Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička ulica 2

52440 Poreč-Parenzo

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo po sucu tog suda Alenu Barbiću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja GRAWE HRVATSKA d.d., OIB 28406115764, iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 5, zastupanog p.p. Deanu Ilijevskom, odvjetniku u Labinu, protiv tuženika LOVAČKOG DRUŠTVA "MIRNA" BUZET, OIB 21478675127, iz Buzeta, Trg. Fontana 7, zastupanog p.p. Massimu Činiću, odvjetniku u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB 26187994862, iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, zastupanog p.p. Tuliji Zele Janjanin, odvjetnici u Rijeci, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene dana 23. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika stranaka, a u odsutnosti umješača, dana 09. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tuženik je dužan tužitelju isplatiti iznos od 13.391,04 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 10. srpnja 2019.godine sve do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."

II Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova.

III Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku parnične troškove u iznosu od 1.000,00 eur, u roku od 15 dana.

IV Odbacuje se umješačev zahtjev za naknadu parničnih troškova.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj dana 30. srpnja 2021. tužitelj tvrdi da se dana 29. lipnja 2019. oko 5,00 sati na županijskoj cesti ŽC5013, ([adresa]) oko 50 metara nakon naselja Krušvari, dogodila prometna nezgoda na način da je

OĐ dok je upravljala osobnim automobilom marke i tipa TOYOTA XP13M, registarske oznake [registarska oznaka], sa desne strane kolnika izletjela divljač-srna i pritom oštetila prednji dio navedenog vozila. Budući da je predmetno vozilo u kritično vrijeme bilo osigurano policom kasko osiguranja kod tužitelja, to da je isti svom osiguraniku naknadio nastalu imovinsku štetu na

vozilu u ukupnom iznosu od 13.391,04 kn. Za predmetnu nezgodu i posljedično njome nastalu štetu, tuženik da je odgovoran u skladu s odredbama Zakona o lovstvu i općim pravilima o odgovornosti za štetu prema ZOO, budući da se divljač u datim okolnostima ima smatrati opasnom stvari. Za štetu nastalu u vezi s opasnom stvari smatra da se da od iste i potječe te da njezin imatelj odgovara po načelu objektivne odgovornosti, dakle bez obzira na krivnju. U konkretnom slučaju, tuženik kao imatelj divljači- opasne stvari, odnosno kao osoba koja da gospodari lovištem na području nastanka predmetne nezgode, da nesporno odgovara za predmetnu štetu i to po načelu objektivne odgovornosti. Nadalje, u skladu sa Zakonom o lovstvu, članak 83., st. st.1. za štetu koju počini divljač u lovištu odgovoran da je lovoovlaštenik lovišta u kojem ta divljač stalno živi, pod uvjetom da je oštećeni poduzeo propisane mjere za sprječavanje štete od divljači, koje da je u smislu ovoga Zakona bio obvezatan poduzeti. Bitno da je istaknuti kako na mjestu naleta na divljač nije postavljen prometni znak „Divljač na cesti“. Tužitelj da se obratio osiguravatelju tuženiku s regresnim zahtjevom, ali isti da po njemu nije postupio. Tužitelj zahtijeva donošenje presude sljedećeg sadržaja: "Tuženik je dužan tužitelju isplatiti iznos od 13.391,04 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 10. srpnja 2019.godine sve do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se tužba i tužbeni zahtjev osporavaju u cijelosti, i to kako glede osnovanosti, tako i glede visine postavljenog tužbenog zahtjeva. Tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije budući da bilo kakva ozlijeđena/uginula divljač koja bi se mogla dovesti u vezu s predmetnim štetnim događajem - nije pronađena, kako po djelatnicima Policije koji su obavili očevid, tako niti naknadno po članovima tuženika. Da bi se uopće moglo govoriti o eventualnoj odgovornosti za štetu tuženika kao lovoovlaštenika, potrebno da je prije svega dokazati da ja šteta nastala naletom automobila na divljač. Na navedenu okolnost tj. za utvrđivanje rečene pravno relevantne činjenice - tužitelj da nije predložio bilo kakav dokaz. Nadalje, u konkretnom slučaju pitanje odgovornosti za štetu na vozilu koja je nastala uslijed naleta na divljač, uređena da je odredbom članka 50. Zakona o cestama (NN 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14), kojom da je propisano da se „za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje.“ S time u vezi, za nastanak izvanugovornog odnosa prouzročenja štete potrebno da je da se ostvare pretpostavke koje su propisane Zakonom o obveznim odnosima. Da bi tužitelj stekao pravo na naknadu štete da mora dokazati štetnu radnju štetnika, štetu, uzročnu vezu između štetne radnje i štete, te protupravnost radnje štetnika. Tužitelj u postavljenom tužbenom zahtjevu da nije dokazao niti jednu od navedenih pretpostavki. Netočan da je navod tužitelja da tuženik odgovara temeljem općih propisa iz Zakona o obveznim odnosima, odnosno po načelu objektivne odgovornosti, budući da je izričitom zakonskom odredbom određeno da se odgovara isključivo po načelu krivnje, dakle a contrario, ne i po načelu objektivne odgovornosti. Naime, Zakon o cestama da je lex specialis te njegove odredbe kao takve da derogiraju primjenu odredaba Zakona o obveznim odnosima kao općeg propisa. Kada tome ne bi bilo tako, onda da postojanje članka 50. Zakona o cestama kao i drugih specijalnih propisa ne bi imalo smisla, budući da bi se na sve situacije propisane specijalnim zakonima primjenjivali opći propisi. Uz to, pogrešno da se tužitelj poziva na članak 83. stavak 1. Zakona o lovstvu kao temelj tuženikove odgovornosti budući da rečeni članak uređuje isključivo pitanje odgovornosti lovoovlaštenika za nastale poljoprivredne štete, a što da in concreto nije slučaj. Nadalje, tuženik ističe kako je divljač dobro od interesa za RH (ustavna kategorija) te da je pod njezinom osobitom zaštitom (članak 4. Zakona o lovstvu). Divljač da nije i ne može biti opasna stvar, a kada bi i bila, a da nije, u konkretnom da bi se slučaju radilo o srazu dvaju opasnih stvari, tj. o konkurenciji dvaju objektivnih odgovornosti njihovih imatelja. O takvim situacijama sudska praksa da je već zauzela stajalište te da se iste rješavaju primjenom pravila o subjektivnoj odgovornosti – po principu krivnje. Odgovornosti da se oslobađa onaj tko dokaže da štetu nije prouzročio namjerno

