REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: P-677/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Marini Vučetić, u pravnoj stvari tužitelja ĐĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Miji Kladariću, odvjetniku iz Slavonskog Broda protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732 , zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 5. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika ŠĆ, odvjetničkog vježbenika i rasprave održane 9. travnja 2026. na kojoj je objavljena odluka, istog dana

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, tužitelju ĐĆ iz [adresa], isplatiti iznos od 3.700,81 eura (slovima: tri tisuće sedamsto eura i osamdeset jedan cent) na ime razlike u iznosima anuiteta nastalih zbog korištenja ništetne odredbe Ugovora o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, te korištenja ništetne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak, koje je banka koristila prilikom izračuna visine anuiteta u odnosu na iznose anuiteta koji bi se dobili primjenom ugovorene kamatne stope po stopi od 5,25 % godišnje i bez primjene ništetne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak, zajedno sa zateznim kamatama, po kamatnoj stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja kamata na pojedinačne iznose teče kako slijedi:

- 2,71 eura počevši od 01.08.2005.

- 7,44 eura počevši od 01.09.2005.

- 6,82 eura počevši od 01.10.2005.

- 6,69 eura počevši od 01.11.2005.

- 6,94 eura počevši od 01.12.2005.

- 5,40 eura počevši od 01.01.2006.

- 4,70 eura počevši od 01.02.2006.

- 2,59 eura počevši od 01.03.2006.

- 1,44 eura počevši od 01.04.2006.

- 0,73 eura počevši od 01.05.2006.

- 1,74 eura počevši od 01.06.2006.

- 1,13 eura počevši od 01.07.2006.

- 1,07 eura počevši od 01.09.2006.

- 1,21 eura počevši od 01.10.2006.

- 0,35 eura počevši od 01.11.2006.

- 0,16 eura počevši od 01.12.2006.

- 7,15 eura počevši od 01.03.2008.

- 7,22 eura počevši od 01.04.2008.

- 6,97 eura počevši od 01.05.2008.

- 6,88 eura počevši od 01.06.2008.

- 6,89 eura počevši od 01.07.2008.

- 6,71 eura počevši od 01.08.2008.

- 6,66 eura počevši od 01.09.2008.

- 6,68 eura počevši od 01.10.2008.

- 9,42 eura počevši od 01.11.2008.

- 6,77 eura počevši od 01.12.2008.

- 10,18 eura počevši od 01.01.2009.

- 12,03 eura počevši od 01.02.2009.

- 12,84 eura počevši od 01.03.2009.

- 10,29 eura počevši od 01.04.2009.

- 10,70 eura počevši od 01.05.2009.

- 7,38 eura počevši od 01.06.2009.

- 6,59 eura počevši od 01.07.2009.

- 7,03 eura počevši od 01.08.2009.

- 7,09 eura počevši od 01.09.2009.

- 6,94 eura počevši od 01.10.2009.

- 6,81 eura počevši od 01.11.2009.

- 8,26 eura počevši od 01.12.2009.

- 10,39 eura počevši od 01.01.2010.

- 13,82 eura počevši od 01.02.2010.

- 12,93 eura počevši od 01.03.2010.

- 17,35 eura počevši od 01.04.2010.

- 16,38 eura počevši od 01.05.2010.

- 18,40 eura počevši od 01.06.2010.

- 31,79 eura počevši od 01.07.2010.

- 29,19 eura počevši od 01.08.2010.

- 36,92 eura počevši od 01.09.2010.

- 34,43 eura počevši od 01.10.2010.

- 29,17 eura počevši od 01.11.2010.

- 37,57 eura počevši od 01.12.2010.

- 50,15 eura počevši od 01.01.2011.

- 41,48 eura počevši od 01.02.2011.

- 44,62 eura počevši od 01.03.2011.

- 40,40 eura počevši od 01.04.2011.

- 41,04 eura počevši od 01.05.2011.

- 56,61 eura počevši od 01.06.2011.

- 57,73 eura počevši od 01.07.2011.

- 72,16 eura počevši od 01.08.2011.

- 64,34 eura počevši od 01.09.2011.

