REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU
ODJEL ZA MLADEŽ
Zagreb, Ilica - Selska, Ilica 207
Poslovni broj: Km-94/2024-19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski kazneni sud u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od suca za mladež tog suda Tee Majsan, kao predsjednika vijeća te sudaca porotnika Zlatka Veličana i Dubravke Vučić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Marine Veg, u kaznenom predmetu prema maloljetniku SĐ, zbog kaznenog djela iz članka 117. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24.; dalje: Kazneni zakon) povodom prijedloga Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu od 24. prosinca 2024. broj Kom-DO-91/2024 , na nejavnoj raspravi 8. travnja 2026. održanoj u prisutnosti zamjenika Općinskog kaznenog državnog odvjetnika u Zagrebu Dragane Saulić Šipek, maloljetnika SĐ, majke maloljetnika AĐ, branitelja maloljetnika, odvjetnika MĐ, predstavnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Sesvete te stručne suradnice suda, 9. travnja 2026. donio je, objavio i
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
I Na temelju članka 7. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“, broj: 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. 126/19.; dalje: ZSM) u vezi članka 10. stavka 2. točka 1., 8. i 11. ZSM prema
Maloljetniku SĐ bez nadimka, OIB [osobni identifikacijski broj], sinu S i ŽĐ, rođenom **.**.2008. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljaninu Republike Hrvatske, učeniku 2. razreda Dopisne Birotehničke škole, neoženjenom, bez djece, nezaposlenom, bez imovine, prema kojem ne vodi se drugi kazneni postupak
i z r i č e s e
ODGOJNA MJERA POSEBNIH OBVEZA
- da se ispriča oštećeniku
- da se uključi u rad humanitarnih organizacija ili u poslove komunalnog ili ekološkog značenja u trajanju od 120 sati u razdoblju od 6 mjeseci
-da se uključi u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade.
Izrečene obveze mogu trajati najdulje do jedne godine
II Na temelju članka 89. stavka 1. ZSM, troškovi ovog kaznenog postupka padaju na teret državnog proračuna.
Obrazloženje
1.OPTUŽBA
1.1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu je 24. prosinca 2024. podnijelo prijedlog broj Kom-DO-91/2024 Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu da se maloljetniku SĐ zbog kaznenog djela iz članka 117. stavka 1. Kaznenog zakona, izrekne odgojna mjera pojačane brige i nadzora te posebna obveza uključivanja u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman. Nakon saslušanja stručnih osoba, tužitelj je izmijenio prijedlog sankcije pa predlaže da se maloljetniku izrekne odgojna mjera posebnih obveza da se ispriča oštećeniku, da se uključi u rad humanitarnih organizacija ili u poslove komunalnog ili ekološkog značenja te da se uključi u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade.
2. OČITOVANJE O OPTUŽBI
2.1. Maloljetnik SĐ očitujući se o optužbi, porekao je počinjenje predmetnog kaznenog djela.
3. PROVEDENI DOKAZI
3.1. Tijekom dokaznog postupka ispitan je maloljetnik, te su pregledane snimke njegovog ispitivanja i pročitan zapisnik o ispitivanju maloljetnog SĐ od 19. lipnja 2024. (list 11–16 spisa).
3.2. Nadalje, čitanjem zapisnika provedeni su dokazi ispitivanjem svjedoka – žrtve djeteta OĐ i svjedoka djeteta NĐ na dokaznom ročištu pred sucem za mladež Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 29. studenoga 2024. (list 58–61 spisa), kao i zapisnici o ispitivanju svjedoka na raspravama i to svjedoka EĐ (list 73 - 75 spisa) na raspravi 4. ožujka 2025., svjedoka maloljetne LĐ (list 85- 86 spisa) te je preslušana snimka kao i svjedoka SĐG (list 86-88 spisa) te ŽĐ (list 88-91 spisa) na raspravi 9. srpnja 2025. u skladu sa člankom 431. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj: 152/08., 76/09., 80/11., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., 72/25., 13/26; dalje: ZKP).
