Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Gž-1505/2025-2

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Svjetlani Pražić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EZ iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Bodrožić odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara br.282., OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnicima iz OD Grgić & Partneri odvjetnicima iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući po žalbi tuženika, izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn 650/2022 od 13. lipnja 2025., 9. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Euroherc osiguranje d.d., te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn 650/2022 od 13. lipnja 2025., u dosuđujućem dijelu glavnice za iznos od 726,10 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i u odluci o parničnom trošku u dosuđujućem dijelu za iznos od 845,36 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

II Djelomično se uvažava žalba tuženika, preinačuje se citirana prvostupanjska presuda u preostalom dosuđujućem dijelu glavnice za iznos od 362,68 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i preostalom dosuđujućem dijelu parničnog troška u iznosu od 397,83 sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja GZ koji glasi:

"Tuženik EUROHERC osiguranje - dioničko društvo za osiguranje, OIB 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb dužan je platiti tužitelju EZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 362,68 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22.4.2021. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke kao i naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 397,83 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. lipnja 2025. do plateža po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve to u roku od 15 dana."

III Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 87,74 eur u roku od 15 dana, te se odbija tuženik s preostalim dijelom zatraženog troška žalbenog postupka u iznosu od 186,45 eur kao neosnovanim.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja, naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.061,78 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 1.243,19 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2.Prvostupanjsku presudu pobija tuženik iz žalbenog razloga sadržanog u čl. 353. st.1. t. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZPP-a).

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5.Ocjenjujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga tuženika, obzirom na čl. 467. st.1. ZPP-a, kako se radi o predmetu u postupku spora male vrijednosti, ovaj sud smatra da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st.2., t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9. i 10. ZPP-a, a na koje povrede odredaba parničnog postupka, pazi ovaj sud po službenoj dužnosti.

6.Djelomično su osnovani navodi tuženika kojima upire na ostvarenje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, iz razloga koji će se nastavno obrazložiti.

7.Naime, iz rezultata dokaznog postupka proizlazi u bitnome:

-da je tužitelj 17. kolovoza 2019. kao vozač nastradao u prometnoj nezgodi, koju je uzrokovao osiguranik tuženika,

-da je u tom štetnom događaju za tužitelja nastala određena neimovinska i imovinska štete, osnovom koje mu je tuženik u mirnom postupku isplatio iznos od 1.484,90 eur,

-da se tuženik u odgovoru na tužbu usprotivio tužbenom zahtjevu tužitelja, smatrajući da je isplatom prednje navedenog iznosa tužitelj u cijelosti namiren po ovom štetnom događaju,

-da je provedenim medicinskim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj u predmetnoj nezgodi zadobio istegnuće mišića vrata, da su unatoč provedenom liječenju kod tužitelja zaostale određene posljedice, slijedom čega da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana, te slabijeg intenziteta u trajanju od 42 dana; da je tužitelj nadalje trpio tzv. primarni strah koji je bio jakog i kratkotrajnog intenziteta, sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 8 dana, te manjeg intenziteta u trajanju od 21 dana; da su zadobivene ozljede dovele do trajnog smanjenja životnog aktiviteta u omjeru od 2% koji se očituje u ograničenoj pokretljivosti vratnog segmenta vratne kralježnice i povremenim bolovima u vratu kod dužeg rada u nefiziološkom položaju glave, dužeg sjedenja, voženje u osobnom vozilu, kao i da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 15 dana po 2 sata, zatim još 7 dana po 1 dnevno; te da parnične stranke na nalaz i mišljenje vještaka nisu imale primjedbe.

8.1.Polazeći od ovakvih utvrđenja, sud prvog stupnja zaključuje da isplatom prednje navedenog iznosa, tužitelju nije u cijelosti naknađena šteta koju je pretrpio u ovom predmetnom događaju, te uvažavajući čl. 19. st.1. i 1. u svezi čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005 i dr., dalje ZOO-a), kao i čl. 223. ZPP-a, te da istome pripada pravo na dosudu dalje utuženog iznosa.