ili nepažnjom (članak 1049. Zakona o obveznim odnosima), a slučajne štete da spadaju na teret onoga kome su se dogodile. „Slučaj je prema tome takav događaj koji se štetniku ne može pripisati u krivnju“. (VsHGž-2879/76 od 10.08.1977.) Na temelju navedenog, ako tužitelj ne može dokazati krivnju tuženika tj. ako tužitelj ne može dokazati da se predmetna šteta dogodila namjerno ili nepažnjom tuženika, tada da se odgovornost za štetu ne može pripisati tuženiku već da ista šteta pogađa tužitelja kao vlasnika, sukladno načelu casum sentit dominus. Nadalje, tuženik napominje kako je označavanje ceste/opremanje ceste prometnom signalizacijom i opremom u isključivoj nadležnosti osobe koja upravlja javnom cestom. Javne ceste da moraju biti građene, rekonstruirane i održavane na način da ih na siguran način mogu koristiti svi sudionici kojima su iste namijenjene, što da je sve u nadležnosti osobe koja upravlja javnom cestom - sukladno odredbama Zakona o cestama, Zakona o sigurnosti prometa na cestama, Pravilnika o znakovima, signalizaciji i opremi na cestama i dr. S tim u vezi, tuženik da ima saznanja da su se na dionici ceste na kojoj se predmetni štetni događaj dogodio i ranije dešavale prometne nesreće naletom automobila na divljač iz čega da je razvidno da je osoba koja upravlja predmetnom dionicom ceste bila upoznata s činjenicom da ista nije sigurna za prometovanje no, unatoč tome da propušta poduzeti adekvatne mjere radi sprječavanja prodora divljači na istu. Također, Iz Potvrde MUP-a, PP Buzet od 03.06.2020. g. da je razvidno kako mjesto naleta nije bilo označeno prometnim znakom opasnosti „divljač na cesti“. S tim u vezi, napominje da se kako je tuženik dopisom od 16.08.2013. g. od osobe nadležne upravljati cestom na kojoj se štetni događaj dogodio (Županijska uprava za ceste Istarske županije) -zatražio označavanje predmetne dionice ceste prometnom signalizacijom i opremom. Unatoč pravodobno postavljenom zahtjevu, bilo kakva prometna signalizacija (znak opasnosti „divljač na cesti“), kao niti oprema da nije postavljena. Obzirom na izneseno, ističe se prigovor isključive odgovornosti osobe ovlaštene upravljati javnom cestom na kojoj da se predmetni štetni događaj dogodio, sve sukladno čl. 50. stavak 2. Zakona o cestama. Nadalje, Sukladno Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, vozač da je dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći

prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno

postupiti prema prometnom pravilu ili znaku (čl. 51.). Obzirom na znatna oštećenja na vozilu, vozač da se prije naleta zasigurno kretao brzinom znatno višom od one maksimalno dopuštene (40 km/h). U svakom slučaju, vozač da nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti. Obzirom na izneseno, tuženik ističe prigovor isključive, a podredno podijeljene odgovornosti vozača za predmetni štetni događaj. Nastavno, tuženik ističe da je provodio/provodi sve propisane mjere za sprječavanje nastanka šteta od divljači pa da tako tuženik npr. uz cestu nema bilo kakvih pojilišta, hranilišta, broj divljači da je u skladu s

lovnogospodarskom osnovom i dr. Također, naglašava da se kako u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja tuženik nije provodio bilo kakve aktivnosti (npr. skupni lov), a koje aktivnosti da bi eventualno prouzročile izlijetanje divljači na cestu. Uz to, naglašava da se kako tužitelj u tužbi ne označuje u čemu se konkretno sastoji ni eventualni propust tuženika. Tuženik prigovara i visini postavljenog tužbenog zahtjeva obzirom da tužitelj za svoje navode o visini štete nije priložio odgovarajuće dokaze te da tuženiku nije dana mogućnost da sudjeluje u postupku utvrđivanja visine štete. Obzirom na sve izneseno, predlaže se tužitelja odbiti s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti.

3. Umješač na strani tuženika (dalje: umješač) navodi da iz Potvrde PP Buzet br. 511-08-24/1-51/38-2019 od 03.06.2020.godine proizlazi da je dana 29.06.2019. godine na županijskoj cesti br.5013 ([adresa]) u mjestu Krušvari došlo do prometne nesreće, kada da se navedenom cestom osobnim vozilom marke Toyota XP13M reg. oznake i broja [registarska oznaka] kretala vlasnica i vozačica vozila OĐ iz [adresa]. U prometnoj nezgodi da nije bilo ozlijeđenih osoba, već da je nastala samo šteta na vozilu. Policijskim

očevidom na mjestu događaja da nije pronađena divljač-srna, a utvrđeno da je da na mjestu događaja nije postavljen prometni znak opasnosti „Divljač na cesti“ (A44), kao i da je na navedenom dijelu ceste brzina ograničena na 40 km/h. Umješač ne osporava da svaka životinja, domaća ili divlja, koja istrči na cestu nedvojbeno predstavlja opasnu stvar, međutim potrebno da je nedvojbeno utvrditi da se u konkretnom slučaju doista radilo o naletu vozila na divljač, što da je u konkretnom slučaju sporno. Umješač ističe da se u slučaju, naleta vozila na divljač, u obzir trebaju uzeti opći propisi obveznog prava Zakon o obveznom odnosima, Zakon o cestama i Zakon o lovstvu, obzirom da svi citirani zakonski propisi reguliraju predmetnu materiju. Prema odredbi čl. 1063. ZOO-a šteta nastala u svezi s opasnom stvari smatra da se da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Prema odredbi čl. 1064. ZOO-a za štetu od opasne stvari da odgovara njezin vlasnik, a prema odredbi čl. 1067. ZOO-a propisani da su slučajevi oslobođenja od takve odgovornosti viša sila, radnja oštećenika ili treće osobe koju vlasnik opasne stvari nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti. S druge strane, odredbom čl. 80. st.6. Zakonom o lovstvu, propisano da je: „Za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način: vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova." Dakle, neosnovano da tužitelj smatra da postoji odgovornost tuženika prema objektivnom kriteriju, sve dok se ne utvrdi da li uopće došlo do naleta na divljač, te prvenstveno kojom brzinom se kretala osiguranica tužitelja, jer ukoliko se utvrdi da se kretala brzinom većom od ograničene, tada da ista sama snosi krivnju za predmetnu prometnu nezgodu. U svakom slučaju, tuženik da na dan štetnog događaja nije provodio nikakve lovne aktivnosti, slijedom čega da isti ne može u ovom slučaju odgovarati tužitelju za nastalu štetu. Tužitelj da se u mirnom postupku sa zahtjevom za naknadu štete na oštećenom vozilu reg.oznake i broja [registarska oznaka] obratio umješaču kao osiguravatelju HLS odnosno LD „MIRNA“ [adresa]. Šteta da se kod umješača vodila pod brojem 70 IMOD 8293/19, te da je sačinjen izvid i procjena štete na oštećenom vozilu, a umješač da je otklonio odštetni zahtjev tužitelja kao neosnovan. Umješač osporava i visinu potraživanja tužitelja dok se ne provedu odgovarajući dokazi predloženi u tužbi i odgovoru na tužbu. Tužitelj da na potraživani iznos naknade štete na vozilu u iznosu od 13.391,04 kn potražuje zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana 10.07.2019.godine do isplate, čemu se umješač protivi, jer da kamate za ovaj vid štete mogu početi teći tek od dana izdavanja priloženog računa 26.07.2019.godine.

