REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

STALNA SLUŽBA U KRIŽEVCIMA

48260 KRIŽEVCI

Ivana Zakmardija Dijankovečkog 14

Poslovni broj P-199/2024-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, po sucu Miroslavu Lovrekoviću u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske OIB: 52634238587 zastupan po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, protiv tuženika ĆH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima iz ZOU Bojan Doneski i dr. odvjetnicima iz Garešnice, radi isplate, nakon javne i glavne rasprave zaključene 26. veljače 2025. godine, u nazočnosti zastupnika po zakonu tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 9. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ĆH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587 namiri tražbinu u iznosu od 5.203,52 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 02. svibnja 2017. do 31. prosinca 2022. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dana 1. srpnja te godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Utvrđuje se da na dan 15. travnja 2024. postoji potraživanje tuženika ĆH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prema tužitelju Republici Hrvatskoj, temeljem presude Pr-40/2017 u iznosu od 4.734,35 EUR, zajedno sa obračunatim zakonskim zateznim kamatama od dana dospijeća pojedinog bruto iznosa od dospijeća svakog pojedinog iznosa kako je to navedeno u presudi po pojedinim sastavnicama u bruto iznosu do dana prijeboja 15. travnja 2024. godine.

III. Prebijaju se utvrđene tražbine tužitelja i tuženika te se tužbeni zahtjev tužitelja preko iznosa od 4.126,65 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 3.860,07 EUR od 15. travnja 2024. pa do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dana 1. srpnja te godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana, odbija kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku ĆH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587 namiri troškove parničnog postupka u iznosu od 2.031,18 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. travnja 2026., pa do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dana 1. srpnja te godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi isplate u kojoj navodi kako je presudom Općinskog suda u Križevcima broj P-334/2011-43 od 28. ožujka 2013., naloženo Republici Hrvatskoj kao tuženiku da GH kao tužitelju isplati bruto iznos od 30.382,79 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose, te isplatiti troškove parničnog postupka u iznosu od 4.000,00 kn. Navedena presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Varaždinu-stalna služba u Koprivnici broj Gž-3679/2013-2 od 14. listopada 2014. Tuženik GH je svoje potraživanje po navedenoj presudi u cijelosti naplatio u ovršnom postupku 12. lipnja 2014. i to u ukupnom iznosu od 53.583,12 kn. Međutim, rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev R-1189/14-2 od 28.prosinca 2016. prihvaćena je Revizija Republike Hrvatske, te su ukinute navedena prvostupanjska i drugostupanjska presuda, a predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, sve uz obrazloženje da tužitelju ne može kao prekovremeni rad biti priznato vrijeme nazočnosti na mjestu rada u koje vrijeme nije stvarno radio, već se odmarao, te da mu je dosuđen veći iznos nego što mu pripada. Tuženik je bez osnove primio dio iznosa koji mu je dosuđen ukinutom presudom suda prvog stupnja te se radi o osnovi koja je temeljem odredbe čl. 1111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima otpala. Tužitelj je naznačio da u vrijeme podnošenja tužbe ne može određeno postaviti zahtjev, jer je isto potrebno utvrditi u ponovljenom sudskom postupku, pa je podnio predmetnu tužbu sukladno čl. 186 b. Zakona o parničnom postupku tako da od tuženika potražuje isplatu koju će naknadno precizirati sa zakonskom zateznom.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da priznaje navode pod Ad 1 i Ad 2 tužbe kao nesporne i dio navoda u kojem tužitelj navodi da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev R-1189/14-2 od 28.prosinca 2016. prihvaćena je Revizija Republike Hrvatske, te su ukinute navedena prvostupanjska i drugostupanjska presuda, a predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Unatoč donošenja citiranog rješenja Vrhovnog suda tuženik i nadalje smatra da mu pripada pravo na određeni iznos s osnove razlike plaća za dospjele a neplaćene dodatke na plaću po osnovi uvećanja plaće za prekovremeni rad, noćni rad, rad subotom, nedjeljom te blagdanima i neradnim danima u iznosu koji će se utvrditi u ponovljenom postupku. Slijedom navedenog, ukoliko i postoji potraživanje tužitelja to sigurno nije u visini kako je zatraženo u petitu tužbe, te se stoga ističe prigovor visine tužbenog zahtjeva. Stoga tužbu smatra preuranjenom i nepotrebnom, predlaže istu odbaciti, podredno odbiti kao neosnovanu. Potražuje trošak.

