Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kžzd-32/2023-5

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca ovog suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, te Damira Romca i Marie Majić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika MU i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 163. st. 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama okrivljenika MU i DU podnesenim protiv presude Općinskog suda u Gospiću pod poslovnim brojem Kzd-8/2021-7 od 12. prosinca 2022., u sjednici održanoj 9. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe okrivljenika MU i DU kao neosnovane i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Gospiću proglasio je krivim okrivljenike MU, RU i DU, svakog za po jedno kazneno djelo iskorištavanja djece za pornografiju iz čl. 163. st. 2. u svezi st. 6., a kažnjivo po čl. 163. st. 1. KZ/11, te je svakog od njih, temeljem čl. 163. st. 1. KZ/11, osudio na kazne zatvora u trajanju od po jedne godine, a potom im je, temeljem čl. 56. KZ/11, izrekao uvjetne osude na način da se kazne zatvora na koje su okrivljenici MU, RU i DU osuđeni neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počine novo kazneno djelo.

1.1. Temeljem čl. 79. st. 2. i 6. KZ/11 od okrivljenika MU i RU se trajno oduzimaju privremeno oduzeti mobilni uređaji i to od okrivljenika MU mobitel marke Huawei P20 Lite, crne boje, pozivnog broja [broj telefona] a od okrivljenika RU mobitel marke Huawei model SNE-LX1 s pripadajućom SIM karticom telefonskog broja [broj SIM kartice], koji se imaju uništiti.

1.2. Temeljem čl. 189. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu: ZKP/08) okrivljeniku JU se vraća privremeno oduzeti mobilni telefon marke Huawei model ART-L29, crne boje, koji predmet je okrivljenik JU dužan preuzeti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude jer će se isti u protivnom uništiti.

1.3. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. točka 6. ZKP/08 okrivljenici MU, RU i DU su dužni nadoknaditi trošak kaznenog postupka u vidu paušalne svote i to svaki od njih u iznosu od po 800,00 kuna (106,18 eura), sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik MU, po branitelju Silviju Petroviću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Nenad Škare - Silvije Petrović iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenika MU oslobodi od optužbe, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

2.1. Žalbu protiv presude podnio je i okrivljenik DU, po braniteljici Ani Bobinac, odvjetnici u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenika DU oslobodi od optužbe, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Spis je, u suglasju s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

5. Žalbe okrivljenika MU i DU su neosnovane.

6. Nisu u pravu okrivljenici MU i DU kada u žalbi navode da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. točka 11. ZKP/08.

6.1. Okrivljenik MU u svojoj žalbi tvrdi kako je izreka presude proturječna razlozima te da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a razlozi koji su navedeni da su nejasni i proturječni, dok okrivljenik DU u žalbi navodi da se presuda ne može ispitati jer da je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima te da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi da su potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, odnosno da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6.2. Suprotno takvim žalbenim navodima okrivljenika MU i DU ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio da se presuda ne može ispitati jer da bi izreka presude bila nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, ili da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili da bi ti razlozi bili nejasni ili proturječni, niti je utvrđeno da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza, već je presuda jasna i razumljiva, u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji su potpuno jasni, te postoji potpuna usklađenost izreke i obrazloženja presude.

7. Nisu u pravu okrivljenici MU i DU niti kada pobijaju presudu suda prvog stupnja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7.1. U svojoj žalbi okrivljenik MU navodi kako je sud prvog stupnja izveo pogrešan zaključak da je on počinio predmetno kazneno djelo jer da je iz svih izvedenih dokaza razvidno da nisu ostvarena bitna subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela, odnosno da nije dokazano da je on postupao s izravnom namjerom. U žalbi se ističe kako su svi okrivljenici dobri prijatelji i da su bili članovi iste WhatsApp grupe preko koje su komunicirali na dnevnoj bazi razmjenjujući velik broj poruka te da je nesporno da je on sporne sadržaje dobivao od okrivljenika DU, ali da ih nije dalje distribuirao iz čega da proizlazi kako nije bio svjestan protupravnosti postupanja, niti da je htio posjedovati sadržaje koje mu je našla policija prilikom dokazne radnje pretrage mobitela.

7.2. Okrivljenik DU u svojoj žalbi navodi kako ne postoji niti jedan materijalni dokaz da je on posjedovao sporni sadržaj, odnosno da nema dokaza da je navedeni sadržaj podijelio sa svog mobilnog uređaja putem mobilne aplikacije WhatsApp okrivljeniku MU na njegov mobilni uređaj. Ističe se kako je u izvješću o digitalnoj analizi od 21. studenog 2020. navedeno da je provedena pretraga mobilnog uređaja i da izvršenom analizom u izdvojenoj memoriji mobitela nije pronađen sadržaj relevantan u vezi predmetnog kaznenog djela, a što da proizlazi i iz zapisnika Službe kriminalističke policije od 13. studenog 2020. o pretrazi okrivljenikovog mobilnog uređaja.

7.3. Sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje, davši valjane razloge koje, kao ispravne, jer imaju potporu u stanju u spisu, prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

7.4. Sud prvog stupnja opravdano drži da su obrane okrivljenika MU i DU, kojima poriču počinjenje kaznenih djela, neuvjerljive. Naime, sud prvog stupnja je savjesnom i svestranom ocjenom obrana okrivljenika MU i DU, ali i okrivljenika RU, te svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje pobliže opisano u izreci presude i na isto ispravno primijenio kazneni zakon, zaključivši da su svi okrivljenici počinili po jedno kazneno djelo koje im se stavlja na teret.

