REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-8128/2019-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Snježani Lukša, u pravnoj stvari tužiteljice SNK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Franu Pelicarić, odvjetniku iz Zagreba, Gundulićeva 35, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473 zastupanog po punomoćnicima SN, Sanji Porobija i Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnicima iz Zagreba, Gallerija Importanne, Iblerov trg 10/VII, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 24. veljače 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Frana Pelicarića, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika Pie Gaia Baučić, odvjetnice, dana 9. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je djelomično ništetan ugovor o kreditu od 16. siječnja 2007. godine, broj 3208251471/2007, sklopljen između tužiteljice i tuženika i to dio odredbe čl. 2. koji glasi „koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu sa promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.“ te dio odredbe čl. 7. st. 1. koji glasi „obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja.“.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 isplatiti tužiteljici SNK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 9.808,03 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi do 31. prosinca 2007. godine određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 153/04), od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5%-tnih poena, a od 01. kolovoza 2015., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a do 31.12.2022., a od 1.1.2023. pa do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke i to na iznos od:

0,60 EUR od 14.03.2007. do isplate,

22,41 EUR od 14.11.2007. do isplate,

22,41 EUR od 14.12.2007. do isplate,

22,41 EUR od 14.01.2008. do isplate,

22,41 EUR od 14.02.2008. do isplate,

47,89 EUR od 14.03.2008. do isplate,

44,38 EUR od 14.04.2008. do isplate,

42,67 EUR od 14.05.2008. do isplate,

42,67 EUR od 14.06.2008. do isplate,

42,67 EUR od 14.07.2008. do isplate,

42,67 EUR od 14.08.2008. do isplate,

42,67 EUR od 14.09.2008. do isplate,

48,52 EUR od 14.10.2008. do isplate,

59,90 EUR od 14.11.2008. do isplate,

44,34 EUR od 14.12.2008. do isplate,

67,95 EUR od 14.01.2009. do isplate,

70,69 EUR od 14.02.2009. do isplate,

61,93 EUR od 14.03.2009. do isplate,

63,62 EUR od 14.04.2009. do isplate,

64,59 EUR od 14.05.2009. do isplate,

60,88 EUR od 14.06.2009. do isplate,

62,53 EUR od 14.07.2009. do isplate,

73,64 EUR od 14.08.2009. do isplate,

78,22 EUR od 14.09.2009. do isplate,

74,36 EUR od 14.10.2009. do isplate,

77,26 EUR od 14.11.2009. do isplate,

75,91 EUR od 14.12.2009. do isplate,

84,20 EUR od 14.01.2010. do isplate,

89,10 EUR od 14.02.2010. do isplate,

88,06 EUR od 14.03.2010. do isplate,

93,49 EUR od 14.04.2010. do isplate,

101,50 EUR od 14.05.2010. do isplate,

96,27 EUR od 14.06.2010. do isplate,

108,40 EUR od 14.07.2010. do isplate,

104,40 EUR od 14.08.2010. do isplate,

122,62 EUR od 14.09.2010. do isplate,

112,29 EUR od 14.10.2010. do isplate,

115,87 EUR od 14.11.2010. do isplate,

107,62 EUR od 14.12.2010. do isplate,

113,61 EUR od 14.01.2011. do isplate,

103,44 EUR od 14.02.2011. do isplate,

110,29 EUR od 14.03.2011. do isplate,

104,99 EUR od 14.04.2011. do isplate,

116,26 EUR od 14.05.2011. do isplate,

136,74 EUR od 14.06.2011. do isplate,

147,91 EUR od 14.07.2011. do isplate,

164,45 EUR od 14.08.2011. do isplate,

131,24 EUR od 14.09.2011. do isplate,

119,99 EUR od 15.10.2011. do isplate,

120,80 EUR od 14.11.2011. do isplate,

121,74 EUR od 14.12.2011. do isplate,

131,94 EUR od 14.01.2012. do isplate,

134,62 EUR od 14.02.2012. do isplate,

133,58 EUR od 14.03.2012. do isplate,

131,21 EUR od 14.04.2012. do isplate,

132,61 EUR od 14.05.2012. do isplate,

135,36 EUR od 14.06.2012. do isplate,

132,12 EUR od 14.07.2012. do isplate,

132,18 EUR od 14.08.2012. do isplate,

124,84 EUR od 14.09.2012. do isplate,

129,98 EUR od 14.10.2012. do isplate,

133,20 EUR od 14.11.2012. do isplate,

131,59 EUR od 14.12.2012. do isplate,

131,47 EUR od 14.01.2013. do isplate,

125,26 EUR od 14.02.2013. do isplate,

127,16 EUR od 14.03.2013. do isplate,

133,28 EUR od 14.04.2013. do isplate,

123,21 EUR od 14.05.2013. do isplate,

123,36 EUR od 14.06.2013. do isplate,

122,64 EUR od 14.07.2013. do isplate,

122,91 EUR od 14.08.2013. do isplate,

125,27 EUR od 14.09.2013. do isplate,

128,39 EUR od 14.10.2013. do isplate,

128,91 EUR od 14.11.2013. do isplate,

132,90 EUR od 14.12.2013. do isplate,

128,72 EUR od 14.01.2014. do isplate,

87,90 EUR od 14.02.2014. do isplate,

96,37 EUR od 14.03.2015. do isplate,

96,37 EUR od 14.04.2015. do isplate,

96,37 EUR od 14.05.2015. do isplate,

96,37 EUR od 14.06.2015. do isplate,

96,37 EUR od 18.07.2015. do isplate,

96,37 EUR od 19.08.2015. do isplate,

96,37 EUR od 18.09.2015. do isplate,

1.713,37 EUR od 30.09.2015. do isplate.

kao i nadoknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 2.635,56 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja tj. 9. travnja 2026. do isplate po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku 15 dana.