3. Raspravnim rješenjem ovog suda P-178/2018-2 od 17. svibnja 2018. određen je prekid do donošenja odluke u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Bjelovaru pod brojem Pr-40/17.

4. Tužitelj je u podnesku od 15. studenog 2021. postavio zahtjev prema tuženiku za povrat cjelokupnog iznosa koji je isplaćen odnosno naplaćen sa računa tužitelja po presudi koja je bila ukinuta, dakle iznosa od 53.583,12 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. veljače 2017. i troškovima postupka.

5. Rješenjem posl. br. P-178/2018-13 od 16. studenog 2023. određen je nastavak ovog postupka.

6. U podnesku od 22. studenog 2023. tužitelj dostavlja izračun razlike tražbina tužitelja i tuženika nakon izvršenog prijeboja, zajedno sa pojašnjenjem kako je sačinjen izračun. Iz dostavljenog izračuna proizlazi da potražuje iznos od 2.591,64 kn / 343,97 EUR na ime MIO II, 34.625,98 kn / 4.595,66 EUR na ime neto isplaćene glavnice te 4.579,95 kn / 607,86 EUR na ime troškova parničnog postupka, ukupno 5.547,49 EUR /41.797,57 kn sa zakonskom tekućom od 02. svibnja 2017. (kada se smatra da je tuženik, sukladno čl. 90. st. 4, Zakona o državnom odvjetništvu NN 76/09 i dr., zaprimio zahtjev za mirno rješenje spora) pa do isplate. Predlaže da sud temeljem odredbe čl. 1111. st. 3. u vezi sa čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima presudom naloži tuženiku da mu namiri tražbinu u iznosu od 5.547,49 EUR / 41.797,57 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 02. svibnja 2017. do 31. prosinca 2022.

7. Podneskom od 22. veljače 2024. tuženik po svom punomoćniku izvještava sud da stavlja u prijeboj svoje potraživanje koje ima prema tužitelju prema presudi Općinskog suda u Bjelovaru, broj: Pr-40/2017-54 od 26. lipnja 2020. godine, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku, broj: Gž R-689/2020-2 od 07. svibnja 2021. godine, sa potraživanjem koje tužitelj ima prema tuženiku u ovom postupku.

8. U podnesku od 14. 11 2024. tužitelj, obzirom na zauzeto pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj Rev-1427/2021 od 07. ožujka 2023., prema kojemu tužitelj ima pravo od tuženika potraživati povrat neto iznosa neosnovano naplaćenog temeljem presude Općinskog suda u Križevcima broj P-334/11-43 od 28. ožujka 2013., kao i doprinosa za II mirovinski stup, tužitelj od tuženika u ovom predmetu potražuje povrat neto iznosa od 4.595,66 EUR / 34.625,98 kn, doprinosa za II mirovinski stup u iznosu od 343,97 EUR / 2.591,64 kn te naplaćenog trošak postupka u iznosu od 607,86 EUR / 4.579,95 kn, dakle ukupno 5.547,49 EUR / 41.797,57 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 02. svibnja 2017. (dana kada je tuženik zaprimio zahtjev za mirno rješenje spora) pa do isplate. Ističe se da neto iznos od 4.595,66 EUR / 34.625,98 kn predstavlja zbroj predzadnja dva stupca Tablice 2 (stupac rbr. 17. i 18.) izračuna MORH-a od 16. listopada 2024. (2.693,73 EUR / 20.295,91 + 1.901,93 / 14.330,07 kn=4.595,66 EUR / 34.625,98 kn), dok iznos doprinosa za II mirovinski stup od 343,97 EUR / 2.591,64 kn predstavlja zbroj stupaca rbr. 11. i 12. Tablice 2 (201,62 EUR / 1.519,09 + 142,35 EUR / 1.072,55 kn = 343,97 EUR / 2.591,64 kn). Nadalje, vezano za prijeboj potraživanja, tužitelj ističe se da je iz dostavljenog izračuna MORH-a i objašnjenja uz izračun vidljivo da je MORH zakonske zatezne kamate po presudi P-334/11, koja je ukinuta i iz koje proizlazi potraživanje tužitelja, na neto i II mirovinski stup računao od 02. svibnja 2017., kao dana kada je tuženik zaprimio zahtjev za mirno rješenje spora pa do 15. travnja 2024., kao dana kada je tuženik dao izjavu o prijeboju. Zakonske zatezne kamate na potraživanje tuženika iz ponovljenog postupka po presudi Općinskog suda u Bjelovaru Pr-40/2017-54 od 26. lipnja 2020. računate su na pojedinačno naznačene iznose od datuma njihova dospijeća pa do 15. travnja 2024., kada je tuženik dao izjavu o prijeboju. Slijedom navedenog kada je riječ o neto iznosu, potraživanje tužitelja čini zbroj stupaca 17. 18. i 19. Tablice 2. (2.693,73 EUR + 1.901,93 EUR + 2.015,50 EUR = 6.611,16 EUR). Potraživanje tuženika po osnovi neta čini zbroj stupaca 16. i 17. Tablice 1. (1.383,80 + 1.975,15 EUR = 3.858,95 EUR). Nakon prijeboja proizlazi da neto potraživanje tuženika iznosi 3.252,21 EUR (6.611,16 EUR - 3.358,95 EUR = 3.252,21 EUR). Kada je riječ i II mirovinskom stupu potraživanje tužitelja RH čini zbroj stupaca 11., 12. i 13. Tablice 2 (201,62 EUR + 142,35 EUR + 150,86 EUR = 494,83 EUR). Potraživanje tuženika čini zbroj stupaca 10. i 11. Tablice 1 (107,41 + 152,91 = 260,32 EUR). Nakon prijeboja proizlazi da neto potraživanje po osnovi II mirovinskog stupa iznosi 234,51 EUR (494,65 EUR – 260,32 EUR = 234,51 EUR). Također i kamate na trošak postupka koji pripada tužitelju, a naplaćen je od tuženika temeljem ukinute presude P-334/11 računate su od 02. svibnja 2017., kao dana kada je tuženik zaprimio zahtjev za mirno rješenje spora pa do 15. travnja 2024. i iznose 266,58 EUR, tako da ukupan iznos potraživanja tužitelja po osnovi troškova postupka iznosi 874,44 EUR. Dakle, nakon prijeboja ukupan iznos potraživanja tužitelja iznosi 4.361,16 EUR (3.252,21 EUR + 234,51 EUR + 874,44 EUR = 4.361,16 EUR). Slijedom navedenog tužitelj predlaže da se tuženik očituje o tome da li je suglasan s naprijed navedenim izračunom i iznosom koji nakon prijeboja potraživanja pripada tužitelju. Također, ukoliko je tuženik suglasan s dostavljenim izračunom nakon prijeboja potraživanja, tužitelj prvenstveno predlaže sklapanja sudske nagodbe kojom bi se tuženik obvezao tužitelju na plaćanje iznosa od 4.361,16 EUR te bi mu tužitelj odobrio plaćanje navedenog iznosa u 12 jednakih rata te bi s osnova troškova parničnog postupka potraživao trošak jedne parnične radnje.

9. Podneskom od 21. studenog 2026. tuženik navodi da nije suglasan sa navodima tužitelja iz navedenog podneska, istima se protivi kao neosnovanim, te nije suglasan niti sa izračunom tužitelja iz navedenog podneska, osporava se i matematička točnost predmetnog izračuna. Tuženik smatra da nije ništa dužan platiti tužitelju, te da je do predmetnog postupka došlo zbog pogrešnog postupanja tužitelja, a ne tuženika, te ne želi sklapati sudsku nagodbu.

10. Podneskom od 24. veljače 2026. tužitelj navodi da nema prigovora na konačni izračun knjigovodstveno financijskog vještaka nakon izrade dopune nalaza i mišljenja, a obzirom je u međuvremenu presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1087/2025-2 od 16. prosinca 2025. zauzeto pravno stajalište prema kojemu u postupku radi isplate stečenog bez osnove koji se vodi nakon ukidanja pravomoćne presude radi isplate razlike plaće, radnik kao tuženik pored povrata neto iznosa glavnice i zatezne kamate na istu, nije pasivno legitimiran i za povrat doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje (II mirovinski stup), slijedom čega tužitelj djelomično, u odnosu na II mirovinski stup, povlači tužbu te od tuženika potražuje povrat samo neto iznosa i troškova parničnog postupka koji se naplaćeni po presudi Općinskog suda u Križevcima broj P -334/11, a koja je osnova otpala, zbog čega potražuje povrat neto iznosa od 4.595,66 EUR te trošak postupka u iznosu od 607,86 EUR, koji se naplaćeni po presudi Općinskog suda u Križevcima broj P-334/11, dakle ukupno 5.203,52 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 02. svibnja 2017. pa do isplate te na taj način povlači tužbeni zahtjev preko navedenog iznosa i specificira tužbeni zahtjev tako da nakon prijeboja potraživanja potražuje isplatio iznos od 4.126,65 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 3.860,07 EUR od 15. travnja 2024. pa do isplate.

11. Podneskom od 19. i 26. veljače 2026. tuženik prigovara dopuni nalaza i mišljenja knjigovodstveno financijskog vještaka, predlaže provesti novo vještačenje po novom vještaku, protivi se djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva i predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

12. Raspravnim rješenjem od 26. veljače 2026. sud je odbio dokazni prijedlog tuženika da se provede novo financijsko knjigovodstveno vještačenje jer smatra da su provedenim vještačenjem razjašnjene sve odlučne okolnosti za donošenje odluke u ovom predmetu.

13. Radi utvrđenja spornih činjenica u dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dopise, tužba (list 5-16), specifikaciju, dopise, I. stupanjsku, II. stupanjsku i revizijsku odluku (list 21-35), izvršen je uvid u spis Općinskog suda u Bjelovaru broj Pr-40/2017, dokumentaciju MORH RH (list 50-55), presudu, sudsku praksu (list 59- 84), dokumentacija MORH RH (list 94-101 i 114-119), te dokumentaciju dostavljena od strane vještaka (list 203-214). Provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijsko-knjigovodstvene struke Zoranu Milobari iz [adresa], nalaz /144-155/, dopuna nalaza 196-213 i iskaz /221/.

14. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) sud je odlučio kao u izreci.

15. Među strankama nije sporno da je presudom Općinskog suda u Križevcima broj P-334/2011-43 od 28. ožujka 2013., naloženo Republici Hrvatskoj kao tuženiku da GH kao tužitelju isplati bruto iznos od 30.382,79 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose, te isplatiti troškove parničnog postupka u iznosu od 4.000,00 kn , nit da je navedena presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Varaždinu -stalna služba u Koprivnici broj Gž-3679/2013-2 od 14. listopada 2014., pa je tuženik GH je svoje potraživanje po navedenoj presudi u cijelosti naplatio u ovršnom postupku 12. lipnja 2014. i to u ukupnom iznosu od 53.583,12 kn. Nije sporno niti da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev R-1189/14-2 od 28.prosinca 2016. prihvaćena je Revizija Republike Hrvatske, te su ukinute navedena prvostupanjska i drugostupanjska presuda, a predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, sve uz obrazloženje da tužitelju ne može kao prekovremeni rad biti priznato vrijeme nazočnosti na mjestu rada u koje vrijeme nije stvarno radio, već se odmarao, te da mu je dosuđen veći iznos nego što mu pripada , da je tužitelj u ovom postupku postavio stupnjevitu tužbu i podnio zahtjev iznosa koji je tuženik neosnovano stekao na temelju gore navedenih presuda – sve pozivajući se na stjecanje bez osnove, nije sporno da je tuženik postavio prigovor prijeboja.

16. U ovom postupku sporna je osnova tužbenog zahtjeva s obzirom da tuženik smatra da nije dužan vratiti primljeni iznos jer smatra da nije ništa dužan platiti tužitelju, te da je do predmetnog postupka došlo zbog pogrešnog postupanja tužitelja, a ne tuženika te visina tužbenog zahtjeva.

17. Radi visine izračuna visine dugovanja tuženika te provjere metodologije koju je kod izračuna koristilo Ministarstvo obrane, visine potraživanja koja pripada tuženiku temeljem presude Pr-40/2017 od dospijeća svakog pojedinog iznosa kako je to navedeno u presudi po pojedinim sastavnicama u bruto iznosu pa također do dana prijeboja 15. travnja 2024. godine i visine potraživanja tužitelja nakon izvršenog prijeboja provedeno je knjigovodstveno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za ekonomske poslove grane računovodstvo i financije, Zoranu Milobari dipl. oec., iz [adresa], iz čijeg nalaza i mišljenja od 2. lipnja 2025. i dopune nalaza i mišljenja od 28. listopada 2025. proizlazi da visina potraživanja koja pripada tuženiku temeljem presude Pr-40/2017 od dospijeća svakog pojedinog iznosa kako je to navedeno u presudi po pojedinim sastavnicama u bruto iznosu pa također do dana prijeboja 15. travnja 2024. godine, zajedno sa obračunatim zakonskim zateznim kamatama od dana dospijeća pojedinog bruto iznosa do dana prijeboja 15.travnja 2024.g., iznosi 6.143,50 EUR. Utvrđivanje visine potraživanja tužitelja nakon izvršenog prijeboja Prema podacima utvrđenim u točkama II i III Nalaza potraživanje tuženika (6.143,50 EUR) je veće od dugovanja tuženika (6.045,94 EUR), iz čega proizlazi da tužitelj nakon izvršenog prijeboja nema pravo na nikakva potraživanja od tuženika.

18. Podneskom od 12. kolovoza 2025. tužitelj u cijelosti osporio dostavljeni nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka budući je isti nepotpun, pogrešan, proturječan sam sebi te nije u skladu s nalogom koji je vještaku dan rješenjem suda kojim mu je naloženo provođenje vještačenja, ističući da tužitelj od tuženika potražuje povrat neto iznosa i doprinosa za II-mirovinski stup koji je tuženik od njega naplatio po osnovi koja je kasnije otpala, presudi Općinskog suda u Križevcima broj P-334/11-43 od 28. ožujka 2013. (kao i troškova parničnog postupka koji se ne prebijaju s protutražbinom tuženika jer tuženik po toj osnovi nema protutražbine prema tužitelju, pa vještaku vezano za izračun troškova nije ni dan nalog za vještačenje), predlažući da sud pozove vještaka da dopuni, odnosno da sastavi svoj nalaz i mišljenje na isti način, u obliku istih tablica (primjenom iste metodologije) na koji je način izračun radilo i Ministarstvo obrane, kako bi se na taj način mogla usporediti i provjeriti točnost izračuna MORH-a sa nalazom i mišljenjem vještaka i obrnuto.

19. Iz dopune nalaza i mišljenja vještaka od 6. i 17. veljače 2026. proizlazi da je vještak uvažavajući navode tužitelja zatražio dodatnu dokumentaciju i pojašnjenje pojedinačnih obračuna zakonskih zateznih kamata od Ministarstva obrane, Sektora za potporu ljudskim potencijalima. Nakon izvršenog uvida u dostavljenu dokumentaciju i dostavljena pojašnjenja, utvrdio je da je pri izradi dopune Nalaza i mišljenja od 28. 10. 2025. godine, pogrešno utvrđivao razdoblje za izračun zakonskih zateznih kamata po pojedinim stavkama presude P-334/2011, pa time i pogrešno tumačio i primijenio osnovice za izračun procesnih (zateznih) kamata na utvrđene iznose pojedinačnih stavaka iz presude P-334/2011. Pri obračunu visine potraživanja koje pripada tuženiku (preuda P4-40/2017) utvrdio je da je pri izradi dopune nalaza i mišljenja od 28.10.2025.godine pogreškom u obračunu primijenio neispravne stope ZZK, te da je pogrešno obračunao i ZZK na stavku „Porez i prirez“ koja ne podliježe obračunu zateznih kamata. Zbog navedeno je nastala razlika u obračunima. Na temelju utvrđenog, izvršio je ispravke obračuna po presudama Pr-40/2017 i P- 334/2011 i obračuna visine potraživanja tužitelja nakon izvršenog prijeboja. Obračuni zakonskih i procesnih zateznih kamata izvršeni su sukladno važećim stopama zateznih kamata (Ostali odnosi (za zakašnjenja u plaćanju javnih prihoda, građani međusobno, pravne osobe i građani i sl) za pojedina obračunska razdoblja. Sukladno navedenom vještak zaključuje da Visine dugovanja tuženika, sukladno metodologiji koju je kod izračuna koristilo Ministarstvo obrane na način da se na pojedine sastavnice samo bruto iznosa koji pripada tužitelju po osnovi stečenog bez osnove obračuna zakonska zatezna kamata (ostali odnosi-kašnjenje u plaćanju zakonskih obveza) od 2. svibnja 2017. godine kada je tuženik zaprimio zahtjev za mirno rješenje spora pa do dana prijeboja 15. travnja 2024. godine iznosi 9.355,99 EUR , dok je utvrđivanjem visine potraživanja koja pripada tuženiku temeljem presude Pr- 40/2017 od dospijeća svakog pojedinog iznosa kako je to navedeno u presudi po pojedinim sastavnicama u bruto iznosu pa također do dana prijeboja 15. travnja 2024. godine utvrđeno da Visine potraživanja koja pripada tuženiku temeljem presude Pr-40/2017 od dospijeća svakog pojedinog iznosa kako je to navedeno u presudi po pojedinim sastavnicama u bruto iznosu pa također do dana prijeboja 15. travnja 2024. godine, zajedno sa obračunatim zakonskim zateznim kamatama od dana dospijeća pojedinog bruto iznosa do dana prijeboja 15.travnja 2024.g., iznosi 4.734,35 EUR. Vještak navodi da nakon izvršenog prijeboja prema podacima utvrđenim u točkama II i III Nalaza potraživanje tužitelja (9.355,99 EUR) je veće od dugovanja tuženika (4.734,35 EUR), iz čega proizlazi da tužitelj ima pravo potraživati povrat neto iznosa, doprinosa za II mirovinski stup i trošak postupka temeljem presude Općinskog suda u Križevcima P-334/11-43 od 28.ožujka 2013.g. Zakonske zatezne kamate (procesne) na potraživanje tužitelja po presudi P -334/11 obračunate su na neto iznos i iznos doprinosa MIO II od 26.06.2020. do 15.04.2024. godine, dok su na iznos troška postupka obračunate od 02.05.2017. do 15.04.2024. godine (obračun u prilogu) Zakonske zatezne kamate na potraživanje tuženika po presudi Pr-40/2017 izračunate su na pojedinačne iznose od njihovog dospijeća do 15.04.2024. godine. Vještak zaključuje da nakon prijeboja međusobnih potraživanja, ukupan iznos potraživanja tužitelja iznosi 4.361,16 EUR, a sastoji se od potraživanja za doprinos MIO II stup u iznosu od 234,51 EUR, neto potraživanja u iznosu od 3.252,21 EUR i troškova postupka u iznosu od 874,44 EUR. Ovim izračunom smatra da je potvrđeno dugovanja tuženika, sukladno metodologiji koju je kod izračuna koristilo Ministarstvo obrane na način da je na pojedine sastavnice samo bruto Razlika - Plijenjeno po presudi P-334/11 - izračun po presudi Pr-40/17 (Doprinos MIO II, neto, trošak postupka) iznosa koji pripada tužitelju po osnovi stečenog bez osnove obračunata zakonska zatezna kamata (ostali odnosi-kašnjenje u plaćanju zakonskih obveza) od 2. svibnja 2017. godine kada je tuženik zaprimio zahtjev za mirno rješenje spora pa do dana prijeboja 15. travnja 2024. godine.