- 56,65 eura počevši od 01.10.2011.

- 55,69 eura počevši od 01.11.2011.

- 54,98 eura počevši od 01.12.2011.

- 58,37 eura počevši od 01.01.2012.

- 61,91 eura počevši od 01.02.2012.

- 62,17 eura počevši od 01.03.2012.

- 59,78 eura počevši od 01.04.2012.

- 60,96 eura počevši od 01.05.2012.

- 62,06 eura počevši od 01.06.2012.

- 60,29 eura počevši od 01.07.2012.

- 60,87 eura počevši od 01.08.2012.

- 59,88 eura počevši od 01.09.2012.

- 57,33 eura počevši od 01.10.2012.

- 60,00 eura počevši od 01.11.2012.

- 61,47 eura počevši od 01.12.2012.

- 60,94 eura počevši od 01.01.2013.

- 55,22 eura počevši od 01.02.2013.

- 60,08 eura počevši od 01.03.2013.

- 60,31 eura počevši od 01.04.2013.

- 58,25 eura počevši od 01.05.2013.

- 52,79 eura počevši od 01.06.2013.

- 52,63 eura počevši od 01.07.2013.

- 53,81 eura počevši od 01.08.2013.

- 56,01 eura počevši od 01.09.2013.

- 59,36 eura počevši od 01.10.2013.

- 57,62 eura počevši od 01.11.2013.

- 58,61 eura počevši od 01.12.2013.

- 59,74 eura počevši od 01.01.2014.

- 63,91 eura počevši od 01.02.2014.

- 65,06 eura počevši od 01.03.2014.

- 64,20 eura počevši od 01.04.2014.

- 62,03 eura počevši od 01.05.2014.

- 60,91 eura počevši od 01.06.2014.

- 60,71 eura počevši od 01.07.2014.

- 62,62 eura počevši od 01.08.2014.

- 63,89 eura počevši od 01.09.2014.

- 63,11 eura počevši od 01.10.2014.

- 64,30 eura počevši od 01.11.2014.

- 65,00 eura počevši od 01.12.2014.

- 63,98 eura počevši od 01.01.2015.

- 64,36 eura počevši od 01.02.2015.

- 63,94 eura počevši od 01.03.2015.

- 63,51 eura počevši od 01.04.2015.

- 63,08 eura počevši od 01.05.2015.

- 63,01 eura počevši od 01.06.2015.

do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50 tužitelju ĐĆ iz [adresa] nadoknaditi parnične troškove u iznosu od 3.075,40 eura sa zateznom kamatom koja teče od 9. travnja 2026. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1.srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj ĐĆ iz [adresa] sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.200,00 eura, kao neosnovnim.

IV. Odbija se tuženik Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50 sa zahtjevom za naknadu troškova postupka, kao neosnovanim.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj ĐĆ iz [adresa] povukao tužbu u iznosu od 15,24 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi isplate.

1.1. U tužbi je navedeno da je Ugovorom o kreditu broj 9010510907 od 26. travnja 2005. tužitelj s tuženikom ugovorio kredit od 28.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajni liste banke, važeće na dan korištenja kredita. Ugovor je sklopljen na vrijeme od 10 godina. Predmetnim Ugovorom definirana je otplata kredita u 120 mjesečnih anuiteta, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio Ugovora. Prema Otplatnom planu mjesečni anuitet iznosio je 300,42 CHF, odnosno u kunskoj protuvrijednosti 1.426,45 kn na dan 12. svibnja 2006. Temeljem Ugovora tužitelju je isplaćen novčani iznos od 132.949,04 kn. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 5. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. donesenoj u kolektivnom sporu vođenom između tužitelja Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača i poslovnih banaka među8 kojima je bila PBZ d.d, utvrđeno je da su poslovne banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora tuženici kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time postupili suprotnom odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača. Temeljem presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž - 7129/13 od 13. lipnja 2014. kojom je kao tužena obuhvaćena i PBZ d.d., ovdje tuženik, utvrđeno je da se ista nije pridržavala odredbi Zakona o potrošačkom kreditiranju te je došlo do preplate zbog promjene kamatne stope koja je ugovorena prema točki 2. navedenog Ugovora. Temeljem presude broj Revt 249/14-2 Vrhovnog suda RH gdje je utvrđena povreda propisa o zaštiti potrošača čl. 131. st. 1 Zakona o zašiti potrošača upućen je zahtjev tuženiku za povrat preplaćenih kamata. Zbog navedenog, tužitelj predlaže da sud, nakon provedenog postupka, obveže tuženika na isplatu više preplaćenog iznosa zbog ništetnih odredaba Ugovora o kreditu.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je valutna klauzula dopuštena i predviđena Zakonom o obveznim odnosima i da nije nezakonita odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, a tužitelj je izričito pristao na klauzulu o promjenjivoj kamatnoj stopi. Tuženik je istakao i prigovor zastare i naveo da predlaže da sud nakon provedenog postupka odbije tužitelja sa tužbenim zahtjevom.

