P Ob-414/2024-14

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Vandi Horvat, u pravnoj stvari tužiteljice RT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Željki Kupčerić-Trcović, odvjetnici u Đakovu, protiv tuženika ŠT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sibili Jagar Marčik, odvjetnici u Osijeku, radi utvrđenja ništetnosti i utvrđenja bračne stečevine, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 4. ožujka 2026. godine u prisutnosti punomoćnika stranaka, koja presuda je objavljena dana 9. travnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan preostali dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

"(II.) Utvrđuje se da ulaganja u nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] (ranije 304) k. o. [katastarska općina] koja se sastoji od kč. br. [katastarska čestica] BT [adresa] površine od 6781 m2, odnosno dvorište od 1495 m2, oranica od 5205 m2 i kuća, [adresa] od 81 m2, a na kojoj se kao formalni vlasnik vodi tuženik, predstavljaju bračnu stečevinu između tužiteljice i tuženika na jednake dijelove.

(III.) Nalaže se tuženiku ŠT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužiteljici RT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime ulaganja u nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] (ranije 304) k. o. [katastarska općina] koja se sastoji od kč. br. [katastarska čestica] BT površine od 6781 m2, odnosno dvorište od 1495 m2, oranica od 5205 m2 i kuća, [adresa] od 81 m2, isplati iznos od 20.000,00 eura (koji iznos će tužiteljica naknadno specificirati nakon provedenog građevinskog vještačenja) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja teče od dana podnošenja tužbe 2. listopada 2024. do isplate, a sve u roku od 15 dana. (IV.) Utvrđuje se da vlastitu imovinu tužiteljice RT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], predstavlja namještaj za spavaću sobu (komoda, ormar i krevet), namještaj za vrtnu garnituru (stol i dvije stolice) i televizor."

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak od 1.875,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je kod ovoga suda podnijela tužbu radi utvrđenja ništetnosti i utvrđenja bračne stečevine. Navodi da je u tijeku postupak razvoda braka stranaka. Ističe kako su stranke 25. siječnja 2024. zaključile Sporazum o podjeli imovine koji je ovjeren kod notara u Njemačkoj kojim su Sporazumom utvrdile kako nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] (ranije 304) k. o. [katastarska općina] čini vlastitu imovinu tuženika; da su tijekom trajanja bračne zajednice stekli pokretnine: osobni automobil marke VOLKSWAGEN, VW, PASSAT, te osobni automobil marke VOLKSWAGEN, VW, POLO od kojih će tuženik POLO prenijeti u korist tužiteljice, a zadržati u svom vlasništvu PASSAT; da stranke čine nespornim da jedna prema drugoj nemaju nikakva potraživanja na ime ulaganja u nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica]. Nadalje utvrđuju kako je na predmetnoj nekretnini uknjižena hipoteka u iznosu od 20.000,00 eura za korist Privredne banke Zagreb d.d. te je kreditna obveza podmirena u cijelosti i da stranke nemaju jedna prema drugoj nikakva potraživanja koja bi proizišla iz kreditne obveze; da je tijekom trajanja braka tuženik podigao kredit kod TARGO BANK, u iznosu od 23.300,00 eura te postižu dogovor da će tuženik samostalno plaćati i ispunjavati sve obveze iz ovog kredita.

1.1. Tužiteljica ističe kako je s tuženikom prije zaključenja braka živjela u izvanbračnoj zajednici od 2014. te je bila vlasnica stana u [adresa], Republika Srbija, kojeg je prodala za 13.500,00 eura. Novac od prodaje stana uložila je u nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] (ranije 304) k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tuženika koja nije bila podobna za stanovanje. Pored ovoga, stranke su u tu nekretninu uložile i dodatna sredstva stečena zajedničkim radom te ju kompletno opremili namještajem i kućanskim aparatima. Tužiteljica je na dar od svoje majke dobila namještaj za spavaću sobu što predstavlja njezinu vlastitu imovinu. Pored ovoga ističe kako je tuženik prije zasnivanja izvanbračne zajednice s tužiteljicom kod PBZ d.d. podigao kredit od 20.000,00 eura koji su stranke zajednički otplaćivale. Iako je tužiteljica zajedno s tuženikom otplatila kredit te uložila i svoja vlastita sredstva u nekretninu tuženika, isti joj je od svega navedenog u vlasništvo ostavio samo osobni automobil marke POLO.