20. Iz iskaza vještaka na ročištu od 26. veljače 2026. proizlazi da u odnosu na podnesak tuženika od 9. veljače 2026. vještak navodi da je već na proteklom ročištu naveo da iz postojeće dokumentacije ne mogu vjerodostojno izvršiti traženi obračun te je stoga od MORH- a zatražio dodatno pojašnjenje na temelju primljene dodatne dokumentacije od MORH-a, utvrdio i potvrdio određene greške u prvotnom izračunu te je isti ispravio u dopunama nalaza i smatra da je u zadnjoj dopuni nalaza ispravno i u potpunosti izradio nalaz prema zadatku koji sam dobio od suda.

26. Sud je ovakav nalaz i mišljenje te dopunu nalaza i mišljenja vještaka prihvatio jer smatra da je isti izrađen od stručne osobe po pravilima struke na temelju vjerodostojne dokumentacije, na koji nalaz tužitelj nije imao prigovora, dok je prigovore tuženika vještak u svom iskazu obrazloženo otklonio.

27. Iz izračuna Ministarstva obrane, kao i iz nalaza i mišljenja te dopuna nalaza i mišljenja knjigovodstveno financijskog vještaka koji je sud iz navedenih razloga prihvatio proizlazi da sukladno metodologiji koju je kod izračuna koristilo Ministarstvo obrane na način da se na pojedine sastavnice samo bruto iznosa koji pripada tužitelju po osnovi stečenog bez osnove obračuna zakonska zatezna kamata (ostali odnosi-kašnjenje u plaćanju zakonskih obveza) od 2. svibnja 2017. godine kada je tuženik zaprimio zahtjev za mirno rješenje spora pa do dana prijeboja 15. travnja 2024. godine iznosi 9.355,99 EUR, dok je utvrđivanjem visine potraživanja koja pripada tuženiku temeljem presude Pr-40/2017 od dospijeća svakog pojedinog iznosa kako je to navedeno u presudi po pojedinim sastavnicama u bruto iznosu pa također do dana prijeboja 15. travnja 2024. godine utvrđeno da Visine potraživanja koja pripada tuženiku temeljem presude Pr-40/2017 od dospijeća svakog pojedinog iznosa kako je to navedeno u presudi po pojedinim sastavnicama u bruto iznosu pa također do dana prijeboja 15. travnja 2024. godine, zajedno sa obračunatim zakonskim zateznim kamatama od dana dospijeća pojedinog bruto iznosa do dana prijeboja 15.travnja 2024.g., iznosi 4.734,35 EUR.