3. Tužitelj je u podnesku od 8. veljače 2023. postavio tužbeni zahtjev u eurima s obzirom na promjenu valute. Tužitelj je podnio tužbu na iznos od 3.716,05 eura i ostao je kod tog zahtjeva tijekom postupka koji je vođen kod ovog suda pod brojem P-859/2029. Nalazom i mišljenjem vještaka je utvrđeno da je preplata ukupno 3.700,81 eura.

4. Nesporno je da sud nema ovlasti intervenirati u postavljeni tužbeni zahtjev, osim u dijelu koji se odnosi na kamate.

5. Ovaj sud je usvojio postavljeni tužbeni zahtjev po tužitelju iz podneska od 8. veljače 2023. i odluka ovog suda je djelomično potvrđena odlukom Županijskog suda u Varaždinu b roj Gž-1365/2023-3 od 17.rujna 2025. u dijelu koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti, preinačena u dijelu koji se odnosi na čl. 1. Ugovora i u čl.12. toč.8 Ugovora o kreditu i u tom dijelu tužitelj je odbijen sa zahtjevom, a ukinuta je pod točk. II. izreke presude koji se odnosi na isplatu i u točk. III. izreke presude koji se odnosi nam troškove postupka i u tom dijelu je vraćeno na ponovni postupak.

6. Konačan tužbeni zahtjev tužitelj je postavio podneskom od 20. veljače 2026. i predložio da sud nakon provedenog postupka obveže tuženika na isplatu iznosa od 3.700.81 eura u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka.

7. Tuženik se nije protivio povlačenju tužbe u iznosu od 15,24 eura, te je sud u svezi navedenog odlučio kao u izreci rješenja na temelju čl. 193. st .2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025, dalje – ZPP-a)

8. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u preslik ugovora o kreditu iz kojeg je vidljivo da je sastavljen između tužitelja ĐĆ kao korisnika kredita i tuženika kao banke za iznos od 28.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti za kupnju stambenog objekta s promjenjivom kamatnom stopom i rokom otplate kredita od 120 mjeseci (str. 10 do 14 spisa). Uvidom u otplatnu tablicu je vidljivo da je tužitelj otplaćivao kredit od 12. svibnja 2005. do (str. 16 do 17 spisa). Saslušan je tužitelj kao stranka u svrhu dokazivanja. Provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Mirni Tot Nužda.

8.1. Iz iskaza tužitelja ĐĆ je u utvrđeno da je osobno vraćao kredit, ima je otvoren trajni nalog kod tuženika i tako se i naplaćivalo. Cjelokupan iznos kredita je iskoristio za kupnju kuće. Krediti su bili u Eurima i CHF i kredit u CHF mu je ponuđen kao povoljniji, nije mu trebao jamac, prve rate kredita su bile 1.300,00 kn, a zadnje su bile oko 2.000,00 kn. Dobio je obrazac kredita i potpisao ga je, nije mu nitko objašnjavao što je valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa, CHF je tada stabilan. Radio je kao policajac, sada je mirovini, tijekom školovanja nije imao predmete u kojima bi se učilo o valutnoj klauzuli i promjenjivo kamatnoj stopi.

