REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: K-3/2021-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Jeleni Krijan, uz sudjelovanje zapisničarke Marije Mirković, u kaznenom postupku protiv optužene ĐN i dr., zbog kaznenog djela iz članka 140. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., – dalje: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu broj: KO- DO-923/2020-1 od 22. srpnja 2020. godine, nakon održane javne rasprave, zaključene dana 27. ožujka 2026. godine, u nazočnosti optuženika osobno, branitelja optuženika Gorana Tomljanovića, odvjetnika u Novoj Gradiški, oštećenog NN uz opunomoćenicu Sandru Đurin, odvjetnicu u Novoj Gradiški, te zastupnika optužbe ŽN, zamjenika u Općinskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu, dana 27. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I.

prvooptuženi AN, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Đ i N, rođene Ž, rođen **.**.1985. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, SSS, vlasnik poduzeća s mjesečnim primanjima 1.400,00 eura, bez imovine, oženjen, otac jednog mlt. djeteta, neosuđivan,

i

drugooptužena ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćer A i B, rođene O, rođena **.**.1982. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, SSS, kuharica, nezaposlena, vlasnica automobila "Ford Focus" 2020. godište, udana, majka jednog mlt. djeteta, neosuđivana,

k r i v i s u

što su:

u vremenu od 2. siječnja 2020. do 10. travnja 2020. u mjestu [adresa], putem anonimnih Instagram i Facebook profila pod imenima "leptirica šarena", "ruža crvena", "jedna žena" i "istina istina", upućivali pismene i slikovne poruke svom prvom susjedu NN u [adresa] na kbr. 29, nastojeći sa nj ime kontaktirati, a što je on odbijao i prethodno blokirao njihove telefonske pozive, uz navođenje njegovog imena i prezimena te predočavanjem njegove fotografije s malodobnim djetetom, nazivajući ga lažovom, dvoličnjakom, prevarantom i kukavicom, dajući mu do znanja da te objave može slobodno prijaviti policiji i žele da sve završi na sudu i javno se objavi, u čemu ih niti zatvorska kazna neće zaustaviti, već samo smrt, ako ih on ubije, što je kod oštećenog NN izazvalo osjećaj straha i nesigurnosti,

dakle, ustrajno i kroz dulje vrijeme pratili i uhodili drugu osobu i sa njome nastojali uspostaviti neželjeni kontakt i time kod njega izazvali tjeskobu i strah za njegovu sigurnost,

čime su počinili kazneno djelo protiv osobne slobode - nametljivo ponašanje, opisano i kažnjivo prema članku 140. stavak 1. KZ/11,

pa se na temelju članka 140. stavka 1. KZ/11

prvooptuženi AN i drugooptužena ĐN

O S U Đ U J U

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU 4 (ČETIRI) MJESECA SVAKI

pa im se na temelju članka 56. KZ/11 izriče

UVJETNA OSUDA

te se kazna zatvora na koju su osuđeni neće izvršiti ako u roku 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude ne počine novo kazneno djelo.

II.

Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08 prvooptuženi AN i drugooptužena ĐN se u cijelosti oslobađaju obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 8. ZKP/08.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu podiglo je optužnicu broj:

KO-DO-923/2020-1 od 22. srpnja 2020. godine, protiv prvooptuženog AN i drugooptužene ĐN, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – nametljivo ponašanje, opisano i kažnjivo prema članku 140. stavku 1. KZ/11.

2. Uvodno navedena optužnica potvrđena je rješenjem optužnog vijeća ovog suda poslovni broj: Kov-104/2020-11 od 2. prosinca 2020. godine.

3. Na raspravi održanoj 27. ožujka 2026. godine oštećeni NN naveo je da ne postavlja imovinskopravni zahtjev u ovome postupku.

4. Upitani kakav stav zauzimaju prema optužbi, oba optuženika su izjavila da se ne smatraju krivima.

5. U provedenom dokaznom postupku prvooptuženi AN i drugooptužena ĐN su iznijeli svoju obranu, ispitan je i oštećenik NN, zatim, sukladno članku 430. ZKP/08 pročitani su i reproducirani su: zapisnik o ispitivanju osumnjičenog AN sačinjen sukladno članku 208.a Zakona o kaznenom postupku u Policijskoj upravi brodsko-posavskoj, Policijskoj postaji Nova Gradiška od 28. veljače 2020. (list 8-9), zapisnik o ispitivanju osumnjičene ĐN sačinjen sukladno članku 208.a Zakona o kaznenom postupku u Policijskoj upravi brodsko-posavskoj, Policijskoj postaji Nova Gradiška od 28. veljače 2020. (list 5-6), pismeni podnesak punomoćnice oštećenika NN, odvjetnice Sandre Đurin iz Nove Gradiške sa preslikama isprintanih poruka upućenih oštećenom od strane okrivljenih (list 20-29, 33-55), preslike pisanih poruka upućenih oštećeniku NN od strane okrivljenih u vremenu od 13. veljače 2020. do 10. travnja 2020. (list 59-68).