III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 16. siječnja 2007., radi kupnje stana, sklopila kao korisnik kredita ugovor o kreditu s tuženikom, broj 3208251471/2007, temeljem kojeg ugovora je primila iznos od 384.211,53 kune dana 30. siječnja 2007. što predstavlja iznos kunske protuvrijednosti 84.500,00 CHF po srednjem tečaju tuženika za taj dan. Navedeni iznos je trebala vratiti kroz 360 mjesečnih obroka, sa godišnjom kamatnom stopom od 4,50%.

Dana 25. veljače 2014. tužiteljica je sporazumno s tuženikom ugovorila moratorij na isplatu kredita kroz 12 mjeseci, za vrijeme kojeg moratorija dospijeva samo redovna kamata, ali se ne otplaćuje glavnica. Nakon proteka razdoblja moratorija nije došlo do promjene anuiteta jer se produžio rok otplate za jednu godinu, što je utvrđeno u čl. 5. Dodatka kojim se ugovara moratorij gdje je navedeno da otplata traje do veljače 2038. (a po izvornom ugovoru je trebala biti do veljače 2037.).

Ističe da su stranke nadalje sklopile Dodatak ugovoru o kreditu dana 1. veljače 2016. kojim se provodi konverzija kredita, sukladno odredbama ZID Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015).

Tužiteljica je svoje obveze po kreditu uredno ispunjavala u pravilu plaćanjima trajnim nalogom temeljem kojega su uplate vršene po iznosu potraživanja koje je utvrđivao tuženik. Ukupno je na ime kredita do svibnja 2019. isplatila 330.260,77 kuna, a kredit je i dalje u otplati.

Odredbe predmetnog ugovora prema kojima tuženik ima mogućnost jednostrano mijenjati kamatnu stopu te o valutnoj klauzuli u CHF, odnosno vezanosti glavnice uz CHF su ništetne.

Ističe (listovi 119-120 spisa) da zastara kod ništetnosti počinje teći tek od pravomoćnosti odluke o ništetnosti, što obuhvaća i predmetni spor.

Potrošački ugovor je svaki koji fizička osoba sklopi izvan obavljanja trgovačke ili poslovne djelatnosti. Predmetni kredit je namjenski kredit za kupnju stana, što je utvrđeno ugovorom. Tužiteljica je navedeni stan i kupila te u njemu stanuje, što je razvidno i iz njezinog prebivališta koje je u tom stanu. Ističe da je na tuženiku teret dokaza – ako tvrdi da je kredit uzet u sklopu obavljanja nekakve poslovne djelatnosti. Tužiteljica ističe da uzima u obzir sve posljedice konverzije i potražuje znatno manje nego što bi potraživala da konverzije nije bilo, jer je konverzija u dijelu olakšala njezin položaj. Tužiteljica potražuje onaj dio preplate koji joj nije naknađen kroz konverziju, ne zato što konverzija ne bi bila izrađena u skladu sa propisima koji je određuju, već zato što konverzija nije bila namijenjena obeštećenju zbog posljedice ništetnih odredbi (za to konverzija nije potrebna – već takva obveza postoji temeljem ZOO-a) već konvertiranju kredita za koje se pretpostavljalo da su valjani. Nadalje, navodi da konverzijom svakako nije izjednačen položaj osoba kao što je tužiteljica koji su dugi niz godina plaćali rate gotovo dvostruko veće nego što su dugovali (za razliku od korisnika u EUR) da bi potom dobili tek djelomični povrat takvih iznosa i to kroz duže razdoblje i bez ikakvih kamata.

Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom (list 327 spisa – podnesak 20. ožujka 2025.) predlaže donošenje presude sadržaja citiranog kao u izreci – tč. I. i predlaže naložiti tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 9.808,03 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačno navedene iznose kao u izreci – tč. II., a potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Tuženik (list 105 spisa) ističe da tužitelj traži što mu ne pripada ni po ZOO niti po ZIDZPK/15. Ističe da je tužitelj prihvatio konverziju slobodnom voljom (tužbom je ne spori) i nema pravo nakon što je (i) potpisao izračun konverzije, a potom i dodatak ugovoru tražiti dodatna plaćanja (nakon što su mu preplate već priznate u konverziji) kao da nije konvertirao svoj raniji CHF kredit i kao da je ostao u CHF kreditu. Ističe da nakon što je prihvatio konverziju i sklopio dodatak ugovoru, tužitelj nema pravo (ponovno) tražiti isplatu preplaćenih obveza koje su mu već obračunate i priznate prilikom konverzije prema ZIDZPK/15.

