REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj: Kž-56/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća te Gordane Paljevec i Marije Garačić-Turković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika ŠB, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 6. studenog 2025. broj K-278/2024, u sjednici održanoj dana 9. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Povodom žalbe optuženika ŠB, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o sigurnosnoj mjeri na način da se optuženom ŠB na temelju članka 73. stavaka 1. i 2. KZ/11 izriče sigurnosna mjera zabrane približavanja na razdaljinu manju od 100 metara, zabrane uznemiravanja ili uhođenja žrtve LB u trajanju od 2 (dvije) godine. Na temelju članka 73. stavka 4. u svezi s člankom 71. stavkom 5. i člankom 58. stavkom 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje kazne zatvora ako optuženik ne postupi prema određenoj mu sigurnosnoj mjerom zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja.
II. Žalba optuženika ŠB odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku optuženi ŠB je proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci presude. Na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11 optuženi ŠB je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci. Na temelju članka 56. stavaka 2. i 3. KZ/11 izrečena je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženi ŠB u roku provjeravanja od jedne godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju članka 73. stavaka 1. i 2. KZ/11 optuženom ŠB je izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve u trajanju dvije godine duljem od izrečene kazne zatvora u odnosu na žrtvu LB na udaljenost manju od 100 metara. Na temelju članka 73. stavka 4. u svezi s člankom 71. stavkom 5. i člankom 58. stavkom 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje kazne zatvora ako optuženik ne postupi prema zabrani određenoj mu sigurnosnom mjerom zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja.
2. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), optuženom ŠB je naloženo podmiriti troškove kaznenog postupka koji se odnose na osuđujući dio presude i to: trošak paušalne svote u iznosu od 100,00 eura te trošak opunomoćenika oštećene u iznosu od 312,50 eura u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude.
3. Na temelju članka 452. točke 3. ZKP/08 odbijena je optužba protiv optuženika ŠB za počinjenje kaznenog djela nametljivog ponašanja iz članka 140. stavaka 1. i 2. ZKP/08, činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci presude.
4. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka koji se odnose na odbijajući dio presude iz članka 145. stavka 1. točaka 1. do 5. ZKP/08 odnosno trošak vještačenja i trošak pristupa vještaka na ročište u iznosu od 1.155,79 eura te nužni izdaci optuženika koji se odnose na odbijajući dio presude padaju na teret proračunskih sredstava.
5. Protiv osuđujućeg dijela presude pravodobnu žalbu je podnio optuženik po branitelju Marku Plešu, odvjetniku iz Osijeka, zbog povrede kaznenog zakona i pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se prihvati žalba i u pobijanom dijelu pobijana presuda preinači i optuženik oslobodi kaznene odgovornosti, podredno da se u osuđujućem dijelu pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
6. Odgovor na žalbu nije podnesen.
7. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
8. Žalba optuženika nije osnovana.
9. U argumentaciji žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj ističe da je sud neosnovano odbio dokazni prijedlog obrane za provođenje psihijatrijskog vještačenja žrtve, radi ocjene vjerodostojnosti njezinog iskazivanja, imajući u vidu da se radi o osobi koja boluje od depresije i redovito konzumira alkohol. Nadalje se prigovara da nije životno da se osoba kojoj je upućena prijetnja i zbog toga je bila u strahu ne bi sjećala kojeg je to datuma bilo, već navodi da se događaj desio negdje u srpnju 2023. Imajući u vidu da niti jedan svjedok nije neposredan očevidac, samo na iskazu oštećenice se ne može temeljiti presuda i nije dokazano da bi optuženik počinio kazneno djelo prijetnje.
10. Protivno prigovoru žalitelja, prvostupanjski sud je brižljivo i kritički vrednovao sve dokaze, kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ukupnosti te je nakon utvrđenja odlučnih činjenica izveo pravilan zaključak da su u radnjama optuženika ostvarena bitna obilježja kaznenog djela prijetnje za koje je proglašen krivim.
