REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj: Kžzd-3/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja toga suda Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća te Gordane Paljevec i Marije Garačić-Turković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika EJ, zbog kaznenog djela iz članka 179.a i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženika podnesenih protiv presude Općinskog suda u Zadru od 14. veljače 2025. broj Kzd- 38/2023, u javnoj sjednici održanoj dana 9. travnja 2026., u odsutnosti državnog odvjetnika i branitelja optuženika, a u prisutnosti optuženika,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaćaju žalbe optuženika EJ, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženiku EJ za kaznena djela za koja je proglašen krivim na temelju članka 179.a KZ/11 uz primjenu članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točke 4. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, na temelju čanka 177. stavka 2. KZ/11 uz primjenu članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točke 4. KZ/11 za dva kaznena djela se utvrđuju kazne zatvora u trajanju od po 6 (šest) mjeseci, na temelju članka 117. stavka 2. KZ/11 uz primjenu članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točke 4. KZ/11 se utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci i na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11 uz primjenu članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točke 5. KZ/11 se utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca te se na temelju članka 51. KZ/11 optuženi EJ osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci. Na temelju članka 54. KZ/11 u jedinstvenu kaznu zatvora mu se uračunava vrijeme uhićenja od 4. listopada 2023. do 5. listopada 2023.

Na temelju članka 55. stavka 1. KZ/11 jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci se zamjenjuje radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada za opće dobro.

Na temelju članka 55. stavaka 7. i 8. KZ/11 ako se osuđenik u roku od osam dana od dana za koji je pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili mu poziv nije mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ne da pristanak, nadležno tijelo za probaciju će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja ako je kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro. Ako osuđenik svojom krivnjom ne izvršava rad za opće dobro, sud će odmah donijeti odluku kojom određuje izvršenje kazne zatvora u neizvršenom dijelu ili u cijelosti. Ako osuđenik ne izvrši rad za opće dobro bez svoje krivnje, nadležno tijelo za probaciju produžiti će rok za izvršenje rada iz članka 55. stavka 6. KZ/11.

II. Uslijed gornje odluke preinačuje se prvostupanjska presuda i u odluci o sigurnosnoj mjeri na način da se optuženom EJ na temelju članka 69. stavaka 1. i 2. KZ/11 izriče sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja će se sukladno članku 69. stavku 2. KZ/11 izvršavati u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za otklanjanje ovisnosti izvan zatvorskog sustava, uz probacijski nadzor, a može se pod uvjetima određenim posebnim propisima izvršavati i u terapijskoj zajednici ako je takvo odvikavanje dostatno za otklanjanje opasnosti. Na temelju članka 69. stavka 3. KZ/11 sigurnosna mjera može trajati do prestanka rada za opće dobro, a najdulje tri godine.

III. U ostalom dijelu žalbe optuženika EJ podnesene po braniteljima Johnu Mateku i Moreni Perinčić Šuljić, odvjetnicima iz Zadra odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom, a nepreinačenom djelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru optuženi EJ je proglašen krivim zbog počinjenja kaznenih djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11, dva kaznena djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11, prijetnje iz članka 139. stavka 3. u svezi sa stavkom 1. KZ/11 i tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. KZ/11, sve činjenično i pravno pobliže opisano u izreci presude. Za kaznena djela iz članka 179.a KZ/11, članka 117. stavka 2. KZ/11 i za dva kaznena djela iz članka 177. stavka 2. KZ/11 utvrđene su mu pojedinačne kazne zatvora u trajanju od po jedne godine, a za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ/11 pojedinačna kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci te je na temelju članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci. Na temelju članka 54. KZ/11 u jedinstvenu kaznu zatvora mu je uračunato vrijeme uhićenja od 4. listopada 2023. do 5. listopada 2023.

2. Na temelju članka 69. KZ/11 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja će se sukladno članku 69. stavku 2. KZ/11 izvršavati unutar zatvorskog sustava, a sukladno članku 69. stavku 3. KZ/11 može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje tri godine.

3. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), optuženom EJ je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka u iznosu od 2.653,26 eura u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude.

4. Pravodobne žalbe je podnio optuženik po braniteljima Johnu Mateku i Moreni Perinčić Šuljić, oboje odvjetnici iz Zadra.

4.1. U žalbi podnesenoj po branitelju Johnu Mateku se presuda pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili da se preinači u korist optuženika. Ujedno je predloženo optuženika i branitelja pozvati na sjednicu drugostupanjskog suda.

4.2. U žalbi podnesenoj po braniteljici Moreni Perinčić Šuljić se presuda pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i optuženika oslobodi optužbe, odnosno da se ukine i vrati na ponovni postupak, podredno preinači na način da se optuženiku izrekne blaža kazna.