Tuženik ističe prigovor zastare, osporava svojstvo potrošača i početak tijeka zakonskih zateznih kamata te predlaže tužbeni zahtjev odbiti i naknaditi mu parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u ugovor o namjenskom kreditu od 16.1.2007., ovjeru javnog bilježnika Lucije Popov OV-41/07, "efektivna kamatna stopa – realna godišnja stopa, tečajnu listu HNB", dodatak ugovoru o kreditu od 1.2.2016., izvadak iz sudskog registra NIVO GRADNJA d.o.o., izvadak iz ZK, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 19.12.2006., Dodatak ugovoru o kreditu od 25.2.2014., informativni sažetak izračuna tuženika konverzije na dan 30.9.2015., obavijest o izračunu efekata konverzije, izvadak iz ZK, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na dan 1.2.2016., potvrdu javnog bilježnika OV-2032/16 od 2.2.1016., promete po kreditu tuženika, izračun konverzije na dan 30.9.2015., dopis tuženika tužiteljici od 12.11.2015., primjere sudskih odluka kao primjere iz sudske prakse, nalaz i mišljenje dao je financijski vještak Snježana Herceg iz NIELS j.d.o.o., dopunsko očitovanje navedenog vještaka, proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice, odnosno izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu.

4. Stranke izričito upitane (ročište 24. veljače 2026. – list 342 spisa) i upozorene na posljedice tereta dokazivanja radi utvrđivanja osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva suglasno su istakle da nemaju nikakvih dokaznih prijedloga i predložile raspravu zaključiti i suditi temeljem stanja spisa.

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je donio odluku kao u izreci.

Svako daljnje izvođenje dokaza bilo bi nepotrebno i protivno čl. 10 ZPP.

6. Tuženikov prigovor preinaci tužbe nije osnovan. Preinaka uvjetovana nalazom vještaka dopuštena je prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice od 26. studenoga 2021. godine, Su IV-162/2021.

Ova preinaka doprinosi konačnom rješenju spornih odnosa stranaka, a istovremeno ne nalaže provođenje dodatnih procesnih radnji niti vodi odugovlačenju postupka. Stoga je sud dopustio preinaku – list 256 spisa.

U odnosu na prigovor zastare, u slučaju kada se iz iste pravne i činjenične osnove preinačuje zahtjev nakon provođenja vještačenja, zastara se smatra prekinuta već podnošenjem tužbe.

Preinaka u ovom predmetu međutim bazirana je na istom činjeničnom stanju, usklađena sa nalazom vještaka.

Zatezne kamate na preplatu teku od trenutka preplate. Predmetne ugovorne odredbe su ništetne zbog nepoštenog postupanja tuženika (čl. 1115. ZOO) tj. s obzirom na ništetnost odredbi tuženik je nepošten i nesavjestan stjecatelj. Tuženik nema pravo potraživati razliku eventualno manje plaćenih anuiteta, niti je vještak to bio dužan izračunati i odbiti.

Tuženik prigovor prijeboja nije pravovremeno istaknuo, niti je istaknuo činjenice na kojima bi ga temeljio, niti predložio dokaze za njih. Stoga nije osnovan njegov prigovor u smislu da bi vještak ex offo trebao vršiti prebijanje.

Tuženik nema pravo na prijeboj i zato što ne postoji njegovo potraživanje prema potrošaču uslijed njegove vlastite nepoštene prakse.

Korisnik kredita ništa nije primio od banke što bi neosnovano stekao i morao vratiti, a bio bi i osnovan prigovor zastare ako bi ikakva potraživanja prema tužiteljici postojala zbog premalo plaćenih anuiteta jer kolektivna tužba štiti tužitelja, a ne tuženika.

Potrošač ima pravo na povrat preplate ako nije obeštećen kroz konverziju u potpunosti.

Pogrešno tuženik tvrdi da je teret dokaza svojstva potrošača na tužiteljici. Kredit je uostalom bio strogo namjenski, radi kupnje stana, a u kojem stanu tužiteljica od kupnje pa nadalje i stanuje. Stoga je jasno da se radi o namjeni za osobne potrebe tužiteljice. Uostalom, tužiteljica niti ne obavlja nikakvu samostalnu gospodarsku djelatnost, niti ijedna stranka tvrdi da bi obavljala kakvu djelatnost, niti dokazuje da bi na neki način ovaj stan bio kupljen za potrebe gospodarske djelatnosti.

7. Iz Ugovora o namjenskom kreditu sklopljenog između stranaka 16. siječnja 2007. (čl. 2. – list 8 spisa) vidljivo je da je korisnik kredita dužan kreditoru platiti u anuitetima iznos kredita od 84.500,00 CHF i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. Iz čl. 7. Ugovora (list 9 spisa) vidljivo je da korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 423,63 CHF obračunatom po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja.

