Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: P-221/2023-62

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sutkinji Željki Matijević, u pravnoj stvari tužitelja SLAVONIJA GRADNJA društvo s ograničenom odgovornošću za graditeljstvo i usluge, OIB: 40190668846, Županja, Veliki kraj 16, kojeg zastupaju punomoćnici Hrvoje Šutalo i Miro Glavaš, odvjetnici u Vinkovcima, protiv tuženika BIONARDO Š d.o.o. za proizvodnju i distribuciju toplinske i električne energije , OIB: 41322591450, Gunja, Fra Grge Martića bb, kojeg zastupa punomoćnik Mijo Maćaš, odvjetnik u Vinkovcima, radi isplate, 9. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku trgovačkom društvu BIONARDO GUNJA d.o.o. za proizvodnju i distribuciju toplinske i električne energije, Gunja, Fra Grge Martića bb, OIB: 41322591450, da tužitelju trgovačkom društvu SLAVONIJA GRADNJA društvo s ograničenom odgovornošću za graditeljstvo i usluge, Županja, Veliki kraj 16, OIB: 40190668846, isplati iznos od 124.759,44 EUR / 940.000,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom tekućom 22. svibnja 2023. godine do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka (u nastavku ESB) primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Nalaže se tuženiku, trgovačkom društvu BIONARDO GUNJA d.o.o. za proizvodnju i distribuciju toplinske i električne energije, Gunja, Fra Grge Martića bb, OIB: 41322591450, da tužitelju trgovačkom društvu SLAVONIJA GRADNJA društvo s ograničenom odgovornošću za graditeljstvo i usluge, Županja, Veliki kraj 16, OIB: 40190668846, naknadi prouzročeni parnični trošak zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka (u nastavku ESB) primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, do isplate, sve u roku 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju SLAVONIJA GRADNJA društvo s ograničenom odgovornošću za graditeljstvo i usluge, OIB: 40190668846 , naknaditi tuženiku BIONARDO GUNJA d.o.o. za proizvodnju i distribuciju toplinske i električne energije, OIB: 41322591450, troškove parničnog postupka u iznosu 26.306,81 EUR (dvadeset šest tisuća tristo šest eura i osamdeset jedan cent), u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu 4.857,61 EUR (četiri tisuće osamsto pedeset sedam eura i šezdeset jedan cent).

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka u bitnom navodi da su stranke 28. studenog 2018. sklopile Ugovor o građenju br. 281118 izgradnja bioplinskog postrojenja 1 MWel u Gunji, na temelju kojeg se tužitelj kao izvođač obvezao preuzeti radove izgradnje bioplinskog postrojenja u Gunji, u svemu prema svojoj ponudi te opisu radova, količinama i jediničnim cijenama navedenim i upisanim u ponudi – Ugovorni troškovnik, za korist tuženika kao naručitelja. Na temelju članka 12. Ugovora o građenju br. 281118 tužitelj je jamčio za kvalitetu izvedenih radova u roku od dvije godine od primopredaje. Predao je tuženiku garanciju za otklanjanje nedostataka u garantnom roku u iznosu 940.000,00 kuna, s rokom valjanosti do 20. svibnja 2023., uz respiro period od trideset dana. Tužitelju je 16. studenoga 2021. s računa izuzeto 947.050,00 kuna na ime plaćanja po garanciji koju je izdao tuženiku. Raiffeisenbank Austria d.d. je od navedenog iznosa naplatila svoju jednokratnu naknadu za plaćanje u iznosu 7.050,00 kuna. Tužitelj ističe da je sve nedostatke otklonio putem podizvođača zaključno s 5. svibnja 2023. Iako su svi nedostatci otklonjeni, tuženik nije izvršio povrat ranije naplaćene garancije pa čak ni nakon isteka garantnog roka, a nije se ni očitovao na tužiteljeve dopise. Kako je tuženik podnio zahtjev Raiffeisenbank Austria d.d. za plaćanje po garanciji tužitelja za otklanjanje nedostataka u garantnom roku , u cijelosti u iznosu 940.000,00 kuna, a koje nedostatke je tužitelj otklonio u daljnjem preostalom garantnom roku od dvije godine (odnosno do 21. svibnja 2023.), to tužitelj smatra da je tuženik utuženi iznos stekao bez pravne osnove, odnosno na temelju osnove koja je kasnije otpala. Predlaže sudu donijeti presudu kojom će se tuženiku naložiti isplata 124.759,44 EUR (940.000,00 kuna) tužitelju, zajedno sa zateznim kamatama od 22. svibnja 2023. do isplate, kao i naknada troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u bitnom navodi da je točno da su stranke 28. studenog 2018. sklopile Ugovor o građenju br. 281118 izgradnja bioplinskog postrojenja 1 MWel u Gunji, kojim se tužitelj kao izvođač obvezao izgraditi bioplinsko postrojenje za tuženika kao naručitelja. Smatra da tužitelj pogrešno tumači odredbu članka 12. Ugovora jer se na isti članak odnosi i odredba članka 15. Ugovora. Nadalje, smatra da je za tumačenje spornog odnosa između stranaka potrebno sagledati Ugovor u cjelini. Naglašava da se člankom 4. Ugovora tužitelj obvezao dovršiti radove u roku od osam mjeseci od uvođenja u posao. Ugovor je sklopljen u studenom 2018., a radovi nisu u potpunosti dovršeni ni u trenutku pisanja odgovora na tužbu, a nisu otklonjeni ni nedostaci na koje je tuženik ukazivao više puta. Tvrdi da je mogao ranije aktivirati garanciju za uredno ispunjenje ugovora, koja je bila definirana člankom 11. Ugovora, a koja je glasila na iznos 20% od neto cijene. Nije to učinio zbog korektnih odnosa između stranaka i usmenog dogovora s tužiteljem. Naglašava da je zapisnik o primopredaji radova potpisan nakon probijanja rokova iz članka 4. Ugovora, 21. svibnja 2021. Tužitelj mu je predao bankarsku garanciju br. 21198280007 u skladu s člankom 13. Ugovora, a s rokom važenja najkasnije do 19. lipnja 2023. Zapisnikom o pregledu izvedenih radova od 29. rujna 2021. utvrđeni su nedostaci na izvedenim radovima te su isti navedeni u zapisniku. Tužitelju kao izvođaču naloženo je otkloniti navedene nedostatke do 31. listopada 2021., u skladu s člankom 15. Ugovora. Posebno naglašava da se garantni rok za kvalitetu radova iz članka 12. Ugovora ne odnosi na rok za otklanjanje nedostataka pa da se ti nedostaci mogu otklanjati nebrojeno puta dok ne istekne rok, već se na rok za otklanjanje nedostataka odnose odredbe članka 15. Ugovora. Smatra da je nelogično i neprihvatljivo da tuženik može aktivirati garanciju tek nakon isteka roka valjanosti. Točkom 4. Garancije za otklanjanje nedostataka u garantnom roku posebno je naglašeno da svaki zahtjev za plaćanje po garanciji mora biti zaprimljen od strane banke unutar roka valjanosti. Nalogodavac je tužitelj, a obveze koje je preuzeo su obveze iz članka 15. Ugovora, odnosno obveza otklanjanja nedostataka u primjerenom roku koji određuje odgovorna osoba tuženika, a koji rok je bio do 31. listopada 2021., na koji rok je tužitelj svojim po tpisom i pristao, što znači da je preuzeo obvezu uklanjanja nedostataka do 31. listopada 2021. Kako navedeni nedostaci nisu uklonjeni u roku koji su stranke ugovorile u skladu s člankom 15. Ugovora, tuženik je uputio zahtjev za plaćanje banci, u skladu s točkom 3. Garancije. Ističe da je iz nalaza glavnog nadzornog inženjera od 24. svibnja 2022. i 27. rujna 2022. vidljivo da tada još nisu bili sanirani i uklonjeni nedostaci, da pojedini dijelovi građevine nisu bili u funkciji te da se zbog tog razloga prekida proizvodnja i da se radovi moraju hitno dovršiti. U cijelom tom periodu tuženiku nastaje šteta zbog nemogućnosti proizvodnje. Također, navodi da je utvrđeno da je ugradnja pojedinih dijelova netočna, a da je i nadzorni inženjer predložio naplatu troškova iz garancije. Posebno naglašava da ni u ovom trenutku nije dovršena sanacija i otklanjanje svih nedostataka na koje je nadzorni inženjer ukazivao, a čak i da ih je tužitelj otklonio do 5. svibnja 2023., o čemu ne dostavlja nikakav valjani dokaz (primopredajni zapisnik), to čini probijanjem svih ugovornih rokova koje je preuzeo potpisivanjem Ugovora i zapisnika priloženih uz tužbu. Zaključuje da je u skladu s odredbama Ugovora i Garancije potpuno zakonito naplatio iznos iz Garancije jer je tužitelj kršenjem ugovorne obveze odgovoran za kašnjenje u otklanjanju nedostataka. Predlaže sudu donijeti presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev te naložiti tužitelju naknadu troškova parničnog postupka tuženiku.

