REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-3554/2021-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Domagoju Franji Frntiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja IĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Arnoldu Čadi, odvjetniku iz Dugog Sela, Zagrebačka 7, protiv tuženika Centar za rehabilitaciju STANČIĆ, Stančić, Dugo Selo, Zagrebačka 23, OIB: 82103973646, zastupanog po punomoćnici Svjetlani Balek Roginić, odvjetnici iz Zagreba, Stonska 1a, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. veljače 2026. u prisutnosti tužitelja osobno, uz punomoćnika Arnolda Čadu, odvjetnika, te zakonske zastupnice tuženika HĐ, ravnateljice, uz punomoćnicu Svjetlanu Balek Roginić, odvjetnicu, dana 9. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da nije dopuštena i zakonita odluka o Otkazu ugovora o radu tuženika CENTAR ZA REHABILITACIJU STANČIĆ, Stančić, Zagrebačka 23, 10370 Dugo Selo, p.p. 29, OIB: 82103973646 od 18.12.2020. godine, kojim odlukom je tužitelju BĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prestao radni odnos zasnovan temeljem Ugovora o radu od 02.11.2005. godine na radnom mjestu radni instruktor u savladavanju vještina svakodnevnog življenja.

II. Nalaže se tuženiku CENTAR ZA REHABILITACIJU STANČIĆ, Stančić, Zagrebačka 23, 10370 Dugo Selo, p.p. 29, OIB: 82103973646 da tužitelja BĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vrati na posao na radno mjesto radni instruktor u savladavanju vještina svakodnevnog življenja, u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom počev od dana donošenja presude pa do isplate u roku od 8 dana.".

II/

Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 9. travnja 2026. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi i tijekom postupka navodio da je bio zaposlen kod tuženika i to temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 2. studenog 2005., na radnom mjestu Radni instruktor u savladavanju vještina svakodnevnog življenja, koji ugovor je tužitelj otkazao Odlukom od 18. prosinca 2020., za koji otkaz tužitelj smatra da je nezakonit te ga stoga u ovom postupku i pobija, uz zahtjev za vraćanje na rad, sve uz naknadu parničnih troškova s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodio da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, smatrajući da je predmetni otkaz zakonit budući da je tužitelj odbio izvršiti dodijeljeni radni zadatak, u kojem smislu se onda predlagalo odbijanje tužbenog zahtjeva, uz nadoknadu parničnih troškova.

3. Sud je u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja tijekom postupka izvršio uvid u Odluku o otkazu ugovora o radu od 18. prosinca 2020. (str. 6-9 spisa), ugovor o radu od 2. studenog 2005. (str. 10-12 spisa), Zahtjev za zaštitu prava od 12. siječnja 2021., uz presliku potvrde o primitku te povratnice (str. 13-14 spisa), Poziv na obranu od 12. studenog 2020. (str. 15-16 spisa), očitovanje tužitelja od 17. studenog 2020. (str. 17- 19 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 20, 24, 37-41 spisa), rješenje HZMO-a od 1. lipnja 2020. (str. 21-22, 42-43 spisa), informacijski sustav Porezne uprave (str. 23 spisa), dopis tuženika od 20. studenog 2020., uz presliku stranica HP-a o provjeri statusa pošiljke (str. 33-34 spisa), dopis tužitelja od 30. studenog 2020., s prilogom (str. 35-36, 44 spisa), presliku Knjige dežurstva (str. 45-81 spisa), Individualnu listu prisutnosti na radu za 10/2021 (str. 82 spisa), Upute HZJZ-a od 8. svibnja 2020. (str. 83-100 spisa), dokumentaciju dostavljenu uz odgovor na tužbu (str. 101-115 spisa), preslike e-mail poruka (str. 116-118 spisa), Upozorenja tužitelju o kršenju obveza iz radnog odnosa od 18. rujna 2019. i 4. lipnja 2020. (str. 119-120, 121-122 spisa), priloge predane uz odgovor na tužbu (str. 123-188 spisa, sa službenom bilješkom na str. 123 spisa spisa), Zahtjev od 9. prosinca 2020. (str. 190-192 spisa), Prijedlog-nacrt Odluke o otkazu ugovora o radu (str. 193-196 spisa), presliku radne knjižice (str. 197-200 spisa), Očitovanja Voditeljica od 4. studenog 2020. (str. 201-202 spisa), Pravilnik o radu (str. 203-226 spisa), Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji poslova (str. 234-298 spisa), Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji poslova (str. 299-300 spisa) i fotografije (str. 304-306 spisa), kao što je saslušan i sam tužitelj na ročištu održanom 27. veljače 2026. (str. 321-324 spisa) te zakonska zastupnica tuženika HĐ i svjedok ČĐ, obje na ročištu održanom 5. lipnja 2025. (str. 331-336 spisa), kao i svjedoci ĆĐ na ročištu održanom 5. studenog 2025. (str. 342-344 spisa) te LĐ na ročištu održanom 11. veljače 2026. (str. 353-356 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91 i dr.) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti.

5. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu Radni instruktor u savladavanju vještina svakodnevnog življenja, te da mu je tuženik dao otkaz Odlukom od 18. prosinca 2020., za koji otkaz tužitelj smatra da je nezakonit te ga stoga u ovom postupku i pobija. Predmetnom zahtjevu se tuženik u odgovoru na tužbu te tijekom postupka u cijelosti protivio, navodeći da je predmetni otkaz zakonit budući da je tužitelj odbio izvršiti dodijeljeni radni zadatak, u kojem smislu se onda predlagalo odbijanje tužbenog zahtjeva.

6. Pritom je iz same Odluke otkaza ugovora o radu vidljivo da se radi o redovitom otkazu zbog skrivljenog ponašanja radnika tj. kršenja obveza iz radnog odnosa u smislu odredbe čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu (NN, 93/14 i dr.), a u vezi odredbe čl. 94. st. 1. toč. 3. Pravilnika o radu tuženika, i u kojoj Odluci se navodi da je razlog otkazivanja okolnost što je tužitelj dana 27. listopada 2020. u popodnevnoj smjeni odbio postupiti po nalogu neposredno nadređenog radnika tj. voditeljice IV.a. odsjeka (ČĐ), tj. odbio je pripremiti se za pratnju i izvršiti pratnju u sanitetskom vozilu troje korisnika smještenih na spomenutom IV.a. odsjeku, a koji su zbog pogoršanog zdravstvenog stanja bili upućeni u bolničku ustanovu tj. u KB Dubrava, na daljnje zbrinjavanje tj. liječenje. Pritom je ukazano da je tužitelj voditeljici ČĐ naveo da imenovana ne smije tražiti od njega da sudjeluje u spomenutoj pratnji jer da navedeno nije u opisu njegovog posla, za što tuženik smatra da nije točno budući da zatraženi radni zadatak (pratnja štićenika) predstavlja dio opisa poslova tužitelja u smislu čl. 4. njegovog ugovora o radu, kao i u smislu važećeg Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji poslova kod tuženika (iz 2010.).

7. Takvo postupanje tužitelja, kako se nadalje iznosi u Odluci o otkazu, predstavlja onda povredu obveza iz ugovora o radu, te je u konkretnom slučaju dovelo i do poremećaja u radnim procesima, što je s obzirom na prirodu poslovanja tuženika (koji skrbi o korisnicima iz ranjivih skupina) dodatno otegotno, s tim da je istaknuto i da je tužitelj i prethodno više puta kršio obveze iz radnog odnosa, u vezi čega je bio usmeno i pisano upozoravan. Tim slijedom je onda tuženik kao poslodavac smatrao da su se ostvarili uvjeti za otkazivanje ugovora o radu tužitelju, u kojem smislu je i donijeta Odluka od 18. prosinca 2020..

8. S obzirom da se tužitelj protivio naprijed iznesenim tvrdnjama poslodavca te je pobijao Odluku o otkazu kao nezakonitu, to su tijekom postupka izvođeni predloženi dokazi, tj. izvršen je uvid u priloženu dokumentaciju te su saslušane stranke i prethodno spomenuti svjedoci, a u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja.

