REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj: Kž-24/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća, te Gordane Paljevec i Marije Garačić-Turković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika ĆM, zbog kaznenog djela iz članka 149. stavaka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi privatnog tužitelja PM protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj K-537/2024 od 23. listopada 2025. u sjednici vijeća održanoj dana 9. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Žalba privatnog tužitelja PM odbija se kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci optuženi ĆM je na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/20, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje: ZKP/08) oslobođen optužbe za počinjenje kaznenog djela klevete iz članka 149. stavaka 1. i 2. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci presude.

2. Na temelju članka 149. stavka 3. ZKP/08 privatnom tužitelju je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 eura te nužnih izdataka optuženika i nužnih izdataka i nagrade branitelja optuženika, o visini kojih će se odlučiti posebnim rješenjem.

3. Pravodobnu žalbu je podnio privatni tužitelj po opunomoćeniku Tomislavu Buliću, odvjetniku iz Zagreba, zbog povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom usvojiti žalbu i optuženika proglasiti krivim za počinjenje kaznenog djela klevete i kazniti ga po zakonu ili pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. U argumentaciji žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (nepotpuno se ne argumentira) žalitelj uvodno navodi što se implicira navodima spornog teksta, kao i obranu optuženika, nakon čega ističe da niti jedan navod obrane nije dokazan i da usprkos tome ga prvostupanjski sud oslobađa optužbe. Posebno ukazuje da nije dokazano da ima nadimak „ŽM“ koji ima negativne konotacije, a takva je tvrdnja činjenične naravi, pri čemu pogrešno prvostupanjski sud zaključuje da to što privatni tužitelj ne zna za taj nadimak ne znači da to nije istina. Jednako tako se osporava zaključak prvostupanjskog suda da niti dio teksta koji se odnosi na nelegalnu gradnju i s tim u svezi postavljenom tablom na gradilištu i da grupa Ć sve radi „legalno“, povezano s obranom optuženika, bi bilo prikladno naškoditi časti i ugledu privatnog tužitelja. Nadalje se prigovara zaključku suda u kojem se objašnjava da se ovdje radi o sukobu dva prava i da je optuženik reagirao na izjavu privatnog tužitelja koji ga je u intervjuu u „Novom listu“ prozvao imenom i prezimenom za štetu pričinjenu češkom državljaninu i da je istupio u ime stranke „Inicijativa za legalnost Lošinj“ i u interesu te stranke i da nije dokazano postojanje namjere klevetanja privatnog tužitelja. Po žalitelju, ovakav zaključak „otvara vrata“ zlouporabi slobode izražavanja, gdje je dovoljno navesti da je netko „znan“ po negativnom atributu i smatra da sud nije uspostavio ravnotežu između slobode izražavanja i zašite časti i ugleda pojedinca, pozivajući se na predmet Ligens protiv Austrije koja se odnosi na kritiku javnih osoba.

7. Prije svega se napominje vezano za kazneno djelo klevete da iznositi znači nešto priopćiti pred drugim kao osobno saznanje ili uvjerenje, sadržaj je uvijek neistinita činjenična tvrdnja, a da je neistinita je svjestan onaj koji je iznosi. Kod ocjene je li neka izjava imala za posljedicu povredu časti, ugleda i dostojanstva dovoljna je i mogućnost za takvu povredu. Za počinjenje ovog kaznenog djela je potrebna namjera odnosno svijest da ono što se iznosi ili pronosi je neistinito i da može škoditi časti i ugledu.

8. Nadalje, protivno prigovorima žalitelja, prvostupanjski sud je imao u vidu da se u konkretnom slučaju radi o sukobu dvaju prava i to, s jedne strane prava optuženika kao administratora i voditelja „Inicijative za legalnost Lošinj“, čiji je rad usmjeren na nelegalno građenje na Lošinju, na slobodu izražavanja zajamčenu člankom 38. Ustava Republike Hrvatske i člankom 10. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i s tim povezanim općim interesom za zaštitu slobode izražavanja, a s druge strane zaštite časti i ugleda pojedinca. Nadalje sud je preispitao kod odlučivanja o kaznenoj odgovornosti optuženika postoji li društvena potreba da se pravu privatnog tužitelja da prednost pred pravom optuženika i je li to nužno i potrebno je provesti ocjenu pravične ravnoteže sukobljenih strana.

8.1. Imajući u vidu sve gore navedeno i vrednujući iskaz privatnog tužitelja i obranu optuženika te cijeneći sve navode u spornom tekstu, i po ocjeni drugostupanjskog suda, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je objava optuženika bila reakcija na intervju privatnog tužitelja u „Novom listu“ gdje je imenom i prezimenom prozvao optuženika da je odgovoran za štetu češkom državljaninu, kao što je u tom intervjuu privatni tužitelj izjavio da „predstavlja skupinu čeških državljana, koji posjeduju legalne nekretnine na Lošinju, da je optuženik istupio u ime „Inicijative za legalnost Lošinj“ i da iz navedenog, kao i sadržaja objave, nije dokazano da bi optuženik postupao s namjerom klevetanja privatnog tužitelja. Nadalje, i po ocjeni ovoga suda, nije dokazano da bi postojala namjera klevetanja privatnog tužitelja navodom „tabla na gradilištu, grupe čeha što sve rade legalno“ s fotografijom i komentarom „da se može vidjeti tabla na gradilištu gdje ŽM gradi kuću“, pri čemu takva izjava ne ukazuje na namjeru klevetanja, već je optuženik iznio činjenične tvrdnje za koje drži da su istinite i sadržaj tih navoda ne upućuje na namjeru klevetanja. Jednako tako, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da se ne radi o vrijednosnom sudu pa nema elemenata za kazneno djelo uvrede.

8.2. Cijeneći sve navedeno neosnovani su prigovori žalitelja u odnosu na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja pa se u svemu ostalome žalitelj upućuje na razloge prvostupanjskog suda koje u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

9. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. ZKP/08 drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila počinjena koja bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju je dužan paziti po službenoj dužnosti niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.

10. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08.

U Velikoj Gorici 9. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ivana Dubravka Kovačević