3. Svjedok ŠH, saslušan na ročištu 14. studenog 2023., naveo je da je bio nadzorni inženjer na projektu izgradnje bioplinskog postrojenja. Radovi su završeni i izvedeni u skladu s ugovorom o građenju. Misli da su radovi okvirno izvedeni u roku, iako su se rokovi mijenjali u odnosu na osnovni ugovor. Par mjeseci nakon izdavanja uporabne dozvole utvrđeni su neki nedostaci. Nedostaci su bili na ulaznoj kapiji, na ogradi oko parcele, na sustavu spremnika za vodu za šprinkler uređaje, na sanaciju platoa za silažu, na sanaciju linijske rešetke – odvoda oko platoa za silažu i još drugi manji nedostaci. Isti nisu utjecali na izdavanje uporabne dozvole, ali ih je trebalo sanirati. Sjeća se da su otklonjeni nedostaci na ulaznoj kapiji, ogradi, asfalterski radovi, sanacija linijske rešetke na platou. Nije dobio nikakve dokaze o šprinklerskoj stanici. Vidio je dokument od servisera jednog dijela te opreme, ali ne zna je li provedeno kompletno ispitivanje od ovlaštene institucije. Ne sjeća se dopisa od servisera za šprinklersku stanicu, ali se sjeća radnog naloga servisa. Dopis na listu 82 spisa odnosi se na hidrostanicu koja je dio šprinklerske stanice, koju je trebala u potpunosti ispitati ovlaštena institucija. Ne zna je li podzemni spremnik za protupožarnu vodu s hidrostanicom za dizanje pritiska u hidrantskoj mreži u funkciji jer nije dobio rezultate mjerenja od ovlaštene institucije. Hidrostanica je dio sustava za gašenje požara. Prilikom tehničkog pregleda dostavljeni su atesti za šprinkler stanicu , ali kvar je uočen nakon tehničkog pregleda, dakle tijekom korištenja objekta , nakon čega je ELEKTROKOVINA izvršila popravak, ali prema Zakonu o zaštiti od požara bilo je potrebno ponovno pribaviti atest od ovlaštene institucije i pregledom cijelog sustava za gašenje požara. Problemi s hidrostanicom su ti da se jedna ugrađena pumpa nije uključivala automatski, zatim nisu bile ugrađene nivo sonde i nisu bile povezane na automatiku i sustav SCADA. Taj problem je otklonjen, ali nije dostavljen atest. Spoj vode na strojarnicu nije bio izveden zadnji put kada je gledao, to je manji detalj, ali mora se izvesti. Poznato mu je da je postrojenje radilo, bilo je u probnom radu i uključeno na elektroenergetski sustav, nakon ishođenja uporabne dozvole. Investitor ga je kontaktirao prije nego što je pustio garanciju na naplatu. Ne sjeća se točnog datuma rokova iz osnovnog ugovora, ali ističe da su rokovi mijenjani zbog izmjena u tehničkom rješenju. Nije mu poznato jesu li rokovi mijenjani dodacima ugovora. Sjeća se da je trenutku izdavanja uporabne dozvole bilo nedostataka na ogradi i kapiji, ali da ostali nedostaci u tom trenutku nisu bili utvrđeni. Za tehnički pregled je bila pripremljena dokumentacija koju je prihvatio stručnjak za zaštitu od požara, ali nisu provjeravali njegov nalaz i mišljenje, a bilo je nužno izdati uporabnu dozvolu u određenom roku zbog mogućnosti korištenja povlaštene tarife investitora. Zapisnik o primopredaji s okončanim obračunom napravljen je nakon izdavanja uporabne dozvole, a to je bilo u prostorijama tužitelja. Nakon toga sastavljena je lista nedostataka. Za popravljanje tih nedostataka angažirani su podizvođači, između ostalih INSTALACIJE LEPAN d.o.o. i HERING d.o.o. Nakon izvođenja svakog od tih popravaka pravili su interne zapisnike ili je slao elektroničku poštu o izvršenom pregledu provedenih radova. Nakon toga nisu radili neki novi primopredajni zapisnik s okončanim obračunom jer je još nedostajao priključak za vodu i atest sustava. U izgradnji je sudjelovalo više izvođača, a tužitelj je određivao gradnju, ali ne zna je li netko probio rok. Tužitelj je fermentore izgrađivao zajedno s podizvođačem, koji nije bio sklon kvalitetnijoj tehnici pri sanaciji fermentora, zbog čega se sanacija morala ponavljati dok se nisu postigli traženi parame tri. To je trajalo oko godinu dana, a evidentirano je u građevinskoj dokumentaciji. Postavljeni protupožarni sustav ne smije raditi bez automatskog dolijevanja vode. Uvijek mora imati osiguranu količinu vode za gašenje požara, a do danas nije dobio dokumen t od ovlaštene institucije koji potvrđuje da je instalacija protupožarnog sustava dovršena. Smatra da su linijske rešetke po zadnjoj sanaciji izvršene sukladno pravilima struke. Dugo nije bio na predmetnoj lokaciji pa mu nije poznato trenutačno stanje reše tki. Izvođač nije riješio problem dovoda vode u pumpnu stanicu, a što je njegova obveza.

4. Svjedok UH na ročištu 14. studenog 2023. iskazao je da je obavljao nadzor građevinskih radova na predmetnim postrojenjima i to u fazi u kojoj je radove izvodio tužitelj pa do tehničkog pregleda, kao i dijelom garantnog perioda. Sjeća se da je uporabna dozvola izdana 2021. Prije toga su na tehničkom pregledu uočeni određeni nedostaci, ali objekt je bio funkcionalan. Tehnički pregled je bio u ožujku 2021., a nakon toga su nedostaci otklonjeni te je ponovno na teren izašlo povjerenstvo koje je to utvrdilo jer bez toga ne bi mogla biti izdana uporabna dozvola. Ističe da je nakon izdavanja uporabne dozvole, u svibnju 2021., sudjelovao na sastancima te je čak i vodio zapisnik. Tuženik je utvrdio nedostatke, a bilo je i sitnih primjedbi. Neki od nedostataka su se duže vremena otklanjali, kao što su problemi s asfaltom, koji je i bio najveći problem, dok su se sitni nedostaci brzo otklonili. Nije osobno izvršio uvid u to, ali koliko mu je poznato asfalterski nedostaci su otklonjeni. Investitor ga nije kontaktirao prilikom podnošenja garancije na naplatu. Vodili su se građevinski dnevnik i građevinska knjiga. Građevinska knjiga vodi se do okončanog obračuna, ona je dokument o izvedenim količinama, dok se građevinski dnevnik vodio do zadnjeg tehničkog pregleda u ožujku 2021., odnosno prije izdavanja uporabne dozvole. U garantnom periodu ne vodi se građevinski dnevnik ili knjiga, već se dokumentacija vrši kroz zapisnike i naloge. Sudjelovao je i u tom dijelu te je utvrđivao nedostatke u garantnom periodu u sklopu svojih ovlast i. Utvrđivanje nedostataka vršilo se u prisustvu svih sudionika u gradnji. Teško mu je reći je li nedostatak na protupožarnom sustavu manji nedostatak ili veći jer to nije njegova struka. Koliko mu je poznato i taj nedostatak je otklonjen do uporabne dozvole, a nedostatke je dijelio na manje ili veće gledajući uporabnu funkcionalnost sustava.

5. Zakonski zastupnik tužitelja OH, saslušan na ročištu 6. prosinca 2023., iskazao je da je tužitelj 28. studenog 2018. potpisao ugovor s tuženikom kako bi tuženik mogao dobiti kredit od HBOR-a. Tužitelj je izdao bankarsku garanciju na 20%, što iznosi 1.880.000,00 kuna. S izvođenjem radova tužitelj je započeo u travnju 2019., a posao je završen 15. prosinca 2020. Radovi su izvođeni prema pravilima struke, redovno je vođen građevinski dnevnik, kojeg je redovno potpisivao građevinski inženjer. Nakon završetka radova tuženiku je predana sva dokumentacija potrebna za održavanje tehničkog pregleda. Tehnički pregled održan je 24. ožujka 2021. i izdana je uporabna dozvola 11. svibnja 2021. Tuženiku je predana bankarska garancija za otklanjanje nedostataka u garantnom roku, čime su ispunjeni svi uvjeti predviđeni ugovorom. Četiri mjeseca nakon dobivanja uporabne dozvole, 29. rujna 2021., tuženik je iskazao deset nedostataka na objektu, o čemu je sačinjen zapisnik na kojem je naveden rok od 30 dana za otklanjanje nedostataka. U trenutku pisanja tog zapisnika nije se znalo jesu li nedostaci osnovani ili ne, u smislu tiču li se oni rada tužitelja kao izvođača ili nekog drugog. Konstatirano je da će se to naknadno provjeriti na terenu. Kasnijom provjerom dokumentacije utvrđeno je da sedam od tih deset nedostataka nije zbog radova tužitelja ili su bili potpuno krivo navedeni. Primjerice, nakon potpisivanja zapisnika provjerom je utvrđeno da ograda u potpunosti funkcionira, a za koju je tuženik naveo da mehanizam ne radi. Također, rešetke na vratima nisu bile predviđene projektom pa to nije mogla biti greška tužitelja. Ističe da su riješili tri nedostatka koje priznaje, dva u roku od par dana, a za asfalt im je trebalo malo duže. Naime, asfalt je radio podizvođač CESTORAD koji je prvo utvrđivao uzroke nastanka nedostataka te je potom napravio tri prijedloga i načina izvršenja sanacije te poslao iste prijedloge nadzornom inženjeru da o tome donese odluku. Nadzorni inženjer je donio odluku tek nakon nekoliko mjeseci, a li tada se već ušlo u zimski period te se moralo pričekati bolje vrijeme za sanaciju. Podizvođač je angažirao neovisno trgovačko društvo da utvrdi uzrok nedostataka na asfaltu te je utvrđeno da su nedostaci nastali zbog lošeg projekta. Istekom roka od 30 dana navedenog u zapisniku od 29. rujna 2021. tuženik je aktivirao bankarsku garanciju na maksimalni iznos 940.000,00 kuna. U pokušaju vraćanja predmetnog novčanog iznosa tužitelj je sanirao sve što je smatrao opravdanim, ali tuženik nakon isteka roka važenja garancije ne želi vratiti predmetni novčani iznos. U odnosu na druga dva nedostatka koje priznaje ističe da su u revizijskim oknima nedostajale ljestve koje je tužitelj odmah pribavio te su dva hidrantska ormarića bila iskrivljena, dok je jedan puštao vodu. Hidrantske ormariće radio je podizvođač INSTALACIJE LEPAN d.o.o. te je on nedostatak otklonio vrlo brzo. Nedostaci koji su navedeni u zapisniku nisu ni na koji način utjecali na funkcionalnost objekta kao ni nedostaci koji su kasnije isticani. Objekt je radio nakon tehničkog pregleda i prije dobivanja uporabne dozvole kao i nakon toga. Smatra da su nedostaci koje tuženik ističe nakon naplate garancije istaknuti isključivo s ciljem zadržavanja novca, a ne zbog postojanja stvarnih nedostataka. Naglašava da je tuženik isticao nedostatke kao nestručna osoba, a ne nadzorni inženjer i trebalo je vremena da se svi sastanu te utvrde postoje li ti nedostaci i tiču li se tužitelja. Radili su zajedno s 13 podizvođača, zapravo manji dio projekta, a postojalo je i dosta drugih izvođača, kao što su izvođači strojarskih radova i drugi. Tužitelj je otklonio sve nedostatke navedene u zapisniku, a od drugih je nadzorni inženjer odustao pregledom na terenu. Svi nedostaci, koje je tražio nadzorni inženjer, otklonjeni su do svibnja 2023. Tuženik je imao želju, koja nije predviđena idejnim projektom, spojiti hidrantsku mrežu na gradski vodovod te na bunar koji je bio na tom zemljištu. Hidrantsku mrežu su , zajedno s automatikom, bez problema spojili na gradski vodovod, ali nisu mogli spojiti automatiku s bunarom jer je iznad njega kućica koja je u takvom stanju da se na njoj nije mogao obaviti ni tehnički pregled, a ni ugraditi automatika. Osobno je angažirao trgovačko društvo da provjeri valjanost hidrantske mreže skupa s automatikom spojenom na gradski vodovod pa su utvrdili da je sve u redu te su ugradili plovke i spojnicu (brtvu). Nadzorni inženjer nije potpisao zapisnik od 21. svibnja 2021., a tužitelj smatra da nije bilo potrebe za tim jer je objekt rađen pod nadzorom nadzornog inženjera, vođen je građevinski dnevnik te nadzorni inženjer nikada nije imao primjedbu. Osim toga, prije 21. svibnja 2021. nadzorni inženjer imao je obvezu sastavit i izvješće o izvedenim radovima, a u kojem nije imao nikakvih primjedbi na izvedene radove. Prilikom tehničkog pregleda bili su prisutni neovisni stručnjaci koji također nisu imali nikakvih primjedbi, a pogotovo ne one koje je kasnije isticao tuženik. Vezano za zapisnik od 29. rujna 2021. naslovljen „Podloga za primopredaju“, na kraju kojeg je navedena napomena „po otklanjanju gore navedenih nedostataka izvršit će se primopredaja u skladu s ugovornim obvezama“ naveo je da je taj zapisnik pisao nadzorni inženjer za građevinske radove UH, a da se njegova primjedba odnosi isključivo na dio radova odnosno na nedostatke u građevinskim radovima koje je tuženik naveo. Iako u nazivu zapisnika stoji da je riječ o zapisniku o pregledu izvedenih radova, stvarni pregled navedenih nedostataka osim asfalta nije izvršen i naknadno je utvrđeno da ti nedostaci zapravo ili ne postoje ili nisu prouzročeni radovima tužitelja. U odnosu na izjavu svjedoka ŠH da se nije radio novi primopredajni zapisnik s okončanim obračunom jer je nedostajao priključak za vodu i atest sustava iskazao je da ne razumije što znači da nedostaje priključak za vodu jer je voda bila priključena sukladno idejnom projektu, a što se tiče atesta smatra da nije potreban novi atest jer raniji atest već postoji. Glavni nadzorni inženjer nije napravio novi primopredajni zapisnik iako su ga redovito pozivali da dođe izvršiti uvid u izvršene radove te sastavi zapisnik. Glavni nadzorni inženjer u svom iskazu govori da je sve otklonjeno pa je po mišljenju tužitelja upitna potreba za sastavljanjem novog zapisnika.