8. Tužiteljica SNK u svom odlučnom, logički povezanom i stoga uvjerljivom iskazu navodi (list 317-319 spisa – ročište 13. ožujka 2025.) navodi da je bila klijent tuženika i tražila od tuženika sklapanje Ugovora o kreditu za kupnju prve nekretnine 2007. u mjesecu siječnju i tada je bila mlada učiteljica s tri godine staža, a vjerni štediša – stambene štednje kod tuženika. Kod tuženika je imala četiri stambene obiteljske štednje tj. njezini roditelji i njezin brat sudjelovali su u toj štednji koju su joj onda darovali, a sve u svrhu kupnje prve nekretnine.

Dakle, nije se radilo o kupnji nekretnine za obavljanje bilo kakve trgovačke djelatnosti, niti je bila obrtnik niti u svrhu bilo kakve profesionalne djelatnosti, već se radilo isključivo o rješavanju njezinog stambenog pitanja.

Objašnjeno joj je da iz stambene štednje nije sposobna podići cjelokupni kredit u eurima, već joj je predložen na isti dan manji iznos kredita u eurima, a većinski u CHF u protuvrijednosti kuna, tj. oko 84.500,00 CHF, a u eurima otprilike oko 42.000,00 EUR na osnovi četiri stambene štednje.

Tu nije bilo mogućnosti pregovaranja o pojedinim odredbama Ugovora niti je upozorena na ekonomske posljedice i rizike Ugovora. Tu nekretninu će još otplaćivati do 2038. godine, dakle cijeli svoj radni vijek.

Nadalje, navodi da ona živi u toj nekretnini sa suprugom i njihovo dvoje djece i ta nekretnina nije iznajmljivana niti se u njoj ikada obavljala bilo kakva poslovna djelatnost.

Sve uplate uzete su u obzir prilikom izračuna konverzije, ali ona smatra da je dio uplata preplatila jer iznos mjesečne rate nije bio isti, a i kamata se mijenjala. Ističe da je predmetni ugovor pročitala prije potpisivanja, ali nije u CHF očekivala tako veliku razliku u ratama niti joj je objašnjeno da bi moglo doći do povećanja rata. Zna da je njoj neprekidno sve do konverzije rata za otplatu kredita rasla i to jako puno, bila je razlika u povećanju do skoro oko 1.000,00 kn. Ističe da se u međuvremenu zbog toga i razboljela. U banci su joj rekli da s obzirom da je mlada i tek počela raditi kao pripravnik, da će nastojati joj ponuditi najpovoljniji kredit za nju i to je bio kredit u CHF i kredit u EUR-ima na osnovi njezine stambene štednje. Kredit u eurima u protuvrijednosti kuna je otplatila u potpunosti, a kredit u CHF u protuvrijednosti kuna je konvertiran.

Nadalje, navodi da nije upozorena od banke da je kredit u CHF rizičniji od kredita u EUR, niti da HNB ne štiti tečaj u odnosu na CHF. Banka ju nije upozorila na termin valute utočišta niti da postoji mogućnost povećanja rata u značajnom iznosu. Što se tiče sklapanja Aneksa Ugovora tj. konverzije nije imala mogućnosti pregovarati oko sadržaja Ugovora već joj je ponuđen kao takav.

Tužiteljica ističe da nije upozorena prilikom sklapanja dodatka ugovoru, tj. konverzije na ništetnost odredbi izvornog ugovora. Nije niti upozorena na preplatu prilikom konverzije.

Dodatak Ugovoru iz 2016. godine tj. konverziji jest pročitala, ali nije pronašla nikakav odgovor na njezino pravo na preplaćeni iznos i na kamate koje je plaćala godinama ona osobno.

Iznosu preplate navedenom u konverziji nije prigovarala, jer nije stekla dojam da uopće u konverziji može bilo što pregovarati, već jedino pristati na tu konverziju. Koliko zna konverzije su bile univerzalne i na njih se samo trebalo pristati, a u strahu od daljnjih promjena kamatnih stopa pristala je na konverziju tj. u pretvorbu u eur. Nije pitala bankara prilikom sklapanja osnovnog ugovora koji su sve rizici i učinci koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornih odnosa iz čl. 23 P osnovnog Ugovora, a nadajući se da će na osnovi stambene štednje dobiti najpovoljniji kredit za kupnju prve nekretnine i vjernog štedišu u istoj banci. Nije znala u vrijeme sklapanja osnovnog Ugovora što znači promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula. Znala je da se kamatna stopa može mijenjati, ali ne ovako ozbiljno i opasno. Koncentrirala se na odobrenje kredita i što fiksniju kamatnu stopu, ali ništa joj nije bilo detaljno razrađeno kako će se taj većinski kredit odvijati i naplaćivati i ponudio joj se kao najpovoljniji za njezinu situaciju. U banci joj je rečeno da je to jedini kredit kojeg može dobiti na osnovi primanja tako da nije postojala mogućnost fiksne kamatne stope jer nije bila kreditno sposobna za takav kredit. Nije se nudila nikakva uputa o rizičnosti CHF-a.

Nije tražila projekciju budućeg kretanja tečaja CHF jer se to nije niti nudilo i ponavlja da je kao vjerni štediša očekivala da će dobiti najpovoljniji kredit za svoju prvu nekretninu.