3.3. Uvidom u pisanu dokumentaciju izvršen je uvid i pročitane su službena bilješka o zaprimanju prijave o događaju Policijske uprave zagrebačke, IX. policijske postaje Zagreb od 27. travnja 2024. (list 7 spisa), specijalistički nalaz Kliničke bolnice Dubrava, Hitne MFK ambulante za dijete OĐ od 27. travnja 2024. (list 9 spisa), bolničku prijavu nanošenja ozljede od 27. travnja 2024. (list 20 spisa), nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku dr. sc. ZĐ od 15. srpnja 2024. (list 25–27 spisa)
3.3. Pročitano je izvješće Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Podružnice Sesvete od 23. rujna 2024. (list 33–38 spisa) te izvješće stručne savjetnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva od 26. rujna 2024. (list 41–42 spisa) te je ispitana je predstavnica Hrvatskog zavoda za socijalni rad i stručna suradnica suda na okolnost izricanja maloljetničke sankcije.
4. ISKAZ MALOLJETNIKA
4.1. Maloljetnik SĐ na raspravi 8. travnja 2026. ostao je kod ranije iznijete obrane. Maloljetnik SĐ u svojoj obrani naveo je da ga je oštećenica snimala mobilnim telefonom, da ju je zamolio da prestane, ali da je ona nastavila sa snimanjem, nakon čega je uzeo mobilni telefon i htio ga baciti u stražnji dio vozila, ističući da nije imao namjeru pogoditi oštećenicu niti bilo koga drugoga, već da je do ozljeđivanja došlo slučajno.
5. NESPORNE ČINJENICE
5.1. U ovom postupku nije sporno da se predmetni događaj zbio 27. travnja 2024. oko 17:00 sati u sesvetama, na parkiralištu restorana Pivnica Kraljevec, da su se u trenutku događaja u vozilu nalazili maloljetnik SĐ, oštećenica OĐ, ĐĐ i LĐ, da je postojala prethodna verbalna preprika između sudionika, da je oštećenica snimala maloljetnika mobilnim telefonom, da je maloljetnik uzeo mobilni telefon i bacio ga prema stražnjem dijelu vozila, da je tom prilikom oštećenica zadobila ozljedu u području oka, da je nakon događaja pozvana policija i da je događaj bio jednokratan i vremenski određen.
6. SPORNE ČINJENICE
6.1. Sporno je je li maloljetnik mobilni telefon bacio u nakani da pogodi oštećenicu ili je telefon bacio isključivo prema stražnjem dijelu vozila bez namjere da ikoga ozljedi, je li maloljetnik postupao s izravnom ili neizravnom namjerom, odnosno je li bio svjestan i pristao na mogućnost da svojim postupanjem može ozlijediti oštećenicu, sporan je način nastanka ozljede odnosno je li oštećenica ozlijeđena izravnim udarcem telefona usmjerenim prema njoj ili je do ozljede došlo kao posljedica nekontroliranog bacanja telefona, sporan je intenzitet i značaj prethodne prepirke odnosno je li ponašanje oštećenice u smisli snimanja maloljetnika i drugih osoba utjecalo na reakciju maloljetnika u mjeri koja je relevantna za ocjenu njegove krivnje te je li maloljetnik u trenutku događaja imao realnu mogućnost izbjeći ozljeđivanje oštećenice ili je postupao impulzivno bez svijesti o konkretnoj posljedici.
7. SADRŽAJ PROTURJEČNIH DOKAZA O SPORNIM ČINJENICAMA
7.1. Između provedenih dokaza postoji proturječje u pogledu tijeka događaja u vozilu, načina nastanka ozljede oštećenice te postupanja i namjere maloljetnika.
7.2. Oštećenica OĐ iskazala je da su se nalazili u vozilu gdje je došlo do verbalne prepirke te da je ona snimala maloljetnika mobilnim telefonom, nakon čega je isti reagirao na način da je uzeo mobilni telefon i bacio ga prema njoj te ju pogodio u područje oka, pri čemu navodi da je ozljeda nastala izravnim udarcem telefona, nakon čega je osjetila bol i počela krvariti.