6. Zakonski zastupnik tuženika NH, saslušan na ročištu 6. prosinca 2023. naveo je da je ugovor sklopljen 2018. te da su u tom trenutku mijenjali izvođača, koji je u međuvremenu izveo radove u vrijednosti od oko 2,5 milijuna kuna, a zbog komplikacija s financiranjem od strane HBOR-a morali su angažirati drugog izvođača. Tužitelj je prihvatio da za razliku iznosa dovrši radove te je ispostavio ponudu na iznos 8.467.765,00 kuna, s rokom početka građenja u proljeće 2019. kada se stvore uvjeti. Ukupno izvedeni radovi naplaćeni su po troškovniku u iznosu 9.560.000,00 kuna. Bilo je grešaka u radovima tužitelja, a čije nedostatke je snosio tuženik. Tako je bilo grešaka u izvođenju na separatoru, na laguni jer su zaboravili ugraditi cijevi u lagunu pa su morali raditi naknadno, bilo je pokušaja saniranja curenja fermentora 1 i 2, a to je trajalo cijelu 2019. i 2020., tako da su se strojarski dijelovi ugradili u fermentore, a fermentori nisu mogli primiti tekućinu jer su curili. Fermentori moraju biti 100 % zabrtvljeni jer su pod tlakom i u njima je 3700 kubika tekućine, kao i plin. Morali su biti plinotijesni i vodotijesni. Za ovaj posao tužitelj je bio dužan dokazati da fermentori ne cure, ali je na kraju tuženik kao investitor morao dokazivati tužitelju kao izvođaču da fermentori cure. Neke radove je tužitelj bagatelizirao kao sitne radove, kao što su ograda o kojoj je bilo riječi, koja nije radila, a koju su oni naknadno popravili. Na platou od cca 5000 m2 površine, to je vanjsko skladište za kukuruznu silažu, nisu mogli utvrditi neispravnost asfalta dok se silaža nije potrošila. Kada se silaža potrošila, bile su vidljive velike rupe u asfaltu. S obzirom na to da je to trebalo sanirati, što je trajalo, nisu mogli u 2022. staviti silažu dok se sve ne sanira. Silaža dolazi u dva agrarna razdoblja – u proljeće i u jesen, a kako to nije bilo sanirano nisu mogli dovesti silažu koja je osnovni materija l za proizvodnju bioplina. Tek nakon što je silaža maknuta, mogli su utvrditi je li tužitelj izvršio sanaciju piste pa su se tamo drugi puta pojavile rupe, o čemu je osobno upoznao zakonskog zastupnika tužitelja na licu mjesta, gdje je on pokušao sanirati nedostatke na rešetkama za odvodnju. Iako nije stručna osoba, može primijetiti da nešto ne funkcionira. Za njega je protupožarna zaštita vrlo ključna, a ona ne radi. Automatski dovod vode u tu jamu kao rezervoar ne funkcionira. Osim toga, strojarnica nikada nije napunjena vodom, a što je nužno da bi mogli funkcionirati fermentori. Rešetke za odvodnju nisu do današnjeg dana sanirane, preko njih prelaze teški kamioni i one svaki puta propadnu. U strojarnicu dopire podzemna voda i oborinska voda kroz beton koji nije dobro izveden, a tužitelj je upoznat s nedostacima. Osim toga, tužitelj je bio dužan radove izvesti u skladu s idejnim projektom iz 2015., koji je nadopunio idejnim projektom iz 2019. Nije izveo dio fermentora (balkon) na koji se montira mješač tako da je fermentor 2 zakinut za jedan mješač. Nadalje, na sanitarnom čvoru nije ugrađena prozračna rešetka, što je također bila obveza tužitelja, a što je utvrdila i sanitarna inspektorica. Požurilo se s izdavanjem uporabne dozvole jer su istjecali rokovi za građevinsku dozvolu i za HERU, a tužitelj ga je uvjerio da će eventualne nedostatke popraviti nakon toga. Bankarsku garanciju je pustio na pisani prijedlog nadzornog inženjera ŠH, koji ga je uputio da kroz tu garanciju plati drugog izvođača koji će otkloniti utvrđene nedostatke. Kako je s tužiteljem bio i u nekim drugim poslovima, dao je tužitelju više vremena da otkloni nedostatke, dakle gotovo tri godine, koje do danas nije otklonio. Nije još angažirao drugog izvođača za otklanjanje nedostataka, jer je smatrao da će ih tužitelj ipak otkloniti. Postrojenje uglavnom ne radi, tek ga povremeno upali radi održavanja i trpi velike gubitke jer ne može koristiti postrojenje, između ostalog i zbog rupa na asfaltu na kojem se dovozi silaža. Smatra da tužitelj nije uredno ispunio svoje obveze iz ugovora. Nije aktivirao garanciju za uredno ispunjenje ugovora jer je tužitelj povukao tu garanciju, a dao drugu uz obećanje da će sve nedostatke otkloniti u roku.

7. Stalna sudska vještakinja Silva Lozančić u svom nalazu i mišljenju navela je da su izvedeni svi radovi po ugovoru o građenju br. 281118 za izgradnju bioplinskog postrojenja 1 MWel u Gunji od 28. studenog 2018. U odnosu na otklanjanje svih utvrđenih nedostataka u garantnom roku navela je da je tijekom izgradnje bioplinskog postrojenja bilo loše izvedenih radova koji uzrokuju nepravilno funkcioniranje postrojenja. Neki su sanirani, a neki nisu. Neki od tih radova uvjetovani su i lošim projektnim rješenjem, odnosno neuzimanjem svih utjecaja (podzemne vode, agresivnog djelovanja silaže), a neki lošim izvođenjem radova gradnje. Neki od loše izvedenih radova u gradnji utječu na temeljne zahtjeve građevine – na mehaničku otpornost i stabilnost (gubitak stabilnosti stupa fermentora), na sigurnost u slučaju požara (nefunkcioniranje protupožarnog sustava) te na higijenu, zdravlje i okoliš (ispuštanje plina).

8. Vještakinja je mišljenja da izvođač nije odgovoran za nedostatke u asfalterskim radovima. Sanacija nastalih rupa na platou za silažu izvedena je skidanjem prvo nanesenog (oštećenog) habajućeg sloja asfalta i ponovnog nanošenja habajućeg sloja iste kvalitete kakav je bio i prvotno nanesen. I na saniranom asfaltu vidljiva su oštećenja iste vrste kao i prije sanacije. Taj asfalt djeluje kao da u njemu nema dovoljno veziva, zrna agregata nisu dovoljno obavijena vezivom, na granici su „krunjenja“, na dijelovima djeluje kao da se kolnik istopio. Posljedica slabljenja asfalta su i mehanički tragovi kotača strojeva za transport silaže. Uzrok takvog izgleda asfalta je kemijsko i temperaturno djelovanje kiselina i soli iz silaže koja je bila skladištena na toj plohi asfalta, a koja je uništila strukturu veziva i agregata asfalta. Smatra da je trebalo za sanaciju odabrati skuplju varijantu asfalta, kvalitetnijeg sastava veziva i agregata, koji bi bio otporniji na agresivno djelovanje kiselina i soli iz silaže koja se skladišti na toj površini. Imala je na uvid ateste prvotno nanesenog asfalta, ali ne i drugog. Predmetna sanacija izvedena je u garantnom roku, ali su i dalje vidljiva ponovna mjestimična oštećenja.

9. U odnosu na neugrađenu prozračnu rešetku na PVC ulaznim vratima u sanitarni čvor, vještakinja je navela da je vidljivo da su ugrađena i naplaćena vrata na sanitarnom čvoru koja su dana u ponudbenim troškovnicima, a prema projektnoj dokumentaciji bilo je točno definirano kakva je vrata trebalo ugraditi – vrata s rešetkom, a iz razloga prozračivanja sanitarnog čvora. Sanacija tog nedostatka nije izvedena u garantnom roku.

10. Smatra da izvođač nije odgovoran za curenje vode prilikom oborina u prostoriju za pumpe. Prostorija za pumpe bila je u cijelosti poplavljena prilikom oba očevida, kao posljedica prodiranja podzemnih i oborinskih voda. Prije izrade projektne dokumentacije napravljena su geomehanička ispitivanja tla, ali nije napravljeno ispitivanje nivoa podzemne vode. U projektu se ne spominju podzemne vode kao izvor opasnosti za plavljenje ukopanih dijelova objekata. Na nekim objektima predviđene su vodonepropusne folije iznad temeljnih ploča, ali ne na ukopanim zidovima. U blizini lokacije predmetne nekretnine nalazi se rijeka Sava i još neke vodom potopljene plohe pa to ukazuje da su na tom području aktivne podzemne vode. Obilaskom nekretnine uočeno je da u drugim poluukopanim i ukopanim objektima podzemna voda nema utjecaja, ali na objektu pumpne stanice ima jer je isti vjerojatno sagrađen na žili podzemne vode. Sam način gradnje tog objekta je sistema bazen, u koji cure oborinske vode s više strana, prvenstveno sa stupišta, a zatim i s lokacije ravnog krova. Ravni krov na objektu prostorije za pumpe napravljen je bez slivnika na plohi krova ili uz plohu ravnog krova koji bi sakupljali i transportirali oborinsku vodu te se ista obilno slijeva niz zidove objekta i ulazi kroz otvore u objekt pumpne stanice. Voda ulazi na spoju vanjskih zidova (kraj stubišta) dijela objekta za pripremu ulazne sirovine i prostorije za pumpe. Na dilataciji između dijelova postavljen je stiropor, a nije rađeno brtvljenje te na tom dijelu najviše ulaze podzemne vode. Na ukopanim dijelovima zidova ni ispod podne ploče prostorije za pumpe nije izvedena hidroizolacija kao zaštita od podzemnih voda, a ista nije ni predviđena projektom. Nije dobro predviđena ni izvedena odvodnja oborinskih voda s ravnog krova te se ista slijeva na i u objekt prostorije za pumpe. Ti radovi nisu otklonjeni u garantnom roku.

