REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj: Kž-12/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća te Gordane Paljevec i Marije Garačić-Turković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika ČV, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23 - dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Virovitici od 3. listopada 2025. broj K-194/2025, u sjednici održanoj dana 9. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženika ČV, ukida se prvostupanjska presuda u odluci o troškovima kaznenog postupka koji se odnose na nužne izdatke i nagradu opunomoćenika oštećenika te se u tom dijelu spis predmeta upućuje na ponovno odlučivanje.

p r e s u d i o  j e

II. U ostalom dijelu žalba optuženika ČV odbija se kao neosnovana te se u pobijanom a neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Virovitici optuženi ČV je proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 i kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. KZ/11, sve činjenično i pravno pobliže opisano u izreci presude. Na temelju članka 139. stavka 2. KZ/11 optuženiku je utvrđena pojedinačna kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca, a na temelju članka 331. stavka 1. KZ/11, utvrđena je pojedinačna kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci te je optuženi ČV na temelju članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci. Na temelju članka 56. stavaka 1., 2. i 3. KZ/11 izrečena je uvjetna osuda na način da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženi ČV u roku provjeravanja od jedne godine ne počini novo kazneno djelo. Ujedno mu je u jedinstvenu kaznu zatvora na temelju članka 54. KZ/11 uračunato vrijeme uhićenja i dovođenja u pritvorsku jedinicu od 23. ožujka 2024. do 24. ožujka 2024.

2. Na temelju članka 331. stavka 7. KZ/11 od optuženika su trajno oduzeti privremeno oduzeti predmeti navedeni u potvrdi o oduzimanju predmeta Policijske postaje Bjelovar od 23. ožujka 2024., serijskog broja [serijski broj], i to ručna bomba s otisnutim serijskim brojem [serijski broj oružja] i određeno je uništenje iste.

3. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 6. i 8. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08), optuženi ČV je obvezan na plaćanje troškova kaznenog postupka s osnova paušala u iznosu od 200,00 eura, kao i nagrade i nužnih izdataka opunomoćenice oštećenika, odvjetnice Korane Krivačić, u iznosu od 872,50 eura, u roku od osam dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

4. Pravodobnu žalbu je podnio optuženik po branitelju Bošku Žaku, odvjetniku iz Bjelovara, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženik oslobodi kaznene odgovornosti, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

7. Žalba optuženika je djelomično osnovana.

U odnosu na drugostupanjsko rješenje

8. Žalitelj se žali zbog odluke o trošku koja se odnosi na nagradu i nužne izdatke opunomoćenika oštećenika, kao i u dijelu u kojem je optuženik obvezan na plaćanje materijalnog troška opunomoćenika te sadržajno proizlazi da žalitelj prigovara da su nejasni razlozi u tom dijelu čime sadržajno ističe počinjenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

8.1. Po ocjeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud samo navodi da je u odnosu na nagradu opunomoćenika oštećenika primijenio Tarifu o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika, poziva se na tarifni broj 4. stavak 1. Tarife, pri čemu nije dao jasne razloge je li primijenio tarifni broj 4. stavak 1. točka 6. Tarife, koja se primjenjuje za kaznena djela u stjecaju, a nejasno je zbog čega je dosudio i naložio plaćanje materijalnog troška optuženiku, imajući u vidu odredbu članka 11. Zakona o sudovima kojom je regulirano kada zbog delegacije spisa predmeta na drugi sud odvjetnicima pripada pravo na materijalni trošak i da u tom slučaju se isplaćuje materijalni (trošak prijevoza) iz proračunskih sredstava.

8.2. Stoga je u tom dijelu prihvaćena žalba optuženika i riješeno je kao u izreci pod točkom I. na temelju članka 493. stavka 1. ZKP/08.

9. U ponovljenom postupku će se otkloniti nedostaci na koje je ukazano te će se dati jasni i određeni razlozi koji broj bodova pripada za nagradu opunomoćenika oštećenika, u kojem iznosu i zbog čega, kao što će se u odnosu na putne troškove imati u vidu odredba članka 11. Zakona o sudovima.