U toku otplate kredita dolazile su joj obavijesti banke o promjeni kamatne stope i kada je pitala u banci o čemu se radi odgovoreno joj je da mora platiti ratu kredita i da tu nema mogućnosti promjene jer je Ugovor potpisan.

Ističe da od podizanja kredita pa nadalje radi u Osnovnoj školi Alojzija Stepinca u Zagrebu i predaje njemački jezik tako da je i u vrijeme podizanja kredita i tijekom otplaćivanja kredita na istom radnom mjestu. Nije bila obrtnik niti je bila član trgovačkog društva.

Sud je prihvatio tvrdnje tužiteljice koje nisu u suprotnosti s ostalim provedenim dokazima.

9. U ovom predmetu provedeno je financijsko vještačenje po sudskom vještaku Snježani Herceg iz Niels j.d.o.o. (listovi 131-134 i 135-137 spisa) koja je svoj nalaz i mišljenje izradila stručno, objektivno, jasno i obrazloženo te se i očitovala (listovi 263-265 spisa) na prigovore financijskom vještačenju jasno, detaljno i obrazloženo pa stoga sud ovaj nalaz i mišljenje u cijelosti prihvaća, a i stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga u ovom smjeru.

Na osnovu nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da su (list 135 spisa) tužiteljica kao korisnik kredita i tužena kao kreditor zaključili dana 16. siječnja 2007. ugovor o kreditu br. 3208251471/2007 (kreditna partija 7103468606) (list 8 – 13 spisa), na iznos od 84.500,00 CHF za kupnju stana.

Ugovoren je rok otplate od 360 mjeseci, te kamatna stopa od 4,50% godišnje (promjenjivo). Prema točki 7. ugovora o kreditu, kredit se otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 423,63 CHF obračunatoj po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Hrvatske narodne banke važeće na dan plaćanja. Shodno odredbama članka 7. anuiteti dospijevaju na naplatu prvog dana u mjesecu. Prvi anuitet u iznosu od 423,63 CHF dospio je 1.3.2007.g. Dana 25.2.2014.g. sklopljen je Dodatak Ugovoru o kreditu (list 38 - 40 spisa) kojim je ugovoren moratorij na otplatu kredita na rok od godine dana. Redovna kamata plaća se po isteku moratorija, uz pogodnost da, ukoliko ne bude plaćena, formira glavnicu novog kredita. Na tako formiranu glavnicu ne obračunava se kamata.

Sukladno svim navedenim uvjetima iz predmetnog Ugovora o kreditu i njegovog dodatka od 25.2.2014.g., vještak daje usporedne otplatne planove – s lijeve strane prikaza je otplatni plan kojeg je primijenila tužena, s dodatkom otplate redovne kamate iz moratorija, s desne strane prikaza, prvobitni otplatni plan prema slijedećim elementima:

- glavnica u iznosu od 84.500,00 CHF,

- fiksna stopa ugovornih kamata od 4,50 % godišnje,

- obračun se daje do konverzije kredita, 30.9.2015.g., shodno tužbenom zahtjevu,

- kredit je isplaćen dana 30.1.2007.g. shodno dokumentu,

- na dan isplate kredita srednji tečaj Hrvatske narodne banke iznosio je 4,546882 kn za 1,00 CHF, to je tečaj korišten pri izračunu tečajne razlike,

- rekonstrukcija povećanja kamatnih stopa utvrđena je temeljem dokumenta pod nazivom Prometi po kreditu / Pregled promjena kamatnih stopa (list 64 - 70 spisa).

Shodno tim parametrima:

- u stupcu „m“ iskazuju se datumi kada je tužiteljica podmirivala svoje obaveze za anuitete,

- razlike u visini anuiteta u valuti CHF, koje proizlaze iz promjene kamatne stope u predmetnom razdoblju otplate, iskazuju se u stupcu 'n',

- zatim se preplata iskazuje u odgovarajućoj protuvrijednosti kuna, primjenom srednjeg tečaja Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita (1,00 CHF = 4,546882 kn, stupac 'p' Tabele), primjenom srednjeg tečaja HNB na dan isplate kredita, tečajna se razlika izuzima iz razlike kamate i iskazuje u plaćenom anuitetu,

- razlike (povećanje obveze) po osnovi promjene tečaja iskazuju se (stupac 'q' Tabele), na način da se obveza koja je stvarno bila obračunana i plaćena (stupac 'd' Tabele) pomnoži razlikom tečajeva (onog stvarno primijenjenog na dan svake pojedine uplate, i početnog tečaja važećeg na dan isplate kredita),

- zbroj se daje u stupcu „r“.

Iz Tabele s lijeve strane pregleda vidljivo je da je tužena tijekom otplatnog razdoblja mijenjala kamatnu stopu ( datumi primjene izmijenjene stope) i to:

- 1.11.2007.g. - povećanje kamatne stope na 5,15% godišnje,

- 1.3.2008.g. – povećanje na 5,80% godišnje,

- 1.8.2009.g. – povećanje na 6,30% godišnje,

- 1.6.2010.g. – izmjena na 6,05% godišnje,

- 1.12.2010.g. – izmjena na 5,50% godišnje,

- 1.8.2011.g. – izmjena na 5,25% godišnje i

- 1.2.2014.g. – izmjena na 3,23% godišnje.