Shodno tome, sud je stava da po kriteriju pretrpljenih bolova, tužitelju pripada ukupni iznos od 1.105,14 eur, po kriteriju pretrpljenog straha iznos od 1.000,00 eur, po kriteriju smanjenja životnog aktiviteta iznos od 256,54 eur, na ime imovinske štete ukupni iznos 185,00 eur (uz cijenu sta od po 5,00 eur), odnosno sveukupno 2.546,68 eur.

8.2.Budući da je tuženik u mirnom postupku, tužitelju nesporno isplatio 1.484,90 eur, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj ima pravo potraživati i daljnji iznos od 1.061,78 eur. O pravu tužitelja na zakonske zatezne kamate, sud odlučuje primjenom čl. 12. st.4. ZOO-a u svezi čl. 29. st.1. i 1103. ZOO-a.

Odluku o trošku temelji na čl. 154. st.1. ZPP-a.

9.1.U kontekstu do sada izloženog, nije u potpunosti ovome sudu prihvatljivo stajalište prvostupanjskog suda u odnosu na visinu dosuđene naknade neimovinske štete, nastale tužitelju u ovom štetnom događaju, u kojem dijelu drži ovaj sud djelomično osnovane žalbene tvrdnje tuženika.

9.2.Naime, sagledavajući sve okolnosti slučaja, uključujući svakako samo težinu i intenzitet pretrpljenih povreda, u svezi sa time posljedice koje su kod tužitelja zaostale, trajanje liječenja i ostalo, prosudba je ovog suda da pravična novčana naknada u smislu čl. 19. u svezi čl. 1100. ZOO-a, a po kriteriju pretrpljenih bolova, u konkretnom slučaju iznosi ukupno 1.000,00 eur, po kriteriju pretrpljenog straha ukupno 900,00 eur, te po kriteriju smanjenja životnog aktiviteta 150,00 eur, dakle sveukupno 2.050,00 eur. Drugim riječima da su iznosi pravične naknade utvrđeni po sudu prvog stupnja, a preko ovih iznosa, previsoki obzirom na težinu i intenzitet pretrpljenih povreda, te težinu zaostalih posljedica.

Nastavno tome, nameće se zaključak da je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju, pored iznosa isplaćenog u mirnom postupku, daljnji iznos neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje 514,10 eur, posljedično čemu se neosnovnim ukazuje dio zahtjeva tužitelja za naknadu neimovinske štete u iznosu od 362,68 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

9.3.Rukovodeći se prethodno navedenim, neutemeljenim smatra ovaj sud žalbene navode tuženika da bi u potpunosti bio neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete, dakle da je isplatom u mirnom postupku isti namiren u cijelosti, budući da to ne proizlazi iz rezultata dokaznog postupka.

10.Pogrešnim također drži ovaj sud stav tuženika, glede visine dosuđene imovinske štete na ime tuđe pomoći njege, napose držeći da je iznos cijene sata utvrđen u previsokom iznosu, odnosno da bi adekvatna bila cijena od po 3,00 eur/h. No, suprotno stavu tuženika, pravilno je prema ocjeni ovog suda, postupio prvostupanjski sud kada je odredio cijenu sata u ranije navedenom iznosu, primjenom čl. 223. ZPP-a, a obzirom na cijene sata za takvu vrstu pomoći na tržištu.

11.1.U odnosu na žalbene tvrdnje tuženika kojima osporava pravilnost primjene materijalnog prava vezano za tijek zakonskih kamata dosuđenih na glavnicu, ponajprije valja reći da su ti navodi osnovani.

Naime, iz obrazloženja pobijane presude, razvidno je da je sud prvog stupnja o pravu tužitelja na zatezne kamate odlučivao primjenom odredaba ZOO-a. Međutim, kao je iz stanja u spisu vidljivo da je šteta koju tužitelj potražuje nastala u prometnoj nezgodi, to je o istima valjalo odlučiti primjenom čl. 12. st.1. i 4. Zakona o obveznom osiguranju u prometu ("Narodne novine" broj 151/2005 i dr., dalje: ZOOP-a), a koji se Zakon i ovoj pravnoj stvari primjenjuje kao lex specialis.