11. U odnosu na curenje vode prilikom oborina u upravnoj zgradi vještakinja je navela da je pregledom upravne zgrade uočeno da su loše izvedeni limarski radovi na strehi krova, koji nisu sanirani u garantnom roku, a ni do dana očevida. Smatra da su radovi na sustavu odvodnje oborinske vode s krova izvedeni nekvalitetno. Horizontalni oluci postavljeni duž strehe krova odvojili su se od strehe, odnosno pokrova te napravili put za ulazak vode u objekt prilikom naleta vjetra. Na dan očevida nije b ilo tragova prokišnjavanja u unutrašnjosti građevine. Obje strane su izjavile da u specifičnim okolnostima kod većih količina oborina dolazi do manjeg prodora atmosferilija u unutrašnjost građevine. Sanacija nije izvršena u garantnom roku.

12. Za curenje vode iz kondenzacijskog šahta vještakinja je navela da je prema reklamaciji tuženika u kondenzacijskom šahtu uvijek trebalo biti vode do određene razine. Uočeno je da voda iscuri iz šahta kada je sušno razdoblje, a da voda ulazi u šaht kada poraste nivo podzemne vode. To znači da nije dobro izvedena hidroizolacija i brtvljenje tog šahta. U trenutku očevida u šahtu je bilo vode. Predmetna sanacija nije izvršena u garantnom roku.

13. Za slijeganje, odnosno potonuće temelja za pumpe dograđenog uz temelj kogeneratora navela je da je betonski plato za kogeneracijsku jedinicu po projektu trebao biti dimenzija 12 x 3,0 m i izdignut iznad okolnog terena 50 cm. Izveden je 2018. Na njega je postavljen kontejner kogeneratora, a onda su se dograđivali platoi i temelji za vanjsku opremu koja se montirala pored kontejnera – dovodnici plina ka motoru i odvodnici topline ka fermentoru. Temelj za vanjsku opremu, koji je naknadno izveden pored platoa za kogeneraciju, doživio je znatno slijeganje, vjerojatno uzrokovano vodama koje su se slijevale oko istoga ili podzemnim vodama. Naknadno su izvedene betonske ploče pored tog temelja. Loša posljedica slijeganja temelja je i pomicanje dijelova za fiksiranje vanjske opreme i te opreme koja je pod pritiskom. Ni ta sanacija nije izvršena u garantnom roku.

14. U odnosu na podzemni spremnik za protupožarnu vodu navela je da je planirano da se isti puni iz javnog vodoopskrbnog sustava, ali na zahtjev tuženika prenamijenilo se da se puni vodom iz arteškog bunara koji se nalazi na zemljištu ovog postrojenja, a dopunjava se u slučaju nedovoljne količine iz istog vodom iz javnog vodoopskrbnog sustava. Pri tom postupku pumpe za upumpavanje vode u bazen i ostala oprema za isto koje se nalaze u objektu pored kopanog bazena i jednoj komori ukopanog bazena treba putem elektroničkog sustava upravljanja izregulirati da se automatski prebace s jednog izvora crpljenja na drugi. Elektronički sustav za automatsko prebacivanje s jednog izvora opskrbe vode na drugi ne funkcionira. Također, plovci nisu regulirani na granice minimalnog i maksimalnog nivoa vode u bunaru kada se prebacuje na javni vodoopskrbni sustav. Automatski dovod vode u protupožarnu jamu nije izveden. Izlaskom na očevid uočeno je da objekt u kome je hidroforsko postrojenje ima ugrađene prozore i vrata, ali nije poznat datum ugradnje istog. Na zidovima i podovima prisutna je korozija i vlaga. Ti radovi su plaćeni izvođaču, a nisu izvedeni do kraja. Jedan od temeljnih zahtjeva za građevinu je sigurnost u slučaju požara, a nije ispunjen jer sustav za gašenje požara nije u potpunosti u funkciji. Iako je ovaj kompleks dobio uporabnu dozvolu, taj zahtjev nije u potpunosti ispunjen.

15. Za linijske rešetke za odvodnju iz trenč silosa vještakinja je navela da preko te rešetke prelaze strojevi kojima se transportira silaža u dijelove za pripremu ulazne sirovine. Cijelo vrijeme je prisutan kvar na tim rešetkama zbog prelaska strojeva i zbog ostavljenih čeličnih nosača tih rešetki u strojeve platoa. Iako je izvršena sanacija, nije u potpunosti riješen problem dobrog funkcioniranja linijskih rešetki, nisu onakvi kakvi bi trebali biti u svim dijelovima. Korozija na nosačima i rešetkama uzrokovana je agresivnim djelovanjem tekućina iz silaže i okoliša.

16. Pregledom stupa u fermentoru koji je izgubio spoj s temeljem vještakinja je uočila da se isti pri dnu odvojio od ploče, kao da je odrezan od iste. Nadalje, navodi da je uočeno da u stupu nije ugrađen dovoljan broj uzdužnih šipki armature. Ugrađene šipke uzdužne armature nisu na pravilan način sidrene, sidrenje u betonsku ploču nije izvedeno na pravilan način te je zato dio uzdužne armature iščupan iz ploče. Duljina sidrenja uzdužnih šipki u stupu nije dovoljno dugačka. Uzdužne šipke armature nemaju dovoljan zaštitni sloj betona. Budući da je zaštitni sloj betona vrlo mali, trebala bi biti vidljiva planirana poprečna armatura, a nije vidljiva. Dio uzdužnih šipki korodirao je zbog agresivnog okruženja. Smatra da taj stup nije armiran i spojen s pločom prema tehničkim pravilima i da je zato izgubio stabilnost. Mišljenja je da je spoj stupa i ploče trebao biti zaštićen hidroizolacijom zbog izuzetno agresivne kemijske sredine, odnosno sadržaja u fermentoru. Smatra da je vjerojatni uzrok pucanja određenog broja uzdužnih armaturnih šipki agresivna sredina uslijed koje je došlo do korozije i slabljenja armature. Pregledom projektne dokumentacije nije vidljivo da je projektant uzeo sva djelovanja na stup. Ne isključuje da će biti oštećenja i na stupu u objektu postfermentora.

17. Tuženik se podneskom od 15. ožujka 2024. očitovao na nalaz i mišljenje vještakinje Silve Lozančić. Smatra da vještakinja treba dopuniti nalaz i mišljenje na način da se očituje tko je odgovoran za nedostatke u izvođenju radova. Nije mu jasno zašto vještakinja navodi da tužitelj nije odgovoran za nedostatke u asfalterskim radovima. Također, nije mu jasno zašto vještakinja navodi da tužitelj nije odgovoran za nedostatke u prostoriji za pumpe jer je vještak inja navela da tužitelj nije pravilno izveo dilataciju spojenih objekata s istim. Ima primjedbu i na dio nalaza u kojem vještakinja navodi da svi radovi koji su loše izvedeni, a nisu popravljeni u garantnom roku, imaju manju vrijednost od vrijednosti koju je izvođač položio kao garanciju. Navodi da vještakinja u nalazu nije vršila nikakve obračune vrijednosti, već je to vjerojatno pretpostavljala, ali tuženik ističe da vrijednost tih radova ima puno veću vrijednost od vrijednosti koju je izvođač položio kao garanciju, posebice imajući u vidu okolnost da je tuženiku nastala i šteta u poslovanju zbog neispravno izvedenih radova. Za primjer navodi da je samo za čišćenje spremnika fermentora dobio ponudu u iznosu 70.000,00 EUR plus PDV, što ukupno iznosi 87.500,00 EUR-a, za koje čišćenje je već platio predujam, a što dokazuje računom. To je samo iznos za čišćenje spremnika fermentora, ne računajući tu sve što još treba otkloniti u skladu s nalazom i mišljenjem vještakinje. Zaključuje da je iz nalaza i mišljenja vidljivo da je posao, za koji je tužitelj uredno plaćen, izvršen nekvalitetno i da nedostaci u radovima do danas nisu otklonjeni.