5. Odgovor na žalbe nije podnesen.

6. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

7. Žalba optuženika je djelomično osnovana.

8. U obje se žalbe ističe žalbena osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka, no ne navodi se koja je bitna povreda počinjena niti u čemu se sastoji, a to se ne može razabrati niti iz žalbi.

8.1. Stoga je pobijana presuda ispitana po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavka 1. točka 1. ZKP/08 i nije utvrđeno počinjenje bio koje bitne povrede na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

9. U argumentaciji žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u obje se žalbe u bitnome osporava vrijednosna ocjena dokaza i prihvaćanje iskaza oštećenice PJ, bivše supruge optuženika iako u odnosu na kazneno djelo tjelesne ozljede niti oštećenica ne osporava da se sukobila s majkom optuženika JJ, a ta je svjedokinja iskazala da je više puta udarila oštećenicu te je i sudskomedicinski vještak dozvolio da je do ozljeđivanja moglo doći na način kako to opisuje JJ. Također se ističe da nema dokaza da bi uslijed njegovih radnji nastupile psiho-fizičke posljedice kod mlt. E i mlt. P, to tim više što je s djecom u dobrim odnosima i mlt. J mu je privržen, a i sama oštećenica je iskazala da ga djeca poštuju i nisu u strahu od optuženika. Pritom se ističe da prema psihologijskom vještačenju kod djece postoji određeno nepovjerenja prema oboje roditelja, a ne samo prema optuženiku. U žalbi podnesenoj po braniteljici Moreni Perinčević Šuljić se još ističe da su kaznene prijave protiv optuženika uslijedile nakon što je bivšoj supruzi rekao da više neće financijski doprinositi više od onoga što je određeno sudskom odlukom. Jednako tako se osporava da bi počinio kazneno djelo nasilja u obitelji i kazneno djelo prijetnje, a pritom se ističe da je kazneno djelo prijetnje konzumirano u kaznenom djelu nasilja u obitelji.

10. Protivno prigovoru žalitelja, prvostupanjski sud je brižljivo i kritički vrednovao sve dokaze, kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ukupnosti te je nakon utvrđenja odlučnih činjenica izveo pravilan zaključak da su u radnjama optuženika ostvarena bitna obilježja kaznenih djela za koje je proglašen krivim.

10.1. Prvostupanjski sud je s pravom prihvatio kao vjerodostojan iskaz bivše supruge optuženika PJ čiji je iskaz u odnosu na kazneno djelo tjelesne ozljede potvrđen nalazom i mišljenjem sudskomedicinskog vještaka koji je potvrdio mehanizam nastanka ozljede kako to opisuje oštećenica. Pritom je s pravom otklonjen iskaz majke oštećenice JJ da je ona udarala oštećenicu jer takvo što ne proizlazi iz iskaza PJ koja iskazuje o čupanju za kosu, a niti optuženik navodi da bi njegova majka udarala oštećenicu već da je došlo do naguravanja. U odnosu na kazneno djelo nasilja u obitelji oštećenica je dosljedno iskazivala u sva četiri navrata prilikom saslušanja, detaljno je opisivala njihove odnose u braku način na koji ju je omalovažavao psihički i fizički i da je mlt. I tome bila prisutna kao i mlt. K pri čemu pravilno zaključuje prvostupanjski sud da oštećenica nije imala razloga neosnovano teretiti optuženika jer su razvedeni, nema nikakvih potraživanja prema optuženiku, dapače iskazuje da ga se djeca ne boje i da ga poštuju. S tim u svezi treba povezati i dio obrane optuženika u kojoj navodi da se znalo dogoditi da je pred djecom govorio ružne riječi o njihovoj majci, svađao se i znao ju je „pogurnuti“ pred djecom, a ne osporava da je jednom prilikom se mlt. I rasplakala iako poriče da bi tom prilikom bivšu suprugu vukao za kosu, kako to tvrdi njegova bivša supruga. U odnosu na posljednji događaj kada je oštećenica zadobila tjelesnu ozljedu i kada su izgovorene prijetnje, nelogična je obrana optuženika da nije odgurnuo oštećenicu već da se možda samo „naslonila na zid“. Cijeneći sve navedeno nije bilo razloga ne povjerovati oštećenici da joj je tom prilikom optuženik izgovorio i prijetnje.

10.2. Slijedom svega navedenog, neosnovani su prigovori žalitelja vezano za pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja te se u svemu ostalome žalitelj upućuje na jasne i određene razloge prvostupanjskog suda, koje u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja pa tako i u dijelu nalaza i mišljenja psihologijskog vještaka iz kojeg u bitnome proizlazi da u odnosu i na mlt. C i mlt. R nisu nađena psihopatološka odstupanja, ali ako su se događaji desili na način kako se tereti optuženik, tada su mogli dugoročno narušiti njihovo povjerenje u roditelje.