6. Sud je tijekom postupka odbio dokazni prijedlog optužbe pod točkom 5. optužnice, i to presliku pravomoćne presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu zbog istog kaznenog djela počinjenog od strane okrivljenih u odnosu na istog oštećenika NN broj 2 K-373/19-2 od 16. prosinca 2019. (list 61-62), kao nezakonit dokaz, sukladno članku 431. stavku 3. ZKP/08, te se isti ne može koristi u dokaznom postupku. Naime, uvidom u Kaznenu evidenciju za oboje optuženika, po službenoj dužnosti, vidljivo je da su isti neosuđivane osobe, dakle, u pogledu osude radi navedenog kaznenog djela po presudi od 16. prosinca 2019. godine, nastupila je rehabilitacija, sukladno Zakonu o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji, stoga se isti imaju smatrati neosuđivanim osobama. U skladu s navedenim, sud je izdvojio nezakoniti dokaz, te dalje nastavio s raspravom. Također, u konkretnom predmetu radi se i o djelu općinske nadležnosti, stoga se i radi toga navedena presuda izdvaja iz spisa.

7. Također, sud je odbio i dokazni prijedlog obrane radi neposrednog ispitivanja BN, navodnog neposrednog očevidca uznemiravanja, kao i dokazni prijedlog radi provedbe informatičkog vještačenja vezano za profile koji se navode u činjeničnom dijelu optužnice, kako bi se utvrdila IP adresa kreiranih profila, kao prijedloge koji bi bespotrebno odugovlačili postupak, sukladno odredbi članka 421. stavak 1. točke 4. ZKP/08. Sporno u postupku se može, a i sud je isto i utvrdio uzimajući u obzir prvenstveno presliku poruka upućenih oštećeniku s različitih profila, njegov iskaz kojem sud vjeruje, te dijelom iz obrane same drugooptužene koja je priznala da je slala poruke s Facebook profila, te koristeći mobilni telefon.

8. Iznoseći obranu na raspravi 27. ožujka 2026. godine, prvooptuženi AN se branio šutnjom, dok je drugooptužena ĐN iznijela svoju obranu i odgovarala na postavljena pitanja.

9. Prvooptuženi AN ispitan u policiji 28. veljače 2020. godine u potpunosti je negirao počinjenje kaznenog djela, dok se na raspravi održanoj 27. ožujka 2026. godine branio šutnjom. Prilikom iznošenja završnog govora branitelja, jedino je naveo da iskaz koji je oštećeni dao tijekom ispitivanja njegove opunomoćenice se zapravo odnosi na sudski postupak koji je prošao i za koji su isti odslužili kaznu, odnosno da za djela koja ima se stavljaju na teret – odlasci pred kuću i ostale poruke, se zapravo odnose na vrijeme prije ovoga inkriminiranog razdoblja.