1.2. Tužiteljica ističe kako je među strankama osim pisanog Sporazuma o podjeli imovine postojao i usmeni dogovor kojim se tuženik obvezao dio gore označene nekretnine prepisati na tužiteljičinu kćer iz prvog braka ČT ili isplatiti njezinoj kćerki iznos od 13.500,00 eura. Tužiteljica je Sporazum potpisala u vjeri da će tuženik ispuniti svoje obećanje, međutim on to nije ispunio te je tužiteljicu doveo u zabludu.

1.3. Tužiteljica predlaže da sud primjenom odredbe čl. 322. i 323. Zakona o obveznim odnosima donese presudu kojom će pod toč. I. utvrditi kako su ništetne sljedeće odredbe Sporazuma o podjeli imovine od 25. siječnja 2024. godine: da vlastitu imovinu tuženika čini nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], kuća, dvor i oranica u [adresa] površine 6781 m2, kuća površine 81 m2, dvorište površine 1495 m2, oranica 5205 m2 (čl. 4. st. 4.1. Sporazuma), da su sve ostale pokretnine stečene u braku ranije podijelile i da drugih pokretnina stečenih u braku nema (čl. 5. st. 5.3. Sporazuma); da stranke čine nespornim kako jedna prema drugoj nemaju nikakva potraživanja na ime ulaganja u nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] koja je vlasništvo i vlastita imovina tuženika (čl. 6. st. 6.2. Sporazuma); da čine nespornim da ne postoji druga pokretna i/ili nepokretna imovina i/ili novčana sredstva koja bi predstavljala bračnu stečevinu stranaka i/ili vlastitu imovinu stranaka te da jedna prema drugoj nemaju više nikakva potraživanja (čl. 9. st. 9.1. Sporazuma) kao i da utvrđuju da Sporazum predstavlja njihovu stvarnu volju te se odriču prava pobijati ga iz bilo kojeg razloga (čl. 11. st. 11.1. Sporazuma).

1.4. Nadalje tužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom će pod II. utvrditi da ulaganja u nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] (ranije 304) k. o. [katastarska općina] predstavljaju bračnu stečevinu između tužiteljice i tuženika na jednake dijelove te pod III. naložiti tuženiku da joj na ime ulaganja u nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] (ranije 304) k. o. [katastarska općina] isplati iznos od 20.000,00 eura (koji iznos će naknadno specificirati nakon provedenog građevinskog vještačenja) s pripadajućim kamatama te da sud pod IV. utvrdi kako da vlastitu imovinu tužiteljice predstavlja namještaj za spavaću sobu (komoda, ormar i krevet), namještaj za vrtnu garnituru (stol i dvije stolice) i televizor.

2. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Ne spori Sporazum o podijeli imovine te navodi da isti predstavlja volju stranaka, a osporava tvrdnje tužiteljice o postojanju „usmenog dogovora“ kao i da se on obvezao isplatiti novčani iznos od 13.500,00 eura ili prepisati dio nekretnine tužiteljičinoj kćerki iz prvog braka. Osporava navode tužiteljice o postojanju zablude u trenutku sklapanja Sporazuma te navodi kako je tužiteljica samo promijenila mišljenje što nije razlog za utvrđenje ništenosti Sporazuma. Navodi kako su stranke izvansudskim sporazumom o podjeli bračne stečevine postigle dogovor, pročitale Sporazum te ga suglasnom voljom potpisale i ovjerile potpise. Dodaje da tek ukoliko bračni drugovi imovinske odnose nisu uredili sporazumno tada ih mogu urediti sudskom odlukom primjenom odredbe čl. 45. Obiteljskog zakona. Ističe kako tužiteljica u tužbi navodi da dovedena u zabludu jer je Sporazum o podjeli imovine potpisala u dobroj vjeri, dok s druge strane traži ništetnost pojedinih odredbi Sporazuma. Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva.

3. Sud je 25. travnja 2025. donio djelomičnu presudu broj P Ob-414/2024-7 kojom je odbio točku I. tužbenog zahtjeva odnosno odbijen je zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi Sporazuma. Ovo stoga što se tužiteljica pozivala na mane volje kod sklapanja Sporazuma navodeći da je bila u zabludi, a nije postavila konstitutivan tužbeni zahtjev sukladno čl. 331. st.1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO). Djelomična presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž Ob-53/2025 od 25. rujna 2025. Dakle, predmetni je Sporazum još uvijek na snazi.