18. Tužitelj se očitovao na nalaz i mišljenje vještakinje Silve Lozančić podneskom od 20. ožujka 2024. Smatra da nije sačinjen stručno i objektivno. Osporava dio vještačenja koji se odnosi na okolnost nedostataka na centralnom armiranom betonskom stupu u fermentoru 1, odnosno na okolnost je li isti izveden u skladu s pravilima struke, kao i prema projektnoj dokumentaciji i izvedbenom projektu. Navodi da vještakinja nije odgovorila na sva pitanja suda, odnosno je li centralno armirani betonski stup u fermentoru 1 izveden prema projektnoj dokumentaciji i izvedbenom projektu, a uzevši u obzir očitovanje projektanta i glavnog nadzornog inženjera ŠH od 12. veljače 2024. Tužitelj ističe da nije izvodio nikakve radove. Sve radove po ugovoru broj 28112018 od 28. studenog 2018. izvelo je trgovačko društvo HERING d.o.o. kao podizvođač tužitelja. Za sve dodatne radove koji nisu bili predviđeni osnovnim ugovorom i troškovnikom tuženik je kao investitor sam izabrao izvođače radova. Na molbu tuženika su i ti radovi uvedeni u okončanu situaciju tužitelja radi naplate od HBOR-a. Osporava predmetno vještačenje jer vještakinja prilikom izrade nalaza i mišljenja nije imala na uvid građevinsku knjigu, građevinski dnevnik i cjelokupnu projektnu dokumentaciju. Predlaže dopunu vještačenja nakon što vještakinja pribavi ranije navedeno. Navodi da je na upravnoj zgradi izvršena sanacija i da više nema curenja vode pa mu nije jasno zašto je vještak inja to navela kao nedostatak koji nije riješen. Sanacija je izvedena u garantnom roku i to limarski radovi na strehi krova, slijedom čega krov upravne zgrade ne prokišnjava pa zato vještak inja nije uočila tragove prokišnjavanja u unutrašnjost građevine. Ističe da nije točan navod da su obje strane izjavile da u specifičnim okolnostima kod većih količina oborina dolazi do manjeg prodora atmosferilija u unutrašnjost građevine. Smatra da je vještakinja pogrešno zaključila da je tužitelj odgovoran za curenje vode iz kondenzacijskog šahta. U odnosu na potonuće temelja za pumpe dograđenog uz temelj kogeneratora navodi da je isti izveo podizvođač HERING d.o.o. na zamolbu tuženika kao investitora i prema uputama tuženikovog podizvođača Montogo. Taj temelj nije dio tužiteljevog projekta i troškovnika, a ni Ugovora. Kada je podizvođač izvodio taj temelj nije imao nikakve nacrte osim uputa podizvođača U pa smatra da je pogrešan zaključak vještakinje da je tužiteljeva obveza sanirati taj temelj. Također smatra da iz nalaza i mišljenja nije jasno zašto bi tužitelj morao sanirati predmetno slijeganje kada to nije nedostatak u kvaliteti izvedenih radova. Dalje navodi da je tuženik netom prije očevida u objekt stanice za protupožarnu vodu u podzemnom spremniku ugradio prozore i vrata pa je vještakinja pravilno utvrdila prisutnost korozije i vlaženja na zidovima. Predlaže očitovanje vještakinje je li predmetni objekt u kojem se nalazi hidroforsko postrojenje pogodan za ugradnju strujne sklopke za automatski rad za punjenje spremnika. Tužitelj smatra da on nije u obvezi ugraditi predmetnu sklopku za automatsko prebacivanje s jednog izvora napajanja na drugi jer tuženik nikad nije omogućio podizvođaču INSTALACIJE LEPAN d.o.o. da odradi posao do kraja, jer tuženik nije osposobio objekt za ugradnju automatike. Smatra da u toj kućici i dalje ne postoje uvjeti za ugradnju struje te da je ista opasnost za radnike i kompletni pogon. Smatra da je previše općenit dio nalaza koji se odnosi na linijske rešetke za odvodnju iz trenč silosa i nije jasno zašto bi za taj nedostatak bio odgovoran tužitelj. Nije mu jasno na koji način je vještakinja utvrdila da je cijelo vrijeme prisutan kvar na tim rešetkama zbog prelaska strojeva i loše postavljenih čeličnih nosača. Zanima ga koji je onda ispravan način postavljanja čeličnih nosača. Smatra da linijske rešetke ne funkcioniraju dobro zbog neredovitog održavanja objekta i generalne nebrige. Traži očitovanje vještakinje je li moguće da je do oštećenja linijskih rešetki došlo uslijed mehaničkog oštećenja istih putem stroja. U odnosu na stup u fermentoru koji je izgubio spoj s temeljem, traži očitovanje vještakinje na sljedeća pitanja – koliko je uzdužnih šipki armature ugrađeno, a koliko je trebalo biti po projektu, koji je pravilan način za sidrenje šipki i je li predmetnim projektom određen način sidrenja, koja je predviđena dužina šipki po projektu, a koja je duljina sidrenja ugrađenih šipki, koliki je zaštitni sloj betona, a koliko je projektom predviđen zaštitni sloj betona, kolika je planirana poprečna armatura projektom, je li predmetni stup armiran i spojem s pločom prema projektu, je li po projektu spoj stupa i ploče trebao biti zaštićen hidroizolacijom, je li po projektu predviđeno da se u beton stupa trebaju dodati aditivi za kemijska djelovanja, jesu li oštećenja nastala zbog propusta tužitelja ili njegovog podizvođača ili su posljedica neadekvatnog projekta i zašto projektant nije uzeo u obzir sva djelovanja na stup, je li vještakinja uzela u obzir da je prvi dio armiranja i betonaže izvodilo drugo trgovačko društvo Swietelsky d.o.o. i utječe li to na ishod, je li vještakinja vidjela fotografije radova koje je izvodilo društvo Swietelsky d.o.o., je li vještakinja vidjela dopis glavnog nadzornog inženjera ŠH od 12. veljače 2024. ili završno izvješće nadzornog inženjera za građevinske radove UH, je li predmetna armatura izvedena po projektu, jesu li predmetna oštećenja stupa mogla nastati uslijed mehaničkog udara strojem kojim je čišćen fermentor. Protivi se cjelokupnom dijelu vještačenja koji se odnosi na predmetni centralni armirano betonsk i stup u fermentoru 1 jer je tužbeni zahtjev u ovom predmetu podnesen zbog stjecanja bez osnove na ime garancije za otklanjanje nedostataka u garantnom roku, a kako je protekao garantni rok tuženik je prekludiran u postavljanju novih nedostataka. Takav eventualni nedostatak nije predmet tužbenog zahtjeva jer je tuženik aktivirao garanciju za točno određene nedostatke.

19. Tuženik se podneskom od 22. ožujka 2024. ponovno očitovao na nalaz i mišljenje vještakinje Silve Lozančić. Osporava navode vještakinje da je tužitelj uveden u posao 4. ožujka 2019. i tvrdi da su radovi započeti u prosincu 2018. Naglašava da su radovi završeni 2019., ali da su se kroz cijelu 2020. nastavili radovi na sanaciji fermentora zbog curenja. Osporava tvrdnju vještakinje da se ne može očitovati na kvalitetu svih izvedenih radova i materijala koji su ugrađeni. Naglasio je da iz zapisnika i korespondencije izvođača radova različitih struka proizlazi da je postojala suglasnost da se prihvati i potpiše završno izvješće odgovornih radi dobivanja građevinske dozvole, uz obećanje da će se svi nedostaci naknadno otkloniti u najkraćem mogućem roku s obzirom da su radovi kasnili više od godinu i pol dana, a što do danas nije učinjeno. Smatra da su i projektant i tužitelj znali za što služi trenč silos pa su morali izabrati one materijale koji će biti izdržljivi na habanje kao i na sve agresivne sastojke u silaži. Ističe da bi se ugrađivanjem brtvene gume spriječilo prodiranje podzemnih voda kako je to napravljeno u fermentoru 1 i 2. Dalje navodi da se temelj za vanjsku opremu nije slijegao uslijed podzemnih voda jer na njemu nema nikakvog bitnog tereta, već zbog nekvalitetno izvedenog temelja. Smatra da ga je tužitelj postavio na površinu bez odgovarajuće podloge pa je došlo do slijeganja i potonuća od vlastite težine, a da se na razini tog objekta nalaze podzemne vode da bi onda potonuli i temelji od kogeneratora koji je težak preko 20 tona. Naglašava da je iz troškovnika vidljivo da će se sanitarne vode pa tako i voda za protupožarnu zaštitu uglavnom koristiti iz arteškog bunara, a samo u iznimnim slučajevima bi se koristila iz javnog vodovoda, s obzirom da javni vodovod nema kapaciteta za punjenje bazena za protupožarnu zaštitu za slučaj požara. Upravo iz tog razloga projektirana je automatika koja će automatski, prema potrebi i dotoku vode, uključivati prvenstveno vodu iz arteškog bunara, a za slučaj nedostatka automatski uključivati vodu iz javne opskrbe. U odnosu na odvajanje stupa u fermentoru navodi da je do odvajanja došlo zbog plitko ubušenih sidrenih šipki na stupu za betonsku ploču. Dalje navodi da nisu izvedeni svi radovi u skladu s ugovorom i projektom pa tako kao primjer navodi da nije izveden balkon na fermentoru 2 te je time onemogućena ugradnja jednog potopnog mješača, čime je nanesena šteta u procesu proizvodnje bioplina. Zaključno navodi da do danas nisu otklonjeni svi utvrđeni nedostaci, primjerice sustav za protupožarnu zaštitu koji nije u funkciji kako je to predviđeno projektom i ugovorom, uzdužni kanal za odvodnju čija je sanacija pokušana 2023., ali nije saniran u skladu s pravilima struke pa tijekom prelaska preko istih dolazi do ispadanja linijskih rešetki za odvodnju, asfalterski radovi čija sanacija također nije izvedena u skladu s pravilima struke. Ponavlja navode da troškovi sanacije neizvedenih i nekvalitetno izvedenih radova značajno premašuju iznos koji je tuženik naplatio od tužitelja na temelju bankovne garancije.

20. Vještakinja Silva Lozančić očitovala se na podneske stranaka podneskom od 8. srpnja 2024. u kojem je navela da je od dokumentacije potrebne za odgovaranje na podneske dobila građevinsku knjigu od tužitelja, a nije dobila građevinske dnevnike osim prvoga. Vezano za stup u fermentoru navodi da je vidjela izvješće nadzornih inženjera te dopis ŠH od 12. veljače 2024. U trenutku izrade nalaza i mišljenja nije znala da je jedan izvođač izveo ploču, a drugi stup na istoj. To smatra bitnim podatkom. U građevinskoj knjizi našla je iskazanu količinu armature za centralni stup, u količini predviđenoj prema projektnoj dokumentaciji. Nije predviđena armatura za ankere u ploču, tj. pozicija 12, koja je jako bitna, a tužitelj istu nije ugrađivao. Ona drži stup za ploču. Smatra da je trebalo zaštititi spoj ploče i stupa u toj agresivnoj sredini. Neki projektanti predviđaju vute na tom mjestu, agresivna sredina je uzrokovala korodiranje i uništavanje dijela armature na spoju ploče i stupa. Također, trebalo je u beton dodati aditive zbog agresivnog okruženja. Kao mogući uzrok pada stupa navodi pretezanje gurtni prilikom skidanja membrane sa stupa fermentora, ali dio armature je prije toga iskorodirao i nije imala nosivost. Dio uzdužnih šipki je iščupan. U odnosu na linijske rešetke navela je da je prema dopisu nadzornog inženjera utvrđeno da su loše postavljeni čelični nosači u slojeve platoa za skladištenje silaže. Cijelo vrijeme u spisu se spominje kvar na istim, a vidljive su i fotografije gdje je odvojena rešetka. Rešetke su korodirale zbog nitratnih kiselina iz silaže. Ako su uklonjene rešetke stroj radom – kašikom može oštetiti nosač rešetki, ali mora biti baš na rešetki. Vezano za slijeganje platoa uz kogeneraciju jedinicu navela je da slijeganje temelja platoa može nastati iz više razloga – loša podloga ispod temelja, kvašenje podloge ispod i oko temelja, nedovoljna dubina temeljenja, nije dobro izdimenzioniran na djelovanja opterećenja. Slegnuo se dio temelja – traka koji je izveden zasebno pored temelja za kogeneracijsku jedinicu, vjerojatno nevezan za prvi dio, moguće od opterećenja na njemu ili loše podloge i kvašenja. Nije imala informaciju na koji način je izveden.