10. Drugooptužena ĐN, supruga prvooptuženog, ispitana u policiji 28. veljače 2020. godine, je također negirala počinjenje kaznenog djela, što je ponovila i na raspravi pred sudom. Na poseban upit suda navela je da u periodu od siječnja do travnja 2020. godine nije stajala iza profila na Facebooku i Instagramu, jer ni nema otvorene račune da tim platformama, te da oštećenog mnogo ljudi ne voli, i da su joj mnogi otvorili oči, stoga smatra da zapravo bilo tko može stajati iza tih profila. Istaknula je i da je upravo ona u tome periodu samo jednom slala SMS poruku oštećeniku s muževog mobitela, jer je promijenila broj, te je tada samo tražila da se suoče i susretnu jer je oštećenik lagao o nekim stvarima, a nikada istom nije prijetila niti ga uznemiravala. Samo jednom ju je nazvao telefonom i pitao je li moguće da S (aludirajući na prvookrivljenog) šalje te sve poruke, na što mu je ona odgovorila da to naravno nije moguće, a na što joj je oštećenik rekao: "Naravno da S ne šalje, on je dobar čovjek.". Dalje je navela da je samo jednom došla pred kuću NN, ali on nije izašao, a kojom prilikom je istom vikala da izađe van iz kuće i kaže točno što je bilo u vezi njihovog intimnog odnosa. Taj odnos je prekinula ona, te su se svi međusobno blokirali na društvenim mrežama. Na poseban upit sutkinje zašto sada navodi da ipak posjeduje profile na društvenim mrežama, a maloprije je rekla da nema profile, ista je navela da ne posjeduje Instagram, a Facebook ima, ali ga ne koristi. Također je istaknula da se nakon prekida veze oštećenik javljao njoj, konstantno navodeći da želi obnoviti njihovu vezu, i to putem Whats Upp-a i Vibera, a u posljednjih pet godina nema komunikaciju s oštećenikom, misli da joj se isti samo jednom javio kako bi obnovili vezu, ali nije sigurna da li je to bilo 2020. godine, ili ranije. Istaknula je da suprug i ona trenutno žive u [adresa], a gdje su otišli upravo radi situacije s oštećenikom. Dalje, na poseban upit je navela da je slala poruke s muževog broja jer je svoj broj promijenila i nije htjela da oštećenik sazna njezin novi broj, a sadržaj tih poruka se odnosio na to da oštećenik izađe van, da se napokon sazna istina jer je u cijelom selu ona ispala negativka, da je "zavela" oštećenika, jer je cijelo selo saznalo za njihov intimni odnos, koji je trajao četiri godine. Istaknula je i da je ispočetka brisala sve poruke s muževog mobitela koje je upućivala oštećeniku, a kasnije nije brisala jer je prvooptuženi AN saznao za sve, ne može se sada sjetiti točnog suprugovog broja, ali misli da je bio broj: " [broj telefona]", i da je samo s toga broja slala poruke, dok sa službenog mobitela koji je suprug koristio, misli da nikada nije slala. Zaključno je navela da nema razloga pisati iza lažnih profila, da je ona slala poruke sa suprugovog mobitela, te da je i drugima u selu govorila kakav je oštećenik.

11. Nesporno je u ovome postupku da su odnosi između oboje optuženika i oštećenika ozbiljno narušeni, međutim, sporno je jesu li optuženici doista slali poruke oštećeniku, upućivali pozive, te i putem društvenih mreža javno iznosili neprimjeren sadržaj i na taj način uznemiravali oštećenika.