8.2. Vještak Mirna Tot Nužda je u svom nalazu i mišljenju navela da je 26. travnja 2005. sklopljen Ugovor o kreditu broj: 9010510907 između Privredne banka Zagreb d.d. (kreditor) i ĐĆ (korisnik kredita). Iznos kredita: 28.000,00 CHF. Korištenje kredita: Iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 28.000,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita Datum isplate (korištenja) kredita: 12. svibnja 2005. godine, srednji tečaj Kreditora za valutu CHF na dan korištenja: 4,740165. Namjena kredita: Kredit se odobrava za kupnju stambenog objekta. Otplata kredita: Kredit se otplaćuje u 120 jednakih mjesečnih anuiteta u iznosu 300,42 CHF plativo u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju kreditora važećem za CHF na dan plaćanja. Redovna kamatna stopa iznosi 5,25% koja je promjenjiva, a utvrđuje se Odlukom o kamatnim stopama Kreditora. Banka je u tijeku otplate kredita mijenjala visinu ugovorene kamatne stope i to: od 12.05.2005. do 30.06.2006. 4,30%, a iznos mjesečnog anuiteta u CHF je bio 287,59, od 01.07.2006. do 30.06.2006. 4,25% a iznos mjesečnog anuiteta u CHF je bio 286,99. Od 1.07.2007. do 31.12.2007. 5,25% a iznos mjesečnog anuiteta u CHF je bio 297,81. Od 1. 1. 2008. do 31.01.2008 5,20%, a iznos mjesečnog anuiteta u CHF je bio 297,29. Od 1.02.2008. do 30.06.2009. 5,95% a iznos mjesečnog anuiteta u CHF je bio 305,07. Od 01.07.2009. do 30.06.2010. 6,00%, a iznos mjesečnog anuiteta u CHF je bio 305,50. Od 01.07.2010. do 31.10.2010. 6,05% a iznos mjesečnog anuiteta u CHF je bio 305,86. Od 01.11.2010. do 30.04.2011. 5,70%, a iznos mjesečnog anuiteta u CHF je bio 303,49.Od 01.05.2011. do 31.07.2011. 5,45%, a iznos mjesečnog anuiteta u CHF je bio 301,98. Od 01.08.2011. do 31.12.2013. 5,20%, a iznos mjesečnog anuiteta u CHF je bio 300,56. Od 01.01.2013. do31.05.2015. 3,23% a iznos mjesečnog anuiteta u CHF je bio 296,21. Više je plaćeno zbog promjene kamatne stope = 259,57 EUR, manje plaćeno zbog promjene kamatne stope = 399,40 EUR. Više plaćeno zbog promjene tečaja = 3.441,26 EUR. Manje plaćeno zbog promjene tečaja = 244,52 EUR. Ukupno razlika anuiteta (1. - 2.+ 3.- 4.) = 3.056,90 EUR. U podnesku od 22. svibnja 2023. je vještak dostavila nalaz i mišljenje u eurima.

8.3. Na nalaz i mišljenje prigovore je istaknuo samo tuženik, a kojima nije osporio matematički izračun vještaka, već su prigovori isključivo pravne naravi usmjereni na sam zadatak vještaku zbog čega je ovaj sud smatrao da nalaz i mišljenje vještaka nije potrebno nadopunjavati. Po ocjeni ovog suda nalaz i mišljenje vještaka je stručan, obrazložen i nepristran i sud ga je u cijelosti prihvatio.

9. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je odlučio kao u izreci presude i rješenja.

10. Tijekom postupka je utvrđeno kao nesporno da:

- je 26. travnja 2005. sklopljen Ugovor o kreditu broj: 9010510907 između Privredne banke Zagreb d.d. (kreditor) i ĐĆ (korisnik kredita). Iznos kredita:

28.000,00 CHF

- je iznos kredita kunama koji odgovara protuvrijednosti od 28.000,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita –

- je datum isplate (korištenja) kredita bio 12. svibnja 2005. godine, a namjena kredita je kupnja stambenog objekta.

- kredit je tužitelj otplaćivao u 120 jednakih mjesečnih anuiteta

- ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja je početno bila 5,25% koja se utvrđuje Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.

