REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kž-33/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća te Gordane Paljevec i Marije Garačić-Turković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika KE i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. u svezi s člankom 228. stavak 1. i članka 52. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika KE podnesenih protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 16. lipnja 2025. broj K-763/2021, u sjednici održanoj 9. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Žalbe državnog odvjetnika i optuženika KE odbijaju se kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu optuženici KE i JE proglašeni su krivima zbog počinjenja produljenog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. u svezi s članom 228. stavkom 1. i člankom 52. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisano u izreci presude. Na temelju članka 229. stavka 1. KZ/11 optuženi KE je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, a na temelju članka 57. KZ/11 izrečena mu je djelomična uvjetna osuda na način da se od ukupno izrečene kazne zatvora ima izvršiti kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci, a uvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od sedam mjeseci se neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od pet godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, s time da za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne zatvora ne teče rok provjeravanja. Optuženica JE je na temelju članka 229. stavka 1. KZ/11 osuđena na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a na temelju članka 56. KZ/11 izrečena joj je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od jedne godine neće izvršiti ukoliko optuženica u roku provjeravanja od pet godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), oštećenom FE je dosuđen imovinskopravni zahtjev u iznosu od 25.000,00 kuna/3.318,07 eura (konverzija 1 euro = 7,53450 kn), oštećenom LE iznos od 30.000,00 kuna/3.981,68 eura i oštećenom SE je dosuđen imovinskopravni zahtjev u iznosu od 10.000,00 kuna/1.327,23 eura te je naloženo optuženicima KE i JE navedene iznose isplatiti u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude i to svaki jednu polovinu navedenog iznosa, dok je SE s ostatkom imovinskopravnog zahtjeva upućen u parnicu.

3. Na temelju članka 77. KZ/11 u svezi s člankom 560 stavaka 1. i 2. ZKP/08 novčani iznosi iz točaka c) i e) od 1.001,00 kuna/132,73 eura i 7,000,00 kuna/929,06 eura predstavljaju imovinsku korist koju su oboje optuženika ostvarili kaznenim djelima te navedeni iznosi predstavljaju imovinu Republike Hrvatske i oduzimaju se te se nalaže optuženicima da svaki u jednoj polovini navedenih iznosa uplati u Državi proračun Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude.

4. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08, optuženi KE i optuženica OE oslobođeni su dužnosti plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08.

5. Pravodobnu žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni samo u odnosu na optuženog KE, s prijedlogom da se u tom dijelu pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne kazna zatvora u trajanju od jedne godine i deset mjeseci.

6. Pravodobnu žalbu je podnio optuženi KE po braniteljici Dijani Malobabić Lonjak, odvjetnici iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije optužba za počinjeno kazneno djelo, podredno da se tom optuženiku izrekne blaža kaznena sankcija.

7. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika je podnio optuženi KE po gore navedenoj braniteljici, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

8. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

9. Žalbe državnog odvjetnika i optuženog KE nisu osnovane.

U odnosu na žalbu optuženog KE osim u odluci o kazni

10. Optuženi KE kao žalitelj smatra da se pobijana presuda temelji na obrani optuženice JE iako je zapisnik o njezinom ispitivanju nezakoniti dokaz jer je dan pod prisilom policijskih službenika. Tako se ističe da dok se nalazila u policijskoj postaji je bila izvrgnuta psihičkom maltretiranju i vrijeđanju od strane inspektora K koji joj je zaprijetio što će se dogoditi ukoliko ne prizna počinjenje kaznenih djela, da je bilo provokacija i prilikom ispitivanja u policijskoj postaji i dali su joj papir na temelju kojeg je sve morala priznati. Bojala se tog inspektora i zato je sve priznala, a takvim načinom ispitivanja je teško povrijeđeno pravo obrane, radi se o nezakonitom dokazu pri čemu prvostupanjski sud na okolnosti takve obrane na raspravi nije saslušao policijske službenike i proveo psihološko vještačenje optuženice JE prilikom iznošenja obrane kod policijskog istražitelja. Smatra da prvostupanjski sud nije ovlašten dati ocjenu psihičkog stanja optuženice, a da je imala ispred papir ne osporava niti prvostupanjski sud.