U odnosu na drugostupanjsku presudu.

10. Žalitelj ističe počinjenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08 jer da se presuda temelji na nezakonitom dokazu. Tako se ukazuje da je snimka videonadzora postavljena na obiteljskoj kući oštećenog nezakoniti dokaz jer da optuženik nije znao za postojanje videonadzora jer nije bilo nikakvih upozorenja da postoji videonadzor, da se na taj način krši optuženikova privatnost i da se korištenjem snimke videonadzora krši i Zakon o privatnoj zaštiti, odnosno, nema dokaza da je videonadzor instalirala ovlaštena osoba i krši se i Zakon o zaštiti osobnih podataka. Jednako tako je i službena zabilješka od 23. ožujka 2024. nezakoniti dokaz. S obzirom na navedeno, zapisnik o pretrazi doma i pronađeni i oduzeti predmetu su „plod otrovne voćke“ te se trebaju kao takvi izdvojiti iz spisa predmeta.

11. Prije svega se napominje da se pod pojmom dokaz podrazumijeva svaki izvor saznanja na temelju kojeg se zaključuje o postojanju važnih činjenica. Nadalje, odredbom članka 10. stavka 2. točaka 1. do 4. ZKP/08 propisano je što su nezakoniti dokazi tj. dokazi na kojima se ne može temeljiti sudska odluka, pa je tako u točki 2. citiranog članka i stavka propisano da su nezakoniti dokazi oni „koji su pribavljeni kršenjem Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane, prava na ugled i čast te prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog života“, a u točki 3. citiranog članka i stavka se navodi da su nezakoniti dokazi oni „koji su pribavljeni povredom odredaba kaznenog postupka i koji su izričito predviđeni ovim zakonom“ Pritom se nezakoniti dokaz može definirati i kao dokaz koji se zbog povrede procesne forme, koja istovremeno predstavlja i povredu temeljnih ljudskih prava, ne smije koristiti za donošenje presude u kaznenom postupku.

12. Nadalje, po ocjeni ovoga suda promašen je prigovor da je snimka videonadzora nezakoniti dokaz i da se zadire u privatnost optuženika. Naime, postavljanje kamere videonadzora je dopušteno i privatnim osobama na obiteljskim kućama i objektima ukoliko imaju legitiman cilj, a to je sigurnost i zaštita imovine, a ne prikupljanje osobnih podataka drugih osoba. Drugim riječima, riječ je o kameri koja snima privatni prostor tj. dvorište i dvorišne objekte, a da je tome tako utvrđeno je pregledavanjem snimke po drugostupanjskom vijeću. Tako je pregledom snimke utvrđeno da je kamera usmjerena na dvorište, objekt u dvorištu, betonirani plato i vagu, i nije obuhvaćena kuća optuženika pa da bi se zadiralo u njegovu privatnost ili prikupljali njegovi osobni podaci. Jednako tako je vidljivo da je optuženik sišao s traktora i nepozvan ušao u dvorište oštećenika, dakle, u njegov privatni prostor i potom u dvorištu ga i fizički napao. Dakle, navedeno upravo potvrđuje da je kamera videonadzora na obiteljskoj kući postavljena radi sigurnosti, a ne radi kršenja privatnosti optuženika. Promašen je i prigovor da se time krši Zakon o provedbi opće uredbe o zaštiti podataka („Narodne novine“ broj 42/18), u člancima 25. do 32. koji reguliraju videonadzor, kako na privatnim, tako i na javnim privatnim prostorima. Naime, članak 26. stavak 1. tog Zakona propisuje kako se obrada osobnih podataka putem videonadzora može provoditi samo u svrhu koja je nužna i opravdana za zaštitu osobe i imovine. U ovom konkretnom slučaju, riječ je o zaštiti osobe koja je bila oštećene kaznenim djelom, tako da snimka sama po sebi nikako ne bi mogla predstavljati nezakonit dokaz.