- je iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka utvrđeno da je više plaćeno zbog promjene kamatne stope 259,57 EUR, više je plaćeno zbog promjene tečaja 3.441,26 EUR

- kredit nije bio u konverziji i da je otplaćen

- je o ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora o kreditu već odlučeno presudom Županijskog suda u Varaždinu b roj Gž-1365/2023-3 od 17. rujna 2025.

- je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u spisu predmeta P -1401/2012 vođen kolektivni spor protiv banaka, među njima i protiv ovdje tuženika radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U navedenom predmetu je 4. srpnja 2013. donesena presuda koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., te broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., koje su potvrđene odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt - 249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019.

- je navedenom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, potvrđenom presudom VTSRH i VSRH utvrđeno da su banke, a među njima i tuženik iz predmetne parnice, u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., povrijedile kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je ugovarana redovna kamata po promjenjivoj stopi koja se utvrđuje jednostranom odlukom kreditora, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nisu pojedinačno pregovarali o navedenoj odredbi niti su ugovorom utvrđeni egzaktni parametri i načini izračuna tih parametara koji utječu na odluku kreditora o visini stope kamate, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, čime su banke postupale protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima,

- iz odluke VSRH, u dijelu u kojem su potvrđene navedene odluke Trgovačkog suda u Zagrebu i VTSRH, proizlazi da navedene ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi ugovorne kamate odlukom kreditora, nisu bile razumljive jer je u ugovorima korištena formulacija na temelju koje su potrošači samo znali za visinu stope ugovorne kamate u momentu sklapanja ugovora, ali ni približno nisu mogli znati zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa, iz čega proizlazi da buduća kamatna stopa ugovorena kao primjenjiva nije bila ni određena ni odrediva,

- je navedenom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, potvrđenom presudom VTSRH i VSRH utvrđeno da su banke a među njima i tuženik, povrijedili kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora tuženici kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i da su odredbe predmetnog ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivosti kamatne stope ugovorene kamate, odlukom tuženika kao kreditora, odredbe unaprijed pripremljenog i sačinjenog tipskog ugovora od strane tuženika kao kreditora.

11. Tijekom postupka je bilo sporno da li tužitelj ima pravo na isplatu radi pretplate po kreditu u svezi valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, jer tužitelj smatra a ima, a tuženik se tome protivi.

12. Po ocjeni ovog suda tužbeni zahtjev je osnovan.

13. Na temelju članka 84. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora i članka 99. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13.; dalje ZZP/07) koji je bio na snazi tijekom daljnje otplate kredita, sporne odredbe ugovora o kreditu, su nerazumljive za potrošača, pa tako i za tužitelja u konkretnom slučaju, nepoštene pa time i ništetne, te kao takve ne proizvode pravne učinke. U njima nisu bili navedeni za potrošača jasni parametri koji će utjecati na promjenu visine kamatne stope ugovorene kamate, unaprijed su unesene u predmetni ugovor po tuženiku i o njima stranke nisu pojedinačno pregovarale na način da bi tuženik tužitelju parametre za promjenu stope redovne kamate objasnio niti ga upozorio na rizike ugovaranja valutne klauzule, što je sve uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

14. U svezi navedenog, po ocjeni ovog suda, primjenom odredbe članka 1111. (koji sadrži opće pravilo o stjecanju bez osnove) u svezi s člankom 1115. (koji određuje opseg vraćanja), Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. – dalje: ZOO/05), tužitelju pripada pravo na povrat iznosa preplaćenog s osnova ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli kao i temeljem ništetne ugovorne odredbe o promjenjivosti stope redovne kamate, te zatezna kamata od dana izvršene preplate svakog pojedinog anuiteta.

15. Vještačenjem je utvrđeno da je zbog povećanja kamatne stope nastala razlika između iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim odlukama Banke o promjeni kamatnih stopa i iznosa redovnih kamata po osnovi ugovora o kreditu (početna) kao i pretplata u svezi valutne klauzule.