28. Slijedom navedenog nakon izvršenog prijeboja potraživanje tužitelja (9.355,99 EUR) je veće od dugovanja tuženika (4.734,35 EUR), iz čega proizlazi da tužitelj ima pravo potraživati povrat neto iznosa, doprinosa za II mirovinski stup i trošak postupka temeljem presude Općinskog suda u Križevcima P-334/11-43 od 28.ožujka 2013.g. Zakonske zatezne kamate (procesne) na potraživanje tužitelja po presudi P-334/11 obračunate su na neto iznos i iznos doprinosa MIO II od 26.06.2020. do 15.04.2024. godine, dok su na iznos troška postupka obračunate od 02.05.2017. do 15.04.2024. godine Zakonske zatezne kamate na potraživanje tuženika po presudi Pr-40/2017 izračunate su na pojedinačne iznose od njihovog dospijeća do 15.04.2024. godine. Nakon prijeboja međusobnih potraživanja, ukupan iznos potraživanja tužitelja iznosi 4.361,16 EUR, a sastoji se od potraživanja za doprinos MIO II stup u iznosu od 234,51 EUR, neto potraživanja u iznosu od 3.252,21 EUR i troškova postupka u iznosu od 874,44 EUR.

29. Imajući u vidu da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 1087/2025-2 od 16. prosinca 2025. zauzeto pravno stajalište prema kojemu u postupku radi isplate stečenog bez osnove koji se vodi nakon ukidanja pravomoćne presude radi isplate razlike plaće, radnik kao tuženik pored povrata neto iznosa glavnice i zatezne kamate na istu, nije pasivno legitimiran i za povrat doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje (II mirovinski stup), slijedom čega tužitelj djelomično, u odnosu na II mirovinski stup i da je tužitelj podneskom od 24. veljače 2026. sukladno navedenom pravnom stajalištu povukao svoju tužbeni zahtjev za iznos od 234,51 eura, kojem povlačenju se se tuženik protivio, sud smatra utvrđenom visinu potraživanja tužitelja nakon izvršenog preboja u iznosu od 4.126,65 eura.

30. Člankom 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj:35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, stavkom 3. istog članka propisano je da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

31. Imajući u vidu sve navedeno, u svakom pojedinom slučaju i predmetu sud je dužan razmotriti pravnu prirodu što se potražuje po pravilima stečenog bez osnove, pa je sud tako stajališta s obzirom da je sam tuženik znao odnosno morao znati da je u inicijalnom predmetu Općinskog suda u Križevcima broj P-334/2011 tamo tužena Republika Hrvatska podnijela reviziju kao izvanredni pravni lijek i da je postojala mogućnost da uvažavanjem iste njegova pravna osnova otpadne odnosno da samim time neće biti osnovana isplata prema njemu iz te presude , to u predmetnom slučaju nije primjenjiva praksa Europskog suda za ljudska prava naznačena u predmetu Solomun protiv Hrvatske.

32. Imajući u vidu da je provedenim vještačenjem potvrđen izračun/ obračun Ministarstva obrane tražbina stranaka koje proistječu iz predmeta Općinskog suda u Križevcima broj P-306/2011, odnosno predmeta Općinskog suda u Bjelovaru broj Pr- 41/2017, te da sud polazi od toga da je tuženik pasivno legitimiran vratiti tužitelju s osnova stečenog po osnovi koja je kasnije otpala u smislu čl. 1111. ZOO-a samo neto iznos s obračunatim zateznim kamatama na taj iznos koji mu je bio isplaćen u postupku prisilne naplate po presudi koja je ukinuta odnosno po osnovi koja je kasnije otpala, sud je imajući u vidu prijebojni zahtjev tuženika donio odluku kojom je utvrdio postojanje tražbine tužitelja prema tuženiku u iznosu od 9.355,99 eura koji iznos čini neto iznos s kamatama, te trošak parničnog postupka naplaćenog po presudi Općinskog suda u Križevcima broj P334/11 te je utvrdio postojanje potraživanja tuženika prema tužitelju u predmetu Općinskog suda u Bjelovaru Pr- 41/2017 u iznosu od 4.734,35 eura, te je izvršio prijeboj ovih tražbina. Imajući u vidu da je tužitelj podneskom od 24. veljače 2026. povukao svoju tužbeni zahtjev za iznos od 234,51 eura, kojem povlačenju se tuženik protivio, nakon što je izvršen prijeboj ovih tražbina sa stanjem na dan 15. travnja 2024. preostaje još razlika tražbine tužitelja prema tuženiku u iznosu od 4.126,65 EUR, koje se odnosi na neto potraživanje u iznosu od 3.252,21 EUR i troškove postupka u iznosu od 874,44 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 3.860,07 eura od 15. travnja 2024. kao od dana prijeboja, odnosno od izjave o prijeboju, sve kako je odlučeno u točkama I-III izreke ove odluke.