7.3. Svjedokinja VĐ iskazala je da su se nalazile u vozilu te da su snimale maloljetnika, unatoč tome što je isti tražio da se prestane sa snimanjem, nakon čega je maloljetnik reagirao tako da je uzeo mobilni telefon i njime pogodio oštećenicu ispod oka, a ujedno je navela da je nakon događaja izbrisala snimku.
7.4. Svjedokinja LĐ iskazala je da je događaju prethodilo međusobno zadirkivanje i snimanje maloljetnika, što ga je naljutilo, nakon čega je isti uzeo mobilni telefon i bacio ga prema oštećenici te ju pogodio u lice, pri čemu opisuje da je situacija eskalirala nakon što su djevojke nastavile sa snimanjem.
7.5. Svjedokinja EĐ iskazala je da nije bila neposredni očevidac samog trenutka ozljeđivanja, već da su joj kći i druge djevojke ispričale da je maloljetnik uzeo mobilni telefon i bacio ga u glavu oštećenice te nasrnuo na nju, pri čemu opisuje i njegovo ponašanje nakon događaja kao uznemireno i konfliktno.
7.6. Svjedokinja SĐG iskazala je da nije neposredno svjedočila samom činu ozljeđivanja, već da je naknadno saznala da je maloljetnik uzeo mobilni telefon i bacio ga prema oštećenici, nakon čega je ista zadobila ozljedu, pri čemu opisuje i njegovo ponašanje nakon događaja kao uznemireno.
7.7. Svjedokinja ŽĐ iskazala je da joj je maloljetnik rekao kako nije imao namjeru pogoditi oštećenicu, već da je mobilni telefon uzeo kako bi spriječio snimanje te ga je bacio u stranu, pri čemu je do ozljede došlo nenamjerno, naglašavajući da je bio isprovociran snimanjem i ponašanjem djevojaka.
7.8. Iz nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka proizlazi da je oštećenica zadobila ozljedu u vidu krvnog podljeva i razderotine ispod oka, koja predstavlja tjelesnu ozljedu, pri čemu je navedeno da je ozljeda nastala udarcem tupotvrdim sredstvom te da može nastati i udarcem šakom kao i bačenim mobilnim telefonom.
8. RAŠČLAMBA I OCJENA VJERODOSTOJNOSTI PROTURJEČNIH DOKAZA O SPORNOM
8.1. Sud je proturječne dokaze ocijenio pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sukladno pravilima slobodne ocjene dokaza.
8.2. U odnosu na iskaz oštećenice OĐ te svjedokinja TĐ i LĐ, sud nalazi da su njihovi iskazi u bitnim dijelovima međusobno suglasni, osobito u pogledu toga da je maloljetnik, reagirajući na snimanje, uzeo mobilni telefon i njime pogodio oštećenicu u području lica, uslijed čega je ista zadobila ozljedu. Njihovi iskazi su u tom dijelu međusobno podudarni i odnose se na odlučnu činjenicu načina nastanka ozljede.
8.3. Sud je imao na umu da su navedene osobe bile neposredno uključene u događaj te da su svojim ponašanjem, osobito nastavkom snimanja unatoč protivljenju maloljetnika, doprinijele razvoju situacije, zbog čega je njihove iskaze cijenio s određenim stupnjem opreza, osobito u dijelu koji se odnosi na subjektivni odnos maloljetnika prema djelu.
8.4. Sud posebno cijeni iskaz svjedokinje TĐ u dijelu u kojem navodi da je nakon događaja izbrisala snimku, budući da takvo postupanje onemogućuje objektivnu provjeru tijeka događaja, međutim navedeno samo po sebi ne dovodi u pitanje vjerodostojnost njezina iskaza u dijelu koji je suglasan s ostalim neposrednim svjedocima.
8.5. Svjedokinja LĐ bila je prisutna u vozilu i neposredno je opažala tijek događaja, uključujući prepirku, snimanje i reakciju maloljetnika, te je iskazivala da je maloljetnik uzeo mobilni telefon i bacio ga prema oštećenici, pri čemu ju je pogodio, slijedom čega sud njezin iskaz u tom dijelu prihvaća kao vjerodostojan.
8.6. Iskaz svjedokinje SĐG sud je cijenio kao posredan, budući da ista nije bila prisutna u vozilu u trenutku ozljeđivanja, već svoja saznanja temelji na onome što joj je prenijela njezina kći i druge osobe, dok je osobno opažala samo ponašanje sudionika nakon događaja, zbog čega njezin iskaz nema odlučnu dokaznu snagu u pogledu načina nastanka ozljede.
8.7. Iskaz svjedokinje EĐ sud je također cijenio kao posredan dokaz, budući da ista nije bila nazočna samom događaju, već svoja saznanja temelji na onome što joj je prenijela oštećenica i druge osobe.
8.8. Iskaz svjedokinje ŽĐ sud je cijenio s oprezom, imajući u vidu njezin odnos s maloljetnikom, pri čemu se njezin iskaz temelji na onome što joj je maloljetnik rekao, a ne na vlastitom opažanju događaja.
8.9. Obranu maloljetnika, u dijelu u kojem navodi da nije imao namjeru pogoditi oštećenicu, već da je mobilni telefon bacio u stražnji dio vozila, sud nije prihvatio kao uvjerljivu, budući da je u suprotnosti s međusobno podudarnim iskazima oštećenice i neposrednih svjedokinja.
8.10. Nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka sud je prihvatio kao stručan i objektivan, pri čemu isti ne omogućuje precizno utvrđenje mehanizma nastanka ozljede, ali potvrđuje da je ista mogla nastati na način kako to proizlazi iz prihvaćenih iskaza.
8.11. Slijedom navedenog, sud prihvaća kao vjerodostojne iskaze oštećenice OĐ te svjedokinja TĐ i LĐ u dijelu koji se odnosi na način nastanka ozljede, dok obranu maloljetnika u tom dijelu ocjenjuje neuvjerljivom.
9. ZAKLJUČAK O ČINJENIČNIM UTVRĐENIJIMA
9.1. Nakon provedenog dokaznog postupka, razmatranja obrane maloljetnika te pregleda i usporedbe obrane sa drugim navedenim dokazima u spisu predmeta, sud je utvrdio da je maloljetnik SĐ **.**.2024. oko 17,00 sati u [adresa], na parkiralištu restorana Pivnica Kraljevec, nakon prethodne verbalne prepirke s oštećenicom OĐ i drugim djevojkama u vozilu, reagirao na njihovo snimanje mobilnim telefonom na način da je uzeo mobilni telefon te ga bacio prema oštećenici, pri čemu ju je pogodio u području desnog oka.
9.2. Uslijed navedenog postupanja maloljetnika, oštećenica je zadobila ozljedu u vidu krvnog podljeva i razderotine ispod desnog oka, koja prema nalazu i mišljenju sudskomedicinskog vještaka predstavlja tjelesnu ozljedu, a koja je nastala udarcem tupotvrdim sredstvom.
9.3. Sud je pritom utvrdio da je maloljetnik bio svjestan da bacanjem mobilnog telefona u zatvorenom prostoru vozila, u neposrednoj blizini oštećenice, može dovesti do njezina ozljeđivanja, na što je i pristao.
9.4. Sud nije prihvatio obranu maloljetnika u dijelu u kojem navodi da je mobilni telefon bacio prema stražnjem dijelu vozila bez namjere da ikoga pogodi, budući da je takva obrana u suprotnosti s vjerodostojnim i međusobno podudarnim iskazima oštećenice te svjedokinja TĐ i LĐ.
10. PRAVNA UTVRĐENJA
10.1. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud je utvrdio da je maloljetnik SĐ svojim ponašanjem ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela protiv života i tijela
– tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 1. Kaznenog zakona.
10.2. Naime, iz utvrđenih činjenica proizlazi da je maloljetnik, nakon prethodne verbalne prepirke s oštećenicom i drugim djevojkama, u zatvorenom prostoru vozila uzeo mobilni telefon te ga bacio u smjeru oštećenice, uslijed čega ju je pogodio u području desnog oka i time joj nanio tjelesnu ozljedu u vidu krvnog podljeva i razderotine, što je potvrđeno medicinskom dokumentacijom i nalazom sudskomedicinskog vještaka.