7.5. Prema tome, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da je okrivljenik MU neovlašteno posjedovao dječju pornografiju, a da je okrivljenik DU neovlašteno činio dostupnom dječju pornografiju, čime su obojica počinili po jedno kazneno djelo iskorištavanja djece za pornografiju i to na način kako je opisano u izreci pobijane presude.

7.6. Ova utvrđenja proizlaze djelomično već iz samih obrana svih okrivljenika, ali i iz drugih izvedenih dokaza, a posebno iz izvješća Policijske uprave ličko-senjske, Službe kriminalističke policije od 6. studenog 2020. sastavljenog povodom analize digitalnog sadržaja izdvojenog prilikom pretrage mobitela okrivljenika MU. Iz te analize proizlazi kako je pronađena komunikacija između okrivljenika MU i DU, koja je uslijedila nakon što je okrivljenik DU sa svog mobitela proslijedio okrivljeniku MU video zapis koji prikazuje muško dijete u spolno eksplicitnom ponašanju, u kojoj okrivljenik MU, po primitku i očito pregledu tog video zapisa, šalje poruku okrivljeniku DU komentirajući taj video zapis, nakon čega mu okrivljenik DU odgovara, pa je iz te komunikacije razvidno, suprotno obranama okrivljenika, da su okrivljenici video zapise prosljeđivali, odnosno posjedovali svjesno, a ne slučajno.

7.7. Stoga je pravilan zaključak suda prvog stupnja kada navodi da su okrivljenici bili svjesni svojih djela i da su htjeli njihovo ostvarenje te su svojim radnjama ostvarili subjektivna i objektivna obilježja predmetnih kaznenih djela i to na način da je okrivljenik MU neovlašteno posjedovao dječju pornografiju, a okrivljenik DU da je neovlašteno činio dostupnom dječju pornografiju, što znači da su postupali s izravnom namjerom.

7.8. Imajući u vidu navedeno, nije utemeljena žalbena osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koju u svojim žalbama ističu okrivljenici MU i DU.

8. Nemaju pravo okrivljenici MU i DU niti kada tvrde da je sud prvog stupnja počinio povredu kaznenog zakona. Oni ne navode koju povredu kaznenog zakona imaju u vidu, ali se iz sadržaja njihovih žalbi može zaključiti kako smatraju da se presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. Međutim, to što okrivljenici pobijaju valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava predmetni žalbeni osnov.

8.1. Kako su iz rezultata dokaznog postupku utvrđeni svi bitni elementi kaznenih djela iskorištavanja djece za pornografiju, pa tako i izravna namjera svih okrivljenika za počinjenje tih kaznenih djela, koju namjeru okrivljenici MU i DU u svojim žalbama poriču, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona koja bi se eventualno nadovezivala na utvrđeno činjenično stanje.

9. Ispitujući pobijanu presudu, u smislu čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-26), ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika MU, RU i DU, na koje pazi po službenoj dužnosti.

10. Nema pravo okrivljenik MU niti kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog odluke o kazni, dok žalba okrivljenika DU, iako se to u njegovoj žalbi posebno ne ističe, sukladno čl. 478. ZKP/08-26, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, pa je trebalo ispitati odluku o kazni i u odnosu na okrivljenika DU.

10.1. U žalbi okrivljenika MU se navodi kako bi kazna trebala djelovati specijalno i generalno preventivno, a da ovako izrečena kaznena sankcija djeluje potpuno suprotno, pa da bi trebalo uzeti u obzir i druge povoljnije opcije za njega.

10.2. Sud prvog stupnja je, prigodom izbora vrste i mjere kazne, pravilno prosudio težinu inkriminiranih radnji okrivljenika MU i DU te je vodio računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima na njihovoj strani koje utječu na vrstu i visinu kazne, pa je, sagledavajući sve navedene okolnosti, pravilno prema njima primijenio adekvatne kaznene sankcije.

10.3. Pravilno je sud prvog stupnja, prigodom izbora vrste i mjere kaznene sankcije, kao olakotne okolnosti na strani okrivljenika MU i DU cijenio njihovu raniju neosuđivanost i činjenicu što su obojica očevi po jednog maloljetnog djeteta, dok im nekih posebno otegotnih okolnosti nije našao.

10.4. Stoga je, u konkretnom slučaju, ispravno sud prvog stupnja, okrivljenike MU i DU osudio na kazne zatvora u trajanju od po jedne godine, a potom im obojici izrekao uvjetne osude s vremenom provjeravanja od dvije godine, koje uvjetne osude se ukazuju u cijelosti primjerenim i prilagođenim težini počinjenih kaznenih djela i stupnju krivnje obojice okrivljenika, radi čega je za očekivati da će se njima postići odgovarajuća svrha kažnjavanja propisana odredbom čl. 41. KZ/11.

11. Slijedom svega iznijetog, žalbe okrivljenika MU i DU valjalo je odbiti kao neosnovane, pa je temeljem čl. 482. ZKP/08-26, presuđeno kao u izreci.

Split, 9. travnja 2026.

Predsjednik vijeća za mladež

Neven Cambj