REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Stalna služba u Požegi, Sv. Florijana 2

Poslovni broj: Gž-301/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Zlatka Pirca, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Draženke Ilak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Mirku Perkušiću, odvjetniku u Imotskom, protiv tuženika Agram Life osiguranje d.d., OIB 18742666873, Trnjanska cesta 108, Zagreb, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o., Pisarnica Split, Varaždinska 54, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Makarskoj od 19. siječnja 2026. poslovni broj: P-771/2024-7, u sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj od 19. siječnja 2026. Poslovni broj: P-771/2024-7.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova podnesene žalbe.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelj koji glasi:

"Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 75.000,00 kn uvećanog za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 1.1.2022., pa do isplate po stopi koja teče za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje duljih od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, kao i da mu nadoknadi troškove postupka."

2. Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.500,00 eur, u roku 15 dana, sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tužitelj zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1-3 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP). Pobija i odluku o troškovima postupka.

2.1.Poziva se na odredbu članka 149 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 91/96, 112/99, 88/01 - dalje ZOO/91) prema kojoj kada netko ugovori u svoje ime potraživanje u korist trećeg, treći stječe vlastito i neposredno pravo prema dužniku ako nije ništa drugo ugovoreno ili ne proizlazi iz okolnosti posla.

2.2. Navodi da iz sadržaja Ugovora o međusobnim pravima i obvezama proizlazi da je tuženik tim ugovorom preuzeo obvezu isplatiti tužitelju kao osiguraniku otkupnu vrijednost police osiguranja umanjenu za sva zakonom predviđena davanja ukoliko je do prestanka ugovora o radu zaposlenika došlo sporazumno ili je proteklo više od 10 godina od sklapanja tog ugovora, iz čega je zaključiti da je u tom dijelu, a u smislu odredbe čl. 149 ZOO/91 polica osiguranja ugovorena između tužitelja i tuženika, sklopljena kao ugovor u korist treće osobe, te u prilog svojih tvrdnji citira odredbu čl. 31 Uvjeta osiguranja života za slučaj smrti i doživljenja i posebnih uvjeta za osiguranje od posljedica nesretnog slučaja iz 1999.g. kojima je određeno da sva prava koja proizlaze iz ugovora o osiguranju života pripadaju ugovaratelju osiguranja sve dok ne nastupi osigurani slučaj, a neopozivo određenom korisniku ostaje pravo otkupa u smislu otkupa iz stavka (4) čl. 25 uvjeta ( stavak 1).

2.3. Ističe da iz provedenog postupka ne proizlazi da bi tužitelj dao ikakvu suglasnost za određivanje korisnika i za otkup police, već bi proizlazilo da je svrha tog ugovora bila jačanje portfelja osiguratelja i stimulacija tužitelja - zaposlenika tuženika za ostanak na radu te je time tuženik postupio protivno odredbi čl. 957 ZOO-a tužitelj za slučaj doživljenja sukladno odredbi čl. 4 st. 2 Ugovora o međusobnim pravima i obvezama glede životnog osiguranja, ostvaruje pravo na otkupnu vrijednost police umanjenju za sva zakonom predviđena davanja.

2.4. Tvrdnji je da se presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjenično stanju, te predlaže da se preinači na način da bude usvojen tužbeni zahtjev tužitelja i da tuženika obveže na plaćanje troška postupka, podredno da predmet bude vraćen sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje.

Traži troškove podnesene žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5.Suprotno sadržajnim žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući se odluka suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi samo sebi niti razlozima presude i rješenja, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za odlučivanje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude i rješenja navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

5.1.Ispitujući pobijanu presudu , kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se u žalbi također poziva tužitelj. Činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva potpuno je i pravilno utvrđeno i ono se navodima žalbe ne dovodi u sumnju tim više što žalitelj u žalbi ne ističe određene dokaze i činjenice koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga kojeg je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojega je donio pobijanu presudu.

6.1. Žalitelj u žalbi analizirajući na svoj način provedene dokaze daje svoja utvrđenja o tome kakvo je činjenično stanje trebao utvrditi prvostupanjski sud i na kakvo je trebao primijeniti materijalno pravo no s obzirom na utvrđenja i stajališta prvostupanjskog suda takovi žalbeni navodi po ocjeni ovog suda nisu prihvatljivi te ih ovaj sud ne prihvaća.

7. Tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje isplatu temeljem Police životnog osiguranja broj 1004417, a koju policu je tuženik, kao ugovaratelj osiguranja, otkupio.

8. Nesporno da su tužitelj i tuženik bili u radnom odnosu i da je pravni prednik tuženika dana 4. veljače 2002. u Zagrebu ugovorio policu životnog osiguranja broj 1004417, da je policom ugovoreno da je korisnik za slučaj smrti i doživljenja ugovaratelj, te da je navedenu policu ugovaratelj otkupio 2008.