9. Tako je tužitelj u svom iskazu iznosio da je do trenutka otkazivanja bio zaposlen kod tuženika gotovo 20 godina, te je radio na radnom mjestu "Radni instruktor u savladavanju vještina svakodnevnog življenja". Predmetne poslove je obavljao više godina, s tim da je ranije obavljao i druge poslove tj. otprilike istovjetne poslove no u drugom organizacijskom obliku. Neposredno nadređena bila mu je ČĐ. Što se tiče događaja od 27. listopada 2020., na koje se tuženik prvenstveno poziva u Odluci o otkazu, ističe da je zaista u razgovoru sa spomenutom ČĐ odbio izvršenje naloga, i to iz razloga što se loše osjećao, smatra da je već imao simptome Covid oboljenja, npr. suho je kašljao, a i to razdoblje je bilo jedno od vrhunaca predmetne pandemije. Naloženo mu je inače bilo da bude u pratnji tri štićenika koji su već oboljeli od Covid virusa, i što onda nije mogao i želio učiniti. Inače se predmetni razgovor sa ČĐ obavljao oko 15.30 sati, s obzirom da je taj dan bio u popodnevnoj smjeni te je tako došao na rad u 13.00 sati, s tim da smjena traje do 21.00 sat. Pozvao se pritom na svoj invaliditet, što je za tuženika već bilo otprije poznato i kolegica ČĐ je znala za to, no ona je i dalje tražila da obavi predmetni radni zadatak te nije uvažila njegovo obrazloženja. Nije otišao kući nego je nastavio raditi do kraja radnog vremena, pomažući drugim djelatnicima u redovnim aktivnostima npr. hranjenju, oblačenju i sl.. Napominje da su u to vrijeme brojni korisnici bili zaraženi, gotovo čitavi odjel. Ne spori da su imali zaštitu po stajalištu poslodavca, na način da su zadužili odgovarajuća zaštitna odjela tj. skafandere, no očekivalo se da se ista koriste višekratno te je njihova zaštitna funkcija po njemu upitna. Na glavi su imali vizir i masku te rukavice na rukama, a na nogama su imali zaštitne navlake.

10. Navodi i da je dana 26. listopada 2020. bio na testiranju te je bio negativan, no bio je u kontaktu sa dvoje pozitivnih i oni su ga naveli kao kontakt, radi se o radnim kolegama, tako da je u razdoblju nakon 27., vjerojatno već od 28. listopada, bio u izolaciji, a nastavno je ostao i na bolovanju, uslijed pogoršanja već spomenutih simptoma respiratorne prirode, uz bolove u glavi, otežano disanje i sl., da bi bila konstatirana obostrana upala pluća. Na bolovanju se zadržao praktički sve do dobivanja otkaza, po povratku je na radu ostao svega nekoliko dana. Po njegovim saznanjima predmetnog 27. listopada 2020. su u pratnji nakon njegovog odbijanja poslane jedna od njegovateljica s Odjela, kao i njegovateljica s drugog Odjela. Ponavlja da je razlog njegovog odbijanja bio zdravstvene prirode jer se osjećao loše, kako je već opisao, posebno uzimajući u obzir njegov invaliditet, koji je vezan za slabost vida, a radilo se već o popodnevu tijekom kasnije jeseni kada se naglo mrači, štićenici su inače bili upućeni u bolnicu Dubrava na tretman. Smatra da su ranija upozoravanja u Odluci o otkazu spomenuta samo kako bi se našlo dodatno opravdanje za otkazivanje, ponavlja da ostaje kod svojih razloga za odbijanje naloga te smatra da je njegovo postupanje bilo opravdano. Točno je da je predmetne prilike spomenuo da dobiveni zadatak niti ne spada u opis njegovih poslova, no to je rekao samo "usput", prvenstveni razlozi su bili zdravstvene prirode te vezano za invaliditet. I nadalje je nakon otkaza nezaposlen.

11. Kako su njegovi simptomi bili prisutni već i prije 27. listopada 2020., na to je ukazao prethodnih dana gđi. Graberec. Može potvrditi da su ranije spomenut kontakti bili kolege VĐ i MĐ, koji su dakle bili pozitivni na testiranju 26. listopada 2020.. U to vrijeme je pitanje zaraženosti Covidom i sl. bilo jedna od glavnih tema i inače, a posebno u njihovom kolektivu, te je tako i on o tome govorio, svakako je to spomenuo gđi. ČĐ prilikom testiranja 26. listopada 2020. tj. spomenuo joj je da ima određene simptome. Nije išao npr. 27. listopada 2020. ujutro liječniku mada je i dalje osjećao simptome, budući da ga je ohrabrio negativan nalaz od prethodnog dana. Ne spori da je upoznat sa protokolom tuženika da radnici sa simptomima ne trebaju pristupati na posao. Pristupio je 27. listopada na posao jer je prethodni dan bio negativan na testiranju. Sa svime je bila upoznata i gđa. ČĐ kao rukovoditelj, te je imala ovlast postupiti kako smatra potrebnim. Tijekom rada uočavao je da i drugi kolege dolaze na posao sa šmrcanjem, kašljem i sl.. Ostao je na poslu sve do 21.00 sat spominjanog 27. listopada 2020. jer se osjećao dovoljno dobro da ostane, a pomagao je prema mogućnostima, kako je već opisao. Što se tiče predmetnog radnog zadatka kojeg je odbio, navodi da on niti ne zna točan sadržaj istog budući da to nikada nije radio tj. bio u pratnji, a ponavlja da bi na taj način bio u neposrednoj blizini zaraženih osoba, radilo se o prijevozu kombi vozilom. Navodi da se ne može uspoređivati situacija na njihovoj lokaciji te prijevoz s kombijem, neovisno od toga što je većina korisnika bila zaražena, budući da se u slučaju lokacije radi o namjenskoj građevini na kojoj je i vidljivost bolja, što je njemu posebno važno, i općenito ima više prostora, dok bi u kombiju vidljivost bila bitno lošija te bi bio u neposrednoj blizini zaraženih. Osim toga u kombiju nije osiguran niti toalet i sl., npr. voda radi osvježenja i sl., prema potrebi. Ne smatra spornim što se sa posla kući vraćao tijekom noćnih sati osobnim vozilom, budući da automobil notorno ima unutarnje a i vanjsko osvjetljenje. Kada su uvjeti bili posebno loši netko drugi je došao po njega, tog 27. listopada je sam vozio kući.

12. Ostaje inače kod svoje pisane obrane koju je dao na poziv poslodavca, te ukazuje da je i u istoj prvenstveno isticao razloge zdravstvene prirode te pitanje svog invaliditeta s tim da je priložio i dokumentaciju u vidu potvrde od liječnika te kronologiju bolovanja te dokument iz kojeg je vidljivo da je prebolio Covid te da su mu prisutna antitijela, neovisno od toga što je na testiranju od 26. listopada 2020. bio negativan. Ukazuje i na bitno pravilo struke, što je propisano i u internim aktima, a to je da je prvenstvena zadaća djelatnika zaštititi svoje zdravlje i sigurnost, kako bi uopće mogao obavljati svoje poslove. Dopušta da je medicinsku dokumentaciju poslodavcu dostavljao osobno, kao i putem punomoćnika. Ne može više biti siguran da li je neposredno uz pisano očitovanje predao i medicinsku dokumentaciju, moguće da je ona predana naknadno. Pojašnjava također a što zna i poslodavac, da je njemu odlukom HZMO-a određen 90%tni invaliditet vezano za probleme s očima koje je već spominjao. Neko izuzeće od pojedinih poslova nije bila određena niti ju je on tražio. O cjelokupnom njegovom zdravstvenom stanju postoji odgovarajuća dokumentacija koja je dostavljena u spis, a posebno vezano za kritično razdoblje. Nema saznanja da bi itko od kolega s istim radnim mjestom išao u pratnju bolesnih štićenika u bolnicu, kako je njemu bilo naloženo. Ne spori da je uz njega u pratnji trebala biti još jedna osoba, i to njegovateljica iz prve smjene. Zaključno navodi da mu je poznato da se u ugovorima spominje i obveza obavljanja "drugih poslova" po nalogu poslodavca, no ustraje na tome da je predmetna preprata bila izvan okvira njegovih redovnih poslova. Ustraje usprkos tome na tvrdnji da je bio izložen pojačanom zdravstvenom riziku da je pristao biti u pratnji u spominjanom kombiju i kasnije.

13. S druge strane, prilikom saslušanja zakonska zastupnica tuženika HĐ, ravnateljica tuženika, navodila je da je predmetnu funkciju obnašala i u vrijeme na koje se odnosi ovaj postupak. Pritom može potvrditi da se u slučaju tužitelja radi o višegodišnjem djelatniku, koji je po prirodi stvari bio upoznat sa svim načinima postupanja kod tuženika, a u različitim situacijama koje se mogu pojaviti. U konkretnom slučaju se radilo o razdoblju epidemije Covid-19, i to jednom od vrhunaca, u vezi čega su prilagodili i svoje postupanje, što je obuhvaćalo kako zaštitu korisnika tako i zaposlenih, sve sukladno uputama Stožera te nadležnog ministarstva. Primijećeno je da je u razdoblju na koje se odnosi ovaj postupak posebno u odjelu 4A, inače muškom odjelu, a gdje je radio tužitelj, došlo do naglog širenja predmetne bolesti te je i ocjena dežurnog liječnika bila da su tri muška korisnika u takvom stanju da je potrebna hospitalizacija, tj. postojala je potreba da se bez odlaganja navedeni odvedu u odgovarajuću bolničku ustanovu, konkretno KB Dubrava. Nije više sigurna da li je korišteno njihovo vozilo ili vozilo hitne medicinske pomoći, no u svakom slučaju je bila potrebna pratnja za spomenuta tri korisnika te je tako u tu svrhu bila određena kolegica njegovateljica koja je radila jutarnju smjenu i kojoj je na taj način produžen rad, a bila je potrebna i prisutnost još jednog djelatnika te je u tu svrhu određen ovdje tužitelj, da dakle bude u pratnji uz spomenutu njegovateljicu korisnicima do prijema u bolnicu Dubrava. Pritom ukazuje da je u to vrijeme postojao veliki broj bolovanja, tako da je poslodavcu bila smanjena i mogućnost izbora kod određivanja pojedinih radnih zadataka.

14. Smatra da je takav zadatak bio u okviru redovnih radnih zadataka i poslova ovdje tužitelja, tj. da svakako spada među "druge poslove i zadatke po nalogu poslodavca", kako se otprilike navodi u svakom od ugovora o radu pojedinih zaposlenika pa tako i tužitelja. Čak i u slučaju kad bi pojedini radnik bio više kvalificiran nego što je potrebno za obavljanje tih poslova, upućivanje na predmetni radni zadatak bi samo ukazivao na to da su iscrpljenje sve preostale mogućnosti tj. da nije bilo drugih djelatnika na raspolaganju. Isti dan je bila informirana da je tužitelj odbio provesti zadani radni zadatak, koliko se sjeća nađena je neka zamjena za tužitelja, no to je bilo neplanirano. Pritom pojašnjava da je bila obavještena da je izričiti razlog kojeg je tužitelj navodio za odbijanje zadatka bilo je da to ne spada u njegov opis poslova. Naknadne tvrdnje tužitelja da bi se tada loše osjećao se ne može prihvatiti, tim više što su već postojale jasne upute koje su se odnosile na sve zaposlene, a to je da u slučaju postojanja bilo kakvih simptoma respiratornih bolesti su dužni o navodnom izvijestiti poslodavca te ne bi niti pristupali na posao već su bili dužni javiti se svojem liječniku i nadležnom epidemiologu. Smatra da su sve izlike tužitelja bile neosnovane te praktički besmislene, iz prakse joj je poznato da su i kolege tj. drugi radnici sa bitno težim komorbiditetima i nadalje obavljali svoj posao, često i izvan temeljnih poslova svog radnog mjesta, sve u svrhu nastavka rada i poslovanja tuženika kao specijalizirane institucije te očuvanja života i zdravlja korisnika, koji spadaju u vrlo ranjivu skupinu. I nakon proteka vremena može reći da i dalje u ime poslodavca stoji iza predmetne Odluke o otkazivanju, budući da je postupanje tužitelja predstavljalo takvu povredu obveze iz radnog odnosa koja je nespojiva sa nastavkom istog, tim više što je tužitelj i ranije bio opominjan i upozoravan, čak i s upozorenjem da će u slučaju daljnjeg kršenja obveza doći do prestanka radnog odnosa tj. otkazivanja, a može ukazati i na iskustvo kao ravnateljice da se tužitelj i inače često suprotstavljao i polemizirao s bilo kakvim odlukama i uputama poslodavca, na koji način je otežavao provođenje redovitog rada i poslovanja tuženika, a na što su u više navrata reagirali i voditelji pojedinih odsjeka. Ističe da ona konkretnog dana 27. listopada 2020. nije bila kontaktirana od strane tužitelja te joj on dakle nije osobno rekao da se loše osjeća, a niti joj je netko od njezinih suradnika prenio takvo saznanje tog dana. S obzirom na svoju funkciju redovito je bila na poslu u to vrijeme, čak i bitno više od redovnog radnog vremena, može reći također da je gledano kroz šire razdoblje nekoliko puta bila u izolaciji, no i dalje je bila kroz cijelo vrijeme dostupna putem telefona i sl.. Po njezinom sjećanju tog 27. listopada je bila na poslu, no čak i da nije, bila je konstanto na raspolaganju i dostupna. Tek sutradan su saznali da je na bolovanju, i to od prethodnog dana, kada je nesporno bio na poslu, što smatraju izrazito spornim, dopušta da tužitelj nije bio nužno na bolovanju već pod mjerama izolacije, koja kategorija se koristila u to vrijeme. Također ističe da je kod tuženika na snazi bila i mjera obveze izvještavanja nadležnog epidemiologa dr. LĐ o postojanju bilo kakvog simptoma na strani zaposlenih, kako bi on odlučio o daljnjem postupanju, i to tužitelj nije učinio. Što se tiče pozvanog svjedoka ČĐ, može potvrditi da se radi o višegodišnjem djelatniku tuženika na funkciji voditeljice Odsjeka 4A dakle neposredno nadređenoj tužitelju, i koja je upoznata sa svim relevantnim okolnostima. Sama okolnost da tužitelj odbija radni zadatak joj je po njezinom sjećanju prenijela kolegica SĐ, inače voditeljica Odjela te nadređena kolegici ČĐ. Također može reći da je u okviru propisanih mjera provođeno i dnevno mjerenje temperature svakog od djelatnika pri dolasku na posao, misli da je tako bilo i spominjanog 27. listopada 2020., te bi tužitelj svakako bio upućen da ne može pristupiti na posao ako bi imao povišenu temperaturu, a što nije bio slučaj. Što se tiče same radnje preprate pitomaca u bolničku ustanovu, može reći da se radi o relativno jednostavnom postupanju, bez posebnih aktivnosti, no ipak nužnoj radnji s obzirom da se radi o pratnji bolesnih osoba koje je u pravilu potrebno voditi za ruku i sl., tako da samo jedna osoba u pratnji ne bi bila dovoljna, ukazuje da u pravilu svakog korisnika prati po jedan djelatnik, u ovom slučaju je odlučno da dva djelatnika prate tri korisnika, što je bio minimum. Nadalje, a u odnosu na spominjanog dr. LĐ, može potvrditi da su bili svakodnevno u komunikaciji prvenstveno telefonom i e-mail/om, te je moguće da su spomenutog 27. listopada ili naknadno komunicirali i vezano za ovdje tužitelja. Precizira da je predmetni transfer trebao biti izvršen oko 15.00 sati dana 27. listopada 2020., u naravi je obavljen nakon što se osigurao drugi pratitelj nakon što je tužitelj odbio zadatak. Što se tiče e-mail poruke dr. LĐ od 17.51 sat, a vezano za moguće izolacije, navodi da se konkretne poruke ne sjeća no ističe da je dr. LĐ bio nadležan kako za njihovu ustanovu tako i šire tj. za područje cijelog Dugog Sela, te nije bilo moguće uvijek reagirati na pojedine dojave odmah, tj. istog časa. S obzirom na tijek događaja kako se prethodno navodi, smatra da je do odbijanja tužitelja došlo i prije spomenutih 17.51 sati te da je do tada transfer sa novim pratiteljem već bio u tijeku ili čak dovršen. Ne spori da je na taj način tužitelj efektivno bio upućen u samoizolaciju, ako tako proizlazi iz poruke dr. LĐ. No i dalje smatra da tuženik kao institucija nije u mogućnosti lišiti korisnike pratnje i brige od strane djelatnika, neovisno o potrebi samoizolacije, sve dok se ne nađe zamjena.

15. Ukazuje da tuženik ima oko 400 zaposlenih te čak oko 600 korisnika, te smatra da bi nereagiranje poslodavca dovelo do negativnih efekata te slanja poruke preostalim zaposlenima da je dopuštena nedisciplina i odbijanje radnih naloga, a što nije prihvatljivo posebno uzimajući u obzir specifičnu prirodu tuženika kao institucije koja se brine za zaštićenu skupinu korisnika. Zaključno može ukazati da su u vrijeme donošenja otkaza prije konačne odluke provjerili sve potrebne okolnosti i više puta, kako ne bi došlo do nesporazuma ili greške te stoga smatra, da su sve okolnosti navedene u Odluci o otkazu točne i istinite. Na izričit upit pun. tužitelja da li je pojedini djelatnik Centra dužan riskirati svoj život i zdravlje izvršavajući pojedini radni zadatak u slučaju da se ne osjeća dobro, kako je to bilo u slučaju tužitelja a vezano za obljenje Covid-19, odgovara da se tužitelj, ako se zaista osjećao loše bio dužan prijaviti svom voditelju te napustiti mjesto rada i javiti se liječniku, odnosno nije smio niti pristupiti na mjesto rada ako se i prije toga nije osjećao dobro. U konkretnom slučaju tužitelj je došao na mjesto rada, radio je neko vrijeme bez da je prijavljivao da se osjećao loše, da bi tek nakon toga odbio radni zadatak. Više se ne može sjetiti kada je točno tužitelj išao na testiranje na Covid-19 a vezano za konkretan događaj.

16. Opetovano ističe, a koja saznanja su jednaka kao i u vrijeme davanja otkaza, da je tužitelj pristupio na posao, da se nije prituživao na zdravstveno stanje, da je odbio radni nalog, i smatra da je to odlučno za davanje otkaza, neovisno o eventualnom daljnjem obolijevanju ili samoizolaciji. Ponavlja da je uputa dr. LĐ došla naknadno, kako je prethodno već iskazala. Također smatra da su osobama koje su bile u pratnji, pa čak i u relativno malom prostoru kombija koji prevozi bolesnike do bolnice, osigurali zaštitu kako je to propisano, i što uključuje radnu uniformu, skafander, dvije zaštitne maske i dr., npr. zaštitne naočale, te bi takvu zaštitnu opremu dobio i tužitelj da je pristao na obavljanje zadatka. Za njih je bila obveza da bude dovoljan broj djelatnika u pratnji, za tri osobe svakako nije dovoljna jedna osoba, nisu se nužno mogli pouzdati u eventualnu pomoć djelatnika bolnice, čak je od strane bolnice bilo slučajeva da se tražilo stalno prisustvo naših djelatnika i nakon hospitaliziranja.

17. Ocjenjujući prethodno izneseno tj. sve izvedene dokaze u smislu već citiranog čl. 8. Zakona o parničnom postupku, za zaključiti je da je tuženik, na kojem je teret dokazivanja, dokazao postojanje opravdanog razloga za otkazivanje tužitelju, uslijed skrivljenog ponašanja, a kako je to pobliže bilo navedeno u Odluci o otkazu od 18. prosinca 2020.. Naime, iz utvrđenog činjeničnog stanja zaista proizlazi da je tužitelj kao radnik tuženika (na radnom mjestu Radni instruktor u savladavanju vještina svakodnevnog življenja) dana 27. listopada 2020. odbio naloženi radni zadatak tj. da sudjeluje kao pratnja u prijevozu troje štićenika tuženika, kojima je bila potrebna bolnička njega.

18. Pritom iz iskaza svjedoka ČĐ, inače nadređene tužitelju, i koja mu je dala predmetni radni nalog tj. radni zadatak, proizlazi da je tužitelj nakon što je bio upoznat da treba sudjelovati u predmetnoj pratnji štićenika, izričito odbio takav radni zadatak navodeći da "to nije u opisu njegovog posla", i kakve tvrdnje svjedoka su podudarne i s očitovanjem kojeg je imenovana dala 4. studenog 2020. (str. 202 spisa), kao i s očitovanjem SĐ, voditeljice Odjela stanovanja i psihosocijalne rehabilitacije, koju je ČĐ upoznala s reakcijama tužitelja (očitovanje na str. 201 spisa).

19. Kako se radi o međusobno podudarnim očitovanjima, a koji su u bitnome sukladni i s dobivenim iskazom svjedoka ČĐ tijekom ovog postupka, i što je podudarno i s navodima ravnateljice tuženika prilikom davanja iskaza, to je onda valjalo i prihvatiti da je tužitelj zaista odbio predmetni radni zadatak, u kojem smislu nije bilo moguće prihvatiti navode tužitelja iz iskaza danog tijekom ovog postupka kao i iz očitovanja poslodavcu da se ne bi radilo o odbijanju radnog zadatka već da se tužitelj pozivao na vlastito zdravstveno stanje. S tim u vezi se ističe da je točno da je tužitelju utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 90% (rješenje HZMO-a od 1. lipnja 2020., str. 21-22 spisa), no nije vidljivo da bi predmetno oštećenje bilo kontraindikacija poslovima koje je tužitelj obavljao kod tuženika, uključivo i vezano za konkretni radni zadatak, koji nije u suprotnosti niti s opisom poslova radnog mjesta kojeg je tužitelj obavljao (Radni instruktor u savladavanju vještina svakodnevnog življenja – str. 274 spisa).

20. Također, nije odlučno niti tužiteljevo pozivanje na okolnost da je neposredno nakon spornih događaja bio upućen u tzv. samoizolaciju vezano za sumnju na izloženost virusu Covid-19, budući da je iz poruke elektroničke pošte (str. 117-118 spisa) vidljivo da je tuženik o potrebi samoizolacije bio obaviješten tek u poslijepodnevnim satima predmetnog dana (27. listopada 2020.) tj. nakon što je tužitelj već odbio radni zadatak te dakle tužitelj u trenutku odbijanja radnog zadatka nije bio upoznat s okolnošću da će mu biti određena samoizolacija, što nije u suprotnosti niti s iskazom dr. LĐ, epidemiologa koji je pokrivao i ovdje tuženika, i koji je saslušan kao svjedok tijekom postupka. Pritom se ističe da je tužitelj ostao na poslu do kraja radnog vremena (poslijepodnevna smjena) tj. nije zatražio da zbog osjećaja slabosti uslijed bolesti ili sl. prekine rad tog dana, kod čega iz iskaza danih tijekom ovog postupka, posebno ravnateljice HĐ te svjedoka ČĐ proizlazi da je tuženik u to vrijeme tj. u vrijeme epidemije Covid-19 provodio posebne mjere vezane za zaštitu od predmetne bolesti što je onda uključivalo i uputu da se navedeno odmah prijavi, kako je to vidljivo i iz priloženog Protokola od 25. ožujka 2020. (str. 105-106 spisa) te drugih mjera koje su donesene s tim u vezi (str. 107-115 spisa).

21. Uzimajući u obzir djelatnost Centra tj. tuženika koji skrbi o većem broju (oko 600) korisnika koji zahtijevaju posebnu skrb, to proizlazi da okolnost da je tužitelj u konkretnom slučaju odbio radni zadatak sudjelovanja u pratnji štićenika prilikom prijevoza u bolničku ustanovu, nespojiva s poslovima koje tužitelj obavlja te sa samom funkcijom i svrhom Centra, te neovisno od okolnosti da je tužitelj bio zabrinut za vlastitu sigurnost i zdravlje (prilikom predmetnog prijevoza bio bi u neposrednoj blizini moguće zaraženih osoba, no proizlazi da bi tužitelju bila osigurana sva potrebna zaštitna oprema), predstavlja opravdani razlog za otkazivanje ugovora o radu, u kojem smislu je iskazivala i svjedok ĆĐ, dugogodišnja djelatnica Centra te predsjednik radničkog vijeća, koje je inače bilo suglasno s otkazivanjem tužitelju.

22. Na taj način je onda utvrđeno da je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za otkazivanje ugovora o radu tužitelju, uzimajući u obzir i prethodna višestruka upozorenja koje je tužitelj dobio (pisana upozorenja na str. 119-122 spisa), kojim slijedom proizlazi da je otkaz kojeg je tužitelj dobio zakonit te je stoga valjalo odbiti tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži utvrđenje nedopuštenosti istog, kao posljedično i u dijelu kojim se traži vraćanje na rad.

23. Tim slijedom odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude, pri čemu nije bilo potrebno izvoditi daljnje dokaze, koje je npr. tužitelj predlagao na ročištu od 18. svibnja 2022. i dr. (saslušanje većeg broja svjedoka uključivo i članove kriznog stožera dr. I i dr. H i sl.), budući da je i bez izvođenja predmetnih dokaza činjenično stanje u dovoljnoj mjeri bilo utvrđeno, pri čemu nije bilo potrebno saslušavati niti svjedoka ĐĐ (sudjelovala u pratnji predmetnog dana) budući da je činjenično stanje i u tom dijelu u dovoljnoj mjeri utvrđeno tj. nije sporno da su štićenici Centra zaista upućeni u bolnicu te da su imali pratnju djelatnika Centra.

24. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a u vezi odredbe čl. 155. istog Zakona, u vezi čega punomoćniku tuženika u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pripada tzv. jednokratna nagrada u visini od 250 bodova, kao i nagrada za daljnje radnje od po 50 bodova, i to za pristup na ročišta od 18. listopada 2024., 27. veljače 2025., 5. lipnja 2025. te 11. veljače 2026., kao i za sastav podneska od 19. lipnja 2024., što je ukupno 500 bodova, koji pomnoženi s vrijednošću boda od 2,00 eur daju iznos od 1.000,00 eur, tj. uz uvećanje za PDV od 25% (250,00 eur) iznos od 1.250,00 eur (u preostalom dijelu tuženiku nije priznata naknada parničnih troškova), koliko je onda s naslova nadoknade parničnih troškova tužitelj dužan isplatiti tuženiku, budući da je tuženik u cijelosti uspio u ovoj parnici, dok tim slijedom tužitelj nema pravo na nadoknadu parničnih troškova.

25. Tijek zakonske zatezne kamate na dosuđene parnične troškove temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN, 112/12 i dr.).

26. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

Zagreb, 9. travnja 2026.

Sudac:

Domagoj Franjo Frntić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika