Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Frana Kurelca 3

37-Posl.br.P-670/22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mati Radoviću, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari 1-tužitelja VT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2-tužiteljice ĐT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Igoru Bezjaku, odvjetniku iz Rijeke, protiv tužene ČT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Tatjani Starčević, odvjetnici iz Rijeke, radi prestanka uznemiravanja, nakon održane glavne javne rasprave dana 29. siječnja 2026., u nazočnosti zam. punomoćnika 1 i 2- tužitelja, 1-tužitelja osobno te punomoćnice tužene, zaključene temeljem članka 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP-a, dana 9. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se tužitelji s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I. Zabranjuje se tuženoj ČT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uznemiravanje I. tužitelja VT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužiteljice ĐT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u izvršavanju prava suvlasništva na nekretnini u suvlasništvu tužitelja koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka, upisana i označena kao k. č. br. [katastarska čestica], KUĆA, GOSPODARSKA ZGRADA, DVORIŠTE, površine 778 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na način da na zajedničke dijelove nekretnine koji su u skici izmjere koja čini sastavni dio Sporazuma od 10. veljače 2011. godine zaključen između FT i HT, označene bijelom bojom, postavlja drva za ogrjev, kante za otpad ili druge stvari te se tuženoj ČT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zabranjuje svako daljnje uznemiravanje tužitelja u izvršavanju prava suvlasništva na opisanoj nekretnini.

II. Nalaže se tuženoj ČT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da ukloni tri kante za otpad i drva za ogrjev sa zajedničkih dijelova nekretnine koji su u skici izmjere koja čini sastavni dio Sporazuma od 10. veljače 2011. godine zaključen između FT i HT, označene bijelom bojom, a koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka, upisana i označena kao k. č. br. [katastarska čestica], KUĆA, GOSPODARSKA ZGRADA, DVORIŠTE, površine 778 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], sve u roku od petnaest dana.