Obračun je sačinjen do 30.9.2015.g, datuma obračuna konverzije i utvrđenoj preplati, prema dokumentu „Izračun konverzije na dan 30.9.2015.g.“ list 86 – 95 spisa i dokumenta „Obavijest o izračunu efekata konverzije“, list 61 spisa ). Konverzijom je utvrđena preplata od 13.459,40 kn.

Preplata po konverziji (1,763,53 EUR) u kunama 13.459,40 kuna. U skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, vještak je mišljenja kako slijedi:

- na dan isplate kredita iznos od 84.500,00 CHF prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke iznosio je 384.211,53 kn,

- nedospjela glavnica na dan 25.2.2014.g., dan ugovaranja moratorija, iznosila bi 73.392,81 CHF,

- razlika između nedospjele glavnice nakon konverzije u EUR, iskazane u kunama primjenom ugovornog tečaja i nedospjele glavnice prema otplatnom planu s fiksnom kamatnom stopom (iskazane u kunama prema tečaju važećem na dan isplate kredita) iznosi ukupno 26.368,75 kn,

- razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze do dana dospijeća posljednje obveze prije konverzije, a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 4.618,44 CHF, odnosno 20.999,54 kn (iskazano prema ugovorenom tečaju za valutu CHF važećem na dan isplate kredita),

- razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze do dana dospijeća posljednje obveze prije konverzije, a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita, iznosi ukupno 39.989,72 kn.

U nastavku nalaza i mišljenja vještaka se daje tabela s izračunom. Tužiteljica je uskladila svoj zahtjev sa rezultatima vještačenjima kako pojedinačno navedenim iznosima, tako i ukupno navedenom iznosu, pri čemu je uzela u obzir da je priznata preplata i vraćen iznos do 13.459,40 kuna/1.786,37 EUR (notorno prema fiksnom tečaju konverzije 1 EUR=7,53450 kuna).

10. Odredbama ZOO dopušteno je ugovaranje promjenjive kamatne stope (čl. 26. st.1. ZOO-a), čija je inače svrha prilagoditi stopu kamate uvjetima na tržištu, što posebice dolazi do izražaja u ugovorima koji su zaključeni na duže vremensko razdoblje.

Međutim, isto tako bitno je naglasiti da su se stranke u obvezno-pravnim odnosima pa dakle i tužiteljica, kao i tuženik, dužni pridržavati osnovnih načela obveznog prava, kao što su načelo savjesnosti i poštenja, načelo ravnopravnosti sudionika u obvezno-pravnim odnosima te su dužni surađivati radi potpunog i urednog ispunjenja obveza i ostvarivanja prava, a ujedno su pri stupanju u obveznopravne odnose dužni postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa.

11. U konkretnom slučaju, tužiteljica je ugovor prihvatila u dobroj vjeri te je znala da se može mijenjati kamatna stopa, ali nije mogla predvidjeti da bi to bilo u tolikoj mjeri niti joj je to na adekvatan način objašnjeno. Radilo se o tipskom ugovoru, a odredbe same po sebi nisu bile lako razumljive i radilo se o jednostranom povećanju kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora. Tuženik kao kreditor formuliranje promjenjive kamatne stope nije zasigurno učinio na posve jasan i uočljiv način i tužiteljici nisu mogli biti u konkretnom slučaju poznati parametri izračuna kamatne stope. Dakle, sporne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u konkretnom slučaju nisu bile posve jasne i lako razumljive jer odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u svojoj suštini sadrže neodređenost i nedefiniranost jednog od osnovnih sastojaka samog ugovora tj. cijeni.

Bio bi (u svezi kamatne stope) neosnovan prigovor zastare. Odredbom čl. 241 ZOO propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut je tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske, donošenjem presude i rješenja poslovni broj Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. zastara počela teći iznova, a vrijeme prije prekida neće se uračunati u tijek zastare. Dakle, kako je tužba u ovom predmetu podnesena 12.6.2019 (list 1), a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, uslijed čega se ima primijeniti čl. 225 ZOO-a koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, dok je presuda pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donesena 13. lipnja 2014., tako je predmetna tužba podnesena prije nastupanja zastare.

12. Tužiteljica je kredit tražila i banka joj ga je odobrila isključivo kao fizičkoj osobi, što jasno proizlazi iz samog teksta ugovora. Pojam potrošača tumači su u skladu s položajem fizičke osobe u ugovoru, u skladu s prirodom i svrhom ugovora. Banka je svakako mogla i morala znati da je nuđenje kredita u CHF rizično. Banka je u svojem poslovanju dužna postupati s povećanom pažnjom te je mogla i morala znati da rizici postoje. Tužiteljica, bez obzira na svoje zvanje i zanimanje ničim ne odskače od pojma prosječnog potrošača u pogledu spornog pitanja rizika od ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, jer se, gledajući trenutak zaključenja ugovora, radilo o vrlo stručnim pitanjima vezanim za funkcioniranje međunarodnog bankarskog sustava, predviđanja ekonomskih kretanja i međuvalutnih odnosa i poznavanje prirode i specifičnosti valute švicarski franak, a za što banke imaju specijalizirane cijele službe.

Ne može se raditi o bilo kakvom stjecanju bez osnove na strani tužiteljice s osnove negativne tečajne razlike jer temeljem takve razlike tužiteljica nije ništa stekla i primila pa ne može i ne mora ništa niti vratiti, a niti je tuženik u tom smislu postavio zahtjev (protutužbeni…) do zaključenja prethodnog postupka, a tužiteljica se pozvala i na zastaru (list 247 spisa) za takvo eventualno potraživanje, a koji prigovor bi u tom slučaju bio osnovan jer kolektivna tužba štiti tužitelja, a ne tuženika. Međutim, sud je ovlašten suditi samo u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva tužiteljice ( čl. 2/1 ZPP)

13. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14.6.2018. donio presudu Pž6632/17, a kojom je između ostaloga, odbijena i žalba ovdje tuženika protiv presude TS u Zagrebu P- 1401/12 od 4.7.2013. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula) jer je utvrđeno da je i tuženik u razdoblju od 1.4.2005. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije sklapanja ugovora tuženik kao trgovac nije u cijelosti informirao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, postupajući time protivno odredbama iz čl. 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača (NN 86/03), a nadalje od 7.8.2007.- 31.12.2008. protivno odredbama iz čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09). Po čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15 i 14/19) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete uzrokovane postupanjem tuženika (također i odredba čl. 138.a ZZP/07,79/09).

14. Prema odredbi čl. 502.c. ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete( ili isplatu- NN 70/19) pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st. 1. ZPP- a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. U konkretnom slučaju riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava i to samo u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni.

15. Kako se u konkretnom slučaju tužitelj poziva upravo na utvrđenje iz gore navedene presude kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio prava tužitelja kao potrošača i ujedno korisnika kredita, koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe sadržajno izražene na identičan način kao i u st. I. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom, ovaj je sud zaključio da su i ugovorne odredbe koje su predmet ovoga spora ništetne.

16. Dakle i u pogledu „valutne klauzule u CHF“ primjenjuje se odredba čl. 502 c ZPP-a.

Prigovor zastare ne bi bio osnovan u odnosu na traženje preplaćenih iznosa s osnova valutne klauzule u CHF, jer zastarni rok od 5 godina teče od dana pravomoćnosti presude donesene pred Visokim trgovačkim sudom RH posl. br. Pž6632/17 od 14. lipnja 2018. god. kojom je utvrđeno da se radi o nepoštenoj i ništetnoj ugovornoj odredbi, a tužba je u ovom predmetu podnesena 12.6.2019. S obzirom na izloženo, prihvaćen je tužbeni zahtjev koji je usklađen sa rezultatima financijskog vještačenja u pojedinačno navedenim iznosima i ukupno te uvažavajući notorni fiksni tečaj konverzije 1 EUR = 7,53450 HRK pa je slijedom svega navedenog odlučeno kao u izreci. Nema zastare uvažavajući da je tijekom cijelog postupka osnov potraživanja isti - zahtjev za isplatom preplaćenog zbog ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, uz uvažavanje i da je provedena konverzija. Da je tužiteljica aktivno legitimirana proizlazi iz citiranog Ugovora od 16. siječnja 2007. (listovi 8-13 spisa), Dodatka ugovoru o kreditu od 25. veljače 2014. (listovi 38-40 spisa) i Dodatka ugovora o kreditu temeljem ZIDZPK (Narodne novine 102/15) konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR od 1. veljače 2016.

Tužitelj je taj koji može disponirati svojim zahtjevom.

Tuženik ističe (list 146 spisa tč. 11. podneska 18. listopada 2021.) da se s obzirom da je tužitelj povukao točku II. izvornog tužbenog zahtjeva kojom je tražio da Sud odredi iznos anuiteta do kraja otplate kredita te da se u odnosu na taj dio zahtjeva odredi vrijednost predmeta spora i u svakom slučaju tuženiku dosudi trošak postupka, valja istaći da je vrijednost predmeta spora već određena te predstavlja iznos naveden u tužbi (za radnje do 21.9.2021. vps 7.366,36 EUR, a od 22.9.2021. 9.808,03 EUR), a u odnosu na taj dio zahtjeva tuženiku nije nastao poseban trošak jer se tijekom cijelog postupka tuženik protivi tužbenom zahtjevu i predlaže ga odbiti u cijelosti (broj bodova je unutar istog tzv. platnog razreda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika s tim i bez tog zahtjeva).

17. Prema pravilima Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 75/2009, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15, 52/16, 128/22, 156/23, - dalje: ZPK) o konverziji kredita (čl. 19. a - 19. f) koja korespondiraju sa istim pravilima sadržanim u Zakonu o kreditnim institucijama (Narodne novine broj 159/13, 19/15, 102/15, 15/18, 70/19, 47/20, 146/20, 151/22, 145/24, - dalje: ZKI) – čl. 357. a - 357. f, konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR (čl. 19. b ZPK-a), izračunom propisanim odredbom čl. 19. c ZPK-a, te ostale uvjete određene čl. 19. d i čl. 19. e ZPK-a.

