osoba, već je sud stoga predmetnom presudom meritorno odlučio o istoj.

25.Slijedom iznijetog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud cijeni osporeno rješenje tuženika zakonitim, odnosno u drugostupanjskom upravnom postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja tuženika, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg je tuženik utemeljio svoj akt, dok tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

26.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS- a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

27.Potom, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom I. u izreci rješenja.

28.Naposljetku, s obzirom na uspjeh zainteresirane osobe u ovom sporu, trebalo joj je priznati zahtijevanu naknadu troškova u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23) i to za sastav odgovora na tužbu i pristup na raspravu 26. ožujka 2026. u iznosu od po 500 bodova (Tbr. 27. st. 1. t. 2.), što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54.), daje iznos od 2.000,00 eura, i što uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46.) ukupno iznosi 2.500,00 eura, koji iznos je zainteresiranoj osobi i obistinjen, uslijed čega je riješeno kao pod točkom II. u izreci rješenja.

U Splitu, 9. travnja 2026.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćenicima tužitelja odvjetnicima iz Odvjetničkog društva MIHOČEVIĆ & BAJS d.o.o., Zagreb, Smičiklasova 18, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz zapisnik od 26. ožujka 2026., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- opunomoćenici zainteresirane osobe Ivani Knezović, odvjetnici u Makarskoj, Ante Starčevića 20, uz zapisnik o objavi,

- u spis.