21. Vještakinja Silva Lozančić saslušana na ročištu 24. rujna 2024. iskazala je da je moguće da je do oštećenja linijskih rešetki došlo uslijed mehaničkog oštećenja istih, ali su one na više mjesta oštećene kako je i navela u svom nalazu i mišljenju. Iako su se rešetke izmijenile, pretpostavlja da se nisu izmijenili nosači. Objekt u kojem se nalazi hidroforsko postrojenje je u vrijeme očevida još uvijek bio vlažan pa time i nepodoban da se u njega stave elektroinstalacije. U odnosu na izradu temelja ispod dijela opreme izvedeno uz kogeneracijsku jedinicu navela je da to nije bilo predviđeno troškovnikom kao obveza tužitelja, ali se tijekom gradnje mogu dogoditi promjene po potrebi. Izrađene radove i sanaciju linijskih rešetki potpisao je i potvrdio nadzorni inženjer, a njegov potpis trebao bi značiti da je sanacija izvršena kako je i trebala biti. Vezano za stup u fermentoru naglasila je da je za popuštanje stupa ključna sidrena armatura, koja je stajala jedno vrijeme na otvorenom te je korodirala. Nakon što je dobila fotodokumentaciju gradnje tog stupa iz koje je vidjela broj uzdužnih šipki kad se gradilo promijenila je svoje mišljenje o uzroku otkazivanja stupa, a to je otkazivanje sidrene armature, pod utjecajem nesimetričnog opterećenja prilikom skidanje gornje gurtne s centralnog stupa. Uzrok svega je otkazivanje ankera sidrenih, a također dodaje da je zaštitni sloj pretanak, mjestimično manji od potrebnog. Stup nije otkazao zbog eventualnog nedostatka spiralne armature ili malog zaštitnog sloja, već zbog sidrene armature. Smatra da je sve izvedeno prema pravilima struke, osim eventualnog nedostatka spiralne armature, što nije uspjela utvrditi jer je vidjela samo dno stupa, kao i nedostatka mjestimično pretankog zaštitnog sloja. Trebalo je biti deset šipki, a misli da ih je toliko i bilo po fotodokumentaciji. Iz fotografija vidljivo je da su ankeri korodirali. Po projektnoj dokumentaciji uzdužna armatura iz stupa nije trebala biti u ploči već se trebala preklapati na dijelu dužine 1,2 m sa sidrenim ankerima iz ploče. Po fotografijama čini joj se da je tužitelj uzdužnu armaturu ubacivao, odnosno ubušio dijelom u ploču i zalijepio specijalnim ljepilom, ali nije mogao ići na veliku dubinu jer je ploča bila ograničena debljine 40 cm, inače se to ide na veću dužinu. Po projektu je preklop trebao biti 120 cm, ali ona nije mogla utvrditi koliki je preklop napravljen jer je armatura ugrađena u stup. Uzdužna armatura nije trebala biti u ploči, ali joj se prema fotografijama čini da je tužitelj dio te uzdužne armature prepustio u ploču iako prema projektu nije morao. Navodi da je armatura vjerojatno korodirala i da je to normalan proces. Pretpostavlja da se nije ispitivalo oštećenje armature, a koje se dogodilo tijekom korištenja. U odnosu na nedostatke na linijskim rešetkama navodi da je tu bilo nedostataka, ali samo na dijelu.

22. Stalni sudski vještak Tomislav Šimetić u svom nalazu i mišljenju naveo je da je prema projektnoj dokumentaciji hidrostanica projektirana na način da je primarni izvor za punjenje protupožarnog spremnika voda iz postojećeg bunara. U slučaju potrebe (nedostatna količina vode u bunaru, neispravna pumpa vode iz bunara i slično) spremnik vode treba se puniti iz vodovodne mreže. Kako bi se ostvarila projektirana funkcija u spremnik vode potrebno je ugraditi nivo sklopku s 3 nivoa – primarno punjenje spremnika protupožarne vode iz postojećeg bunara, rezervno punjenje dovodom iz vodovodne mreže koje se otvara i zatvara elektromagnetskim ventilom. Obilaskom lokacije te pregledom ugrađene opreme unutar objekta postojećeg bunara i hidrostanice vještak je uočio da se izvedena hidrostanica ne nalazi u radu kako je predviđeno projektnom dokumentacijom – automatski rad. Hidrostanica ima mogućnost ručnog pokretanja. Kako projektno-tehničkom dokumentacijom nije nedvojbeno opisana tehnička karakteristika nedostajućeg dijela (b lok za reguliranje nivoa vode / automatika nivo sklopke), navodi da je moguće dati samo okvirni odgovor na postavljene zadatke vještačenja i to s obzirom na uvid u tehničke karakteristike najčešće opreme ove namjene na tržištu. Blokovi za reguliranje nivoa vode u pravilu posjeduju klasu zaštite IP44, što bi značilo da takva oprema može podnijeti prskanje vodom, ali ne trajno ili direktno izlaganje vodi. Opremu ove klase moguće je postavljati u natkrivenim prostorima, u kojima nije direktno izložena izvoru vode. Prema tome, oprema je mogla biti ugrađena ako se nije predviđala za ugradnju na otvorenom prostoru u poziciji direktnog izlaganja vodi (npr. na natkrivenom dijelu) ili ako posjeduje bolji nivo zaštite od IP44. Potrebni nivo zaštite za opremu koja se izlaže direktnom izlaganju vode je minimalni IPX5. Uzimajući u obzir kakve su predviđene karakteristike rada (3 nivoa rada), procijenjena vrijednost radova koji bi omogućili projektom opisani način rada je 1.500,00 EUR.

23. Stalni sudski vještak Tomislav Šimetić saslušan na ročištu 18. prosinca 2025. naveo je da je hidroforska stanica u funkciji, ali ne onako kako je to predviđeno projektnom dokumentacijom. Hidroforska kućica je mogla biti u natkrivenom prostoru. Načelno je mogla biti tamo postavljena, ali možda ju je trebalo postaviti na način da do nje ne dolazi voda.

24. Stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Tomislava Šimetića.

25. Svjedok HH saslušan na ročištu 4. ožujka 2026. iskazao je da je bio zakonski zastupnik trgovačkog društva HERING d.o.o., podizvođača radova. Njegovo društvo radilo je rubne građevinske radove na predmetnom projektu koji su uključivali armiranobetonske radove, dio zemljanih radova, temeljenje onoga što su betonirali, stolariju, a također su imali i podizvođača – društvo Lepan i Fenster Company iz Gradačca. Sve je to išlo prema ugovoru između njih i ovdje tužitelja. Sve je išlo po planu dok nisu završili, a onda su nastali problemi. Više puta je bilo reklamacija, primjerice da nisu bile ugrađene penjalice u šahtove. Iste se nisu mogle ugraditi jer je otvor bio 60x60 cm, a potrebno je odmaknuti 20 cm od otvora pa su se na kraju dogovorili s nadzornim inženjerom i zakonskim zastupnikom tuženika da ugrade aluminijske ljestve ako se ukaže potreba za silaženje u šahtove. Bilo je reklamacija i oko ugradnje ograde i to u dva dijela. Nisu je mogli ugraditi jer je na jednom dijelu bilo istovareno đubrivo na mjestu ograde, a na drugom dijelu je tuženik imao neriješene imovinskopravne odnose sa susjedom. Kada su ugradili stupove, susjed ih je izvadio i pozvao policiju. Bilo je reklamacija i za ogledalo u WC-u, da je izmijenilo boju i to su promijenili. Zatim su ih zvali zbog kanalice s rešetkom. Troškovnikom je bila predviđena rešetka od 25 kN, odnosno 25 tona nosivosti. Ugradili su rešetku od 40 tona nosivosti. Prilikom montaže krova na fermentorima dizalica težine 50 tona prelazila je preko tih rešetki i polomila ih te deformirala. Izvršili su sanaciju jedne kanalice, zamijenili rešetke. Navodi da rešetke na vratima nisu bile predviđene troškovnikom pa ih nisu ugradili. Vezano za objekt strojarnice navodi da je prvotno bio projektiran na većoj dubini, ali kada je iskopano do četiri metra dubine pojavila se podzemna voda. Trenutačno je na dubini 120 cm od nivoa terena. Prilikom padalina tamo se slijeva voda jer ima stepenište, po projektu nije predviđen krov na tom objektu, nije predviđena izolacija iako su ugradili izolaciju. Smatra da nisu odgovorni za curenje unutar objekta i da su sanirali sve što su mogli, no projektom nije dobro riješen objekt. Odradili su betonske radove. Podizvođač je tražio da se dovede u funkciju objekt u koji će ugraditi automatiku, ali to nije završeno dok su oni još odrađivali svoj posao. Bilo je reklamacija i za neispravnost ulazne kapije, no kada je došao na lokaciju vidio je da se može otvarati i zatvarati bez problema. Nadzorni inženjer napravio je zapisnik i konstatirao da su otklonjeni svi traženi nedostaci. Dalje navodi da je bilo određenih odstupanja od projekta, ali samo po odobrenju glavnog nadzornog inženjera. Navodi da kućica iznad bunara nije bila predviđena ni projektom ni troškovnikom, a napajanje tog bazena trebalo je biti s gradskog vodovoda, a nije nego je iz bunara ili je to bilo kao dopuna ako nestane vode. Naknadno je napravljen dio ograde na površini koja je bila zauzeta s đubrivom, ali nije riješen drugi dio na kojem su neriješeni imovinskopravni odnosi. Navodi da tužitelj nije izvodio nikakve radove, već su to radili samo podizvođači. Istaknuo je da je po nalogu nadzornog inženjera izrađeno tri balkona, a ne četiri kako je bilo predviđeno. Izvodili su radove na fermentoru, iako je već ranije započeto izgradnjom temelja fermentora, dio zidova na fermentoru, armatura, ankeri armature iz temeljne ploče i nastavili su s ploče graditi stup. Dogodilo se urušavanje krova na fermentoru pa su ponovno s dizalicom demontirali krov, ubacili u mašinu da očiste fermentor, pri tome mehanički oštetili stup i došlo je do pucanja u podnožju stupa, jer taj stup je visine 8 metara, a zašto je došlo do urušavanja krova ne zna jer nije bio izvođač radova krova. Radio je armaturu u stupu, a ne sidrenje. Armatura stupa rađena je prema statističkom proračunu i poslije pregleda nadzornog inženjera koji je to sve pregledao i odobrio oni su izvršili betoniranje. Broj uzdužnih šipki armature predviđen je projektom. Navodi da su sanirali sve nedostatke osim spomenutog problema s automatikom za prebacivanje vode iz bunara jer nisu postojali uvjeti za postavljanje automatike u tom starom objektu.

26. Svjedok DH saslušan na ročištu 4. ožujka 2026. naveo je da je zakonski zastupnik trgovačkog društva INSTALACIJE LEPAN d.o.o., podizvođača radova vodovoda i kanalizacije. Hidrostanica nije puštena u rad jer punjenje iz bunara nije radilo jer automatika nije ugrađena, a taj prostor nije bio izoliran pa je postojala opasnost ako bi struja došla u kontakt s padalinama. Spremnik se mogao puniti ručno jer je na ventilu bila spojena gradska voda. Takav je bio dogovor s investitorom dok se kućica ne uredi, a u projektu nije bila kućica. Iz te kućice se voda trebala puniti u spremnik. S vlasnikom su dogovorili da će zatvoriti s vratima i prozorom i staviti krov pa će onda staviti automatiku, ali on to nije odradio. Njima to nije velik posao, svega sat vremena bi im trebalo za ugrađivanje automatike, ali zbog preduvjeta koji nisu bili ispunjeni nisu to napravili. Stanica je mogla raditi, bila je u funkciji, spremnik je bio napunjen i u slučaju požara bila bi potpuno funkcionalna. Pumpe su bile puštene u rad od strane ovlaštenog servisa. Cijena automatike koja se trebala ugraditi iznosi oko 200 EUR, a misli da je u okončanoj situaciji naveo i naplatio trošak automatike jer su ugradili automatiku, ali je nisu spojili na struju. Dalje navodi da bi se u slučaju izbijanja požara, a da u spremniku nema vode, morala ručno pustiti jer je spojena na gradski vodovod.

27. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u ugovor o građenju br. 281118 izgradnja bioplinskog postrojenja 1 MWel u Gunji (list 7-14 spisa), ponudu br. 78-18 (list 15-38 spisa), ugovor o izdavanju garancije br. 21198280007 (list 39-44 spisa), garanciju br. 21198280007 i dodatak garanciji (list 57-59 spisa), jamstvo (list 60-61 spisa), izvadak o stanju i prometu (list 62-63 spisa), obavijest Raiffeisenbank Austria d.d. od 5. studenog 2021. (list 64 spisa), pregled dospjelih nenaplaćenih obveza po garancijama na 15. studenog 2021. (list 65 spisa), zapisnik o primopredaji radova (list 66 spisa), dopise tužitelja (list 67-71 i 75-77 spisa), zapisnik o pregledu izvedenih radova od 29. rujna 2021. (list 72-74 spisa), dopise glavnog nadzornog inženjera ŠH (list 78-81 spisa), radni nalog servisa 800011 (list 82-83 spisa), komunikaciju elektroničkom poštom (list 84-88 spisa), rješenje o izmjeni i dopuni građevinske dozvole (list 99-104 spisa), uporabnu dozvolu (list 105 spisa), građevinsku dozvolu (list 106-112 spisa), promemoriju sa sastanka održanog 8. prosinca 2021. (list 120 spisa), dopis glavnog nadzornog inženjera ŠH (list 142 spisa), fotodokumentaciju (list 143-148 spisa), dopis glavnog nadzornog inženjera ŠH (list 154 spisa), ponudu 004-EK-2023 (list 195-198 spisa), fotodokumentaciju (list 206-214 spisa), završno izvješće nadzornog inženjera za građevinske radove (list 215-222 spisa), račun/otpremnicu broj: 1/1/1 (list 228 spisa), troškovnik (list 229 spisa), zapisnik o hladnoj probi (list 230-232 spisa), ugovor 4-2016 o obavljanju usluga stručnog i obračunskog nadzora nad izgradnjom bioplinskog postrojenja GUNJA kapaciteta 1 MWel (list 233-235 spisa), ponudu br. 35/2013 (list 236-237 spisa), rješenje o imenovanju nadzornih inženjera br. 39-2016 (list 238 spisa), račune i ponudu Eko-rent j.d.o.o. (list 240-243 spisa), račun-otpremnicu 24-360- 000006 (list 244 spisa), račun 7/1/1 (list 245 spisa), račune streisal Gmbh (list 246-252 spisa), račune BOŠKOVIĆ d.o.o. elektromontaža (list 253-254 spisa), račun 161-1-390 (list 255 spisa), račun/otpremnicu broj: 86/1/1 (list 256 spisa), račun/otpremnicu broj: 87/1/1 (list 257 spisa), ponudu br. 41/2024 (list 288 spisa), fotodokumentaciju (list 259- 286 spisa), proveo dokaz saslušanjem svjedoka ŠH (list 129-131 spisa), UH (list 132 spisa), JH (list 396-400 spisa), DH (list 400-401 spisa), proveo dokaz građevinskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Silvi Lozančić (list 155-183 i 318-321 spisa), proveo dokaz elektrotehničkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Šimetiću (list 360-382 i 390-391 spisa) te proveo dokaz saslušanjem stranaka (list 134-138 spisa).

28. Provedene dokaze sud je cijenio svakog zasebno i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom članka 8. i 492.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP) te imajući u vidu pravila o teretu dokazivanja, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

29. Među strankama je sporno je li osnovano naplaćena bankarska Garancija br. 21198280007 za otklanjanja nedostataka u garantnom roku.

30. Nije sporno da su stranke 28. studenog 2018. sklopile Ugovor o građenju br. 281118 izgradnja bioplinskog postrojenja 1 MWel u Gunji, kojim se tužitelj kao izvođač obvezao izgraditi bioplinsko postrojenje za tuženika kao naručitelja .

31. Odredbom članka 15. stavka 2. Ugovora o građenju br. 281118 propisano je da će odgovorna osoba naručitelja (tuženika) o eventualnim nedostacima obavijestiti izvođača (tužitelja), koji se obvezuje ukloniti nedostatke u primjerenom roku koji odredi odgovorna osoba naručitelja (tuženika).

32. U skladu s citiranom ugovornom odredbom stranke su sastavile Zapisnik o pregledu izvedenih radova od 29. rujna 2021. te je na taj način tužitelj bio obaviješten o nedostacima.

33. U tom Zapisniku pobrojani su uočeni nedostaci u izvođenju radova te je tužitelju na temelju odredbe članka 15. stavka 2. Ugovora o građenju br. 281118 određen rok od 30 dana za otklanjanje utvrđenih nedostataka i to do 31. listopada 2021., što proizlazi iz samog Zapisnika o pregledu izvedenih radova od 29. rujna 2021. te iskaza zakonskog zastupnika tužitelja.

34. Pritom valja napomenuti da je ovdje tužitelj svojim potpisom Zapisnika o pregledu izvedenih radova od 29. rujna 2021. pristao na otklanjanje utvrđenih nedostataka u roku do 31. listopada 2021.

35. Sljedeći nedostaci su navedeni u Zapisniku – potrebno ponovno asfaltirati plato uz separator cca 8 m2, sanirati nastale rupe na platou za silažu na površini cca 5000 m2, ulazna kapija nije u funkciji automatskog otvaranja i zatvaranja, u tri revizijska okna oborinske odvodnje nisu ugrađene stupaljke predviđene ugovornim troškovnikom, jedan ormarić uz hidrant iskrivljen, a drugi je iskrivljen i pušta vodu na spoju s cjevovodom, potrebno dovršiti ogradu uz istočnu stranu, dostaviti ateste za ugrađenu vanjsku i unutarnju stolariju te predati sve nedostatne ključeve za ulazna vrata, ugraditi prozračnu rešetku na ulazu u sanitarni čvor i kupatilo, pronaći rješenje za curenje vode prilikom kiše u strojarnici i upravnoj zgradi, potrebno riješiti curenje vode iz kondenzacijskog šahta te riješiti problem temelja za pumpe koji je dograđen uz temelj kogeneratora, a koji je potonuo.

36. U odnosu na otklanjanje navedenih utvrđenih nedostataka u ovom postupku su u dokaznom postupku između ostalog provedena dva vještačenja. Vještakinja Silva Lozančić je tako na stranici 28. svog Nalaza i mišljenja sve utvrđene nedostatke i činjenicu je li izvedena sanacija nedostatka u garancijskom roku stavila u preglednu tablicu iz koje proizlazi da je od 13 utvrđenih nedostataka sanacija u garantnom roku izvedena za samo dva nedostatka, a i ta dva nisu dobro sanirana.

37. U odnosu na nedostatak asfaltiranja platoa uz separator i saniranja nastalih rupa na platou za silažu, u postupku je utvrđeno da taj nedostatak nije otklonjen do 31. listopada 2021., čime je tužitelj postupio protivno odredbi članka 15. stavka 2. Ugovora o građenju br. 281118.

38. Utvrđeno je da je otklanjanje tog nedostatka trajalo duže vremena te je sanacija ipak izvršena naknadno, nakon 31. listopada 2021., a da je te radove izvodio podizvođač CESTORAD, što proizlazi iz iskaza svjedoka UH i ŠH te iskaza zakonskog zastupnika tužitelja.

39. Nadalje, sanacija tog nedostatka nije izvedena na adekvatan način, što jasno proizlazi iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Silve Lozančić. Naime, ista u svom nalazu i mišljenju jasno ističe da je trebalo za sanaciju odabrati skuplju varijantu asfalta, kvalitetnijeg sastava veziva i agregata, koji bi bio otporniji na agresivno djelovanje kiselina i soli iz silaže koja se skladišti na toj površini te su čak i nakon proteka garantnog roka i dalje vidljiva ponovna mjestimična oštećenja. Dakle, na saniranom asfaltu vidljiva su oštećenja iste vrste kao i prije sanacije .

40. Sud zaključuje da u konkretnom slučaju predmetni radovi sanacije tih nedostataka nisu izvedeni na valjan način niti su rezultirali poboljšanjem ili sređivanjem zatečenog stanja od 29. rujna 2021., utvrđenog Zapisnikom o pregledu izvedenih radova, stoga svrha sanacije nije postignuta i nedostaci u konačnici nisu otklonjeni. Također, ti nedostaci su egzistirali u vrijeme aktiviranja bankarske garancije br. 21198280007.

41. U odnosu na nedostatke ulazne kapije, odnosno da ista nije u funkciji automatskog otvaranja i zatvaranja, kao i dovršavanje ograde uz istočnu stranu, u postupku je utvrđeno da su ti nedostaci djelomično otklonjeni, što proizlazi iz iskaza svjedoka ŠH, ĐH te iskaza stranaka.

42. Naime, utvrđeno je da nedostatak na ulaznoj kapiji nije ni postojao, odnosno da je ista bila u funkciji, a da se ogradu nije moglo ugraditi jer je na jednom dijelu bilo istovareno đubrivo na mjestu ograde, dok je na drugom dijelu tuženik imao neriješene imovinskopravne odnose sa susjedom. Dakle, utvrđeno je da je naknadno napravljen dio ograde na površini koja je bila zauzeta s đubrivom, ali nije napravljen drugi dio na kojem su neriješeni imovinskopravni odnosi.

43. U odnosu na nedostatke da u tri revizijska okna oborinske odvodnje nisu ugrađene stupaljke predviđene ugovornim troškovnikom , kao i da su dva hidrantska ormarića bila iskrivljena, dok je jedan puštao vodu, u postupku je utvrđeno da su ti nedostaci otklonjeni, što proizlazi iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja.

44. U odnosu na dostavljanje atesta za ugrađenu vanjsku i unutarnju stolariju utvrđeno je da su dostavljeni atesti za šprinkler stanicu, ali je još nedostajao priključak za vodu i atest sustava, što proizlazi iz iskaza svjedoka ŠH.

45. Za ugrađivanje prozračne rešetke na ulazu u sanitarni čvor i kupatilo utvrđeno je da su ugrađena i naplaćena vrata na sanitarnom čvoru koja su dana u ponudbenim troškovnicima, a prema projektnoj dokumentaciji bilo je točno definirano kakva je vrata trebalo ugraditi – vrata s rešetkom, a iz razloga prozračivanja sanitarnog čvora, što proizlazi iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Silve Lozančić i iskaza zakonskog zastupnika tuženika.

46. Sanacija tog nedostatka nije izvedena u garantnom roku.

47. Nadalje, u odnosu na curenje vode prilikom kiše u strojarnici, u postupku je utvrđeno da se radi o nedostacima koji su postojali čak i u vrijeme provođenja vještačenja. Naime, stalna sudska vještakinja Silva Lozančić prilikom provođenja očevida primijetila je da je prostorija za pumpe bila u cijelosti poplavljena, kao posljedica prodiranja podzemnih i oborinskih voda. Također, utvrđeno je da nije dobro predviđena ni izvedena odvodnja oborinskih voda s ravnog krova te se ista slijeva na i u objekt prostorije za pumpe, a da ni ti radovi nisu otklonjeni u garantnom roku.