10.3. Opisanim radnjama maloljetnik je poduzeo aktivno činjenje kojim je drugoga tjelesno ozlijedio, čime je ostvareno objektivno obilježje predmetnog kaznenog djela.
10.4. U pogledu subjektivnog elementa, sud je utvrdio da je maloljetnik postupao s neizravnom namjerom budući da je bio svjestan da bacanjem mobilnog telefona u neposrednoj blizini oštećenice, u skučenom prostoru vozila, može prouzročiti njezino ozljeđivanje, na što je pristao. Na takav zaključak upućuju okolnosti događaja, osobito način i mjesto bacanja predmeta te činjenica da se oštećenica nalazila u neposrednoj blizini.
10.5. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da su u ponašanju maloljetnika ostvarena sva zakonska obilježja kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 1. Kaznenog zakona, te da ne postoje razlozi koji bi isključivali protupravnost ili krivnju.
11. ODLUKA O ODGOJNIM MJERAMA
11.1. Prema članku 8. ZSM-a pri izboru odgojne mjere sud će uzeti u obzir maloljetnikovu dob, njegovu psihofizičku razvijenost i osobine, težinu i narav počinjenoga djela, pobude iz kojih i okolnosti u kojima je djelo počinio, ponašanje nakon počinjenog djela i osobito je li, ako je to mogao, pokušao spriječiti nastupanje štetne posljedice ili nastojao popraviti počinjenu štetu, odnos prema oštećeniku i žrtvi, njegove osobne i obiteljske prilike, je li i prije činio kaznena djela i je li mu već bila izrečena maloljetnička sankcija, sve okolnosti koje utječu na izbor takve odgojne mjere kojom će se najbolje ostvariti svrha odgojnih mjera.
11.2. Maloljetnik je u vrijeme počinjenja djela imao 15 godina te se nalazio u razvojnoj fazi u kojoj još nisu u potpunosti razvijeni mehanizmi samokontrole i procjene posljedica vlastitog ponašanja.
11.3. Iz nalaza i mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad proizlazi da se radi o maloljetniku koji dulje vrijeme iskazuje poteškoće u ponašanju, osobito u vidu neprihvaćanja autoriteta, problema u školskom funkcioniranju i nedostatka radnih navika. Obitelj je u tretmanu nadležnog tijela od 2018. godine, pri čemu su utvrđeni nedosljedni odgojni postupci roditelja, smanjeni roditeljski autoritet te otežana suradnja s nadležnim službama. Iz dokumentacije nadalje proizlazi da roditelji, osobito majka, umanjuju značaj i težinu ponašanja maloljetnika, prebacuju odgovornost na druge osobe te ne prihvaćaju u dovoljnoj mjeri stručne smjernice, a komunikacija s nadležnim tijelima je otežana i često neproduktivna. Također je utvrđeno da je obitelj već bila uključena u različite oblike stručne pomoći, uključujući i intenzivnije mjere i smještaj maloljetnika izvan obitelji, no bez trajnog pozitivnog učinka na njegovo ponašanje.
11.4. Predstavnik Hrvatskog zavoda za socijalni rad naveo je da maloljetnik nema razvijene radne navike niti strukturirano slobodno vrijeme, kao i da dosadašnja nesuradnja roditelja i maloljetnika upućuje na zaključak da je potrebno djelovati kroz konkretne obveze koje će utjecati na razvoj odgovornosti i radnih navika.
11.5. Nadalje, viša stručna suradnica suda DĐ iskazala je da se radi o mladiću kod kojeg se ponašanje djelomično stabiliziralo, ali da i dalje postoje značajni odgojni rizici, osobito u vidu nedostatka strukture u svakodnevnom funkcioniranju i slabije razvijene odgovornosti za vlastite postupke. Istaknula je da maloljetnik nema strukturirano slobodno vrijeme niti razvijene radne navike, te da je nužno njegovo uključivanje u aktivnosti koje će poticati razvoj odgovornosti. Stručna suradnica je također navela da, s obzirom na dosadašnje iskustvo i nesuradnju obitelji, nije svrhovito izricati mjeru pojačane brige i nadzora, već da je primjerenije izreći odgojnu mjeru posebnih obveza, uključujući psihosocijalni tretman i rad u zajednici, uz obvezu isprike oštećenici.