12. Oštećenik je na raspravi održanoj 27. ožujka 2026. godine naveo da ne postavlja imovinskopravni zahtjev u ovome postupku, te da potražuje troškove postupka. Naveo je da iako ima isto prezime sa optuženicima, isti nisu u srodstvu. Naveo je da je u inkriminirano razdoblju bilo uznemiravanja telefonom – pozivima, "kilometarskim porukama", sve u cilju da ga se ocrni odnosno oblati do kraja, dolaženjem pred kuću, na posao, i takvo je uznemiravanje trajalo sva 24 sata, konstantno u periodu od 2. siječnja 2020. do 10. travnja 2020. godine, a radi čega se osjećao uznemireno, te im je govorio da prestanu. Isto je bilo javno, putem Facebooka i Instagrama, od strane različitih lažnih profila gdje se njegovo ime i prezime objavljivalo kao i fotografija njegovog unuka, a što je posebno kod njega izazvalo osjećaj straha i tjeskobe. Budući da je s drugooptuženom ranije bio u intimnom odnosu, a koji je upravo on prekinuo, smatra isto razlogom za uznemiravanje jer je od tada sve počelo, a smatra da je i prvooptuženi isto to činio vjerojatno radi toga ranijeg intimnog odnosa sa njegovom suprugom. Od trenutka podnošenja optužnice ovo uznemiravanje je prestalo, te nemaju nikakav kontakt niti komunikaciju, a do tada su bili susjedi. Isto uznemiravanje je krenulo od 2018. ili 2019. godine, s obzirom na protek vremena, nije siguran, a emotivni odnos sa prvooptuženom je prestao 2017. godine, te joj nakon toga samoinicijativno nije slao poruke. Također je naveo da je možda i napisao da smatra da prvooptuženi ne stoji iza svega ovoga, međutim smatra da je isti slao SMS poruke, zvao ga mobitelom, te mu je i dolazio pred kuću otprilike desetak puta, vičući da izađe van, da popričaju, na što on nije izlazio, izbjegavao ga je. Naveo je da je kod njega osjećaj straha i nesigurnosti izazvala činjenica što je mjesto gdje živi mala sredina, a uznemiravalo ga se i kao čovjeka i kao policajca, javno na mrežama, radi braka koji je izgubio nakon svega, te se bojao za vlastitu djecu, unuke. Zdravstvenu pomoć nije tražio, povjerio se svojoj supruzi. Smatra da upravo drugooptužena stoji iza profila društvenih mreža i poruka jer se spominje njegovo puno ime i prezime, nadimak, a isto je zaključio i po načinu pisanja drugooptužene kao i iz sadržaja samih poruka. Istaknuo je da je sadržaj takvih poruka koje su bile javne možda desetak ljudi isto iskomentiralo, kao i sa posla, međutim, smatra da su svi sve znali ali nisu htjeli pred njim išta govoriti. Dalje je naveo da je mišljenja da je drugooptužena kriva za poruke poslane putem društvenih mreža Instagram i Facebook, dok oboje optuženika stoje iza SMS poruka, na koje nije odgovarao, telefonskih poziva i u noći, pa i nakon blokade brojeva, isti bi onda zvali s drugoga broja, te svakako da stoje i iza dolazaka pred kuću jer su oboje dolazili, a samo je jednom izašao van i to kad je bila drugooptužena pred kućom, s riječima da ga ostave na miru. Istaknuo je i da ti profili T, M itd., jesu lažni profili iza kojih stoji drugooptužena jer isti nemaju prijatelje, već su namijenjen i upravo kako bi se njega ocrnilo. Na posao mu nisu dolazili ali se prvooptuženi prijetio njegovoj bivšoj supruzi da će joj doći na posao, te smatra upravo ovu situaciju krivcem radi razvoda njegova braka. Na poslu su njegovi kolege znali za profile i sadržaj istih, a psihijatrijsku ili psihološku pomoć nije tražio da se isto ne bi negativno odrazilo na njegov posao, jer postoj mogućnost da izgubi ovlaštenja u svome poslu te je i zbog toga imao strah.

13. Iz preslika isprintanih poruka upućenih oštećeniku vidljivo je da je tijekom inkriminiranog razdoblja oštećenik dobivao poruke neprimjerenog i uvredljivog sadržaja, te u vjerodostojnost istoga, sud nema razloga sumnjati.

14. Analizirajući dokaze, sud obranu prvooptuženog ne cijeni iskrenom jer je ista upravljena ka izbjegavanju vlastite kaznenopravne odgovornosti, posebno kada u završnom govoru ističe da su svi događaji koji im se stavljaju na teret zapravo iz razdoblja od 2017. do 2019. godine, a za što su već pravomoćno osuđeni , a u pogledu čega je nastupila rehabilitacija. Takvom obranom prvooptuženi nastoji insinuirati da za inkriminirano razdoblje koje mu se stavlja na teret nije imao nikakvu komunikaciju niti bilo kakvo obraćanje oštećeniku, dok upravo suprotno, u što sud vjeruje, oštećenik navodi da se nakon izdavanja ranijeg kaznenog naloga iza 2019. godine, i dalje nastavilo uznemiravanje od strane oboje optuženika, a što je tek u potpunosti prestalo podnošenjem optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu od 22. srpnja 2020. godine.

15. Dalje, obranu drugooptužene ĐN sud dijelom cijeni iskrenom, jer, iako poriče učin terećenog kaznenog djela, ista u svojoj obrani priznaje da je slala poruke oštećeniku, zvala ga i došla mu jednom pred kuću, vičući mu da izađe, kako bi se suočili radi ranijeg intimnog odnosa koji su imali. Dalje sud ne cijeni iskrenim dio kada govori da je slala poruke samo s muževog mobitela jer je oštećenik naveo da je bilo više različitih brojeva, a također ista prvo navodi da prvooptuženi nije znao za poruke koje je slala oštećeniku s njegovom mobitela, da bi kasnije rekla da ispočetka nije znao ali da je kasnije saznao za sve, kao da i ne posjeduje profile na društvenim mrežama, da bi kasnije navela da posjeduje profil na mreži Facebook, a kojeg ne koristi. Zapravo, cijela obrana drugooptužene ima nelogičnosti i sama je sebi kontradiktorna, ali i upravljena ka umanjenju odgovornosti prvooptuženog kada navodi da nije znao za poruke koje je slala s njegovog mobitela, da bi kasnije rekla da je naposljetku sve saznao. Međutim, sud cijeni iskrenim dio kada govori da je cijelo selo saznalo za njihov intimni odnos te da je i drugima u selu govorila kakav je zapravo oštećenik, da mu je došla pred kuću, zvala ga i slala poruke, iz čega neminovno proizlazi da je ista imala za cilj ostvariti kontakt sa oštećenikom, a na što on nije pristajao.