III. Nalaže se tuženoj ČT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da naknadi I. tužitelju VT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] te II. tužiteljici ĐT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se 1 i 2-tužitelju da tuženoj naknade prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.050,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 9. travnja 2026. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi od 17. svibnja 2022. navode da su suvlasnici odgovarajućeg suvlasničkog dijela nekretnine koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka, upisana i označena kao k. č. br. [katastarska čestica], KUĆA, GOSPODARSKA ZGRADA, DVORIŠTE, ukupne površine 778 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], s kojim je neodvojivo povezano vlasništvo posebnog dijela te nekretnine i to 1. suvlasničkog dijela: 49/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) što u naravi predstavlja stan broj 1 u prizemlju, koji se sastoji od hodnika, kupaonice s wc-om, 3 sobe, kuhinje i dnevnog boravka, ukupne površine 66,58m2, s pripadajućom terasom površine 4,87 m2 i pripadajućom konobom površine 17,98m2, sveukupne površine 89,43 m2, svaki u ½ dijela. Naveli su da tužena nije u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnica drugog odgovarajućeg suvlasničkog dijela predmetne nekretnine, već da je i dalje kao vlasnik iste upisan pok. PT, no tužena da je zakonska nasljednica istoga te već dugi niz godina živi u predmetnoj nekretnini. Dana 04. rujna 2007. godine, prijašnji vlasnici predmetnih nekretnina FT, od koje su oni kupili svoju nekretninu te PT, kao suvlasnici da su potpisali međuvlasnički ugovor kojim su uredili uzajamne odnose u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine odnosno izvršavanjem prava i obveza vezano za istu. Dana 10. veljače 2011. godine istoimene stranke da su sklopile sporazum kojim su utvrdile način korištenja okućnice kako je prikazano na skici izmjere izrađene od strane L.I.E. d.o.o. Opatija, a koji je sastavni dio ovog Sporazuma na način da FT odnosno sada tužitelji koriste dio označen zelenom bojom, dok PT odnosno sada tužena koristi dio označen žutom bojom. Kako da je i prethodno opisano, tuženoj pripada gornja etaža, a njima donja. Korištenje okućnice uređeno je Sporazumom od 10. veljače 2011. godine, no usprkos uređenom odnosu, tužena da postavlja kante za otpad i periodično drva za ogrjev na zajedničke dijelove nekretnine koji u naravi služe kao prolaz ( na skici izmjere označeno bijelom bojom). Dakle, umjesto da iste postavi na dijelovima nekretnine koji pripadaju njoj, tužena bez njihove suglasnosti, drva i kante za otpad drži na zajedničkim dijelovima nekretnine. Iz navedenog da je jasno da tužena ne samo da bez njihove suglasnosti drži na zajedničkim dijelovima nekretnine drva za ogrjev i kante za otpad već ista sprječava tužitelje i u uživanju njihova prava vlasništva na nekretnini koja je opisana u točki I. ove tužbe i to na način da postavljajući na zajedničke dijelove nekretnine kante za otpad, točnije tri kante za otpad, sprječava tužitelje da pristupe ulazu u svoju nekretninu točnije u okućnicu u drugom dijelu kuće koja je u njihovom vlasništvu. Naveli su da je njihov sin osoba s invaliditetom i upravo prednje opisane kante za otpad sprječavaju istoga da, a sve s obzirom na invalidska kolica pristupi tom dijelu nekretnine odnosno okućnice koja je uređena upravo na način da bi njihov sin mogao boraviti na tom dijelu, a put koji prijeći pristup okućnici je jedini kojim bi on mogao pristupiti tom dijelu nekretnine. Naveli su da tužena unazad 5-6 godina u rujnu svake godine po dolasku drva za ogrjev iste posloži na zajedničke dijelove nekretnine, što prvenstveno da stvara dodatni problem za njihovog sina koji je osoba s invaliditetom i to sve iz razloga što kombi grada Rijeke za prijevoz osoba s invaliditetom ne može pristupiti dijelu nekretnine koji je predviđen za to već osoba koja je u tom trenutku u pratnji njihovog sina mora istoga dovesti izvan nekretnine unatoč tome što je okoliš uređen na način da kombi može pristupiti do ulaza. Po dolasku drva za ogrjev tužena iste da posloži na tri pozicije na zajedničkim dijelovima nekretnine i to prvo na dijelu koji je neposredno povezan sa dijelom okućnice koji oni koriste kao parking te time uz prethodno iznesen problem s pristupom kombija za osobe s invaliditetom, tako posložena drva priječe tužiteljima slobodan prilaz na njihovo parkirno mjesto. Tužena drva za ogrjev da posloži na dio nekretnine koji se nalazi uz fasadu neposredno uz ulaz u njihov stan čime nastaje vlaga na tom dijelu fasade, što će s vremenom nesporno prouzročiti i vlagu u njihovom stanu te da tužena drva za ogrjev posloži na mjesto gdje se trenutno nalaze gore opisane kante za otpad te ih na taj način sprječava u slobodnom prolazu do dijela svoje okućnice koji je u Sporazumu od 10. veljače 2011. godine označen zelenom bojom. Tako složenim drvima ( ili trenutno kantama za otpad) tužena kako je i navedeno ih onemogućava i u obavljanju kakvih radova, slobodnom prolazu njihova sina u dio okućnice koji je uređen kao vrt i sl.

2. U odgovoru na tužbu tužena je navela da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev te da je nesporno da ona nije upisana kao zemljišnoknjižna vlasnica odgovarajućeg suvlasničkog dijela predmetne nekretnine budući je kao vlasnik još uvijek upisan pok. PT. Navela je da kako je iza imenovanog još uvijek u tijeku ostavinski postupak kod ovog suda pod poslovnim brojem O-331/2015, a ona da nije jedina zakonska nasljednica imenovanog ostavitelja, to da se predlažu sudu donijeti rješenje o prekidu ovog postupka sve do pravomoćnog okončanja ostavinskog postupka iza pok. HT, pod poslovnim brojem O-331/2015. Navela je da ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Navela je da ističe da su međusobni odnosi između stranaka ovog postupka teško narušeni te da ona od smrti pok. PT živi u predmetnoj nekretnini u kontinuiranoj neizvjesnosti i strahu zbog raznih prijava iniciranih od strane tužitelja, kao i zbog neizvjesnosti da li će joj poštar donijeti novu tužbu ili sličan dokument, a sve po neosnovanim prijavama podnijetima od strane tužitelja. Navela je da i ovaj parnični postupak smatra još jednim pokušajem da je se diskreditira i ograničava u slobodnom korištenju predmetne nekretnine, koju tužena koristi i posjeduje sve sukladno ranije postignutim dogovorima između pravnih prednika stranaka ovog postupka. U tome smislu, da osporava navode tužitelja da bi ih na bilo koji način uznemiravala u korištenju zajedničkih dijelova nekretnine na način kako je to navedeno u historijatu tužbe niti su tužitelji predmetno uznemiravanje ičime dokazali. Navela je da prednje kao nesporno također proizlazi iz Sporazuma od 10. veljače 2011. godine kojim Sporazumom je regulirana dioba predmetne okućnice, ali ne i postignut dogovor oko načina korištenja dijela koji je zajednički. Tijekom godina predmetna je okućnica, na skici označena bijelom bojom, osim za prilaz nekretnini, korištena za različite namjene, kako od nje tako i od samih tužitelja. Tako tužitelji predmetni prijepor da učestalo koriste i za parkiranje osobnih vozila u svome vlasništvu ili u vlasništvu članova obitelji i prijatelja, za šetanje psa i slične radnje. Navela je da nikada prijepor nije koristila na način da uznemirava tužitelje u njihovim vlasničkim i posjedovnim pravima. Upravo suprotno, tužitelji su ti koji su uznemiravali nju u korištenju predmetne nekretnine u cjelini.

3. Radi pravilnog i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaz uvidom u izvadak iz zemljišne knjige, sporazum, skicu izmjere, međuvlasnički ugovor, fotografije, dopis tužene tužiteljima, fotografije lica mjesta, saslušao je 1 i 2-tužitelje te tuženu kao stranke te je saslušao svjedoka GT.

4. Saslušan u tijeku postupka 1-tužitelj je naveo da on i supruga na adresi u [adresa] ne žive od listopada 2024. te da sada žive u [adresa] na adresi [adresa]. Naveo je da su se kante nalazile na zajedničkom prolazu te da su im praktički smetale kada bi ulazili iz dvorišta na terasu te da ne bi mogli proći niti s invalidskim kolicima te da im tamo na pola metra stoje kante od smeća , a oni da jedu i ostalo. Naveo je da bi tuženoj drva bila iskrcana jednom do dva puta godišnje te da ne zna koliko su puta drva iskrcana tijekom 2024. i 2025. Drva da bi se iskrcala na samom zajedničkom prilazu ulaska u dvorište te da bi ta drva bila iskrcana na način da bi nekako sa automobilom mogao ući međutim da nakon toga ne bi mogao izaći sa automobilom, niti se okrenuti sa istim, a isto tako da bi kombi grada Rijeke koji bi ujutro pokupio njihovo dijete prije nego su ta drva iskrcana da bi na rikverc došao do ruba kuće međutim kada bi ta drva bila porazbacana da je morao kombi se zaustaviti ispred ulaza na cesti koja je prometna te da bi nakon toga on morao po nizbrdici voziti dijete u kolicima i da su ta drva na tom prilazu znala biti cijelu sezonu. Međutim veći problem da je bio drugi kup drva koji je bio odložen na njihovu terasu i da je to stajalo po nekoliko mjeseci, da su zvali policiju koja je rekla da to nije u njihovoj nadležnosti od tih drva da ne bi mogli proći do svoje terase tj. stražnjeg ulaza u stan. Zbog toga da su se odlučili na predmetnu tužbu te nakon tužbe da je ta drva koja su im smetala do ulaska do stražnjeg ulaza u kuću tužena makla. Što se tiče tih kanti za smeće one da su stajale do njihovog stola na terasi gdje su znali jesti pa da bi im to smetalo. Naveo je da bi taj drugi kup drva nastao na način da bi ih tužena stavila u karijolu i s karijolom prevezla do te druge pozicije. Na drugu adresu da su se preselili jer da više nisu mogli živjeti kao susjedi tuženoj jer da su svakodnevno imali probleme pa da su preseljenjem željeli sačuvati preostalo zdravlje. Naveo je da drva mogu stajati na nekoj drugoj poziciji, da postoji 200 m2 okućnice te da naravno da kamion može iskrcati drva na nekoj drugoj poziciji, da je dolazio i kamion od kanalizacije tako da može taj mali kamiončić za drva bez problema. Naveo je da su pokušali razgovarati s tuženom direktno, međutim da bi svaki pokušaj razgovora tužena smatrala pokušaj napada na nju. Naveo je da tužena na katu ispred svojih vrata drži jedan manji dio drva, da nikada nije išao gore pa da ne zna točno koliko, ali jedan manji dio da drži.

5. Saslušana u tijeku postupka 2-tužiteljica je navela da su se radi mira u kući suprug, ona i dijete preselili na adresu u [adresa], da su se preselili u listopadu 2024. te da predmetni stan u [adresa] stoji prazan, da su to pokušali prodati, da je to jako teško pa da će vidjeti što će u konačnici biti te da su ona i suprug suvlasnici na predmetnoj adresi iz tužbe. Navela je da kada su podnijeli predmetnu tužbu da je tužena maknula stvari te od kada su preselili u novi stan da ne zna što se događa na adresi u [adresa] međutim da se to uznemiravanje najčešće sastojalo od toga što bi tužena na zajedničkom prolazu najčešće imala naslagana raznorazna drva te razno razne stvari te da bi na taj način blokirala prolaz te da bi išao preko glavne ceste do prolaza za automobile te do stepenica tužene i uz njezinu okućnicu i da kada bi tužena tako naslagala drva, da oni ne bi mogli proći ni pješke, a kamoli s kolicima jer oni imaju invalidno dijete. Navela je da što se tiče kanti za smeće da se iste nalaze na terenu tužene međutim ispod njihovog prozora te da je ona svjesna da tužena može staviti kantu za smeće bilo gdje međutim od 300 m[2] okućnice, da stavi baš ispod njihovog prozora. Uznemiravanja da su bila vrlo često iz razloga što se tužena praktički bavila premještanjem tih drva, to da joj je bio neki posao, odnosno njih da je željela isprovocirati na neki način, da je svakodnevno premještala ta drva da ih isprovocira i to da je bilo gotovo svakodnevno te da su te kante premještane na razno razne pozicije i da je više puta pokušala objasniti tuženoj da to ne radi međutim bezuspješno. Navela je da postoji mogućnost da se vrate živjeti predmetnu adresu u [adresa] i da su susjedi vidjeli to uznemiravanje, a da ih ona sada ne može povlačiti za rukav da dođu svjedočiti, da svi tamo sve znaju. Navela je da tužena može negdje drugdje odlagati ta drva, kante, da ima mjesta, ali da tužena to nikada nije napravila te da kada bi kamion ta drva doveo da bi ona rekla osobama koja dovoze drva gdje da ih iskrcaju te najčešće na sredini nekretnine koja je zajednički te da bi to stajalo 2 -3 dana i da ta drva koja budu poslagana na hrpicama smetaju za prolaz autom i kombija koji dolazi po dijete te da treba ući na rikverc. Navela je da tužena ima istu peć kao i ona kamin odnosno da se grije na drva. Navela je da tuženoj ta drva dođu nekada 2 puta godišnje nekada 1 puta godišnje, nekada su ta drva znala biti spremljena u 2 dana, nekada bi znala stajati 2 mjeseca po kiši i snijegu. Navela je da tužena živi sama, da joj znaju dolaziti neku muškarci pomoći i da tužena može sama složiti ta drva, da ju je ona znala vidjeti.

6. Saslušana u tijeku postupka tužena je navela da joj drva dođu jedan puta godišnje, da joj iskrcaju ta drva na njenom terenu i da je moguće da koje drvo padne na dio od tužitelja i da kada ona to vidi da makne koliko može. Navela je da se kante za smeće nalaze na njenom dijelu uz njezinu ogradu te da kada su tužitelji vani u dvorištu, da one ne želi izlaziti van, da želi imati svoj mir. Navela je da i automobil i kombi mogu ući u dvorište kada su tamo drva i da je u zatvoru bila dva mjeseca, da je to bilo zbog nametljivog ponašanja. Navela je da ne zna kada su tužitelji odselili, da su je susjedi pitali, ali da je odgovorila da nju to pitaju. Navela je da kante stavlja na svoj teren, ali uz ogradu međutim da ostavlja s vanjske strane te ograde, s te vanjske strane da se radi o zajedničkim dijelovima te da je sada makla tu kantu. Navela je da je tužitelji nikada nisu pitali da makne ta drva sa zajedničkog dijela

7. Svjedok GT navela je da 1 i 2-tužitelje malo poznaje, da su oni tamo jako puno godina i međutim da ih praktički ne pozna je, a dijeli ih jedna kuća. Navela je da je saznala da tužitelji više tamo ne žive jer nema više buke i galame te da bez dvoje nema buke. Navela je da svake godine je problem s tim drvima, da oni imaju zajednički prilaz kao i većina tih stambenih kuća kod njih te da kamion uđe i da mu vjerojatno tužena kao što to i ona kaže, pokaže gdje ta drva iskrcati, međutim da cjepanice ne znaju za granice te da ono što ona zna je da tužena neovisno o svom zdravstvenom stanju kroz neko vrijeme pomakne ta drva te da dio složi i na balkon. Navela je da nikad nije vidjela da ta drva na prilazu stoje mjesec dana, dva mjeseca ili šest mjeseci, da nema šanse. Navela je da za tu treću poziciju gdje su znala biti drva, da se može prolaziti jer da ona zna kako taj teren izgleda i da se može proći sa invalidskim kolicima. Vezano za kante za otpad žutu, zelenu i plavu, da su te kante na početku stajale uz vanjske stepenice koje vode do stana tužene, a u produžetku tih kanti je bio ulaz u stan tužitelja. Navela je da kako je tužena sama i nezaštićena da ju je znala nazvati te da je dobila ulogu nekakvog njenog prijatelja, pomoćnika s obzirom da ima dosta razvijenu empatiju prema ljudima te da je jednom prilikom išla vidjeti gdje su te kante i da je rekla tuženoj da nije estetski i da su razni miomirisi iz tih kanti i da ih makne s te pozicije te da je tužena to u konačnici napravila. Navela je da joj je tužena donijela podjelu te okućnice, a i da joj je muž bio inž. građevine te da su joj djeca inž. građevine i geodeti, sin i unuk pa da nešto zna o tome. Navela je da ne zna zašto su tužitelji odselili, da se ona ne bavi tim pričama i da vidi iz balkona njen prozor, a i ujutro kada ide u dućan da prolazi uz tu kuću.

8. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka, ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev 1 i 2-tužitelja nije osnovan.

9. Odredbom članka 167. stavak 1. i stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00,129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08), dalje: ZV, propisano je da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane te da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. ovog članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari, a ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže.

10. Stav je ovoga suda da nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije tužene i to iz razloga što uznemiravanje prava vlasništva može učiniti i treća osoba, a ne samo suvlasnik određene nekretnine.

11. Naime, ovaj sud u cijelosti prihvaća iskaz tužene u dijelu u kojem je navela da se kante za smeće nalaze na njenom dijelu uz njezinu ogradu i da kante stavlja na svoj teren, ali uz ogradu međutim da ostavlja s vanjske strane te ograde i to iz razloga što je navedeno potvrdila i sama 2-tužiteljica koja je navela da što se tiče kanti za smeće da se iste nalaze na terenu tužene međutim ispod njihovog prozora, a navedeno je potvrdio i svjedok GT koja je navela da vezano za kante za otpad žutu, zelenu i plavu, da su te kante na početku stajale uz vanjske stepenice koje vode do stana tužene, a u produžetku tih kanti je bio ulaz u stan tužitelja, slijedom čega je stav ovoga suda da navedeno ne predstavlja niti može predstavljati uznemiravanje prava vlasništva 1 i 2-tužitelja, s obzirom da je tužena kante za otpad odlagala na svom dijelu, a pored svega u konačnici ih je i premjestila s te "sporne" pozicije.

12. Nadalje, ovaj sud u cijelosti prihvaća iskaz tužene i u dijelu u kojem je navela da joj drva dođu jedan puta godišnje, da joj iskrcaju ta drva na njenom terenu i da je moguće da koje drvo padne na dio od tužitelja i da kada ona to vidi da makne koliko može i to iz razloga što je navedeno potvrdio i svjedok GT koja je navela da cjepanice ne znaju za granice te da ono što ona zna je da tužena neovisno o svom zdravstvenom stanju kroz neko vrijeme pomakne ta drva te da dio složi i na balkon , kao i da nikad nije vidjela da ta drva na prilazu stoje mjesec dana, dva mjeseca ili šest mjeseci, da nema šanse, a osim toga i sama 2-tužiteljica je navela da kada bi kamion ta drva doveo da bi ona rekla osobama koja dovoze drva gdje da ih iskrcaju te najčešće na sredini nekretnine koja je zajednički te da bi to stajalo 2-3 dana, kao i da tuženoj ta drva dođu nekada 2 puta godišnje nekada 1 puta godišnje, nekada su ta drva znala biti spremljena u 2 dana, slijedom čega je stav ovoga suda da navedeno odlaganje drva u trajanju od dva do tri dana, jednom do dva puta godišnje, dok se ista ne premjeste i poslože ne predstavlja bespravno uznemiravanje vlasnika tj. 1 i 2-tužitelja, a niti predstavlja ograničavanje njihovih vlasničkih prava, kao niti uznemiravanje u izvršavanju njihovih ovlasti u pogledu predmetne nekretnine pa je nastavni stav ovoga suda da se u konkretnom slučaju eventualno radilo o nekom drugom pravnom institutu.

12.1. Ovaj sud ne prihvaća iskaz 1 i 2-tužitelja u dijelu u kojem su naveli da su ta drva mjesecima znala stajati na istom mjestu i to iz razloga što navedeno nije potkrijepljeno niti jednim drugim dokazom u spisu, a tužitelji su evidentno zainteresirani za uspjeh u predmetnom sporu.

13. Slijedom svega navedenog valjalo je u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev 1 i 2 - tužitelja te odlučiti kao u točki I. izreke rješenja.

14. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., a u svezi s odredbom članka 155. ZPP-a, a isti se odnosi na zastupanje tužene po punomoćniku. Tako je tuženoj sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dalje Tarife, dosuđen trošak i to za sastavljanje odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (T.br.7. t. 1. Tarife), trošak zastupanja na tri ročišta u iznosu od 200,00 eura za svako (T.br.9. t.1. Tarife), sastavljanja dva podneska i to jednog u iznosu od 200,00 eura i jednog u iznosu od 50,00 eura (T.br.8. t.1 i t.4 Tarife), a što ukupno iznosi 1.050,00 eura.

14.1. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

U Rijeci, 9. travnja 2026.

S U D A C

Mate Radović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od datuma primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

- pun. 1 i 2-tužitelja

- pun. tužene