11.6. Sud prihvaća navedene nalaze i mišljenja stručnih osoba kao stručne, objektivne i utemeljene na dugotrajnom praćenju maloljetnika i njegove obitelji.
11.7. U odnosu na ponašanje maloljetnika nakon počinjenja djela, sud utvrđuje da isti nije iskazao jasno kajanje niti se ispričao oštećenici, što dodatno upućuje na potrebu odgojnog djelovanja.
11.8. Sud je posebno razmotrio mogućnost izricanja odgojne mjere pojačane brige i nadzora, međutim ocijenio je da ista u konkretnom slučaju ne bi bila svrhovita. Naime, uspješnost navedene mjere u bitnoj mjeri ovisi o aktivnoj i konstruktivnoj suradnji roditelja, koja u ovom slučaju izostaje. Iz provedenih dokaza proizlazi da roditelji ne pokazuju dostatnu razinu suradnje niti spremnosti na prihvaćanje autoriteta i preporuka nadležnih službi, zbog čega bi provođenje te mjere bilo otežano ili onemogućeno. Također, imajući na umu da su u ranijem razdoblju već provođene mjere stručne pomoći i nadzora bez trajnog pozitivnog učinka, sud zaključuje da bi ponovno izricanje takve mjere bilo protivno načelu svrhovitosti, jer ne bi dovelo do promjene u ponašanju maloljetnika.
11.9. Slijedom navedenog, sud nalazi da se svrha odgojnih mjera može postići primjenom odgojne mjere posebnih obveza, koja omogućuje neposredniji i konkretniji utjecaj na maloljetnika, neovisno o razini suradnje roditelja.
11.10. Stoga je sud maloljetniku izrekao odgojnu mjeru posebnih obveza i to:
obvezu da se ispriča oštećenici, radi razvijanja svijesti o štetnosti i neprihvatljivosti njegovog ponašanja
obvezu uključivanja u rad humanitarnih organizacija ili poslove komunalnog odnosno ekološkog značaja u trajanju od 120 sati kroz šest mjeseci, čime će se kod maloljetnika razvijati radne navike, disciplina i osjećaj društvene odgovornosti i
obvezu uključivanja u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade, radi utjecaja na njegove obrasce ponašanja, kontrolu impulsa i razvoj socijalnih vještina.
11.11. Sud smatra da će se upravo ovakvom kombinacijom mjera postići svrha odgojnih mjera, odnosno utjecati na daljnji pravilan razvoj maloljetnika i spriječiti ponavljanje protupravnog ponašanja.
11.12. Pritom sud upozorava maloljetnika da u slučaju nepridržavanja izrečenih odgojnih mjera, sud može te mjere zamijeniti drugim, težim odgojnim mjerama.
12. ODLUKA O TROŠKOVIMA KAZNENOG POSTUPKA
12.1. . U odnosu na troškove ovog kaznenog postupka, sud je sukladno odredbi članka 89. stavka 1. ZSM-a, a koja propisuje da ako je maloljetniku izrečena odgojna mjera, troškovi postupka padaju na teret državnog proračuna, odlučio da troškovi ovog kaznenog postupka padaju na teret državnog proračuna jer maloljetnik nema prihode niti imovine iz koje bi mogao naknaditi troškove postupka.
U Zagrebu 9. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
Tea Majsan
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ovog rješenja stranke imaju pravo žalbe u roku od osam dana od primitka pisanog otravka rješenja. Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u tri istovjetna primjerka a o žalbi odlučuje Županijski sud u Zagrebu.
DNA:
1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu broj KOm-DO-91/2024
2. Maloljetnik SĐ po majci ŽĐ
3. Branitelj maloljetnika, odvjetnik MĐ
4. Hrvatski zavod za socijalni rad Područni ured Sesvete
