REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Psp-59/2024-18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Branku Karamanu, u pravnoj stvari pravnoj stvari tužiteljice TV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Josipu Anzuloviću-Miroševiću, odvjetniku u Supetru, protiv tuženice LV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnicima Jeleni Matulić i Borisu Biliću odvjetnicima u OD Matulić i Bilić d.o.o., radi smetanja posjeda, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 24. veljače 2026., u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice i punomoćnice tuženice, 9. travnja 2026.
r i j e š i o j e
I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Time što je tuženik bez pitanja i odobrenja tužitelja na čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] [adresa] postavio vrata u pretprostor te na ulaznim vratima od drvarnice -sobe u suterenu-podrumu na istima obio bravu a potom i uklonia ta vrata čime je oduzeo posjed sobe-drvarnice tužitelju ,nalaže se tuženiku da vrati posljednji mirni posjed sobu drvarnicu na čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] [adresa] , uklanjanjem vrata sa predprostora te postavljanjem novih vara na sobi i predajom ključeva tih vrata sobe- drvarnice u suterenu -podrumu na čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] [adresa] te mu zabranjuje svako takvo ili slično oduzimanje posjeda tužitelja."
II Nalaže se tužiteljici da u roku od15 dana nadoknadi tuženici trošak ovog postupka u iznosu 750,00 eura.
Obrazloženje
1.
Tužiteljica u tužbi podnesenoj 30. travnja 2024. navodi da je u posljednjem mirnom posjedu drvarnice koja se nalazi u podrumu zgrade na adresi [adresa] u [adresa]. Posjed i vlasništvo predmetne drvarnice stekla je kupnjom stana sa pripadajućom drvarnicom u suterenu zgrade od prodavatelja AV ugovorom o kupoprodaji iz 2019. godine. Tužena je vlasnica stana u zgradi, a koja je ispred zajedničkog pretprostora stana i drvarnice postavila svoja ulazna vrata u stan i time onemogućila tužiteljici pristup drvarnici.
2. U odgovoru na tužbu prije svega se osporava pasivna legitimacija jer je korisnica stana i osoba koja je postavila vrata ispred pretprostora nije tužena LV kao vlasnica stana već njena kćer OV korisnica stana. Ujedno je i protekao rok na posjedovnu zaštitu jer iz potvrde Ministarstva unutarnjih poslova proizlazi da je OV postavila sporna vrata godinu dana ranije od dana kada je tužiteljica podnijela tužbu u ovom predmetu.
3. Tijekom postupak izveden je dokaz čitanjem zemljišnoknjižnog izvatka iz kojeg je vidljivo da je tužiteljica vlasnica dvosobnog stana na prvom katu s pripadajućom drvarnicom u suterenu zgrade, a tužena vlasnica stana u suterenu površine 40,93 m2 s pripadajućom drvarnicom u suterenu zgrade, zatim je tijekom postupka izveden dokaz saslušanjem tužiteljice i predstavnika stanara svjedoka MV (list 30- 34 spisa), saslušanjem svjedoka AV i OV (list 53-57 spisa), te je obavljen očevid na licu mjesta (list 38-48 spisa).
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanje posjedovne zaštite prostora koji se nalazi ispred stana u vlasništvu tužene.
4.1. Među strankama nije sporno da su izmještena ulazna vrata od stana u vlasništvu tužene LV i da je pomicanjem ulaznih vrata onemogućen pristup jednom prostoru, ali sporno je da li je taj prostor predstavljao drvarnicu, potom je sporno da li je tužiteljica bila u posjedu te drvarnice, a sporna je ujedno i pasivna legitimacija tužene.
5. U ovom postupku mjerodavne su niže citirane odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje ZVDSP).
5.1. Člankom 10. stavkom 1. ZVDSP propisano je da je posjednik ona osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari.
5.2. Člankom 21. stavkom 1. ZVDSP propisano je da pravo na zaštitu posjeda ima onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo. Stavkom 3. istog članka propisano je da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja.
6. Tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan.
7. Tužiteljica navodi da je 2019. kupila stan na adresi [adresa] sa pripadajućom drvarnicom u suterenu i to od prodavatelja AV. Drvarnica je površine 2-3 m2 i u njoj je držala željezni stol i željezne police. Brat je u travnju 2023. ili 2024. otišao u drvarnicu odnijeti neke pločice i tamo zatekao pregrađen prostor drvarnice što je učinila OV. Ne zna gdje živi LV jer je nikada nije vidjela. Tužiteljica povremeno boravi u ovom stanu jer inače živi u [adresa] na otoku Braču.
7.1. BV navodi da je predstavnik stanara zgrade od 2010. godine, a prije njega je to bio AV, osoba koja je tužiteljici prodala stan. Prostor za koji tvrdi tužiteljica da je njena drvarnica zajednička je prostorija cijele zgrade i nije mogla biti predmet kupoprodaje. Tu je prostoriju AV koristio kao predstavnik stanara, a kada je on preuzeo dužnost predstavnika stanara dotadašnji AV mu nije predao ključeve od prostora i on ga kao predstavnik nikada nije koristio. Nije mu poznato da li je tužiteljica koristila ovaj prostor kao drvarnicu, ali isti se nalazi uz stan OV koja je taj prostor neovlašteno pregradila i prisvojila ga. Nikada nije vidio LV jer tu samo živi OV.
