Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj: K-48/2026-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, u vijeću sastavljenom od sutkinje Karmele Miškulin Banić kao predsjednice vijeća te sudaca porotnika Mandice Rukavine i Marijana Asića kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Josipe Marković, u kaznenom predmetu protiv optuženika SA zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona, po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Gospiću, broj KO-DO-944/2020 od 29. rujna 2020., nakon javne rasprave 7. travnja 2026., održane u nazočnosti zamjenice Općinske državne odvjetnice u Gospiću FA te optuženika i njegove braniteljice po službenoj dužnosti, Danijele Cvijanović, odvjetnice u Gospiću, uz sudjelovanje stalnog sudskog tumača za talijanski jezik, prof. Borisa Frakina iz Zadra, dana 9. travnja 2026., objavio je i

p r e s u d i o  j e

Opt. SA, sin MA i UA, rođen **.**.1984. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], okrug Varese, Via Francesco Campana 10, a boravištem u [adresa], okrug Lecce, Via Armando Diaz 69- 71, Italija, državljanin Italije, sa završenom osnovnom školom, u vrijeme uhićenja radio kao zidar, sa mjesečnim prihodima od 1.200,00 eura, živi u izvanbračnoj zajednici, otac mldb. djeteta u dobi od tri godine, vojsku služio, bez čina, bez nekretnina u vlasništvu, podstanar na adresi prebivališta, vlasnik motocikla marke Yamaha FZ6, proizv. 2006., neosuđivan, nalazi se u istražnom zatvoru

k r i v  je

I. što je, dana 16. rujna 2020. u večernjim satima na području Općine Udbina, u cilju da se materijalno okoristi ilegalnim prevoženjem stranih državljana kroz Republiku Hrvatsku te dalje u zemlje Europske unije, prema prethodnom dogovoru sa SAH i drugom nepoznatom osobom, za dogovoreni novčani iznos od 1.000,00 eura, u unajmljeno teretno vozilo marke Mercedes Sprinter, reg. oznake [registarska oznaka] preuzeo trideset državljana Afganistana i dva državljana Irana, koji su prethodno ilegalno prešli državnu granicu između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske te ih smjestio u tovarni prostor automobila koji nije namijenjen za prijevoz osoba, bez sjedala, sigurnosnih pojaseva i ventilacije te prostorno nedovoljan za smještaj tolikog broja ljudi, svjestan da se time ugrožava njihovo zdravlje i životi te dostojanstvo ljudi te ih prevozio prema granici sa Republikom Slovenijom, za koje vrijeme se je SAH kretao ispred njega u osobnom automobilu marke Peugeot reg. oznake [registarska oznaka] kao prethodnica, s ciljem uočavanja i dojavljivanja policijskih ophodnji, kada su u mjestu Baste, Općina Udbina zatečeni po policijskim službenicima.

II. dakle, iz koristoljublja pomogao drugim osobama nedozvoljeno se kretati u Republici Hrvatskoj a pri počinjenju kaznenog djela je doveden u opasnost život i tijelo osoba koje se nedozvoljeno kreću u Republici Hrvatskoj te je s njima postupano na nečovječan i ponižavajući način, čime je počinio kazneno djelo protiv javnog reda- protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano i kažnjivo po članku 326. stavku 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 - dalje: KZ/11), a kažnjivo po članku 326. stavku 2. KZ/11.

III. Na temelju članka 326. stavka 2. KZ/11, uz primjenu članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11, optuženik SA osuđuje se na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 8 (osam) mjeseci.

IV. Na temelju članka 57. stavka 1., 2. i 5. KZ/11, optuženiku SA izriče se djelomična uvjetna osuda, na način da se od kazne na koju je osuđen izvršava 1 (jedna) godina i 4 (četiri) mjeseca, a dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca se neće izvršiti ukoliko optuženik kroz vrijeme provjeravanja od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, s tim da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izvršavanja neuvjetovanog dijela kazne.

V. Na temelju članka 54. KZ/11, u izrečenu kaznu zatvora optuženiku SA se uračunava vrijeme uhićenja i pritvora od 17. rujna 2020. do 18. rujna 2020., od 10. prosinca 2025. do 17. prosinca 2025. te istražnog zatvora od 06. ožujka 2026. pa nadalje.

VI. Na temelju članka 79. stavka 2. i 4. KZ/11, od optuženika SA kao vlasnika, oduzima se od istoga privremeno oduzeti mobilni uređaji marke Apple Iphone 4, sive boje, sa pripadajućujom SIM karticom, IMEI broja: [broj SIM kartice], koji po pravomoćnosti presude postaje vlasništvo Republike Hrvatske i predati će se Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine.

VII. Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. u vezi sa člankom 145. stavkom 2. točkom 3., 4., 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - dalje: ZKP), optuženik SA dužan je nadoknaditi trošak kaznenog postupka u iznosu od 2.652,26 eura, sve u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, dok se oslobađa obveze naknade nagrade braniteljice po službenoj dužnosti i paušalne svote.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo (dalje: ODO) u Gospiću, optužnicom broj: KO- DO-944/2020. od 29. rujna 2020., potvrđenom rješenjem optužnog vijeća ovog suda, poslovni broj Kov-110/2020-23 od 12. svibnja 2021. (str. 221-223 spisa), teretilo je 1. optuženika SA (na raspravi 07. travnja 2026. utvrđeno je da je ime optuženika SA, a prezime SA, str. 638 spisa) i 2. optuženika S za počinjenje kaznenog djela protiv javnog reda - protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, činjenično i pravno opisanog kao u izreci presude.

2. Rješenjem ovog suda, posl. br. K-192/2021-77 od 25. veljače 2026. (str. 530- 532 spisa), na raspravi 25. veljače 2025., na temelju članka 26. stavka 1. ZKP-a, razdvojen je postupak protiv 1. optuženika SA (str. 522-523 i 530-532 spisa), iz razloga svrsishodnosti, obzirom da je europski uhidbeni nalog bio već realiziran u odnosu na optuženika S, koji se nalazio u istražnom zatvora, dok u odnosu na optuženika SA tada još nije bilo izvjesno da li će se i kada realizirati europski uhidbeni nalog.

3. Sukladno izvršenom razdvajanju postupka, na raspravi 7. travnja 2026., zamjenica ODO uredila je činjenični opis kaznenog djela iz optužnice, kao u izreci presude, pri čemu obrana nije tražila prekid rasprave radi pripreme obrane (str. 637- 638 spisa).

4. Pozvan na očitovanje o optužbi (str. 639 spisa), optuženik SA je iskazao kako se smatra krivim za kazneno djelo stavljeno mu na teret optužnicom.

5. Pozvan radi ispitivanja na početku dokaznog postupka, optuženik SA je iskazao kako potvrđuje svoj prvi i jedini iskaz kao točan. Kako je iskazao, znao je da dolazi u Hrvatsku radi omogućavanja i pomaganja nezakonitih migracija, ali nije znao broj osoba i način izvođenja tih radnji. Po povratku u Italiju pošteno je radio i izvršavao ugovore o radu koji su bili uredno registrirani kod tvrtki u kojima je radio. Boravište i prebivalište je promijenio zbog potrebe posla, što je uredno prijavio talijanskim vlastima. U studenom 2023. godine dobio je dijete rođeno u odnosu sa gospođom NA, koje je priznao i nazvao ga F. Živio je na adresama [adresa] u mjestu Gazzada Schianno u okrugu Barese te Via Armando Diaz 69/71 u mjestu [adresa], okrug Lecce, pri čemu je na ovoj drugoj adresi uhićen osnovom Europskog uhidbenog naloga kojeg su izdale hrvatske vlasti. Sproveden je u pritvor u mjestu Lecce iz kojeg je kasnije pušten zbog pogrešnog datuma kojeg su navele hrvatske vlasti, jer je kao datum naveden 16.03.2020. umjesto 16.09.2020. Sa svojim odvjetnicima, na slobodi je slijedio sve faze postupka te ročišta na sudu za izručenje, koje je rezultiralo potvrdnim rješenjem suda u mjestu Lecce, koje je postalo pravomoćno dok je bio u mjestu [adresa], tako da se zapravo sam predao policiji u mjestu Gallate te o istom izvijestio državnu policiju u mjestu Lecce. Kako je iskazao, nikada nije bio u bijegu, kao što su izjavili karabinjeri postaje u mjestu [adresa]. Nikada nije zaprimio bilo kakav dokument hrvatskih vlasti koji mu nameće obvezu priopćiti promjenu adrese, koju je uredno prijavio u Italiji. Spreman je na bilo koji način surađivati s hrvatskim i talijanskim vlastima i Interpolom. Ako mu to sud omogući, navesti će ime i prezime te adresu šefa ove organizacije na sljedećem ročištu, a do tada će boraviti na adresi u mjestu [adresa], okrug Varese.