18. Odredbom čl. 3. stavkom 2. ZZP-a (istovjetno čl. 4. stavak 2. ZZPa/2014.) je propisano da se na obvezno pravni odnos između potrošača i trgovca primjenjuju odredbe propisa kojima se uređuje obvezno pravni odnosi.

19. Općim propisima sadržanim u ZOO-a između ostalog je propisano da sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, u skladu sa Ustavom Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu (čl. 2.), da ga mogu urediti i drugačije nego što je ZOO-a određeno (čl. 11.), da obveze prestaju suglasnošću volja sudionika u obveznom odnosu (čl. 160. stavak 1.), da se prestankom glavne obveze gase i druga sporedna prava (čl. 160. stavak 2.) i da su odredbe propisa kojima se, djelomično ili u cijelosti, određuje sadržaj ugovora, sastavni dijelovi tih ugovora (čl. 248. stavak 2.).

20. Nije sporno da je između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora sklopljen 1.2.2016. Dodatak ugovoru o kreditu na temelju ZID ZPK-a/2015 (nakon što je tužiteljica prihvatila izračun konverzije), da je tim Dodatkom suglasno regulirana konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom EUR.

21. Slijedom svega navedenog i s obzirom na konkretne okolnosti slučaja te kako tužiteljica nije namirena provedenom konverzijom valjalo je odlučiti kao u izreci. Dakle, tužiteljica neovisno o provedenoj konverziji ima i dalje pravni interes, a uvažavajući iznos preplate koji je utvrđen u vještačkom nalazu u ovom postupku, zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora sukladno tužbenom zahtjevu.

Naime, samom činjenicom sklapanja dodatka osnovnom ugovoru i provedbom konverzije, tužiteljica nije izgubila pravo na potraživanje stečenog bez osnove, temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF za razdoblje od važenja ugovora o kreditu u CHF do dana sklapanja ugovora o konverziji. Navedeno iz razloga što sklapanjem dodatka osnovnom Ugovoru, ugovorom o konverziji izmijenjeni su samo uvjeti i način otplate kredita, a što proizlazi iz činjenice da se radilo o dodatku osnovnom ugovoru o kreditu, a ne sklapanjem novog ugovora o kreditu.

Dakle, činjenica provođenja konverzije sama za sebe ne isključuje provođenje kontrole nepoštenosti ugovornih odredbi, već ista zahtijeva utvrđenje je li njome u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovornim odredbama. Stoga tužiteljici pripada pravo da unatoč tome što je sklopila dodatak ugovora o kreditu potražuje od tuženika isplatu preplaćenog iznosa koja je nastala zbog neosnovanog povećanja prvobitno ugovorene kamatne stope i ugovorene valutne klauzule, budući da ona postoji unatoč zaključenom dodatku ugovora o kreditu, a što je utvrđeno provedenim financijskim vještačenjem.

22. Kamatna stopa dosuđena je po stopi u smislu čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" 153/2004) do 31.12.2007., a od 1.1.2008. u smislu čl. 29. st. 2 ZOO (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a sve u smislu Odluke o eskontnoj stopi HNB (Narodne novine 132/07) do 31.7.2015., a od 1. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a od 1.1.2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a kamate na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30 Ovršnog zakona.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154 st.1 ZPP jer je tužiteljica uspjela 100% glede osnove i 100 % glede visine tužbenog zahtjeva prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu te je stoga tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadom parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama.

24. Tužiteljici je priznat samo potrebni trošak (vps 7.366,36 EUR za radnje do 21.9.2021., a od 22.9.2021. 9.808,03 EUR)

- sastava tužbe od 12.6.2019. po Tbr. 7/1 - 100 bodova

- sastava podneska 26.9.2019. po Tbr. 8/1 - 100 bodova

- zastupanja na ročištu 6.2.2020. po Tbr. 9/1 - 100 bodova

- sastava podneska 12.2.2020. po Tbr. 8/1 - 100 bodova

- sastava podneska 23.9.2021., tj. predanog 22.9.2021. po Tbr. 8/1 - 100 bodova

- sastava podneska 21.7.2021. po Tbr. 8/1 - 100 bodova

- zastupanja na ročištu 3.11.2022. po Tbr. 9/1 - 100 bodova

- sastava podneska 20.3.2025. po Tbr. 8/1 - 100 bodova

- zastupanja na ročištu 24.2.2026. po Tbr. 9/1 - 100 bodova

- trošak PDV-a 25% 450,00 EUR

- trošak sudske pristojbe na tužbu 120,11 EUR po Tbr. 1 t. 1. TST – list 121 i 71 spisa

- trošak vještačenja 265,45 EUR

ili ukupni parnični trošak u iznosu od 2.635,56 EUR.

24. Sve je dosuđeno primjenom čl. 155 ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

U Zagrebu, 9. travnja 2026.

Sutkinja:

Snježana Lukša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud u 4 istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 73 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku-Narodne novine 25/13).

DNA:

- pun. stranaka