16. Iskaz oštećenika sud u potpunosti cijeni iskrenim, jer samo onaj tko je doista takvo uznemiravanje proživio može s takvom uvjerljivošću govoriti o tome, uzevši u obzir protek vremena od tih događaja od kojih je prošlo pet godina.

17. Na temelju prethodne analize provedenih dokaza, cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u njihovoj međusobnoj svezi, sud je u odnosu na sporne činjenice u ovom postupku nedvojbeno i sa sigurnošću utvrdio da su optuženici u vremenu od 2. siječnja 2020. do 10. travnja 2020. u mjestu [adresa] , putem anonimnih Instagram i Facebook profila pod imenima "leptirica šarena", "ruža crvena", "jedna žena" i "istina istina", upućivali pismene i slikovne poruke svom prvom susjedu NN u [adresa] na kbr. 29, nastojeći sa njime kontaktirati, a što je on odbijao i prethodno blokirao njihove telefonske pozive, uz navođenje njegovog imena i prezimena te predočavanjem njegove fotografije s malodobnim djetetom, nazivajući ga lažovom, dvoličnjakom, prevarantom i kukavicom, dajući mu do znanja da te objave može slobodno prijaviti policiji i žele da sve završi na sudu i javno se objavi, u čemu ih niti zatvorska kazna neće zaustaviti, već samo smrt, ako ih on ubije, što je kod oštećenog NN izazvalo osjećaj straha i nesigurnosti, dakle, ustrajno i kroz dulje vrijeme pratili i uhodili drugu osobu i sa njome nastojali uspostaviti neželjeni kontakt i time kod njega izazvali tjeskobu i strah za njegovu sigurnost, čime su počinili kazneno djelo protiv osobne slobode - nametljivo ponašanje, opisano i kažnjivo prema članku 140. stavak 1. KZ/11. Dakle, dovodeći u vezu obrane optuženika sa iskazom samog oštećenika i preslikama poruka, sud je utvrdio da su oba optuženika vršili neprimjerenu i nepoželjnu komunikaciju prema oštećeniku, putem društvenih mreža, SMS poruka, Vibera, Whats Upp-a, a to nepoželjno ponašanje doseglo je vrhunac pozivima u noći pa čak i dolascima pred kuću oštećenika. Na taj su način htjeli izazvati uznemirenost i tjeskobu kod oštećenika, koji nije htio kontakt s njima, a što im je također i direktno rekao prilikom dolaska drugooptužene pred njegovu kuću. Uzgred, sud napominje da je oštećenikovo većinom inertno ponašanje prema optuženicima, koje se očitovalo na način da se isti suzdržavao od bilo kakve reakcije, osim jednog puta kada im je rekao da ga ostave na miru, dokaz da je upravo uspostavljanje neželjenog kontakta od strane oboje optuženika doista izazvalo strah i tjeskobu radi čega je oštećenik bio primoran potražiti pomoć institucija - policije, kako bi isto prestalo. Posebno se isto vidi i u činjenici da je isti priznao sve bivšoj supruzi, povjerio joj se, a psihološku pomoć nije tražio radi bojazni od posljedica na poslu, dok se, kada su optuženici objavili fotografiju oštećenika i njegovog maloljetnog unuka, isti uplašio za sigurnost svoje obitelji, a u čemu se ogleda zapravo i upornost i bezobzirnost u činjenju kaznenog djela od strane oboje optuženika, ne mareći čak i za objavljivanje fotografije maloljetnog djeteta koje sjedi u naručju oštećenika, svoga djeda.

18. S obzirom da je u postupku utvrđeno da su prvooptuženi AN i drugooptužena ĐN počinili terećeno kazneno djelo protiv osobne slobode - nametljivo ponašanje, opisano i kažnjivo prema članku 140. stavak 1. KZ/11, te na taj način svojom radnjom ostvarili sva bitna zakonska obilježja predmetnog kaznenog djela, radnje oboje optuženika su protupravne jer u postupku nije utvrđen niti jedan razlog isključenja protupravnosti.

19. Ubrojivost prvooptuženog AN i drugooptužene ĐN niti jednim provedenim dokazom nije dovedena u pitanje. Time što su optuženici odrasle osobe, isti su nedvojbeno bili svjesni pravne zabranjenosti svojeg postupanja.

20. Prvooptuženi AN i drugooptužena ĐN su dakle, svojom skrivljenom i protupravnom radnjom, ostvarili sva bitna zakonska obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode - nametljivo ponašanje, opisano i kažnjivo prema članku 140. stavak 1. KZ/11, a za koje djelo su i proglašeni krivim.

21. Za predmetno kazneno djelo iz članka 140. stavka 1. KZ/11, propisano je, da tko ustrajno i kroz dulje vrijeme prati ili uhodi drugu osobu ili s njom nastoji uspostaviti ili uspostavlja neželjeni kontakt ili je na drugi način zastrašuje i time kod nje izazove tjeskobu ili strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine, dok opći minimum kazne zatvora, sukladno članku 44. stavku 1. KZ/11, iznosi 3 (tri) mjeseca.

22. Prilikom izbora vrste i mjere kazne sud je vodio računa o tome da je svrha kažnjavanja izraziti optuženicima društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, zatim odvratiti ih od činjenja novih kaznenih djela, no i omogućiti im ponovno uključivanje u društvo. Nadalje, svrha kažnjavanja je kod građana održati povjerenje u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, jačati svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela te o pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja i na taj način utjecati na građane da ne čine kaznena djela.

23. Razmatrajući stupanj krivnje kao okolnost važnu za odmjeravanje kazne ističe se da je prvooptuženi AN u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio potpuno ubrojiv, da je postupao s izravnom namjerom te da je bio svjestan pravne zabranjenosti svog postupanja. Dalje, na strani optuženika sud je našao olakotne okolnosti u vidu činjenice da je isti otac jednog maloljetnog djeteta, protek vremena od počinjenja kaznenog djela, te svakako i činjenica ranije neosuđivanosti optuženika, iz čega je vidljivo da je njegov prijašnji život bio usklađen s pravnim pravilima. Otegotne okolnosti sud na strani prvooptuženog nije našao.

24. Dalje sud ističe i da je drugooptužena ĐN u vrijeme počinjenja kaznenog djela bila potpuno ubrojiva, da je postupala s izravnom namjerom te da je bila svjesna pravne zabranjenosti svog postupanja. Dalje, na strani drugooptužene sud je našao olakotne okolnosti u vidu činjenice da je ista majka jednog maloljetnog djeteta, nezaposlena, te protek vremena od počinjenja kaznenog djela, a posebno ranija neosuđivanost iste. Otegotne okolnosti sud na strani drugooptužene nije našao.

25. Uobzirujući naprijed iznesene okolnosti sud je našao da je kazna zatvora za počinjeno kazneno djelo u trajanju četiri mjeseca, a koja se kazna zatvora neće izvršiti ako u roku 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude ne počine novo kazneno djelo, adekvatna sankcija koja će optuženike svakako odvratiti od činjenja novih kaznenih djela, a kod građana održati povjerenje u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i jačati svijest o pravednosti kažnjavanja počinitelja kaznenih djela te sve treće odvratit i od činjenja kaznenih djela.

26. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08 sud je oboje optuženika u cijelosti oslobodio obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 8. ZKP/08. Naime, sud je našao da takve troškove isti ne bi bili u mogućnosti platiti, a da pritom ne bude ugrožena njihova materijalna egzistencija, te egzistencija zajedničkog maloljetnog djeteta, a svakako uvažavajući i protek vremena od počinjenja kaznenog djela, a to je više od pet godina. Međutim, oštećenik je na raspravi naveo da će svakako potraživati imovinskopravni zahtjev u parnici, a na što ima pravo.

U Slavonskom Brodu 27. ožujka 2026.

Sutkinja

Jelena Krijan

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: protiv ove presude stranke, a oštećenik zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu, mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

O tome obavijest:

1. ODO Slavonski Brod

2. Prvooptuženi AN, [adresa]

3. Drugooptužena ĐN, [adresa]

4. Branitelj optuženika Nemanja Nožinić

5. Oštećeni NN

6. Opunomoćenica oštećenika Sandra Đurin