4. Kako bi utvrdio odlučne činjenice te odlučio o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva (točkama II., III. i IV. tužbenog zahtjeva) sud je izvršio uvid u: Sporazum o podjeli imovine, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], poruke izmijenjene između stranaka te u ostalu dokumentaciju u spisu.

4.1. Sud je odbio dokazne prijedloge tužiteljice da se saslušaju stranke i svjedoci, a na okolnost iz tužbe te da je tužiteljica od strane tuženika dovedena u zabludu, kao i da se provede građevinsko vještačenje na okolnost visine ulaganja u nekretninu ocijenivši činjenično stanje dovoljno utvrđenim.

5. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka sud je ocijenio kako je preostali dio tužbenog zahtjeva neosnovan.

6. Uvidom u Sporazum o podjeli imovine koji je ovjeren kod notara VT u [adresa], pod brojem UZV 517/2024, UZ 541/2024 dana 19. veljače 2024., a sklopljen 25. siječnja 2024., sud utvrđuje da stranke navode da su u braku od 22. rujna 2017., a njihova faktična zajednica je prestala 29. prosinca 2023. Predmetnim su Sporazumom stranke regulirale pitanje bračne stečevine i vlastite imovine svake od njih (da je tuženik vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), regulirale su podjelu pokretnina (vozila passat i polo) navodeći da su ostale pokretnine stečene u braku ranije podijelile i da drugih pokretnina stečenih u braku nema, učinile su nespornim da jedna prema drugoj nemaju nikakva potraživanja na ime ulaganja u nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] (sada zk. ul. [broj ZK uloška]), kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], navele su da ne postoji druga pokretna i/ili nepokretna imovina i/ili novčana sredstva koja bi predstavljala bračnu stečevinu stranaka i/ili vlastitu imovinu stranaka te da jedna prema drugoj nemaju više nikakva potraživanja kao i da Sporazum predstavlja njihovu stvarnu volju te se odriču prava pobijati ga iz bilo kojeg razloga.

7. Uvidom u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] je utvrđeno da je u isti upisana nekretnina koja se sastoji od kč. br. [katastarska čestica] BT površine od 6781 m2, odnosno dvorište od 1495 m2, oranica od 5205 m2 i kuća, [adresa] od 81 m2, a na istoj je kao vlasnik uknjižen tuženik.

8. Odredbom čl. 45. st. 1. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023 dalje ObZ/15) je propisano da ukoliko bračni drugovi imovinske odnose nakon prestanka braka razvodom ili poništajem, odnosno nakon prestanka bračne zajednice nisu uredili sporazumno, imovinski odnosi mogu se urediti sudskom odlukom.

9. Stranke su kao bračni drugovi nakon prestanka njihove faktične bračne zajednice sklopile Sporazum kojim su detaljno uredile imovinske odnose. Djelomičnom je presudom pravomoćno odbijen zahtjev za utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi tog Sporazuma. Predmetni Sporazum sadrži odredbe prema kojima stranke nemaju više nikakvih potraživanja jedna prema drugoj po osnovi ulaganja u nekretninu niti po osnovi pokretne imovine (vlastite ili bračne stečev ine) te ovaj Sporazum nije uklonjen iz pravnog poretka, odnosno on proizvodi pravne učinke te se sukladno odredbi čl. 9. u vezi s čl. 2. ZOO-a treba poštivati. Stoga su i preostali zahtjevi pod točkama II., III. i IV. neosnovani jer se protive valjanom Sporazumu koji još uvijek proizvodi pravne učinke.

10. Odluka o trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19, 80/20 - dalje: ZPP), te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN broj: 138/23, 107/25 dalje: Tarifa), pored navedenog imajući u vidu i vrijednost predmeta spora. S obzirom da je je tužiteljica odbijena s tužbenim zahtjevom u cijelosti, ista je dužna tuženiku nadoknaditi trošak postupka. Tuženiku je priznat trošak odgovora na tužbu (Tbr. 8.toč.1.Tarife) od 250 bodova odnosno 500,00 eura te trošak pristupa na dva ročišta održana 28. travnja 2025. i 4. ožujka 2026. (Tbr.9.toč.1. Tarife) za svako 250 bodova, odnosno po 500,00 eura. Dakle, tuženiku je priznato ukupno 1.500,00 eura odnosno s porezom na dodanu vrijednost 1.875,00 eura.

11. Slijedom svega izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 9. travnja 2026.

SUTKINJA

VANDA HORVAT

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi pisanim putem u dovoljnom broju primjeraka putem ovoga suda na rješavanje nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženika