REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

SPLIT, Sukoišanska 6

Poslovni broj: P-280/2023-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu po sutkinji Ivani Hrkać, u pravnoj stvari tužitelja Grad Hvar, OIB [osobni identifikacijski broj], Hvar, Ulica Milana Kukurina 2, kojeg zastupa Mirko Butorović, odvjetnik u Hvaru, Vicka Butorovića 33, protiv tuženika ME, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa Vibor Čulić, odvjetnik u Splitu, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 23. veljače 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, odvjetnika Marija Granića i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu presude 9. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku ME iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužitelju, Grad Hvar, Hvar, Milana Kukurina 2, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 50.702,30 (pedeset tisuća sedamsto dva cijelih trideset) eura sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 3.675,61 eura, od 16. srpnja 2014. do isplate ;

- 3.743,72 eura, od 24.rujna 2014. do isplate ;

- 3.775,26 eura, od 4. studenoga 2014. do isplate ;

- 3.791,57 eura, od 21. siječnja 2015. do isplate ;

- 3.470,60 eura, od 4. svibnja 2015. do isplate ;

- 6.014,70 eura, od 2. srpnja 2015. do isplate ;

- 1.922,71 eura, od 17. kolovoza 2015. do isplate ;

- 1.758,55 eura, od 25. rujna 2015. do isplate ;

- 1.871,54 eura, od 25. rujna 2015. do isplate ;

- 2.161,75 eura, od 22. listopada 2016. do isplate ;

- 3.538,42 eura, od 15. siječnja 2016. do isplate ;

- 1.821,57 eura, od 16. veljače 2016. do isplate ;

- 3.908,02 eura, od 8. ožujka 2016. do isplate ;

- 3.659,87 eura, od 1. lipnja 2016. do isplate ;

- 1.896,68 eura, od 8. srpnja 2016. do isplate ;

- 1.851,19 eura, od 4. kolovoza 2016. do isplate ;

- 1.843,40 eura, od 1. rujna 2016. do isplate ;

- 6,16 eura, od 2. rujna 2016. do isplate,

za razdoblje do 31. srpnja 2015., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje nakon 1. siječnja 2023. do naplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku ME iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužitelju, Grad Hvar, Hvar, Milana Kukurina 2, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplatiti iznos od 12.020,11 (dvanaest tisuća dvadeset cijelih jedanaest) eura na ime troškova postupka sa zateznim kamatama na taj iznos od 9. travnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.019,03 eura s pripadajućim zateznim kamatama na ime troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 12. prosinca 2016. podnio ovom sudu tužbu kojom je zahtijevao solidarnu isplatu iznosa od 464.361,46 kuna/ 61.332,60 eura od prvotuženika SPORTSKI CENTAR HVAR d.o.o. i drugotuženika ME. U tužbi navodi da se radi o iznosu kojeg je on kao izdavatelj zadužnice platio na ime otplate kredita kojeg je prvotuženik bio korisnik, a drugotuženik je bio jamac platac u tom ugovoru.

2. Navodi, naime, kako je 21. lipnja 2006. sklopljen Ugovor o kreditu kojim je tadašnja HYPO ALPE-ADRIA BANK d.d. Zagreb (kasnije ADDIKO BANK d.d.) kao kreditor odobrila korisniku kredita SPORTSKI CENTAR HVAR d.o.o. kredit u iznosu od 155.000,00 eura. Navodi da je tuženik KE sudjelovao u sklapanju tog ugovora kao jamac platac, a tužitelj je kao sredstvo osiguranja otplate kredita izdao kreditoru 27. lipnja 2006. bjanko zadužnicu, ovjerenu kod javnog bilježnika Jadranke Plenković iz Starog Grada broj OV-2483/2006.

3. Budući da korisnik kredita nije uredno otplaćivao kredit, tražbina banke se počela naplaćivati od siječnja 2014. pljenidbom iznosa s tužiteljeva računa. Tako je od tužitelja ukupno naplaćen iznos od 464.361,46 kuna/ 61.332,60 eura. Tužitelj stoga smatra da ima pravo regresa plaćenih iznosa od tuženika ME, budući da je tuženik bio jamac platac ugovora o kreditu.