10.1. Neosnovano se prigovara da je zbog odbijanja dokaznog prijedloga provođenja psihijatrijskog vještačenja oštećenice činjenično stanje nepotpuno utvrđeno. Naime, tijekom iskazivanja oštećenice nije postojala niti jedna okolnost koja bi dovela u sumnju vjerodostojnost iskazivanja, to tim više što je njezin iskaz potvrđen i iskazima svjedokinje JB i HB, osobito u dijelu gdje su neposrednim opažanjem utvrdili da kad se oštećenica sretne s optuženikom je u strahu kao i da je za trajanja njihove veze optuženik bio nasilan prema oštećenici.
10.2. Također, s pravom je kao vjerodostojan prihvaćen iskaz oštećenice u kojem detaljno opisuje nasilno ponašanje optuženika za vrijeme dok su bili u vezi, o njegovom ponašanju nakon toga i da je znao njezino kretanje na temelju čega je zaključila da je prati, a o praćenju su svjedočili JB i CB opisujući kako je jedne zgode dok su sjedili vani su čuli šuškanje iz kukuruzišta i iz istoga je izašao optuženik. Jednako tako, zbog toga što se oštećenica nije mogla sjetiti točnog datuma u mjesecu srpnju 2023. kada joj je s leđa prišao optuženik i izgovorio prijetnje, ali se sjeća da je bilo oko 13,00 sati kada obično sjedne uz obalu, nije dovedena u pitanje vjerodostojnost iskazivanja žrtve, to tim više što je JB iskazala da se sjeća da ju je nazvala žrtva dok je sjedila uz Dravu i rekla joj da joj je optuženik prijetio. U odnosu na fotografije koje je dostavio u spis optuženik oštećenica je pojasnila da su nastale u vrijeme dok su bili u vezi jer su voljeli ići u Karašicu, čime osporava navode optuženika da su nastale u inkriminirano vrijeme. Stoga su pravilno kao vjerodostojni prihvaćeni iskaz oštećenice, kao i gore navedenih svjedoka kao vjerodostojni, a otklonjena je obrana optuženika.
10.3. Budući da je prvostupanjski sud dao jasne i određene razloge u odnosu na sve odlučne činjenice, a te razloge prihvaća i drugostupanjski sud, to se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja žalitelj, u svemu ostalome, upućuje na iste.
11. Kako žalba podnesena u korist optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede kaznenog zakona (koja se ne argumentira) sadrži i odluku o kaznenoj sankciji, to je u tom dijelu pobijana presuda ispitana po službenoj dužnosti na temelju članka 478. ZKP/08.
12. Prije svega se napominje da je ovaj sud imao u vidu da odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.
12.1. Cijeneći navedeno, pravilno je prvostupanjski sud cijenio olakotnim da do ovog događaja optuženik nije bio kazneno osuđivan niti prekršajno kažnjavan, dok posebno otegotnih okolnosti nije utvrđeno. Po ocjeni drugostupanjskog suda, kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci uz rok provjeravanja od jedne godine su opravdani i primjereni svim utvrđenim okolnostima te će se istom ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja kako u pravcu specijalne, tako i generalne prevencije.
13. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. ZKP/08 drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila počinjena kakva bitna povreda na koju je dužan paziti po službenoj dužnosti, ali je utvrdio da je u odnosu na sigurnosnu mjeru iz članka 73. KZ/11 povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika.
14. Naime, imajući u vidu sve utvrđene okolnosti tijekom postupka, pravilno je optuženiku izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja žrtve. No, određujući trajanje te mjere je sud pogrešno odredio da se mjera izriče u trajanju od dvije godine dulje od izrečene kazne zatvora. Naime, odredba članka 73. stavka 2. KZ/11 se primjenjuje samo kod izricanja kazne zatvora, ako nije izrečena uvjetna osuda ili rad za opće dobro. To znači da sud nije mogao odrediti trajanje mjere dvije godine dulje od izrečene kazne zatvora, već samo odrediti njezino trajanje od dvije godine. Stoga je po službenoj dužnosti u tom dijelu preinačena pobijana presuda u osuđujućem dijelu.
15. Slijedom navedenog pod točkom I. izreke je odlučeno na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08, a u odnosu na točku II. izreke odlučeno je na temelju članka 482. ZKP/08.
Velika Gorica, 9. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Ivana Dubravka Kovačević