12.1. Eventualno neisticanje obavijesti o videonadzoru na privatnom prostoru ili obiteljskoj kući može predstavljati isključivo prekršaj iz članka 51. stavak 1. Zakona o provedbi opće uredbe o zaštiti osobnih podataka, a ne dovodi u pitanje zakonitost snimke videonadzora. Stoga je i neosnovan prigovor da se kao „plod otrovne voćke“ izdvoje zapisnik o pretrazi doma i potvrda o privremenom oduzimanju ručne bombe. Jednako tako, službena zabilješka od 23. ožujka 2024. u kojoj se konstatira što je zapaženo pregledavanjem snimke videonadzora nije nezakoniti dokaz, a druga je stvar vrijednosne ocjene onoga što je konstatirano.

13. Stoga nije počinjena istaknuta bitna povreda, a ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. ZKP/08 drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila počinjena koja druga bitna povreda, niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.

14. U argumentaciji žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (nepotpuno se ne argumentira) žalitelj osporava da bi uputio prijetnje oštećeniku jer nema o tome tonskog zapisa, da su neriješeni imovinskopravni odnosi motiv podnošenja kaznene prijave slijedom čega je neosnovano kao nevjerodostojna otklonjena njegova obrana i iskaz njegove supruge.

15. Po ocjeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je brižljivo i kritički vrednovao dokaze kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ukupnosti i na temelju takve vrijednosne ocjene dokaza je izveo pravilan zaključak da su u radnjama optuženika ostvarena bitna obilježja terećenih kaznenih djela.

15.1. Naime, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio kao vjerodostojan iskaz oštećenika koji je životno opisao sam događaj, navodeći da je optuženik ušao u njegovo dvorište i da, nakon što mu je rekao da ne viče na njegovu kćer, ga je optuženi udario, počeo je bježati, a optuženik za njim i pritom mu prijetio da će otići po pušku i ubiti ga. Dinamika događanja kako je opisuje oštećenik razvidna je i iz snimke videonadzora i neovisno što nema tonskog zapisa vidljivo je da se oštećenik obraća optuženiku, što bi odgovaralo njegovom iskazu da mu je rekao da ne viče na njegovu kćer, a nakon toga ga optuženik udara u predjelu lica i potom oštećenik bježi, a optuženik za njim. Stoga nije bilo razloga ne povjerovati oštećeniku, s obzirom na cjelokupno ponašanje optuženika, da mu je i trčeći za njim izgovorio prijetnje. Stoga se neosnovano prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja pri čemu je u odnosu na kazneno djelo iz članka 331. stavka 1. KZ/11 optuženik naveo da je svjestan da je kriv zbog držanja bombe.

16. Optuženik osporava i odluku o kazni navodeći da je neosuđivana osoba i da je neosnovan zaključak da konfliktne situacije rješava na neprihvatljiv način.

16.1. Prije svega se napominje da je prvostupanjski sud imao u vidu da odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

16.2. Imajući u vidu navedeno prvostupanjski sud je pravilno optuženiku olakotnim cijenio da je neosuđivana osoba i da je otac dvoje maloljetne djece koju je dužan uzdržavati, a otegotnim je pravilno cijenjena upornost optuženika jer nakon što je fizički napao oštećenika nastavio je trčati za njim. Jednako tako, upravo iz takvog ponašanja je prvostupanjski sud zaključio da je na neprihvatljiv način optuženik pokušao riješiti konflikt s oštećenikom. Cijeneći sve utvrđene okolnosti, po ocjeni drugostupanjskog suda pravilno su utvrđene pojedinačne, a tako i jedinstvena kazna zatvora, kao i rok provjeravanja te će se takvom kaznenom sankcijom ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja, kako u pravcu specijalne, tako i generalne prevencije.

17. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke, na temelju članka 482. ZKP/08.

Velika Gorica, 9. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ivana Dubravka Kovačević