4. Postupak je pokrenut protiv prvotuženika SPORTSKI CENTAR HVAR d.o.o. i drugotuženika ME. Međutim, zbog brisanja prvotuženika iz sudskog registra postupak je u odnosu na prvotuženika pravomoćno obustavljen rješenjem ovog suda poslovni broj P-685/2022-2 od 8. prosinca 2022. Kako tuženici nisu jedinstveni suparničari, postupak je nastavljen protiv tuženika ME.

5. Tužitelj je u dokazne svrhe uz tužbu priložio: Ugovor o kreditu broj 211- 186/2006 od 21. listopada 2006., bjanko zadužnicu od 27. lipnja 2006. ovjerenu od javnog bilježnika Jadranke Plenković 27. lipnja 2006. broj Ov-2483/06, specifikacije naplate Financijske agencije (list 19 do 35 spisa).

6. U skladu s odredbom članka 284. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.) dalje: ZPP, tuženiku je tužba dostavljena na odgovor.

7. Tuženik je osporio tužbeni zahtjev u cijelosti. Iako ne poriče da su SPORTSKI CENTAR HVAR d.o.o. kao korisnik kredita i on kao jamac platac s kreditorom HYPO ALPE-ADRIA BANK d.d. zaključili Ugovor o kreditu, kojim su dobili sredstva radi izgradnje terena od umjetne trave na igralištu Nogometnog kluba Hvar u [adresa], smatra da tužitelj nema pravo zahtijevati od njega predmetnu isplatu.

8. Naglasio je kako je tužitelj jedan od osnivača SPORTSKOG CENTRA HVAR d.o.o., te kako su tužitelj i SPORTSKI CENTAR HVAR d.o.o. 20. srpnja 2006. sklopili Ugovor o nabavi za izvođenje radova održavanja nogometnog igrališta [adresa] i postavljanja umjetne trave.

9. Nakon provedenog postupka javne nabave, da je upravo SPORTSKI CENTAR HVAR d.o.o. izabran kao izvođač radova. Člankom 1. Ugovora o nabavi od 20. srpnja 2006. za izvođenje radova da je ugovoreno kako će se financiranje radova održavanja nogometnog igrališta [adresa] i postavljanje umjetne trave vršiti iz kreditnih sredstava odobrenih na rok od 10 godina; sve to na temelju Ugovora o međusobnim pravima i obvezama u svezi s ulaganjem u športski objekt Nogometno igralište Hvar.

10. Iako ne raspolaže pisanom ispravom, tuženik tvrdi da je Ugovor o međusobnim pravima i obvezama sklopljen između Grada Hvara, SPORTSKOG CENTRA HVAR d.o.o. i Nogometnog kluba Hvar te da je njime predviđena obveza Grada Hvara na izdvajanje iz gradskog proračuna iznosa od 155.000,00 kuna godišnje za troškove održavanja nogometnog igrališta, na rok od 10 godina, počevši od 1. rujna 2006. Također da je ugovoreno da se taj godišnji iznos uplaćuje u korist kredita kod HYPO ALPE-ADRIA BANK d.d.

11. Zaključno, navodi da je da je SPORTSKI CENTAR HVAR d.o.o. Nogometnom klubu Hvar ispostavljao račune za održavanje nogometnog igrališta, koji računi su se dostavljali Gradu [adresa] te se knjigovodstveno provodio prijeboj s iznosom koji je Grad Hvar plaćao radi otplate kredita HYPO ALPE-ADRIA BANK d.d.

12. Naglasio je kako je tužitelj uredno i uplaćivao taj godišnji iznos sve do 2013., kada je zbog promjene političke vlasti prestalo postupanje tužitelja u skladu s Ugovorom o međusobnim pravima i obvezama. Slijedom navedenog, tuženik je predložio sudu odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

13. Tuženik je u spis priložio: Društveni ugovor o osnivanju društva s ograničenom odgovornošću SPORTSKI CENTAR HVAR za šport i prateće djelatnosti u športu od 9. svibnja 2006., Ugovor o nabavi za izvođenje radova od 20. srpnja 2006., te nepotpisani Ugovor o međusobnim upravljanjima i obvezama u svezi s ulaganjem u športski objekt Nogometno igralište Hvar. Predložio je sudu izvesti dokaz njegovim saslušanjem te saslušati svjedoke UE i PE na okolnosti iz odgovora na tužbu. Također, predložio je izvesti dokaz knjigovodstveno-financijskim vještačenjem kako bi dokazao da je tražbina prestala prijebojem.

14. Sud je prihvatio dokazne prijedloge te izveo predložene dokaze. Nakon provedenog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja, kojim je, između ostalog, utvrđeno da zbroj pojedinačnih utuženih računa u tužbi ne odgovara ukupno utuženom iznosu, tužitelj je uredio tužbu tako da je smanjio tužbeni zahtjev te ga postavio na iznos od 382.016,47 kuna/ 50.702,30 eura. Tuženik se opisanoj dispoziciji nije protivio pa je konačno postavljeni tužbeni zahtjev na isplatu 50.702,30 eura, a preciziran u valuti euro podneskom od 22. veljače 2026.

15. Ovaj je sud već odlučivao u ovom predmetu te je presudom P-426/2019-39 od 24. veljače 2023. odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. Sud je smatrao kako su tužitelj, kao izdavatelj zadužnice, i tuženik, kao jamac platac iz ugovora o kreditu, u jednakom pravnom položaju prema vjerovniku (banci). Zbog toga je zauzeo stajalište da su obojica solidarni dužnici duga po kreditu pa da tužitelj (koji je podmirio dug) može od tuženika zahtijevati regresnu isplatu samo polovice plaćenog iznosa, jer taj dio pada na njega kao jednog od solidarnih dužnika. Osim toga, sud je smatrao da je osnovan i tuženikov prigovor prijeboja. Smatrajući, dakle, da tužitelj traži više nego mu pripada, te smatrajući osnovanima tuženikove tvrdnje da je tražbina prestala prijebojem, sud je odbio tužbeni zahtjev.

16. Po tužiteljevoj žalbi, ta je presuda ukinuta rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1428/2023-3 od 19. travnja 2023. i predmet je vraćen na ponovno suđenje.

17. Odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske sudu je, ali i strankama, ukazano kako tužitelj, po čijoj se zadužnici banka naplatila jer se nije mogla naplatiti od glavnog dužnika, a u kojoj obvezi je tuženik jamac platac, osnovano potražuje isplatu tog iznosa od tuženika- jamca platca. Zbog toga je tuženik, kao jamac platac, dužan tužitelju, ako to on traži, ispuniti cijeli iznos obveze.

18. U odnosu na tuženikov prigovor građanskopravnog prijeboja (compensatio civilis), drugostupanjski sud je zauzeo stajalište da se, suprotno stajalištu ovog suda iz pobijane presude, ne može utvrditi postojanje izjave o prijeboju kao ni radi li se o međusobno dospjelim tražbinama. Budući da je drugostupanjski sud našao da je presudom počinjena apsolutno bitna povreda postupovnih odredbi iz odredbe članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, ukinuo je presudu te vratio ovom sudu predmet radi otklanjanja te povrede u ponovljenom suđenju.

19. Postupajući u skladu s uputom drugostupanjskog suda (članak 377. ZPP- a), sud u ponovljenom postupku, brižljivo cijeneći sve dokaze, nalazi tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

20. Iz ugovora o kreditu broj 211-186/2006 od 21. lipnja 2006. (str. 5.-9. spisa) proizlazi da je HYPO ALPE-ADRIA BANK d.d. Zagreb, Podružnica Split sklopila Ugovor o kreditu s korisnikom kredita SPORTSKI CENTAR HVAR d.o.o. i ME kao jamcem platcem. Radi se o deviznom namjenskom kreditu u iznosu od 155.000,00 eura za izgradnju terena od umjetne trave na igralištu Nogometnog kluba Hvar u Gradu [adresa]. U članku 9. Ugovora o kreditu ugovoreni su instrumenti osiguranja otplate kredita.

21. Tako je u odnosu na jamca-platca, izdana jedna osobna bjanko mjenica s klauzulom „bez protesta“ uz Sporazum s izjavom o obvezi na temelju mjenice i osobna zadužnica. U odnosu na tužitelja, ugovorene su jedna bjanko mjenica s klauzulom bez protesta, te tri bjanko zadužnice: jedna na iznos od 1.000.000,00 kuna, jedna na iznos od 500.000,00 kuna i jedna na iznos od 100.000,00 kuna.

22. Iz Ugovora o nabavi za izvođenje radova održavanja Nogometnog igrališta [adresa] i postavljanja umjetne trave od 20. srpnja 2006. kojeg su sklopili tužitelj Grad Hvar i SPORTSKI CENTAR HVAR d.o.o., proizlazi da su ugovorne strane ugovorile da će se financiranje radova održavanja igrališta i postavljanja umjetne trave vršiti iz kreditnih sredstava odobrenih na rok od 10 godina na temelju Ugovora o međusobnim pravima i obvezama u svezi s ulaganjem u športski objekt Nogometno igralište [adresa] sklopljenim između Grada Hvara, SPORTSKOG CENTRA HVAR d.o.o. i Nogometnog kluba Hvar. Ugovor o nabavi su za naručitelja potpisali i ovjerili tadašnji gradonačelnik UE, a za izvođača SPORTSKI CENTAR HVAR članovi uprave KE i BE.

23. Iz Ugovora o međusobnim pravima i obvezama u svezi s ulaganjem u športski objekt Nogometno igralište [adresa] proizlazi da na njemu nema potpisa ugovornih strana.

24. Svjedok UE iskazao je da je od 2005. do 2013. bio gradonačelnik Grada Hvara. Poznato mu je da je postojao ugovor kojim se Grad Hvar obvezao plaćati SPORTSKOM CENTRU HVAR d.o.o., za postavljanje i održavanje umjetne trave te edukaciju i kampove mladih sportaša iznos od 155.000,00 kuna godišnje. Ne sjeća se je li Poglavarstvo Grada Hvara i Gradsko vijeće dalo odobrenje ili suglasnost za sklapanje takvog ugovora ali se sjeća da se obveze iz tog ugovora pridržavalo neko vrijeme. Nakon promjene političke vlasti novi je gradonačelnik osporio tu isplatu te je SPORSTKI CENTAR HVAR d.o.o. završilo u stečaju. Svjedok se nije mogao sjetiti ni je li u ime Grada Hvara potpisao predmetnu zadužnicu kao sredstvo osiguranja otplate kredita ali zna da je potpisivao isprave u svezi s ugovorom o kreditu.

25. Svjedok PE u svome je iskazu naveo da je on predložio Gradu Hvaru da se oplemeni teren nogometnog igrališta umjetnom travom te da se smanje troškovi održavanja prirodne trave nogometnog igrališta Nogometnog kluba Hvar, što je grad prihvatio. S tim ciljem je osnovano društvo SPORTSKI CENTAR HVAR u vlasništvu [adresa] i ME, te je jedno vrijeme sam svjedok bio ovlaštena osoba za zastupanje tog društva. Poznato mu je da je zaključen ugovor između Grada Hvara i SPORTSKOG CENTRA HVAR d.o.o. po kojem se Grad Hvar obvezao isplaćivati SPORTSKOM CENTRU HVAR d.o.o. godišnje otprilike iznos od 155.000,00 kuna uz PDV što je Grad i radio. Tim uplatama se otplaćivao kredit kojeg je zaključio sa tadašnjom HYPO ALPE-ADRIA BANK d.d.

26. Svjedok je naveo i kako je s novim gradonačelnikom izravno pregovarao i pokušavao postići dogovor da se banci uredno otplati kredit. Iako je ispočetka novi gradonačelnik SE iskazivao volju za isplatu cijelog duga po kreditu odjednom, svjedoku je poznato da do toga nije došlo te da je kredit u cijelosti otplaćen prisilnom naplatom po osnovi bjanko zadužnice koju je izdao tužitelj.

27. Tuženik KE je u svom iskazu također naveo da je 2006. Grad Hvar pokazao interes za uređenje nogometnog igrališta, da je za te potrebe odabrao izvođača radova PE kojeg je tuženik zastupao u takvim poslovima. Da je gradonačelnik [adresa], UE predložio da se u tu svrhu osnuje trgovačko društvo SPORTSKI CENTAR HVAR d.o.o. u kojem bi Grad Hvar postavio svoje članove uprave, a gospodin PE svoje, te bi suvlasništvo u tom društvu bilo 50:50 poslovnih udjela.