16. Prigovor zastare, koji je istaknuo tuženik, nije osnovan, jer se u konkretnom slučaju radi o potraživanju s osnova stjecanja bez osnove u smislu članka 1111. ZOO, a ZOO kod instituta stjecanja bez osnove ZOO ne predviđa posebni zastarni rok, pa se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina iz članka 225. ZOO koji propisuje da tražbine zastarijevaju za 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Ništetnost odredbi ugovora o kreditu u odnosu na promjenjivu kamatu stopu utvrđena presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12, koja je postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a zastara počinje teći od 14. lipnja 2014. kao prvi dan nakon nastupa pravomoćnosti presude (sudska praksa Županijski sud u Dubrovniku Gž -236/2020-2) i od tog dana počinje teći rok zastare od 5 godina, a tužba je podnesena 10. lipnja 2019. i rok zastare nije protekao.

16.1. Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske je 1. ožujka 2022. objavio objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF i ono glasi: "Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržanoj istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kreditu u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite."

16.2. Nesporno je da zastarni rok teče od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu. Podnošenjem kolektivne tužbe Udruge potrošač kod Trgovačkog suda u Zagrebu u sporu zaštite kolektivnih prava, a koji postupak se vodio pod brojem P-1401/12 prekinut je tijek zastare do pravomoćnog okončanja tog spora pred visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske odnosno donošenja presude tog suda 13. lipnja 2013, pod brojem Pž-7129/13 (u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi temeljem promjenjive kamatne stope) odnosno Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. (u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi temeljem valutne klauzule) kada je pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi. U svezi navedenog nesporno je da utužena tražbina tužitelja od 10. lipnja 2019. nije zastarjela niti u pogledu valutne klauzule, jer je zastarni rok je 14. lipnja 2023. dakle podnesena je prije isteka zastarnog roka.

17. Tužitelj, iako je otplatio kredit u cijelosti, ima pravni interes za podnošenje tužbe jer ovlast tražiti utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu tužitelju pripada tužitelju i za nesporno otplaćeni kredita. U skladu s čl.328. ZOO/05 pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi i utvrđenje ništetnosti ugovora ili pojedine njegove ugovorne odredbe može zahtijevati svaka zainteresirana osoba, a tužitelj kao stranka predmetnog Ugovora o kreditu to u svakom slučaju jest i za navedeno ima i pravni interes budući traži i povrat danog u izvršenju spornih ugovornih odredbi. Tužitelj je nesporno potrošač, jer je kredit iskoristio za kupnju stambenog objekta koji koristi za obiteljske potrebe. Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu tužitelja jer je iskaz istog logičan i uvjerljiv.

18. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. i Rev 18/2018-2 od 26. svibnja 2020., izražen je stav da citirane odredbe ZPP i ZZP, propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove kada donose odluke u posebnim postupcima radi ostvarenja prava pojedinih potrošača, te se stoga sudovi mogu pozivati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502. a stavak 1. ZPP. Tuženik je bio stranka kolektivnog spora pa prema njemu djeluju pravomoćne odluke donesene u tom sporu i naprijed navedenim pravomoćnim odlukama je utvrđeno da su banke, a među njima i tuženik, u vremenskom razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese potrošača, korisnika kredita i to, pri zaključivanju ugovora o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je ugovarana redovna kamatna stopa po promjenjivoj stopi koja se utvrđuje jednostranom odlukom kreditora, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nisu pojedinačno pregovarali o navedenoj odredbi niti su ugovorom utvrđeni egzaktni parametri i načini izračuna tih parametara koji utječu na odluku kreditora o visini kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, čime su banke postupale protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Jednako tako, pravomoćno je utvrđeno da su tuženici iz kolektivnog spora povrijedili su kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora tuženici kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka. Da iz navedenih odluka proizlazi da su navedene ugovorne odredbe bile nerazumljive za potrošače iz razloga što su u ugovorima korištene formulacije iz kojih su potrošači znali samo za visinu stope ugovorene kamate u trenutku sklapanja ugovora, ali ni približno nisu mogli znati zašto, kako, te u kojem smjeru će se kretati kamatna stopa tijekom budućeg kreditnog razdoblja. Iz navedenog proizlazi da buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila ni određena ni odrediva, a korisnici kredita nisu dobili nikakve informacije o mogućim rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF i o mogućim posljedicama takvog ugovaranja.

19. U svezi navedenog i u skladu s odredbom članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ZZP/03 koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, te odredbe članka 4., članak 322., članak 323. i članak 324. ZOO/05 i prema ocjeni ovog suda, sporne ugovorne odredbe o promjenjivosti stope redovne kamatne jednostranom odlukom kreditora kao i odredbe o valutnoj klauzuli, premda jesu jasno sročene i lako uočljive, nisu razumljive iz razloga što u njima nisu precizno i jasno određeni uvjeti promjenjivosti stope ugovorene kamate i mogući rizici vezanja kredita uz tečaj CHF. Osim toga tužitelju kao potrošaču prilikom sklapanja ugovora nije na jasan i razumljiv način objašnjeno, kako bi on na temelju preciznih, jasnih i razumljivih kriterija mogao, predvidjeti financijske posljedice koje bi za njega kao korisnika kredita mogle proizaći, a to je imalo za posljedicu uzrokovanje znatne neravnoteže u pravima i obvezama s jedne strane tužitelja kao korisnika kredita i potrošača, i tuženika kao davatelja kredita i trgovca s druge strane, slijedom čega su sporne ugovorne odredbe nepoštene, a time i ništetne temeljem naprijed navedenih zakonskih odredbi. Radi se o tipskom, unaprijed formuliranom ugovoru tuženika i o odredbama ugovora koje prosječnom potrošaču koji nema potrebnih stručnih znanja iz područja ekonomije, nisu i ne mogu biti jasne na način da bi on već prilikom sklapanja ugovora znao ili mogao pretpostaviti pod kojim uvjetima će dolaziti do promjene (povećanja) stope ugovorne kamate, te da bi mu bili jasni i svi povećani rizici kojima su zbog promjene tečaja bili izloženi ugovaratelji kredita u CHF.

20. S obzirom da je tuženik tijekom ugovornog razdoblja obračunavao i naplaćivao tužitelju ugovornu kamatu temeljem ništetnih ugovornih odredbi, prema kamatnoj stopi povećanoj svojom jednostranom odlukom, i da je dospjele anuitete obračunavao temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, tužitelju pripada pravo od tuženika tražiti povrat preplaćenog u otplaćenom iznosu, na temelju odredbe članka 323. stavak 1. ZOO/05. Taj preplaćeni iznos, utvrđen je temeljem nalaza i mišljenja vještaka i predstavlja razliku obveza, a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita i iz razlike između tečaja valute za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita.

21. Tuženik je u obvezi platiti i zateznu kamatu na svaki preplaćeni iznos anuiteta od dana plaćanja, na temelju članka 1115. ZOO/05, jer se u ovom predmetu radi se o povratu onog što je tuženik stekao temeljem ništetnih ugovornih odredbi, i to odredbi koje je sam tuženik unio u ugovor, pa je iz tog razloga tuženik nesavjestan stjecatelj, te da je stoga temeljem navedene zakonske odredbe, dužan tužitelju plati ti zateznu kamatu na svaki iznos preplate i to od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuitete u kojem je sadržan i iznos preplate.

22. Na temelju čl. 154. st.1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN138/23, 107/2025; dalje - OT) tuženik je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka jer je tužitelj uspio u postupku. U dijelu u kojem je povučena tužbe nesporno nisu nastali posebni troškovi postupka i tuženik je u cijelosti odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka kao neosnovanim (toč. IV. izreke presude).