11. Po ocjeni drugostupanjskog suda obrana optuženice tj. zapisnik o uzimanju obrane optuženice pred policijskim istražiteljem nije pribavljen na nezakoniti način niti pod prisilom, slijedom čega nije bilo potrebe saslušati policijske službenike iz policijske postaje. Naime, prvostupanjski sud otklanja obranu optuženice da je pod prisilom dala priznanje počinjenja protupravnih djela u sklopu produljenog kaznenog djela teške krađe zajedno s KE, osim u odnosu na protupravnu radnju pod točkom a) izreke jer su zatečeni po policiji. Tako prvostupanjski sud otklanja kao neživotnu obranu optuženice da su je čak četiri inspektora maltretirala i da je bilo i seksualnog uznemiravanja i da su je prisiljavali da prizna sve protupravne radnje jer, i po ocjeni ovoga suda, a imajući u vidu da je izjavila da nakon što je bila u policijskoj postaji kad su je maltretirali, nakon toga nije imala nikakvih problema s inspektorom K, bilo bi logično i životno ukoliko je bila takva situacija, da nakon iznošenja obrane pred policijskim istražiteljem, prijavi policijske službenike za takvo ponašanje što optuženica nije prijavila. Nadalje, neosnovan je prigovor žalitelja da prvostupanjski sud nije ovlašten ocijeniti odnosno konstatirati je li prilikom ispitivanja, a što je razvidno iz snimke ispitivanja, optuženica bila ustrašena i da je na tu okolnost trebalo provesti psihologijsko vještačenje. Naime, prije donošenja odluke članice vijeća i predsjednica vijeća drugostupanjskog suda su uz pomoć informatičara ovoga suda pregledale snimku ispitivanja, zumirao se „papir“ koji je optuženica imala ispred sebe i prema izgledu prve stranice i naslovima te rasporedu teksta je vidljivo da je istog oblika kao i prva stranica teksta koji je čitao policijski istražitelj navodeći što joj se stavlja na teret. Pregledavanjem snimke je utvrđeno da je policijski istražitelj od samog početka ispitivanje provodio sukladno zakonu i navodeći sva upozorenja, optuženica niti u jednom trenutku nije djelovala ustrašeno, dapače u pojedinim trenucima ispitivanja nije gledala policijskog istražitelja već je gledala „okolo“ i da iako se vidjelo da policijski istražitelj čita prvu stranicu onoga što joj se stavlja na teret optuženica okreće poleđinu lista pa potom gleda istražitelja. Dakle, niti u jednom trenutku se ne vidi da bi bila ustrašena ili uznemirena. Nadalje, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da ukoliko bi bilo točno da joj je sve napisano što treba reći i da tereti optuženog KE da je on kamenom razbijao stakla, tada nije logično da joj policijski službenici, na koje upire, ne bi i za djelo pod točkom e) odnosno (5) rekli da tereti optuženika pa je nelogična obrana da je zaključila da onda mora preuzeti odgovornost, kao i da joj nije rečeno da kaže da su stvari prodane pa je samoinicijativno iskazala da su stvari prodane. Osim toga je ista pri prvom ispitivanju osporila da bi otuđili sve navedene stvari što se kosi s dijelom obrane da je sve morala priznati pri čemu je iznosila niz detalja koje nisu mogli znati policijski službenici. Slijedom navedenog su ti prigovori neosnovani i zapisnik o ispitivanju optuženice JE je zakoniti dokaz pa nije teško povrijeđeno pravo na obranu.

12. Neosnovan je i prigovor žalitelja da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08. Naime, ovu bitnu povredu žalitelj obrazlaže na način da prvostupanjski sud nije provjerio alibi žalitelja gdje se nalazio određenih dana kada su počinjena kaznene radnje u sklopu produljenog kaznenog djela, osim za ono pod točkom a) kada ih je zatekla policija, da nije provjerio GPS podatke i videokamere na tim lokacijama. Ovi prigovori se odnose na žalbenu osnovu nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a ne na istaknutu bitnu povredu.

13. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08 drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bile počinjene istaknute niti koja druga bitna povreda na koju je dužan paziti po službenoj dužnosti.