Na upit braniteljice, optuženik je odgovorio kako je negdje u ožujku 2020. godine izašao iz zatvora, da je bila epidemija Covida, pa da mu je onda netko predložio da sudjeluje u počinjenju ovoga kaznenog djela, za što mu je obećan novac, koji mu je trebao, a koji na kraju nije niti dobio. Za obavljanje tog posla najprije mu je ponuđen iznos od 500,00 eura, na koji nije pristao, pa mu je onda ponuđen iznos od 1.000,00 eura, na koji iznos je pristao. Njegov zadatak je bio prevesti osobe sa jedne točke na drugu, s tim što mu nije rečeno koliko će osoba prevoziti.

Na upit zamjenice ODO, optuženik je odgovorio kako je teretno vozilo Mercedes Sprinter unajmio u Zagrebu, u dogovoru sa osobom po imenu M ili U, koji je ujedno bio i organizator svega. Taj M ili U mu je na mobitel poslao lokaciju na koju treba otići po ilegalne migrante, a na koju lokaciju je otišao sa drugom osobom koja je upravljala osobnim automobilom marke Peugeot, po prezimenu VA. Kada je došao na lokaciju, ilegalni migranti su brzo otvorili vrata vozila i sami ušli u njegovu unutrašnjost, tako da nije niti vidio koliko je osoba ušlo, već je samo osjetio kako se automobil spustio pod njihovom težinom. Nije izašao vidjeti koliko je osoba ušlo u vozilo. Vidio je kako su četiri osobe ostale van vozila, to možda nisu niti bili ilegalni migranti, jer su tu stajale i pušile, a onda se vratile u šumu, pa je moguće da su to bile osobe koje su dovele migrante do mjesta ukrcaja. Između vozačke kabine i teretnog prostora postojala je čvrsta pregrada, ne sjeća se da li je eventualno imala kakav prozor. Da je vidio da se radi o toliko velikom broju osoba, odmah bi zaustavio automobil i izašao van. Taj prostor u kojem je prevozio ilegalne migrante bio je bez sjedala, sigurnosnih pojaseva, prozora i ventilacije.

Na upit predsjednice vijeća optuženiku, obzirom da je iskazao kako je osjetio da se vozilo spustilo pod teretom osoba koje su se ukrcale u tovarni prostor, zašto kao vozač nije izašao vidjeti i provjeriti koliko osoba prevozi u tovarnom prostoru, optuženik je odgovorio kako to nije učinio zbog straha i panike. Na upit u kakvom je strahu i panici bio, obzirom da je svjesno došao iz Italije u Hrvatsku počiniti kazneno djelo i prevoziti ilegalne migrante, radi zarade, kako je iskazao, optuženik je odgovorio da nije znao da će se raditi o tolikom broju osoba i da je to znao da to ne bi učinio niti za 100.000,00 eura. Zbog svega se srami i kaje. Na upit predsjednice vijeća, obzirom da je preuzeo kombi vozilo predviđeno za prijevoz tereta, a ne za prijevoz osoba, što je mislio koliko će ljudi prevoziti u teretnom kombi vozilu, optuženik je odgovorio kako je mislio da će prevoziti najviše 3-5 osoba. Na upit zašto toliko osoba nisu mogli prevesti u osobnom vozilu, i zašto mu je trebala još jedna osoba u osobnom automobilu, koja je vozila ispred njegovog kombi vozila kao prethodnica, optuženik je odgovorio da je tako postupio jer je tako tražio organizator. Kako je odgovorio, on je u Italiji u jednom kafiću upoznao osobu koja je poznavala N ili V iz [adresa], pa je tako došlo do dogovora oko prijevoza ilegalnih migranata. Do toga razgovora je došlo nakon što je pitao navedenog ima li za njega kakvog posla. Sjeća se da je te ljude preuzeo u noćnim satima, da je bilo mračno, ne zna koliko je bilo sati. Došao je točno na lokaciju koju je zaprimio na mobitel, gdje je okrenuo sa vozilom, a na tu lokaciju su i prethodnih dana S i on donosili hranu, dovozeći je u tom istom teretnom vozilu. Donijeli su nekoliko paketa vode, nekoliko paketa kruha i čokolade. Kad su se ilegalni migranti ukrcali u vozilo, vrata za njima su zatvorile osobe koje su stajale pored vozila i pušile. Na mobitel je dobio lokaciju kuda treba odvesti te osobe, ali ne zna točno odredište. Ne sjeća se, kad je primio tu lokaciju, što je na njoj stajalo, koliko vremenski treba voziti do lokacije iskrcaja ili koliko je to kilometara. Sjeća se samo da su trebali putovati prema Sloveniji. Na upit što misli kako su te osobe trebale disati u tom tovarnom prostoru, optuženik je odgovorio da ne zna i da mu je žao. Kako je odgovorio, nije znao da je među putnicima i jedno dijete. Kako je odgovorio, priznao je počinjenje djela zato što je to istina, s tim što je tek po zaustavljanju saznao koliko je točno osoba u tovarnom prostoru kombija. Ukrcaj osoba u vozilo je trajao jako kratko, radilo se o trenucima, možda 10 ili 20 sekundi. Prilikom ukrcaja čuo je odjeke stopa ljudi koji su se ukrcavali i po tome je zaključio da bi se moglo raditi i više od 3-5 osoba, a primijetio je i da se kabina pomiče, odnosno trese prilikom ukrcaja, a i prilikom vožnje je osjetio da se te osobe ne mogu držati, da se tovarni prostor trese. Zbog toga je čak razmišljao da izađe iz vozila i udalji se kad izađe sa makadama na asfaltnu cestu, ali da ga je po izlasku sa makadama ubrzo zaustavila policija.

6. Tijekom dokaznog postupka reproducirane su snimke ispitivanja SA u svojstvu osumnjičenika u Policijskoj upravi Ličko-senjskoj, Službi kriminalističke policije, dana 17. rujna 2020. (str. 125 spisa) te u svojstvu okrivljenika u ODO u Gospiću, dana 18. rujna 2020. (str. 142 spisa), pročitan je zapisnik Policijske uprave Ličko-senjske, Postaje granične policije (dalje: PGP) Korenica od 17. rujna 2020., o očevidu sa ispisom fotografija (str. 18-26 spisa), izvješće Uprave kriminalističke policije od 16. rujna 2020., o postupanju policijskih službenika (str. 27- 28 spisa), potvrde i zapisnici PGP Korenica od 17. rujna 2020., o privremenom oduzimanju predmeta od optuženika (str. 62-67 spisa), pročitane su izjave o osobnim podacima stranaca (str. 75-105 spisa), pregledan je ispis fotografija sa mobilnog telefona privremenog oduzetog od optuženika i FAH (str. 119-122 spisa), pročitan je zapisnik PGP Korenica od 21. rujna 2020., o vraćanju teretnog vozila vlasniku (str. 165 spisa).

Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

Na kraju dokaznog postupka pročitani su podaci iz kaznene evidencije za optuženika (str. 152-153, 597 spisa).

7. Analizom iskaza optuženika SA danog na raspravi i usporedbom istog sa njegovim iskazima koje je dao pri ispitivanju u svojstvu osumnjičenika u Službi kriminalističke policije te u ODO u Gospiću, te usporedbom njegovih iskaza sa prikupljenim dokazima, koji su cijenjeni pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, ocjena je vijeća kako je u postupku utvrđeno da je optuženik SA svojim radnjama ostvario bitna subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. i 2. KZ/11, onako kako mu je to činjenično i pravno stavljeno na teret.

8. Optuženik u postupku nije negirao da bi svojim radnjama ostvario obilježja kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11, dakle da je dana 16. rujna 2020. u večernjim satima na području općine Udbina, prema prethodnom dogovoru sa S i drugom nepoznatom osobom, za dogovoreni novčani iznos od 1.000,00 eura, u unajmljeno teretno vozilo marke Mercedes Sprinter , reg. oznake [registarska oznaka] preuzeo osobe za koje je znao da su ilegalni migranti, dakle da su prethodno nezakonito, izvan graničnog prijelaza, ušle na teritorij Republike Hrvatske, te krenuo sa njihovim prijevozom kroz Republiku Hrvatsku prema granici sa Republikom Slovenijom, za koje vrijeme se S kretao ispred njega u osobnom automobilu marke Peugeot, reg. oznake [registarska oznaka], kao prethodnica, sa ciljem uočavanja i dojavljivanja policijskih ophodnji.

9. Osnovom obrane optuženika, u postupku je bilo sporno da li je isti, onako kako mu je to stavljeno na teret optužnicom, svojim radnjama ostvario bitna obilježja kvalificiranog oblika kaznenog djela, odnosno obilježja kaznenog djela iz članka 326. stavka 2. KZ/11, budući se isti branio, očito povezujući broj prevoženih osoba sa ostvarenjem bitnih obilježja kaznenog djela iz članka 326. stavka 2. KZ/11, kako nije znao koliko je osoba ušlo u tovarni prostor automobila kojim je upravljao i da je on mislio da će prevoziti najviše 3-5 osoba, pa da je znao da ih je toliko ušlo u vozilo da bi „odmah zaustavio automobil i izašao van“.

10. Obranu optuženika SA u tom dijelu vijeće je cijenilo suprotnom ranijim iskazima optuženog te neživotnom i nelogičnom, pa time očito usmjerenom izbjegavanju odnosno ublažavanju kaznene odgovornosti.

11. Prvenstveno, pri ispitivanju u svojstvu osumnjičenika i pri provođenju dokazne radnje prvog ispitivanja u svojstvu okrivljenika u ODO, prema je prethodno primio pouku o pravima (str. 128-129 , 139 spisa), kojom je obaviješten o postojanju osnovane sumnje da bi počinio kazneno djelo iz članka 326. stavak 1. i 2. KZ/11, na način kako mu je potom i stavljeno na teret podignutom optužnicom od 29. rujna 2020., pa dakle i da je u vozilo preuzeo i vozio 32 osobe, optuženik niti u jednom trenutku nije ustvrdio da nije znao koliko osoba prevozi u teretnom prostoru kombi vozila kojim je upravljao, niti isticao da bi napustio vozilo da je znao koliko je osoba ušlo u vozilo, kako je to ustvrdio na raspravi, pri čemu za takvu promjenu u svom iskazu nije pružio nikakvo obrazloženje.

Nadalje, ocjena je vijeća kako je optuženik u tom dijelu i na raspravi iskazivao kontradiktorno, obzirom da je najprije iskazao kako bi, da je vidio da se radi o toliko velikom broju osoba, odmah zaustavio vozilo i izašao van, da bi potom u nastavku, odgovarajući na pitanje zašto kao vozač nije izašao vidjeti i provjeriti koliko osoba prevozi, odgovorio da to nije učinio zbog straha i panike, da bi na upit u kakvom je strahu i panici bio, obzirom da je iskazao kako je u Hrvatsku došao sa ciljem prevoženja ilegalnih migranata, kako bi zaradio, odgovorio da nije znao da će se raditi o tolikom broju osoba, što dakle govori da je znao koliko je osoba ušlo u vozilo. Optuženik je na istu okolnost potom na raspravi iskazao i kako je primijetio da se vozilo trese prilikom ukrcaja, kao i da je prilikom vožnje osjetio da se prevožene osobe ne mogu držati, da se tovarni prostor trese, pa da je zbog toga čak razmišljao da izađe iz vozila i udalji se kad izađe sa makadama na asfaltnu cestu, ali da ga je po izlasku sa makadama ubrzo zaustavila policija. Po ocjeni vijeća, takva obrana optuženika o navodnoj namjeri odustanka, kad je shvatio da je veliki broj osoba ušao u vozilo, a do čega nije došlo samo zbog nailaska na policiju, ne samo da je suprotna njegovim ranijim iskazima, jer pri prva dva ispitivanja takvu namjeru nije niti spomenuo, a osim toga krajnje je nelogično, ukoliko je optuženik namjeravao odustati od počinjenja djela, zašto je trebao čekati da s vozilom izađe sa makadama na asfaltnu cestu, budući je ispred njega kao prethodnica vozio supočinitelj S i istog je uvijek mogao kontaktirati da ga preuzme u vozilo, jer nije jasno kako bi i kuda optuženik u protivnom pješice otišao sa tog mjesta u to doba. Osim toga, iz izvješća o postupanju policijskih službenika proizlazi da su oni uočili vozila optuženika i S još dok su se kretala državnom cestom D522, iz smjera mjesta Opalić u smjeru mjesta Gornja Ploča, ali da su ih zaustavili tek kad su došli do naplatnih postaja u mjestu Gornja Ploča, pa se obrana optuženika da je po policiji zaustavljen ubrzo po izlasku sa makadama na asfaltnu cestu, zbog čega nije uspio realizirati svoju namjeru napuštanja vozila odnosno odustanka od počinjenja djela, ukazuje očito usmjerenom izbjegavanju odnosno ublažavanju kaznene odgovornosti. Također, iskaz optuženika kako je mislio da će prevoziti 3-5 osoba, nalazi se u potpunosti suprotnim činjenici da je za prijevoz ilegalnih migranata preuzeo teretno kombi vozilo, a što po ocjeni vijeća nesporno govori da je isti znao da će se u tovarnom prostoru vozila prevoziti veći broj ilegalnih migranata. U odnosu na obrazloženje optuženika da je išao sa takvim vozilom samo zato što je tako tražio organizator kaznenog djela i da nije znao koliko će osoba biti, isto se nalazi ne samo neživotnim, obzirom na okolnost da su se optuženik i supočinitelj S, kako proizlazi iz njegovog ranijeg iskaza, iz Italije najprije uputili u Sloveniju, gdje su prespavali i gdje je S unajmio osobni automobil marke Peugeot, od kuda su potom otišli u Zagreb, gdje je on preuzeo kombi vozilo, a što po ocjeni vijeća jasno govori o dobroj dogovorenoj organizaciji u počinjenju kaznenog djela i nesumnjivoj svijesti optuženika o detaljima izvršenja istog.

Osim toga, optuženik je na raspravi iskazao da su „na tu lokaciju i prethodnih dana S i on donosili hranu“, pri čemu su donijeli „nekoliko paketa vode, nekoliko paketa kruha i čokolade“, a što nesporno upućuje da je optuženik sa supočiniteljem S više dana boravio u [adresa], od kuda su u više navrata odlazili na mjesto preuzimanja ilegalnih migranata, gdje su ostavljali hranu i vodu, i to „više paketa“, a iz čega po ocjeni vijeća nesporno proizlazi i da su isti znali da čekaju da se na tom mjestu okupi veći broj osoba, koje su trebale ilegalno ući u Hrvatsku iz Bosne i Hercegovine, nakon čega će se krenuti sa njihovim skupnim prijevozom, jer u protivnom ne bi bilo potrebe u više navrata na to mjesto donositi hranu i vodu.

Osim toga, u počinjenju kaznenog djela supočinitelj S u osobnom vozilu kretao se ispred teretnog kombi vozila u kojem je optuženik prevozio ilegalne migrante, dakle organizatori počinjenja kaznenog djela plaćali su i troškove dolaska Č iz [adresa] preko Slovenije u Hrvatsku, troškove najma vozila kojim je upravljao, troškove smještaja i boravka u Sloveniji i Hrvatskoj te mu obećali isplatiti i određeni novčani iznos kako bi vozio kao prethodnica, u cilju uočavanja i dojavljivanja policijskih ophodnji. Po ocjeni suda organizator kaznenog djela to svakako ne bi činio da se radilo o prevoženju 3-5 osoba, već se očito radilo o organizaciji prevoženja većeg broja ilegalnih migranata, pri čemu se čekalo da sve osobe ilegalno prijeđu iz Bosne i Hercegovine u Hrvatsku, pri čemu su SA i S odnosili i ostavljali im hranu i vodu na mjestu gdje ih je potom optuženik i preuzeo u vozilo, pa se i u tom dijelu obrana optuženika SA kako nije znao o koliko će se osoba raditi i koliko ih je preuzeo na prijevoz, nalazi neživotnom i nelogičnom te usmjerenom izbjegavanju odnosno ublažavanju kaznene odgovornosti.

Zaključno, ocjena je suda, kako u odnosu na bitna obilježja kaznenog djela iz članka 326. stavka 2. KZ/11, nije niti odlučno da li su se prevozile tri, pet ili tridesetdvije osobe, već je odlučno da li je pri počinjenju kaznenog djela doveden u opasnost život i tijelo prevoženih osoba te da li je s njima postupano na nečovječan i ponižavajući način.

12. U tom dijelu vijeće je cijenilo kako nije sporno da tovarni prostor vozila nije namijenjen prijevozu putnika, jer u tom prostoru nema za putnike potrebne ventilacije ili prozora, niti sjedala i sigurnosnih pojaseva, pri čemu je cijenjeno, osnovom podataka sadržanih u izvješću policijskih službenika (str. 27-28 spisa) i zapisniku o očevidu sa fotografijama očevida (str. 18-26 spisa), kako navedeni tovarni prostor kombi vozila nije bio niti dovoljno velik za prijevoz trideset jedne odrasle osobe (trideset muškaraca i jedne žene) te jednog djeteta, koje osobe su svakako imale i nešto osobne prtljage, zbog čega su u tovarnom prostoru bile natiskane, a osim toga iz izvješća policijskih službenika proizlazi i da se vrata tovarnog prostora ne mogu otvoriti iz unutrašnjosti istog.

Obzirom na udaljenost od mjesta preuzimanja na području općine Udbina do najbliže granice sa Slovenijom, kuda je optuženik iskazao da je trebao odvesti ilegalne migrante, to je nesporno da se toliki broj osoba u takvim uvjetima, u takvom zatvorenom tovarnom prostoru, zbijeni jedni na druge i bez ventilacije odnosno dotoka zraka, trebao prevoziti svakako duže od dva sata, pri čemu prevožene osobe u slučaju npr. neke nezgode u prometu, ili slično, nisu imale niti mogućnost otvoriti vrata, to su po ocjeni vijeća takvim načinom prijevoza svakako dovedeni u opasnost njihovi životi i tijela, a čega je optuženik kao vozač i odrasla osoba nesumnjivo bio svjestan, što proizlazi i iz njegovog iskaza u dijelu u kojem je iskazao kako je „prilikom vožnje osjetio da se prevožene osobe ne mogu držati, da se tovarni prostor trese“, kao i da se „automobil spustio pod njihovom težinom“.

Osim toga, ocjena je vijeća i kako je takvim načinom prijevoza optuženik SA, zajedno i dogovorno sa S, prema tim osobama svjesno postupao na nečovječan i ponižavajući način, znajući da su u nagurani u nedovoljno velikom prostoru, bez ventilacije ili prozora kroz koji bi im mogao doprijeti zrak, da nemaju mogućnost otvaranja vrata u slučaju potrebe, čime je prema istima pokazao krajnji nedostatak poštovanja, umanjujući njihovo ljudsko dostojanstvo i izlažući ih trpljenju i patnji, pri čemu nije odlučno što su zaustavljeni kratko nakon početka prijevoza, jer je namjera bila voziti te osobe u takvim uvjetima sve do granice sa Slovenijom, pa dakle ta okolnost što su zaustavljeni kratko po početku vožnje nije determinirana voljom optuženika. Isto tako, u tom dijelu nije odlučno niti to što su te osobe na takav način prijevoza pristale, jer je zabranjeno nečovječno i ponižavajuće postupanje prema drugoj osobi, bez obzira na okolnosti i ponašanje žrtve, pa dakle i bez obzira na to što su prevožene osobe pristale na takav način prijevoza kako bi došle do zemalja u unutrašnjosti Europske unije, u nadi da će na taj način riješiti svoje egzistencijalne i druge probleme.

13. Slijedom svega izloženog, vijeće je cijenilo u postupku utvrđenim da je optuženik SA, prema prethodnom dogovoru sa S i drugom nepoznatom osobom, znajući da je njegovo postupanje protupravno odnosno svjestan svih obilježja djela i želeći njihovo ostvarenje, iz koristoljublja omogućio i pomogao drugim osobama nedozvoljeno se kretati u RH, pri čemu je pri počinjenju djela doveden u opasnost život i tijelo osoba koje su se nedozvoljeno kretale u Republici Hrvatskoj te je s njima postupano na nečovječan i ponižavajući način, čime su u njegovom postupanju sa izravnom namjerom ostvarena sva bitna obilježja kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. i 2. KZ/11, pa je za isto proglašen krivim.

14. Prilikom odluke o vrsti i visini kazne, olakotnim na strani optuženika cijenjeno je da isti prema podacima iz kaznene evidencije do sada na teritoriju RH nije osuđivan, dok podaci o eventualnoj osuđivanosti u Italiji nisu pribavljeni, pa je u nedostatku suprotnih podataka valjalo cijeniti da je neosuđivan i u svojoj matičnoj državi, neovisno što je pri ranijim ispitivanjima iskazao da je kažnjavan u Italiji zbog krađe, jer je u međuvremenu mogla nastupiti i rehabilitacija i brisanje iz kaznene evidencije, što se nije moglo utvrditi. Olakotnim na strani optuženika cijenjeno je i djelomično priznanje djela, protek vremena od počinjenja djela, kao i okolnost da je u međuvremenu dobio dijete, dok mu je otegotnim cijenjen broj osoba kojima je omogućio i pomogao u nezakonitom kretanju kroz Republiku Hrvatsku.

15. Obzirom na vrstu i mjeru kazne propisane zakonom za kazneno djelo iz članka 326. stavka 2. KZ/11, prvenstveno je ocjena vijeća kako je nužna osuda na bezuvjetnu kaznu zatvora zbog iznimnog porasta i pojačane društvene opasnosti ovog kaznenog djela, koje čine strani državljani dolaskom u Republiku Hrvatsku isključivo kako bi iz koristoljublja omogućili i pomogli drugim osobama nedozvoljeno ući i kretati se kroz teritorij Republike Hrvatske, pri čemu osobe kojima to omogućuju prethodno nisu prošle graničnu kontrolu i mogu predstavljati i potencijalnu ugrozu za sigurnost Republike Hrvatske i njenih građana.

Cijeneći potom utvrđene olakotne i otegotnu okolnost na strani optuženika, ocjena je vijeća kako se obzirom na utvrđene olakotne okolnosti, svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju može postići i blažom mjerom kazne od propisane, pa je kazna ublažena, primjenom članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11, pa je optuženik SA osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 8 (osam) mjeseci, kao primjerenu težini djela i utvrđenim okolnostima koje utječu da kazna za istog po vrsti odnosno mjeri bude lakša ili teža.

Pri tome, primjenom članka 57. KZ/11, uz ocjenu da postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne optuženik neće ubuduće činiti kaznena djela, optuženiku SA je izrečena djelomična uvjetna osuda, na način da se od kazne zatvora na koju je osuđen izvršava 1 (jedna) godina i 4 (četiri) mjeseca, dok se dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, s tim što vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

Po ocjeni vijeća, za takvu vrstu i mjeru kazne je osnovano očekivati da će ostvariti ciljeve kako specijalne prevencije, utjecajem na optuženika da shvati kažnjivost svog postupanja i više se ne javi kao počinitelj kaznenog djela, tako i ciljeve generalne prevencije, utjecajem na svijest ostalih građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela.

16. Na temelju članka 54. KZ/11, u izrečenu kaznu zatvora optuženiku SA uračunava se vrijeme uhićenja i pritvora od 17. rujna 2020. do 18. rujna 2020. (str. 40 -43, 132-134 i 148 spisa) te od 10. prosinca 2025. do 17. prosinca 2025. (str. 568-569 spisa) te istražnog zatvora od 06. ožujka 2026. pa nadalje (str. 285-288, 581 i 583 spisa).

17. Na temelju članka 79. stavka 2. i 4. KZ/11, kao predmet uporabljen za počinjenje kaznenog djela, kojim je ostvarivao kontakte sa organizatorom kaznenog djela te primio lokaciju mjesta preuzimanja i iskrcaja ilegalnih migranata, sve u cilju izvršenja djela, od optuženika SA kao vlasnika, oduzima se od istoga privremeno oduzeti mobilni uređaji marke Apple Iphone 4, sive boje, sa pripadajućujom SIM karticom, IMEI broja: [broj SIM kartice], koji po pravomoćnosti presude postaje vlasništvo Republike Hrvatske i predati će se Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, koji predmet trebaju preuzeti u PGP Korenica, gdje se isti i nalazi.

O privremeno oduzetom teretnom vozilu marke Mercedes Sprinter nije odlučivano, budući je isto po odobrenju ODO u Gospiću 29. rujna 2020. vraćeno vlasniku, rent-a- car kući (str. 644 spisa), koja je vozilo iznajmila u okviru svoje redovne djelatnosti i nije znala da će biti uporabljeno za počinjenje kaznenog djela.

18. Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. u vezi sa člankom 145. stavkom 2. točkom 3., 4., 6. i 7. ZKP-a, optuženik je dužan nadoknaditi troškove kaznenog postupka u vidu troškova izvršenja europskog uhidbenog naloga u iznosu od 2.652,26 eura (str. 593 spisa), dok se obzirom na imovinske prilike optuženika, koji je bez redovnih prihoda te nepokretne i vrjednije pokretne imovine u vlasništvu, isti oslobađa obveze naknade paušalne svote i nagrade postavljene braniteljice po službenoj dužnosti, a kako plaćanjem istih ne bi bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje odnosno uzdržavanje mldb. djeteta kojeg je dužan uzdržavati

Gospić, 9. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Karmela Miškulin Banić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe, u roku od 15 (petnaest) dana od primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. ODO u Gospiću, na broj: KO-DO-944/2020

2. Opt. SA, Zatvor u Gospiću, po prijevodu na talijanski jezik

3. Braniteljica opt., odvjetnica Danijela Cvijanović, Gospić

4. PGP Korenica – po pravom.

5. Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine – po pravom.