22.1. Tužitelju je priznat trošak pristojbe koji je platio na tužbu u iznosu od 83,62 eura, pristojbe na presudu u iznosu od 83,61 eura, trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (tbr. 7.t.1. OT). Priznat je i trošak sastava podnesaka od 2. svibnja 2019. i to zahtjev za isplatu tuženiku prije pokretanja parničnog postupka u iznosu od 200,00 eura (tbr. 32 OT), i trošak zastupanja na ročištu održanom kod ovog suda 22. travnja 2021. je priznat u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1OT), trošak zastupanja na ročištu održanom kod ovog suda 16. lipnja 2021. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1OT), priznat je i trošak sastava podneska od 8. veljače 2023. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.t.1OT) jer je tužitelj njime uredio tužbeni zahtjev, ali ne prema nalazu i mišljenju vještaka, nego je samo prvotno postavljeni tužbeni zahtjev u kunama pretvorio u zahtjev u eurima, a priznat je sastav istog jer je sud morao o istom odlučivati kod donošenja odluke broj P- 859/2019. Priznat je i trošak zastupanja na ročištu održanom kod ovog suda 16. ožujka 2023. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 6. travnja 2023. je priznat u iznosu od 100,00 eura (tbr. 9.t.2. OT), na tom ročištu je odlučeno o preotvaranju zaključene rasprave, dakle raspravljeno je samo o procesnim pitanjima. Trošak zastupanja na ročištu održanom 5. rujna 2023. je priznat u iznosu od 100,00 eura jer se i na tom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima (tbr.9.t.2.OT). Priznat je i trošak zastupanja na ročištu održanom 21. rujna 2023. u iznosu od 100,00 eura jer je to bilo ročište za objavu odluke (tbr. 9.t.3.OT), priznat je i trošak sastava podneska od 20. veljače 2026. jer je njime postavljen konačan tužbeni zahtjev prema nalazu i mišljenju vještaka u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.t.1OT) pa je sastav istog bitan za donošenje odluke u postupku, trošak zastupanja na ročištu održanom kod ovog suda 5. ožujka 2026. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1OT) i trošak zastupanja na ročištu održanom 9. travnja 2026. radi objave odluke u iznosu od 100,00 eura (tbr. 9.t.3.OT). Trošak vještačenja je uplaćen u iznosu od 398,17 eura. Pripadajući porez iznosi 500,00 eura. Ukupno je tužitelju priznat trošak u iznosu od 3.075,40 eura, kako je to navedeno u točk. II. izreke presude.

23. Nije priznat trošak sastava podneska od 19. rujna 2019. u iznosu od 200,00 eura jer isti nije bitan za donošenje odluke u ovom postupku, u njemu se navode podaci koji su mogli biti istaknuti i na ročištu, nije priznat iz istih razloga niti trošak sastava podneska od 12. veljače 2020, u iznosu od 200,00 eura jer sastav istog nije bitan za donošenje odluke u postupku. Nije priznat niti trošak sastava podneska od 12. travnja 2021. u iznosu od 200,00 eura jer u njemu također nije donesena odluka bitna za odluku u ovom postupku. Nije priznat niti trošak sastava podneska od 9. rujna 2021. u iznosu od 200,00 eura jer se u njemu samo ponavljaju već istaknuti navodi. Nije priznat niti trošak sastava podneska od 19. srpnja 2022. u iznosu od 200,00 eura kojim se analizira nalaz i mišljenje vještaka, jer tužitelj isti nije osporio ali nije niti prema istom uredio tužbeni zahtjev, pa sastav istog i nije bitan za odluku u postupku. Nje priznat trošak sastava odgovora na žalbu od 27. studenog 2023. u iznosu od 200,00 eura, jer sastav istog i nije bitan za donošenje odluke u postupku. Ukupno tužitelju nije priznat trošak postupka u iznosu od 1.200,00 eura i tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu istih jer nije osnovan (toč. III. izreke presude).

24. Na troškove postupka teče zatezna kamata od 8. travnja 2026. kao dana presuđenja do isplate na temelju čl. 29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

25. U svezi utvrđenih tzv. negativnih razlika tuženik nije postupio u skladu s odlukom VSRH Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. i podnio protutužbu ili prigovor prebijanja koji su kvantitativno određeni do zaključenja prethodnog postupka i sud o istom nije niti odlučivao.

Slavonski Brod, 9. travnja 2026.

Sudac

Marina Vučetić

Naputak o pravu na žalbu: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana o dana objave iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda.

O tom obavijest:

1. Tužitelj po pun.

2. Tuženik po pun.