14. Neosnovan je prigovor žalitelja da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno jer da je trebalo saslušati svjedoke na okolnost alibija gdje se nalazio 10. svibnja 2020., da je Ulicu Blage Zadre trebalo provjeriti kamerama videonadzora jer 18. travnja 2020. se nije nalazio u toj ulici. Naime, optuženik u obrani navodi da ne zna gdje se nalazio 22. travnja 2020. i 24. travnja 2020., a za 10. svibnja 2020., 7. svibnja 2020. i 18. travnja 2020. navodi da zna gdje je bio i nije počinio ta kaznena djela, a da je tih dana optuženica JE bila s njim. Imajući u vidu da je zapisnik o uzimanju obrane optuženice JE zakoniti dokaz u kojem priznaje da su počinili djela za koja ih se tereti, da iz obrane optuženika proizlazi da je optuženica bila s njim kada su pokušali počiniti kazneno djelo, a zatečeni su po policiji, da je 7. svibnja 2020., 10. svibnja 2020. i 18. travnja 2020. optuženica bila s njim i cijeneći da su nesporno počinjene provale kako se i terete te imajući u vidu gotovo istovjetni modus operandi gdje se ciljalo na kombi vozila za koja je za pretpostaviti da u njima ima alata, tada nije bilo potrebno provoditi dokaze na koje se upire u žalbi.

15. Protivno prigovoru žalitelja u odnosu na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na kaznenu odgovornost, a tako i vrijednost otuđenih stvari, prvostupanjski sud je brižljivo i kritički vrednovao sve dokaze, kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ukupnosti te je nakon utvrđenja odlučnih činjenica izveo pravilan zaključak da su u radnjama oboje optuženika ostvarena bitna obilježja produljenog kaznenog djela teške krađe.

15.1. Naime, svjedok CE koji je djelatnik oštećenog „Hidroizolacija Plan“ koja niti nije postavila imovinskopravni zahtjev, detaljno je iskazivao gdje je kombi vozilo bilo parkirano, da je uočio razbijeno staklo i uočio da je nestalo dosta alata i to koliko se sjeća otuđena je motorna pila „Stihl“, jedan cirkular, više komada fenova marke „Laister“, komplet bušilica marke „Wurth“ i komplet flakserica iste marke i udarni čekić i da se radilo o alatu starosti tri do pet godina. Kako se nije mogao izjasniti o vrijednosti to je i navedeno da se radi o šteti koja prelazi 1.000,00 kn. Jednako tako je ME iskazivao o tome kada je uočio da je provaljeno u službeno vozilo vlasništvo poduzeća njegov supruge, uočio je razbijeno staklo i ukradeno je 10 kg instant kave „Nestle“, 10 kg mlijeka u prahu, vatrogasni aparat, više rezervnih dijelova za caffe aparate te priručni alat za servisiranje tih aparata. I svjedok SE je detaljno iskazivao kada je uočio da je izvršena provala i da je bilo razbijeno staklo i odmah je pozvao policiju i utvrđeno je da su otuđeni komplet bušilica plave boje, komplet flakserica zelene boje, dva produžna kabla narančaste boje i sanduk dimenzija 40x30 cm u kojem se nalazilo više kompleta gedora, raznih ključeva (ručnog alata), dosta sitnog alata i komplet hoblerica, male brusilice i produžni kabel kao i dva sigurnosna pojasa s sva uzeta s pripadajućim pomagalima za visinske radove. Uz to je morao i platiti ravnanje i lakiranje vrata i zamjenu stakla.

15.2. I svjedok ČE je svjedočio o pokušaju provale no nije bilo štete, dok je svjedok FE iskazao da je uočio da je provaljeno u kombi vozilo kad je išao na posao i da je razbijeno staklo, ništa nije dirao već je odmah pozvao policiju i tada im rekao da je ukradena mala „Bosch“ kutna brusilica, udarna bušilica iste marke, dvije kutije s vodoinstalaterskim alatom poput kliješta, pištolja za varenje cijevi i više sitnog materijala i alata. O tome kada je uočio da je provaljeno u vozilo vlasništvo njegovog poduzeća je svjedočio i DE detaljno opisujući što je sve otuđeno pa tako navodi da su otuđene bušilica marke „Bosch“ i marke „Makita“, aku odvijač marke „Flex“ i električni odvijač marke „Makita“, brusilica iste marke i aku bušilica s udarnim čekiće iste marke, „Hilt“ bušilica, laser marke „Bosch“ i još puno sitnog alata i pomagala.

15.3. Imajući u vidu obranu optuženice JE koja nije osporila vrijednost ukradenih stvari, a optuženi KE je porekao počinjenje kaznenih djela i nije prigovorio vrijednosti otuđenih stvari, da je potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta od optuženog KE oduzet provalnički alat, da se radi o istovjetnom modusu operandi kod svih djela, da za četiri datuma optuženik priznaje da je s njim bila optuženica iako priznaje pokušaj provale ali ne i ostale provale, da su svi oštećenici detaljno opisivali kako je provaljeno u vozilo, detaljno su policiji naznačili što je otuđeno i dali su vrijednost otuđenih stvari za koje stvari niti nisu tvrdili da su nove, tada se neosnovano u žalbi prigovara ne samo vrijednost otuđenih stvari već i utvrđenja suda vezano za kaznenu odgovornost oboje optuženika.

16. Kako je prvostupanjski sud dao jasne i određene razloge vezano za ostvarenje bitnih obilježja kaznenih djela, a te razloge prihvaća i drugostupanjski sud, to se u svemu ostalome radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja žalitelj upućuje na iste.

17. Žalitelj osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da se radi o produljenom kaznenom djelu čime u stvari ide na štetu optuženog KE jer je za njega povoljnije da je proglašen krivim za produljeno kazneno djelo nego za pet kaznenih djela u stjecaju. Naime, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da postoji vremenska i prostorna povezanost i jedinstveni umišljaj počinitelja koji s više istovrsnih, odvojenih radnji ostvaruje bića stog ili istovrsnog kaznenog djela čini jedno produljeno kazneno djelo.

17.1. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08 nije utvrđeno da bi bila počinjena koja druga povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

U odnosu na odluku o kazni

18. Državni odvjetnik smatra da je imajući u vidu sve utvrđene okolnosti optuženom KE izrečena preblaga kazna i da je trebalo osuditi ga na bezuvjetnu kaznu zatvora. Tako ističe da se nije u dovoljnoj mjeri cijenila njegova ranija osuđivanost zbog istovrsnih kaznenih djela jer je presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1081/2017 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine koja je zamijenjena radom za opće dobro, koju nije u cijelosti izvršio pa je određeno izvršenje kazne zatvora u trajanju od deset mjeseci i dvadeset četiri dana, a još je u dva navrata osuđivan i izrečene su mu uvjetne osude. Očito da navedene kazne nisu utjecale na optuženika, već nastavlja s činjenjem kaznenih djela.

19. S druge strane optuženi KE smatra da je rok provjeravanja od pet godina za uvjetovani dio od ukupno izrečene kazne zatvora predug i da bi se i s kraćim rokom provjeravanja ostvarila ista svrha.

20. Prije svega se napominje da je prvostupanjski sud imao u vidu da odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

20.1. Cijeneći navedeno, prvostupanjski sud je cijenio olakotnim djelomično priznanje počinjenja kaznenog djela, da je svjestan posljedica činjenja kaznenih djela a treba se cijeniti i da je otac jednog maloljetnog djeteta koje je dužan uzdržavati. Otegotnim je cijenjeno da je prije počinjenja ovog kaznenog djela u dva navrata osuđivan za istovjetno kazneno djelo. Cijeneći navedeno i protek vremena od počinjenja kaznenog djela od šest godina, i po ocjeni drugostupanjskog suda pravilno je po mjeri izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i dva i mjeseca. Jednako tako je pravilno izrečena djelomična uvjetna osuda kako bi se pružila prilika optuženiku da živi sukladno opće prihvaćenim društvenim normama, pri čemu upravo zbog ranije osuđivanosti je pravilno izrečen rok provjeravanja od pet godina kako bi se optuženika odvratilo od činjenja kaznenih djela.

20.2. Ovako izrečena kaznena sankcija je opravdana i primjerena za postizanje zakonom propisane svrhe kažnjavanja, kako u pravcu specijalne, tako i generalne prevencije. Stoga je neosnovan prijedlog državnog odvjetnika za strožim, a optuženika za blažim kažnjavanjem.

21. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08

Velika Gorica, 9. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ivana Dubravka Kovačević