7.2. Svjedokinja OV navodi da se sa svojim roditeljima doselila u ovu zgradu 1978. godine, ispred ulaza u njihov stan nalazio se jedan pretprostor u kojem se nalazio dimnjak zbog čega se nije mogao taj pretprostor zatvoriti. Sjeća se da je nakon Domovinskog rata jedan stanar pregradio taj pretprostor i počeo ga koristiti kao vlastitu šupu. Od te iste osobe AV kupio je stan i preuzeo je tu šupu koristeći je kao vlastitu i u njoj držao stvari. Kada je AV prodavao stan ona ga je zatekla kako iz te šupe iznosi stvari kada ga je upozorila da to nije njegov prostor. Prije godinu i pol, dvije počeo je vlažiti stan od susjede zbog čega je ona odlučila sanirati taj pretprostor, skinula je željezna vrata i uredila, te postavila nova vrata. Tu su nekad i prije postojala vrata koja je ona prije godinu i pol-dvije vratila na mjesto gdje su se nekad nalazila. Prije nego što je uklonila ova vrata zatekla je i brata od tužiteljice kojem je isto tako rekla da to nije njihov prostor i da ga ne mogu koristiti kao šupu. Majka koja je i dalje vlasnica stana nije znala da će ukloniti vrata od pretprostora niti je financirala bilo kakve radove vezano za izmještanje ulaznih vrata. Majka je zadnji put bila u stanu prije 2-3 godine, a prije 4-5 godina doživjela je srčani udar i otada rijetko dolazi u Split.
7.3. AV, navodi da je njegova obitelj 1993. stekla vlasništvo stana zajedno sa šupom, a stan i šupu su prodali gospođi TV 2018. godine. Njegov otac je bio predstavnik stanara 10 godina, a poslije toga je on još 10 godina.
8. Dakle, iz provedenog postupka nesporno proizlazi da je čin smetanja posjeda počinila OV za koju i predstavnik stanara govori da živi u stanu u čiju korist je učinjen čin smetanja, a vlasnicu stana LV nikada nije vidio u zgradi. Ujedno i tužiteljica navodi da je čin smetanja izvršila OV dok za tuženu LV ne zna gdje živi niti ju je ikada vidjela. Nije ju viđao niti svjedok AV. Tužena u odgovoru na tužbi navodi da je u vrijeme čina smetanja bila na liječenju u Njemačkoj pa da za njega nije niti mogla znati.
8.1. Prema pravnoj teoriji pasivno legitimirana u postupku smetanja posjeda je osoba koja je poduzela čin smetanja, a to znači da će, u slučaju kada čin smetanja posjeda poduzme jedna soba u korist druge osobe, biti moguće ponijeti tužbu protiv osobe neposrednog izvršitelja čin smetanja, ili protiv osobe po čijem je nalogu ta osoba postupala, ili protiv njih oboje. Onaj u čiju korist je druga osoba poduzela čin smetanja, s njegovim nalogom i bez njega, pasivno je legitimiran već samim time što je čin smetanja išao u njegovu korist (npr. on je njime stekao posjed) s tim da se nije ogradio od izvršenog čina smetanja ili ga zabranio, kao što proizlazi iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1024/2021 od 12. rujna 2023.
8.2. Uzimajući obzir utvrđeno i dovodeći u vezi s tumačenjem pasivne legitimacije kod čina smetanja za navesti je kako tužiteljica nije dokazala da je tužena znala da je izvršen čin smetanja, a posebno da ga odobrava zbog čega je potrebno odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
9. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., 155., 156. st. 1. i 164. ZPP- a.
9.1. Tuženici koja je zastupana po punomoćniku trošak je odmjeren tako što je sud imao u vidu odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23, dalje: Tarifa) pa prema to Tbr. 7. t. 2. tuženici pripada jednokratna naknada u vrijednosti od 250 bodova što predstavlja iznos od 500,00 eura, što uključuje odgovor na tužbu od 22. lipnja 2024., pristup ročištu od 10. rujna 2025., 20. listopada 2025., 19. siječnja 2026. potom 50 bodova temeljem Tbr. 7. t. 2. alineje 2. Tarife za pristup ročištu od 24. veljače 2026. što ukupno iznosi 300 bodova, odnosno 600,00 eura, a s obračunatim PDV-om 750,00 eura na koji iznos nisu zatražene zatezne kamate.
10. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
Split, 9. travnja 2026.
S U D A C:
Branko Karaman
PRAVNA POUKA: Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se rješenje objavljuje smatra se da je dostava rješenja obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
- pun. tužiteljice
- pun. tuženice
- u spis.