9. Prvostupanjski sud je utvrđenja:

- da je ugovaratelj osiguranja Euroherc životno osiguranje d.d., osiguranik je ZĐ, početak osiguranja je 1.02.2002, istek osiguranja je 1.2.2017., te osigurana svota za doživljenje i prirodnu smrt je 8.486,00, a osigurana svota za smrt uslijed nezgode je 16.972,00 eur, s time da mjesečna premija je 50,00 eur,

-da je po dopunskom osiguranju osigurana svota za trajnu invalidnost je 10.000,00 eur, za 100% trajnu invalidnost je 15.000,00 eur, dnevna naknada za boravak u bolnici je 5,00 eur, s time da je premija za dopunsko osiguranje je 4,00 eur,

- da je korisnik osiguranja za slučaj smrti i za slučaj doživljenja ugovaratelj,

- da je polica sastavljena dana 4. veljače 2002.

- da je Sporazum o prestanku ugovora o radu sklopljen između poslodavca Agram Life d.d. Zagreb i radnika ZĐ od dana 13. srpnja 2021.,

- da je Sporazumom ugovoreno da je sporazumni prestanak ugovora o radu sukladan slobodnoj volji obiju stranaka i to zaključno sa danom 31.12.2021,

- da se točkom IV. Sporazuma tužitelj izričito izjasnio da je suglasan da su tim Sporazumom uređena sva prava i obveze, te da se sa danom potpisivanja Sporazuma odriče bilo kakvog potraživanja koje bi se temeljilo na pravima i obvezama koje se proizašle ili bi mogle proizaći iz radnog odnosa.

- da su Sporazumom o uvjetima i načinu korištenja prava iz Ugovora o osiguranju života, zaključenog dana 1. veljače 2022. ,Poslodavac i osiguranik – zaposlenik utvrdili međusobna prava i obveze te uvjete i način korištenja prava iz ugovora o osiguranju života koji sklopi Poslodavac, kao ugovaratelj osiguranja, za osiguranje života osiguranika – zaposlenika.

- da je u tablicom otkupnih vrijednosti i smanjenih osiguranih svota utvrđena otkupna vrijednost police u eur,

- da je polica 1004417 sklopljena između Agram Životno i ZĐ, dana 1. veljače 2002., a važenjem od 1.2.2002. do 1.2.2017., kao i da je ista otkupljena dana 1. lipnja 2008.,

10. Obrazlažući pobijanu presude prvostupanjski sud ističe da je odredbom čl. 978 Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 111/03, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje u tekstu: ZOO) propisano da je otkup police je jedan od načina prestanka važenja police osiguranja osoba te da stoga tužitelj ne ostvaruje nikakva potraživanja po istoj jer da je tuženik imao zakonsko ovlaštenje zatražiti otkup police osiguranja prije nastupa osiguranog slučaja, te je isti imao pravo primiti i otkupnu vrijednost police, slijedom čega postupanja tuženika nemaju obilježja protupravnosti s obzirom na sklopljeni ugovor o osiguranju.

11. Nadalje prvostupanjski sud navodi da obzirom je u konkretnom slučaju riječ o osiguranju osobe na ugovorni odnos stranaka primjenjuju se odredbe ZOO o osiguranju života u korist treće osobe u smislu čl. 957. st. 1., ugovaratelj osiguranja života može u ugovoru, a i nekim kasnijim pravnim poslovima, pa i oporukom, odrediti osobu kojoj će pripasti prava iz ugovora, da tijekom postupka nije utvrđeno da je tuženik sebe, obzirom na sadržaj odredaba predmetnog Ugovora o međusobnim pravima i obvezama, nezakonito naveo kao korisnika za slučaj doživljenja u predmetnoj polici osiguranja, odnosno da je postupio protivno odredbi čl. 957. ZOO-a, budući isto tužitelj tijekom postupka nije niti isticao, a nije je bio u mogućnosti pristupiti sudu radi dodatnog saslušanja.

12. Zaključka je da je pravni prednik tužitelja Euroherc Životno osiguranje d.d. Zagreb ugovaratelj i korisnik osiguranja, pa je stoga ne temelju odredbe čl. 954 st. 1. ZOO-a imao pravo zahtijevati otkupnu vrijednost police, koja je sukladno odredbi čl. 954. st. 3. ZOO-a mogla biti isplaćena njemu kao korisniku osiguranja. Također da je Ugovor o uvjetima i načinu korištenja prava iz Ugovora o osiguranju života vezan uz policu osiguranja života i u trenutku otkupa predmetne police osiguranja prestale su i obveze tuženika iz Ugovora o uvjetima i načinu korištenja prava iz ugovora o osiguranju života što proizlazi i iz odredbe čanka . 5. ugovora iz kojeg proizlazi da su polica osiguranja i svi drugi dokumenti osiguratelja sastavni dio tog ugovora, te nadalje da kako je do prestanka ugovora o radu tužitelja došlo sporazumno ili nakon što je proteklo više od 10 godina od sklapanja Ugovora, da se tuženik obvezao isplatiti tužitelju otkupnu vrijednost iz pred ponude umanjenu za sva zakonom predviđena davanja, a što tuženik nije učinio, već je policu otkupio tuženiku je ostala eventualna obveza na isplatu prema ugovoru i neispunjenjem takve obveze tužitelj je ovlašten potraživati naknadu štete u toj visini.