33. Obzirom da je tužitelj podneskom od 24. veljače 2026. sukladno navedenom pravnom stajalištu povukao svoju tužbeni zahtjev za iznos od 234,51 eura, u odnosu na potraživanja za doprinos MIO II stup, kojem povlačenju se tuženik protivio, uvažavajući izjavljeni prigovor prijeboja, valjalo je odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev preko dosuđenog iznosa od 4.126,55 eura.

34. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl.154. st. 2., 155. i 163.ZPP-a. Tužitelj koji je u parnici uspio u odnosu na osnov u cijelosti, dok je u odnosu na izračunati iznos na dan susretanja tražbina od 9.355,99 eura i dosuđeni iznos od 4.126,55 eura u odnosu na visinu potraživanja uspio u omjeru od 44,10 %, dakle u ukupnom omjeru od 72,05 %, osnovano od tuženika potražuje trošak parničnog postupka koji se sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje OT) i Zakonu o sudskim pristojbama (NN br. 26/03 (pročišćeni tekst), 125/11, 112/12 i 157/13, dalje ZSP) odnosi na trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u vrijednosti od 100 bodova (Tbr.8. t.1. i 54. OT), trošak sastava tužbe u vrijednosti od 100 bodova (Tbr.7. t.1. i 54 OT), trošak sastava podneska od 15. studenog 2021. u vrijednosti od 100 bodova (Tbr.8. t.1. i 54 OT), trošak sastava podneska od 22. studeni 2023. u vrijednosti od 100 bodova (Tbr.8. t.1. i 54 OT), trošak sastava podneska od 22. veljače 2024. u vrijednosti od 100 bodova (Tbr.8. t.1. i 54 OT), trošak sastava podneska od 25. travnja 2024. u vrijednosti od 100 bodova (Tbr.8. t.1. i 54 OT), trošak sastava podneska od 12. studenog 2024. u vrijednosti od 100 bodova (Tbr.8. t.1. i 54 OT), trošak sastava podneska od 10. studenog 2025., 12. kolovoza 2025. i 24. veljače 2026 u vrijednosti od 25 bodova svaki(Tbr.8. t.4. i 54 OT), trošak zastupanja na ročištu od 17. svibnja 2018. u vrijednosti od 100 bodova (Tbr.9. t.2. i 54 OT), trošak zastupanja na ročištu od 30. siječnja 2025. u vrijednosti od 100 bodova (Tbr.9. t.2. i 54 OT), trošak zastupanja na ročištu od 16. listopada 2025. u vrijednosti od 1175 bodova (Tbr.9. t.2. i 54 OT), trošak zastupanja na ročištu od 26. veljače 2026. u vrijednosti od 100 bodova (Tbr.9. t.2. i 54 OT), ukupno 1225 bodova x 2,00 EUR/bod, odnosno 2.350,00 eura te trošak knjigovodstveno financijskog vještačenja u iznosu od 470,00 eura, tako da ukupan trošak zastupanja tužitelja u ovom postupku iznosi 2.820,00 što obzirom na uspjeh tužitelja u ovom sporu od 86,58 % iznosi 2.031,18 eura. Ovaj trošak tužitelju je dužan naknaditi tuženik u roku od 15 dana zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja odnosno od 9. travnja 2026. godine.

35. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak sastava podnesaka od 10. studenog 2025., 12. kolovoza 2025. i 24. veljače 2026 . u ukupnom iznosu od 600,00 eura u smislu odredbe (Tbr.8. t.1. i 54 OT), već u smislu odredbe (Tbr.8. t.4. i 54 OT) u ukupnom iznosu od 150,00 eura.

36. Radi iznesenog presuđeno je i riješeno kao u izreci.

U Križevcima, 9. travnja 2026.

Sudac

Miroslav Lovreković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).