No, kako je u konkretnom slučaju i primjenom mjerodavnog materijalnog prava, o tijeku zateznih kamata valjalo odlučiti na isti način, to prednje opisano postupanje suda prvog stupnja, u konkretnoj pravnoj situaciji nije bilo od utjecaja na pravilnost pobijane odluke.

11.2.U kontekstu prednje navedenog, te obzirom na činjenicu da je tužitelj odštetni zahtjev podnio 21. travnja 2021., to i prema prosudbi ovog suda, zatezne kamate na neimovinsku i imovinsku štetu teku od 22. travnja 2021. do isplate, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

U prilog pravilnosti prethodno iznesenog stajališta, ukazuje i pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev 558/21, Rev 550/14, Rev 934/14 i dr.

12.Sagledavajući sve do sada izneseno, nedvojbeno proizlazi da je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju, pored iznosa isplaćenog u mirnom postupku daljnji iznos naknade štete u visini od 726,10 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok se neosnovanim ukazuje dio tužbenog zahtjeva tužitelja za iznos od 362,68 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, s kojim je dijelom zahtjeva valjalo odbiti tužitelja.

13.Slijedom prednje izloženog, valjalo je preinačiti i odluku o trošku, budući je obzirom na djelomično preinačenje prvostupanjske presude, o troškovima postupka sada potrebno odlučiti primjenom čl. 154. st.2. ZPP-a.

Kako je u konačnici po stavu ovog suda, tužitelj o osnovom ovog zahtjeva uspio u omjeru od 100%, a s visinom u omjeru od 68%, to znači da je uspjeh tužitelja 84% (100+68=168:2=84), a nastavno tome uspjeh tuženika s osnovom 0%, te s visinom 32%, odnosno 16% (0+32=32:2=16), slijedom čega je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju nastali parnični trošak u omjeru od 68%.

Budući je pravilno sud prvog stupnja utvrdio ukupni parnični trošak tužitelja u iznosu od 1.243,19 eur, to u konačnici po stavu ovog suda, osnovanim se ukazuje dio zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 845,36 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok se neosnovanim ukazuje preostali dio zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 397,83 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

14.Vezano za odluku o parničnom trošku, treba reći da nije upravu tuženik kada istu pobija, napose u dijelu u kojem je tužitelju priznat trošak sastav odštetnog zahtjeva, ističući da isti nije bio nužan za vođenje ovog postupka.

To iz razloga jer je protivno ocjeni tuženika, ispravno sud prvog stupnja tužitelju pored ostalog i trošak sastava spomenutog zahtjeva, napose u kontekstu činjenice da je temeljem tog zahtjeva istome isplaćen dio nastale štete, u dijelu u kojem je ista po tuženiku bila nesporna. Obzirom na to ne može se govoriti o tome da se ne radi o trošku koji nije bio nužan za vođenje postupka.

15.Kako je povodom žalbe tuženika, djelomično preinačena prvostupanjska presuda, na prednje navede način, to je primjenom čl. 166. st.2. ZPP-a, valjalo je odlučiti i o troškovima žalbenog postupka tuženika, obzirom na uspjeh s izjavljenom žalbom, što u konkretnom slučaju iznosi 32%.

Stoga je tuženiku primjenom odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/2012 i dr., dalje: Tarife), valjalo dosuditi nagradu za sastav žalbe u iznosu od 60,00 eur, što uvećano za PDV iznosi 75,00 eur, te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 12,74 eur, odnosno sveukupno 87,74 eur, dok se preostlai dio zatraženog troška žalbenog postupka u visini od 186,45 eur ukazuje neosnovanim.

16.Zbog svih prethodno navedenih razloga, valjalo je odbiti žalbu tuženika, potvrditi prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu glavnice za iznos od 726,10 eur i odluku o parničnom trošku u dosuđujućem dijelu za iznos od 845,36 eur, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, primjenom čl. 368. st.1. i st.2. ZPP-a, a djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika, preinačiti pobijanu presudu u preostalom dosuđujućem dijelu glavnice za iznos od 362,68 eur, te preostalom dosuđujućem dijelu parničnog troška u iznosu od 397,83 eur, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, primjenom čl. 373. t.3. ZPP-a.

U Rijeci 9. travnja 2026.

Sudac:

Svjetlana Pražić