13. Očitujući se na prigovor zastare prvostupanjski sud se poziva na odredbu članka 376. ZOO-a , te navodi da je šteta nastala u trenutku kada je polica otkupljena., pa kako je otkupljena 2008., a tužba podnesena 1. veljače 2022., to je protekao zastarni rok, te je potraživanje tužitelja sa osnova naknade štete u zastari pa je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

14. Tužbeni zahtjev tužitelja odnosi se na isplatu osigurane svote na temelju predmetnog Ugovora o međusobnim pravima i obvezama glede životnog osiguranja sklopljenog između stranaka postupka.

15. Sukladno čl. 149. st. 1. ZOO kad netko ugovori u svoje ime potraživanje u korist trećeg, treći stječe vlastito i neposredno pravo prema dužniku ako nije što drugo ugovoreno ili ne proizlazi iz okolnosti posla.

16. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je tuženik Ugovorom o međusobnim pravima i obvezama preuzeo obvezu isplatiti tužitelju kao osiguraniku otkupnu vrijednost police osiguranja, ako je do prestanka Ugovora o radu tužitelja došlo sporazumno ili je proteklo više od deset godina od sklapanja ovog Ugovora, iz čega bi se moglo zaključiti da je u tom dijelu, u smislu odredbe čl. 149. ZOO predmetna polica osiguranja sklopljena između osiguratelja i tuženika sklopljena kao ugovor u korist treće osobe.

17. Obzirom je u konkretnom slučaju riječ o osiguranju osobe, na ugovorni odnos stranaka primjenjuju se odredbe ZOO o osiguranju života u korist treće osobe u smislu čl. 957. st. 1. ZOO sukladno kojem ugovaratelj osiguranja života može u ugovoru, a i nekim kasnijim pravnim poslovima, pa i oporukom, odrediti osobu kojoj će pripasti prava iz ugovora.

18. Slijedom navedenog u konkretnom slučaju bilo je potrebno istražiti pravu volju ugovornih stranaka po pitanju obveze tuženika na poštivanje ugovorne obveze za vrijeme trajanja osiguranja, odnosno obveze tuženika na isplatu osigurane svote osiguraniku odnosno tužiteljici.

19.Međutim, prema stajalištu ovoga suda, otkupom Police životnog osiguranja nije prestao i Ugovor o međusobnim pravima i obvezama glede životnog osiguranja kako to zaključuje sud prvog stupnja. Naime, Ugovor o osiguranju života sklopljen je između tuženika kao ugovaratelja osiguranja i korisnika osiguranja te Euroherc životnog osiguranje d.d. kao osiguratelja, dok je Ugovor o međusobnim pravima i obvezama glede životnog osiguranja sklopljen između stranaka u ovom sporu, kojim tuženik prenosi svoje potraživanje iz ugovora o osiguranju za slučaj doživljenja.

20. Iako bi tuženik imao zakonsko ovlaštenje zatražiti otkup police osiguranja prije nastupa osiguranog slučaja (članak 954. ZOO/91), radi čega takvo postupanje tuženika nema obilježja protupravnosti, osnovanost zahtjeva tužitelja u konkretnom slučaju ne ovisi o tome je li tuženik postupao u skladu sa svojim ovlaštenjima iz Ugovora o osiguranju života budući da tužitelj svoj zahtjev temelji na odredbama Ugovora o međusobnim pravima i obvezama, na što ponovno ukazuje u žalbi.