28. Naveo je da je za kredit kod banke Grad Hvar izdao zadužnicu, a kako je on sudjelovao kao zastupnik PE u društvu SPORTSKI CENTAR HVAR d.o.o., zahtjev je bio da i on osobno izda bjanko zadužnicu. Također je naveo da je godišnja rata kredita iznosila oko 155.000,00 kuna i nju je trebao plaćati Grad Hvar, prema izdanim fakturama od SPORTSKOG CENTRA HVAR. Plaćanje je bilo uredno dok se nije promijenila politička vlast u Gradu Hvaru. Dajući vlastitu ocjenu pravnih odnosa, tuženik smatra da je on, jednako kao i tužitelj, jamac platac pa ne može u cijelosti odgovarati za predmetnu obvezu već samo u visini njegovog dijela.

29. Iz provedenih dokaza proizlazi da je sklopljen ugovor o kreditu između kreditora HYPO ALPE-ADRIA BANK d.d. i SPORTSKOG CENTRA HVAR d.o.o. kao korisnika kredita te ME kao jamca platca. Proizlazi i da je Grad Hvar izdavanjem zadužnica izdao sredstvo osiguranja otplate tog kredita. U ovom dijelu su svi provedeni dokazi podudarni, a ove činjenice u ovoj fazi postupka nisu ni sporne.

30. Tuženik nije osporio ni tužiteljeve tvrdnje da je kredit otplaćen prijenosom novčanih sredstava s tužiteljevog računa, po osnovi bjanko zadužnice od 27. lipnja 2006. ovjerene od javnog bilježnika Jadranke Plenković 27. lipnja 2006. broj Ov- 2483/06.

31. Spor se svodi na pitanje ima li tužitelj pravo tražiti isplatu od tuženika cijelog iznosa kojeg je platio na ime otplate kredita ili samo polovicu. Također je sporno je li utužena tražbina prestala prijebojem.

32. Odredbom članka 111. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. dalje: ZOO) propisano je ako se jamac obvezao kao jamac platac, odgovara vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje bilo od glavnog dužnika bilo od jamca ili od obojice u isto vrijeme.

33. Iz citirane odredbe proizlazi da su glavni dužnik i jamac platac u odnosu prema vjerovniku solidarni dužnici. U konkretnom slučaju to znači da prema banci kao kreditoru, glavni dužnik, SPORTSKI CENTAR HVAR d.o.o. i KE kao jamac platac odgovaraju solidarno, odnosno svaki odgovara za dug u cijelosti, „in solidum“. Drugim riječima: prema banci glavni dužnik i jamac platac odgovaraju potpuno jednako, svaki za cijeli dug.

34. Tužitelj je kao sredstvo osiguranja otplate kredita izdao zadužnicu 27. lipnja 2006. godine. S obzirom na vrijeme izdavanja zadužnice, za nju su mjerodavne odredbe Ovršnog zakona (1996) ("Narodne novine" br. 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05., 67/08., 139/10., 154/11., 70/12., dalje: OZ).

35. Prema odredbi članka 183.a stavka 1. OZ-a dužnik može ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis dati suglasnost da se radi naplate tražbine čiji će iznos biti naknadno upisan u ispravi zaplijene određeni ili svi njegovi računi kod banaka te da se novčana sredstva s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno s računa isplate vjerovniku koji je određen u ispravi ili koji će naknadno biti u nju upisan (bjanko zadužnica). Takva isprava izdaje se u jednom primjerku.

36. Stavkom 2. istoga članka propisano je da na toj ispravi, ili u dodatnim ispravama uz tu ispravu, istodobno kad i dužnik ili naknadno, obvezu prema vjerovniku mogu preuzeti i druge osobe u svojstvu jamaca plataca, i to davanjem pisane izjave na kojoj je javno ovjerovljen njihov potpis, a koja je sadržajno ista s izjavom dužnika.

37. Iz bjanko zadužnice od 27. lipnja 2006. ovjerene od javnog bilježnika Jadranke Plenković 27. lipnja 2006. broj Ov-2483/06 (list 10-11 spisa) vidljivo je da tužitelj daje suglasnost da se radi naplate tražbine u iznosu od 500.000,00 (petsto tisuća) kuna sa zateznim kamatama zaplijene svi njegovi računi kod svih banaka te da se novčana sredstva s tih računa isplate vjerovniku HYPO ALPE ADRIA BANK.

38. Primjenjujući navedene materijalnopravne odredbe na sadržaj predmetne isprave, sud zaključuje da se radi o izjavi iz članka 183.a stavka 1. OZ-a. Tom je ispravom tužitelj dao suglasnost da se radi naplate tražbine banke zapljene njegovi računi i izravno isplate vjerovniku, banci. Iz istih razloga sud ne prihvaća tuženikove tvrdnje da predmetna isprava predstavlja izjavu iz članka 183. stavka 2. OZ-a jer iz te isprave ne proizlazi da tužitelj u svojstvu jamca platca daje pisanu izjavu koja bi bila sadržajno ista s izjavom dužnika.

39. U skladu s navedenim, stav je ovog suda da tužitelj, za razliku od tuženika, nema položaj solidarnog jamca u odnosu prema vjerovniku (kreditoru, banci). Zbog toga nema pravnog uporišta za primjenu članaka 125. ZOO-a, na koju upire tuženik. Tom je odredbom propisano kad ima više jamaca, pa jedan od njih podmiri dospjelu tražbinu, on ima pravo zahtijevati od ostalih jamaca da mu svaki naknadi dio koji pada na njega. Međutim, u konkretnom slučaju obje parnične stranke nisu solidarni jamci duga po kreditu, pa tužitelj može zahtijevati od tuženika (koji je solidarni jamac) isplatu ukupno plaćenog iznosa. Sud smatra da je tužitelj, kad je otplatio dug po kreditu, stupio u pravni položaj vjerovnika (banke). Prema tome, iz tog položaja je ovlašten zahtijevati povrat cijelog iznosa kojeg je platio radi otplate kredita, od glavnog dužnika ili, s njime pravno izjednačenog, solidarnog jamca.

40. U pravu je tuženik kad navodi da jamac platac može isticati protiv vjerovnikova zahtjeva sve prigovore glavnog dužnika pa i prigovor prijeboja. To ovlaštenje jamca proizlazi iz članka 116. stavka 1. ZOO-a. Zbog toga je ovlašten tuženik isticati prigovor prijeboja, kojeg je istaknuo još u odgovoru na tužbu. Pravni učinak prijeboja bio bi prestanak vjerovnikove tražbine prema glavnom dužniku, akcesorne jamčeve obveze, kao i prestanak protutražbine glavnog dužnika prema vjerovniku.

41. Da bi prigovor prijeboja bio istaknut s uspjehom, tuženik je bio dužan dokazati da je njegova tražbina prema tužitelju nastala kao i da su ostvarene sve zakonom propisane pretpostavke za prijeboj.

42. Pretpostavke za prijeboj su: uzajamnost, istovrsnost, dospjelost, utuživost tražbina i izjava o prijeboju. Uzajamnost tražbina znači da strana koja želi izvršiti prijeboj mora istodobno biti vjerovnik i dužnik protivne strane, a utuživost kao pretpostavka za jednostrani prijeboj znači da se obje tražbine mogu ostvariti sudskim putem.

43. Tuženik prigovor prijeboja temelji na tvrdnji da je glavni dužnik, SPORTSKI CENTAR HVAR d.o.o. imao prema tužitelju tražbinu po osnovi održavanja nogometnog igrališta, koja je tražbina iznosila 155.000,00 kuna godišnje i koja je ugovorena u trajanju od 10 godina- od 2006. do 2016. godine. Naveo ja kako je iz tih uplata SPORTSKI CENTAR HVAR d.o.o. podmirivao obveze iz kredita, kojeg je, kako tvrdi, uredno otplaćivao banci sve dok je Grad Hvar izvršavao svoju obvezu prema njemu.

44. Kao pravnu osnovu te obveze navodi članak 8. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama u svezi s ulaganjem u športski objekt Nogometno igralište Hvar.

45. Tuženik pritom sam navodi da nema saznanja postoji li potpisani primjerak tog ugovora ali drži da je nedvojbeno sklopljen, budući da je bio izvršavan (tuženikov podnesak od 16. siječnja 2020.). Međutim, budući da se radi o ugovoru kojim jedinica lokalne samouprave raspolaže proračunskim sredstvima, radi se o ugovoru za kojeg ne vrijedi načelo neformalnosti pa je stav suda da tuženik ovim tvrdnjama nije uspješno dokazao utuživost tražbine, odnosno da tražbina kojom vrši prijeboj proizlazi iz valjane pravne osnove. Po prirodi stvari, postupak sklapanja ugovora od strane jedinica lokalne samouprave, podliježe strožim pravilima o proceduri i transparentnosti.

46. Naime, člankom 60. stavcima 1-3 Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ("Narodne novine" br. 117/93., 92/94., 69/97., 33/00., 73/00., 127/00., 59/01., 107/01., 117/01., 150/02., 147/03., 132/06., 26/07., 73/08.) propisano je da se proračunska sredstava koriste se za namjene utvrđene posebnim zakonima i odlukama jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Svi korisnici proračunskih sredstava moraju sredstva koristiti za utvrđene namjene, štedljivo i u skladu s propisima o korištenju, odnosno raspolaganju tim sredstvima. Nadzor nad korištenjem proračunskih sredstava obavlja predstavničko tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave samostalno ili na način utvrđen statutom i Državni ured za reviziju.

47. Iz spisa, međutim, ne proizlazi da je predmetna namjena trošenja proračunskih sredstava Grada Hvara utvrđena posebnim zakonima i odlukama Grada niti da je odobrena od strane predstavničkog tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili na drugi propisan način.

48. Odredbama Zakona o proračunu ("Narodne novine" br. 96/03., 87/08, dalje: ZP), regulirano je planiranje, izrada, donošenje i izvršavanje proračuna, upravljanje imovinom i dugovima, upravljanje javnim dugom, te zaduživanje i jamstvo jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Odredbama članka 55. stavcima 1. i 2. ZP-a propisano je da se svaki rashod i izdatak iz proračuna mora temeljiti na vjerodostojnoj knjigovodstvenoj ispravi kojom se dokazuje obveza plaćanja. Odgovorna osoba mora prije isplate provjeriti i potpisati pravni temelj i visinu obveze koja proizlazi iz knjigovodstvene isprave.

49. Svjedok UE, koji je bio gradonačelnik Grada Hvara u vrijeme kad je taj ugovor navodno sastavljen, naveo je da se ne sjeća je li potpisao ugovor po kojem bi Grad Hvar bio dužan podmirivati kreditne rate u ime SPORTSKOG CENTRA HVAR te da se ne sjeća je li potpisao bjanko zadužnicu kojom je Grad Hvar preuzeo obvezu osiguranja otplate predmetnog kredita.

50. Sud nije povjerovao iskazu svjedoka u ovom dijelu jer je životno nelogično i neuvjerljivo da se gradonačelnik ne bi mogao sjetiti okolnosti oko raspolaganja proračunskim sredstvima za trajanja gradonačelničkog mandata; osobito u okolnostima ovog slučaja, u kojem je grad jedan od osnivača trgovačkog društva (SPORSTKI CENTAR HVAR d.o.o.) i u kojem grad izdaje zadužnicu kao sredstvo osiguranja kredita kojeg je to društvo korisnik.

51. Zbog toga ovaj sud ne prihvaća kao dokazane tvrdnje tuženika da je između tužitelja i SPORTSKOG CENTRA HVAR d.o.o. sklopljen Ugovor o međusobnim pravima i obvezama u svezi s ulaganjem u športski objekt Nogometno igralište Hvar.

52. Iako je knjigovodstvenim vještačenjem poslovnih knjiga tužitelja (listovi spisa 129- 141) utvrđeno da je Grad Hvar platio SPORTSKOM CENTRU HVAR d.o.o. po osnovi održavanja predmetnog igrališta ukupni iznos od 745.506,22 kuna, a Nogometnom klubu Hvar platio donacije u ukupnom iznosu od 652.148,41 kuna, te da je s navedenim donacijama Nogometni klub Hvar plaćao tvrtki Sportski centar Hvar d.o.o. za račune s osnove održavanja predmetnog igrališta, stav je suda da tuženik nije dokazao da se radi o utuživoj tražbini glavnog dužnika. Radi se o financijski i pravno nejasnim transakcijama čiju pravnu osnovu niti dospjelost tuženik nije dokazao.