48. U odnosu na curenje vode u upravnoj zgradi utvrđeno je da su loše izvedeni limarski radovi na strehi krova, koji nisu sanirani u garantnom roku, a ni do dana očevida, što proizlazi iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Silve Lozančić.

49. Za curenje vode iz kondenzacijskog šahta utvrđeno je da voda iscuri iz šahta kada je sušno razdoblje, a da voda ulazi u šaht kada poraste nivo podzemne vode, što upućuje na zaključak da nije dobro izvedena hidroizolacija i brtvljenje tog šahta, što je u svom nalazu i mišljenju istaknula stalna sudska vještakinja Silva Lozančić. Čak i u trenutku provođenja očevida u šahtu je bilo vode, a sanacija tog nedostatka nije izvedena u garantnom roku.

50. Za posljednji nedostatak koji je naveden u Zapisniku o pregledu izvedenih radova od 29. rujna 2021., a to je slijeganje, odnosno potonuće temelja za pumpe dograđenog uz temelj kogeneratora, u postupku je utvrđeno da je temelj za vanjsku opremu, koji je naknadno izveden pored platoa za kogeneraciju, doživio znatno slijeganje, vjerojatno uzrokovano vodama koje su se slijevale oko istoga ili podzemnim vodama, što proizlazi iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Silve Lozančić. Konačno, ni ta sanacija nije izvedena u garantnom roku.

51. Slijedom izloženog, sud zaključuje da u konkretnom slučaju tužitelj nije u ugovorenom roku (u skladu s odredbom članka 15. stavka 2. Ugovora o građenju br. 281118) u cijelosti otklonio sve nedostatke utvrđene Zapisnikom o pregledu izvedenih radova od 29. rujna 2021., ali ni naknadno na valjan i odgovarajući način.

52. Naime, kako je već rečeno, prema nalazu mišljenju vještaka, od 13 utvrđenih nedostataka, sanacija u garantnom roku je izvedena za samo dva nedostatka, a i ta dva nisu otklonjena na način koji bi doveo do trajnog i svrhovitog poboljšanja zatečenog stanja, a pojedini nedostaci postojali su čak i u vrijeme provođenja građevinskog vještačenja u ovoj pravnoj stvari. Konačno, određeni nedostaci, iako nisu posljedica postupanja tužitelja, nedvojbeno su egzistirali u trenutku aktiviranja Garancije br. 21198280007.

53. Kako tužitelj nije otklonio nedostatke navedene u Zapisniku o pregledu izvedenih radova u ugovorenom roku (do 31. listopada 2021.), Raiffeisenbank Austria d.d. je tuženiku izvršila plaćanje po garanciji u iznosu 940.000,00 kuna 5. studenog 2021., što proizlazi iz obavijesti Raiffeisenbank Austria d.d. upućenoj tužitelju.

54. Nakon toga, 16. studenog 2021., tužitelj je prema banci izvršio isplatu po Garanciji uvećano za naknadu u iznosu 947.050,00 kuna, što je vidljivo iz izvatka o stanju i prometu.

55. U odnosu na uvjete za tuženikovu naplatu po predmetnoj garanciji, utvrđeno je da je Ugovorom o izdavanju garancije br. 21198280007 banka Raiffeisenbank Austria d.d. ugovorila s tužiteljem izdavanje garancije za otklanjanje nedostataka u garantnom roku, na iznos 940.000,00 kuna.

56. Tim ugovorom banka se po nalogu i za račun tužitelja kao klijenta obvezala izdati garanciju na prvi poziv s osnova Ugovora o građenju br. 281118 izgradnja bioplinskog postrojenja 1 MWel u Gunji od 28. studenog 2018., u korist tuženika kao korisnika.

57. U Garanciji je navedeno da je tužitelj u obvezi prema tuženiku na temelju Ugovora o građenju br. 281118. Predmetnom garancijom banka garantira plaćanje na temelju nje, za otklanjanje nedostataka u garantnom roku u cijelosti ili djelomično i to u slučaju da tužitelj ne ispuni ugovorene obveze na način kako ih je preuzeo .

58. S obzirom na to da tužitelj nije otklonio sve utvrđene nedostatke do 31. listopada 2021., odnosno u roku koji je određen primjenom odredbe članka 15. stavka 2. Ugovora o građenju br. 281118, takvim postupanjem tužitelj nije ispunio ugovorene obveze na način kako ih je preuzeo te su se ostvarili uvjeti iz Garancije br. 21198280007 te se tuženik osnovano naplatio po istoj.

59. Odredbom članka 1111. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. – dalje: ZOO) propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

60. Sud smatra da se u ovoj pravnoj stvari radi o prijelazu dijela imovine s jedne osobe na drugu jer je po nalogu i za račun tužitelja Raiffeisenbank Austria d.d. dio njegove imovine prenijela na tuženika (novčani iznos 940.000,00 kuna), ali da se taj prijelaz temelji na valjanoj pravnoj osnovi pa se ne radi o stjecanju bez osnove u smislu odredbe članka 1111. stavka 1. ZOO-a.

61. U konkretnom slučaju ta valjana pravna osnova je bankarska garancija br. 21198280007, koja je na temelju odredbe članka 1039. stavka 1. ZOO-a svaka pisana obveza na plaćanje, bez obzira kako je nazvana, kojom se banka (ovdje Raiffeisenbank Austria d.d.) obvezuje da će na pisani zahtjev korisnika (ovdje tuženika) ovome (ovdje tuženiku) isplatiti određeni novčani iznos ako je udovoljeno uvjetima iz garancije.

62. Kako je tim uvjetima udovoljeno, jer je tužitelj postupio protivno odredbi članka 15. stavka 2. Ugovora o građenju br. 281118 i nije otklonio utvrđene nedostatke u roku koji je ugovoren, to ovaj sud zaključuje da je tuženik imao valjanu pravnu osnovu za primanje utuženog novčanog iznosa.

63. Nadalje, na temelju odredbe članka 1111. stavka 3. ZOO-a obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

64. Kako je u postupku utvrđeno da tuženik nije otklonio utvrđene nedostatke ni naknadno (do proteka garantnog roka) ili je to učinio na neodgovarajući način, čime nije ostvarena svrha sanacije, to ovaj sud smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o osnovi koja je kasnije otpala u smislu odredbe članka 1111. stavka 3. ZOO -a.

65. U odnosu na tužiteljeve navode da nije odgovoran za nedostatke pojedinih izvedenih radova jer su iste izvodili različiti podizvođači, a koje navode je tužitelj iznosio tijekom postupka (podnesak od 20. ožujka 2024. na listu 201 spisa, iskaz zakonskog zastupnika tužitelja na listu 135 spisa) skreće se pozornost na odredbu članka 16. stavka 2. ugovora o građenju br. 281118, kojom je ugovoreno da izvođač snosi odgovornost prema naručitelju za bilo koji postupak ili kršenje ugovora od strane bilo kojeg podizvođača, kao da je to postupak ili kršenje ugovora od strane izvođača .

66. Štoviše, odredba članka 631. ZOO-a u pogledu odgovornosti za nedostatke građevine upućuje na odgovarajuću primjenu odredbi ugovora o djelu.

67. Ta odgovarajuća odredba ugovora o djelu nalazi se u odredbi članka 601. ZOO-a, kojom je propisano da izvođač odgovara za osobe koje su po njegovu nalogu radile na poslu koji je preuzeo kao da ga je sam izvršio.

68. Iz naprijed navedenih odredbi ugovora o građenju br. 281118 i ZOO-a jasno proizlazi da se u konkretnom slučaju tužitelj kao izvođač radova ne može osloboditi svoje odgovornosti za utvrđene nedostatke u izvedenim radovima pukim pozivanjem na to da su podizvođači izvodili pojedine radove, a ne on.

69. Slijedom navedenog, ovaj sud drži da tužbeni zahtjev nije osnovan pa je odlučeno kao u točki I. izreke.

70. Odluka o trošku temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. i 2. ZPP-a pa je tuženiku dosuđen trošak u ukupnom iznosu 26.306,81 EUR EUR, odnosno za:

- sastav odgovora na tužbu u iznosu 1.880,00 EUR, uz pripadajući PDV od 470,00 EUR, u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23., 107/25. – dalje: Tarifa) po Tbr. 8. t. 1.,

- sastav obrazloženog podneska od 5. veljače 2024. u iznosu 1.880,00 EUR EUR, uz pripadajući PDV od 470,00 EUR, po Tbr. 8. t. 1.,

- sastav podneska kojim se tuženik očitovao na nalaz i mišljenje vještaka u iznosu 1.880,00 EUR, uz pripadajući PDV od 470,00 EUR, po Tbr. 8. t. 1.,

- zastupanje na ročištu od 5. listopada 2023. u iznosu 1.880,00 EUR, uz pripadajući PDV od 470,00 EUR, po Tbr. 9. t. 1.,

- zastupanje na ročištu od 14. studenog 2023. u iznosu 1.880,00 EUR, uz pripadajući PDV od 470,00 EUR, po Tbr. 9. t. 1.,

- zastupanje na ročištu od 6. prosinca 2023. u iznosu 1.880,00 EUR, uz pripadajući PDV od 470,00 EUR, po Tbr. 9. t. 1.,

- zastupanje na ročištu od 27. ožujka 2024. u iznosu 1.880,00 EUR, uz pripadajući PDV od 470,00 EUR, po Tbr. 9. t. 1.,

- zastupanje na ročištu od 10. srpnja 2024. u iznosu 100,00 EUR, uz pripadajući PDV od 25,00 EUR, po Tbr. 9. t. 5.,

- zastupanje na ročištu od 24. rujna 2024. u iznosu 1.880,00 EUR, uz pripadajući PDV od 470,00 EUR, po Tbr. 9. t. 1.,

- zastupanje na ročištu od 18. prosinca 2025. u iznosu 1.880,00 EUR, uz pripadajući PDV od 470,00 EUR, po Tbr. 9. t. 1.,

- zastupanje na ročištu od 4. ožujka 2026. u iznosu 1.880,00 EUR, uz pripadajući PDV od 470,00 EUR, po Tbr. 9. t. 1.,

- za nazočnost očevidu u Gunji od 18. prosinca 2023. u iznosu 1.880,00 EUR, uz pripadajući PDV od 470,00 EUR, po Tbr. 9. t. 7.,

- trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu 331,81 EUR, u skladu s Uredbom o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, 37/23.),

pa je odlučeno kao u točki II. Izreke.

71. Odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu 4.857,61 EUR jer mu prema odredbama Tarife za ovaj postupak pripada nagrada u iznosu 10 390 bodova plus PDV na tako obračunati iznos, kao i trošak sudske pristojbe prema odredbama Uredbe o tarifi sudskih pristojbi pa je odlučeno kao u točki III. izreke.

U Osijeku 9. travnja 2026.

Sutkinja

Željka Matijević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Visokom Trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana putem ovog suda.