21. Dakle, riječ je o zasebnom ugovornom odnosu a tužiteljev zahtjev za isplatu iz ovog postupka upravo se temelji na zahtjevu za isplatu po osnovu ispunjenja ugovorne obveze iz toga ugovora, odnosno po osnovu naknade štete zbog povrede ugovorne obveze iz Ugovora o međusobnim pravima i obvezama glede životnog osiguranja sklopljenog između stranaka 2002. godine.s obzirom da tuženik nije ispoštovao ugovornu odredbu i isplatio tužiteljici otkupnu vrijednost police unatoč ispunjenosti uvjeta iz članka 4. stavak 3. Ugovora o međusobnim pravima. Naime, otkupom Police životnog osiguranja prije isteka trajanja osiguranja, tuženik je svojom krivnjom onemogućio ispunjenje svoje obveze iz Ugovoru o međusobnim pravima i obvezama kojim je preuzeo obvezu da će kao ugovaratelj i korisnik osiguranja za osiguranje života osiguranika (tužitelja) poštivati sve ugovorne obveze iz Police životnog osiguranja te se obvezao isplatiti tužitelju za slučaj doživljenja osiguranu svotu umanjenu za sva zakonom predviđena davanja a koju ugovornu obvezu nije ispunio, već je suprotno Ugovoru o međusobnim pravima i obvezama, kao ugovaratelj osiguranja na vlastito traženje izvršio otkup predmetne police 1. siječnja 2008.

22. Prema odredbi članka 262. stavak 1. i 2. ZOO/91, vjerovnik je u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi. Kad dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i popravljanje štete koju je zbog toga pretrpio. Na naknadu štete zbog povrede prethodno postojeće obveze, sukladno članku 269. ZOO/91, na odgovarajući se način primjenjuju odredbe toga zakona o izvanugovornoj odgovornosti.

22.1. Sukladno odredbi članka 266. stavak 1. ZOO/91 vjerovnik ima pravo na naknadu obične štete i izmakle koristi, koje je dužnik u vrijeme sklapanja ugovora morao predvidjeti kao moguće posljedice povrede ugovora, a s obzirom na činjenice koje su mu tada bile poznate ili morale biti poznate.

23. Prema shvaćanju ovoga suda, u ovom slučaju došlo je do povrede ugovorne obveze, čime su ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu koju nalažu citirane odredbe članka 262. - 269. ZOO/91 koje reguliraju pretpostavke naknade štete zbog povrede prethodno postojeće obveze. Naime, tuženik se u ugovornom odnosu prema tužitelju obvezao poštovati sve ugovorne obveze iz Police životnog osiguranja za cijelo vrijeme trajanja osiguranja (dakle do 1. 2. 2017.) pa je radnjom prijevremenog otkupa police tuženik povrijedio ugovornu obvezu prema Ugovoru o međusobnim pravima i obvezama sklopljenim s tužiteljem. Stoga je tužitelj ovlašten zahtijevati popravljanje štete odnosno tuženik je u obvezi nadoknaditi štetu tužitelju zbog povrede ugovorne obveze, a čime su ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu u smislu odredbe članka 262.-269. ZOO/91.

24. Pritom treba reći da s obzirom da su stranke Sporazumom o prestanku ugovora o radu regulirale svoja prava i obveze koje proistječu iz ugovora o radu i radnog odnosa tužitelju, te da se tim Sporazumom nisu mijenjale, niti prestale obveze i prava stranaka iz Ugovora o međusobnim pravima i obvezama glede životnog osiguranja, tada se prema stajalištu ovoga suda Sporazumom o prestanku ugovora o radu tužitelj nije odrekao svojih prava po osnovu Ugovora o međusobnim pravima i obvezama glede životnog osiguranja.

25. Stoga se ne može prihvatiti stajalište prvostupanjskog suda da se Sporazumom o prestanku radnog odnosa tužitelj odrekao spornog potraživanja.

26. No, prvostupanjski sud je s obzirom na vrijeme otkupa police te podnošenje tužbe te odredbu članka 376. ZOO-a i s obzirom na pravni osnov naknade štete pravilno ocijenio da je nastupila zastara za naknadu štete budući je tužitelj znao odnosno morao znati ako ne da je polica otkupljena onda barem da je istek police 2017. godine te da bi od tada mogao ostvarivati prava na temelju iste pa bi subjektivni rok počeo teći od 2017. godine, no kako je do podnošenja tužbe prošlo tri godine to je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da je osnovan prigovor zastare.

27. Nadalje, iz predmetnog spisa je razvidno da je tužitelj predložio financijsko vještačenje na okolnost visine otkupne vrijednosti police od kojeg je vještačenja odustao prvostupanjski sud budući tužitelj nije uplatio predujam za vještačenje , a kako se visina nije sa sigurnošću mogla utvrditi na temelju podataka iz spisa, a na tužitelju je teret dokazivanja pravilno je tužitelj iz ovog razloga kao i na osnovu pravilno ocjenjenog prigovora zastare odbijen sa tužbenim zahtjevom, te je u konačnici odluka prvostupanjskog suda pravilna, uslijed čega je žalba neosnovana tako da ju je valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu kako u pogledu odluke o glavnom zahtjevu tako i u pogledu odluke o troškovima koji su kako po osnovi tako i visini pravilno odmjereni.

28. Odluka o zatraženim troškovima žalbe temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a.

29. Na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a presuđeno je kao u izreci.

U Slavonskom Brodu, 9. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dubravka Šimić