4. Sud sudi na temelju činjenične osnove na koju se poziva tužitelj, jer u protivnom prekoračuje tužbeni zahtjev (tako i VS, Rev 2790/91 od 11. ožujka 1992.).

5. U dokaznom postupku je izvršen uvid u: potvrdu PP Buzet od 03. lipnja 2020. (8-9), račun broj 367/01/67 od 26. srpnja 2019. (19), univerzalne naloge za plaćanje (23-24). Odbijeni su prijedlozi za izvođenjem drugih dokaza, jer ti dokazi, s obzirom na činjeničnu osnovu na koju se tužitelj poziva, nisu bili potrebni za utvrđenje odlučnih činjenica.

6. Uvidom u potvrdu PP Buzet od 03. lipnja 2020. utvrđeno je da se dana 29. lipnja 2019. oko 5,00 sati na [adresa] ([adresa]), oko 50 m nakon naselja Krušvari, na ravnom cestovnom potezu dogodio događaj na cesti (nalet na divljač) u kojem je sudjelovala OĐ, kao vozačica osobnog automobila marke i tipa "Toyota XP13M", reg. oznake [registarska oznaka], koje vozilo je bilo osigurano kod tužitelja po polici broj [broj police]-30916924, te da su na tom vozilu nastala oštećenja.

Nesporno je da se predmetna prometna nezgoda dogodila na cesti na području lovišta tuženika.

Prema računu broj 367/01/67 od 26. srpnja 2019. utvrđeno je da je popravak spomenutog automobila HĐ iznosio 13.391,04 kn.

Uvidom u univerzalne naloge za plaćanje utvrđeno je da je tužitelj OĐ dana 10. srpnja 2019., na ime isplate štete, isplatio iznos od 3.300,00 kn, a dana 01. kolovoza 2019. iznos od 10.091,04 kn, ili ukupno 13.391,04 kn, odnosno, sukladno fiksnom tečaju konverzije 1.777,30 eur.

S obzirom na vrijeme nastanka štetnog događaja, u konkretnom slučaju treba primijeniti Zakon o lovstvu (NN 99/18 i dr., dalje: ZL/18).

Prema čl. 80. st. 6. ZL-a/18 za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način: vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

Ovom odredbom ZL-a/18 je propisano da za štetu od divljači koju pretrpe vozila na cestama samo iznimno odgovara lovoovlaštenik (ovdje tuženik), i to samo ako je šteta nastala kao posljedica provođenja lova.

Tužitelj ni ne tvrdi da je predmetna šteta nastala zbog provođenja lova, pa ne postoji odgovornost tuženika za ovu štetu.

Prema čl. 963. st. 1. ZOO-a isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

Kako tuženik nije odgovoran za štetu, to nije dužan isplatiti tužitelju novčani iznos koji je ovaj isplatio svom osiguraniku.

Slijedom svega iznijetog, odlučeno je kao u t. I dispozitiva.

8. Stranke i umješač su zatražili naknadu parničnih troškova.

Prema čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

Tuženik nije izgubio ovu parnicu, pa nije dužan naknaditi tužitelju troškove izazvane vođenjem postupka. Zato je odlučeno kao u t. II dispozitiva.

Tužitelj je izgubio ovu parnicu, pa je dužan naknaditi tuženiku troškove izazvane vođenjem postupka.

Tuženiku su priznati sljedeći parnični troškovi: za sastav odgovora na tužbu 200,00 eur (Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), za zastupanje na ročištu 30. ožujka 2022. 200,00 eur (Tbr. 9. t. 1.), za zastupanje na ročištu 15. rujna 2025. 200,00 eur (Tbr. 9. t. 1.), za zastupanje na ročištu 23. ožujka 2026. 200,00 eur (Tbr. 9. t. 1.) i za PDV na ove radnje 200,00 eur (Tbr. 46.), ili ukupno 1.000,00 eur.

Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u t. III dispozitiva.

Prema čl. 164. st. 2. i 3. ZPP-a stranka je dužna u zahtjevu za naknadu troškova određeno navesti troškove za koje traži naknadu, i to najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima. Ova se odredba, u smislu čl. 209.a ZPP-a, odnosi i na umješača.

Kako je umješač određen zahtjev za naknadu troškova stavio tek nakon zaključenja glavne rasprave, to je valjalo odlučiti kao u t. IV dispozitiva.

U Poreču-Parenzo, 09. travnja 2026.

S u d a c:

Alen Barbić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud, kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. tužitelju p.p.,

2. tuženiku p.p.,

3. umješaču p.p.

S u d a c: v.r.