11. U žalbama se ističe povreda kaznenog zakona na štetu optuženika i to u odnosu na kazneno djelo tjelesne ozljede jer da u vrijeme počinjenja kaznenog djela su optuženik i oštećenica bili razvedeni pa se ne može raditi o kaznenom djelu iz članka 117. stavka 2. KZ/11 jer ista nije član obitelji. Jednako tako se ističe da je kazneno djelo prijetnje konzumirano kaznenim djelom nasilja u obitelji.

11.1. U odnosu na prigovore kaznenog djela tjelesne ozljede se ističe da se optuženik tereti da je to kazneno djelo počinio prema bliskoj osobi, a odredbom članka 87. stavka 9. KZ/11 bliskom osobom se smatra bivši bračni drug, pa je taj prigovor o pravnoj oznaci djela neosnovan. U odnosu na prigovor da je kazneno jelo prijetnje konzumirano kaznenim djelom nasilja u obitelji i taj je prigovor neosnovan. Naime, konkretno kazneno djelo prijetnje je izoliran i odvojen događaj za koji se tereti optuženik, slijedom čega nije konzumiran kaznenim djelom nasilja u obitelji.

12. U obje se žalbe presuda pobija zbog odluke o kazni uz navod da je prestroga po vrsti i mjeri i da se nisu u dovoljnoj mjeri cijenile sve olakotne okolnosti utvrđene na strani optuženika.

13. Prije svega se napominje da je ovaj sud imao u vidu da odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

13.1. Razmatrajući razloge u odnosu na odluku o kazni u pobijanoj presudi, prvostupanjski sud je pravilno olakotnim cijenio da je optuženik neosuđivana osoba, da je motiv postupanja bila nevjera bivše supruge, da je bio smanjeno ubrojiv prema nalazu i mišljenju psihijatrijskog vještaka, da je zaposlen i doprinosi uzdržavanju troje maloljetne djece, dok posebno otegotnih okolnosti nije utvrđeno. Po ocjeni drugostupanjskog suda, trebalo je cijeniti i da optuženik ima dobre odnose sa svojom djecom jer sama oštećenica je iskazala da poštuju oca, da mlt. J živi s njim i često je kod njegovih roditelja, nema podataka da bi nakon ovih događaja bio u sukobu sa zakonom i da prema priloženoj dokumentaciji je zbog depresije u redovitom psihijatrijskom tretmanu, što bi upućivalo da je svjestan potrebe liječenja, a jednako tako nema podataka da bi nakon ovih događaja bio prijavljen za bilo koje protupravno ponašanje pa tako niti prema bivšoj supruzi. Sve ove olakotne okolnosti u svojem zbroju i po kvaliteti predstavljaju posebno olakotne okolnosti koje opravdavaju primjenu odredbi o ublažavanju. Stoga su u tom dijelu prihvaćene žalbe optuženika te je drugostupanjski sud u odluci o kazni preinačio pobijanu presudu na način da je primjenom odredbi o ublažavanju utvrdio pojedinačne kazne zatvora sukladno odredbi članka 49. KZ/11 i ublažio ih u skladu s propisanim okvirima i izrekao mu je jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci.

13.2. Jednako tako je ovaj sud mišljenja da optuženiku, s obzirom na sve utvrđene okolnosti, treba pružiti priliku da nastavi živjeti sukladno opće prihvaćenim društvenim normama i da nastavi privređivati i uzdržavati svoju maloljetnu djecu, slijedom čega mu je jedinstvenu kaznu zatvora zamijenio radom za opće dobro, uz upozorenje o posljedicama neizvršenja rada za opće dobro. Ovaj sud smatra da ovakva kaznena sankcija je opravdana i primjerena za postizanje zakonom propisane svrhe kažnjavanja, kako u pravcu specijalne, tako i generalne prevencije.

14. Imajući u vidu preinačenje presude u odluci o kazni, po službenoj je dužnosti preinačena i sigurnosna mjera koja je pravilno određena i koje se optuženik ima pridržavati, ali je preinačena na način da se ima izvršavati izvan zatvorskog sustava.

15. Žalitelj se žali zbog odluke o troškovima kaznenog postupka koju žalbenu osnovu ne argumentira pa u tom dijelu pobijana presuda nije ispitana jer se u tom djelu presuda ne ispituje po službenoj dužnosti.

16. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci pod točkama I. i II. na temelju 486. stavka 1. ZKP/08, a pod točkom III. na temelju članka 482. ZKP/08.

Velika Gorica, 9. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ivana Dubravka Kovačević