53. Nisu dokazane ni tuženikove tvrdnje iz podneska od 16. siječnja 2020. da se možda radi o prividnom pravnom poslu, kojim Grad Hvar nabavlja igralište, a taj se posao prikriva ugovorima koje u njegovo ime i za njegov račun nabavlja SPORTSKI CENTAR HVAR d.o.o. Prema odredbi članka 285. ZOO-a prividan ugovor nema učinka među ugovornim strankama, ali ako se njime prikriva neki drugi ugovor, taj prikriveni ugovor vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost. Međutim, kako je već navedeno, tuženik nije dokazao da su ispunjene pretpostavke za valjanost prikrivenog ugovora, jednako kao što nije dokazao ni tvrdnje da se eventualno radi o stečenom bez osnove.

54. Prema tome, pretpostavke za prijeboj tražbina nisu dokazane jer tražbina i protutražbina u trenutku prijeboja moraju pravno postojati i moraju biti dospjele. Dakle, tužiteljeva tražbina nije prestala prijebojem jer tuženik nije dokazao postojanje svoje uzajamne tražbine prema tužitelju; zbog čega je tuženiku naložena isplata pod točkom I. izreke.

55. S obzirom na tužiteljev uspjeh u parnici, odluka o troškovima postupka donesena je primjenom članka 154. stavka 1. ZPP-a i odgovarajućih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., dalje: Tarifa).

56. Kako je vrijednost predmeta spora 50.702,30 eura, tužitelju zastupanom po punomoćniku odvjetniku, za sastav tužbe pripada nagrada u visini od 500 bodova (Tbr 7.1. Tarife). Za sastav podneska od 7. ožujka 2018. pripada mu nagrada u visini od 50 bodova (Tbr. 8.3. Tarife). Za sastav žalbe pripada mu nagrada u visini od 650 bodova (Tbr. 101. Tarife).

57. Tužitelju pripada po 500 bodova za pristup na ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari: 21. listopada 2019., 13. siječnja 2020., 16. prosinca 2020., 15. ožujka 2022., 19. listopada 2022., 13. rujna 2023. i 23. veljače 2026. sve primjenom Tbr. 9.1. Tarife.

58. Po 250 bodova mu pripada za ročišta na kojima se nije raspravljalo o glavnoj stvari niti su se izvodili kakvi dokazi: 4. srpnja 2018., 28. travnja 2021., 20. rujna 2021., (Tbr. 9. 2. Tarife).

59. Pripadaju mu i troškovi sudskih pristojbi u iznosu od 1.660,41 eura: na presudu u iznosu od 553,47 eura i na žalbu u iznosu od 553,47 eura za koje je iz spisa vidljivo da su plaćene; kao i troškove sudske pristojbe na ovu presudu u iznosu od 553,47 eura.

60. Sud odlučuje o naknadi troškova na određen zahtjev stranke prema članku 164. stavak 1. ZPP-a, dok prema Tbr 52.1. Tarife, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

61. Međutim iz Troškovnika od 22. veljače 2026. proizlazi da je tužitelj popisao troškove u bodovima, obračunavajući vrijednost boda u iznosu nižem od 2,00 eura. Kako sud nije ovlašten ići preko zahtjeva stranke (članak 2. ZPP-a), tužitelju je prema njegovom zahtjevu koji je određen Troškovnikom, za radnje iz točke 56. ovog obrazloženja priznat iznos od 2.469,07 eura, a za radnje iz točke 57. obrazloženja priznat iznos od 6.643,75 eura, a za radnje iz točke 58. obrazloženja iznos od 1.246,88 eura.

62. Ukupno, dakle, tužitelju pripada pravo na troškove u iznosu od 12.020,11 eura (pristojbe+ troškovi zastupanja). Pripada mu pravo na zatezne kamate na taj iznos od 9. travnja 2026. u skladu s odredbom članka 151. stavka 2. ZPP-a, zbog čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

63. Tužitelj je u dijelu pod točkom izreke III. presude odbijen za više zatražene troškove parničnog postupka, u iznosu od 2.019,03 eura, jer je u tom dijelu tužitelj popisao radnje u višoj visini bodova Tarife nego mu po stavu suda pripada.

64. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Splitu 9. travnja 2026.

SUTKINJA

Ivana Hrkać

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude, nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se može podnijeti u roku 15 (petnaest) dana od primitka presude.

DNA:

punomoćniku tužitelja uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe za presudu tuženiku po punomoćniku

u spis