Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1528/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Svjetlani Pražić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice PD iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku ČD iz [adresa], protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara br. 282., OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnicima iz OD Grgić & partneri odvjetnicima iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući po žalbi tužiteljice, izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn 2301/2023 od 17. travnja 2025., 9. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužiteljice PD, ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn 2301/2023 od 17. travnja 2025., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se naloži tuženiku da joj s osnova neimovinske i imovinske štete isplati iznos od 1.000,00 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te da joj naknadi parnični trošak, točkom II. izreke određeno je da svatko snosi svoj parnični trošak.

2.Prvostupanjsku presudu u točki I. izreke i u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki II. izreke u dijelu u koljem je određeno da tužiteljica snosi svoj panični trošak, ista pobija iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZPP-a).

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba tužiteljice je osnovana.

5.1.Ocjenjujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga tužiteljice, obzirom na čl. 467. st.1. ZPP-a, kako se radi o predmetu u postupku spora male vrijednosti, stav je ovog suda da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2., t. 1., 2., 4., 8., 9. i 10. ZPP-a, a na koje povrede odredaba parničnog postupka, pazi ovaj sud po službenoj dužnosti.

5.2.Pogrešnim smatra ovaj sud žalbene navode tužiteljice kojima upire na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. t.5. ZPP-a, iz razloga jer da je sud po primitku tuženikova odgovora na tužbu, trebao donijeti presudu na temelju priznanja.

Međutim, protivno takvom shvaćanju, time što prvostupanjski sud nije donio spomenutu odluku nije počinio bitnu povredu u smislu prednje navedene zakonske odredbe, budući da takva povreda postoji kada sud donese neku od presuda navedenih u toj odredbi, a da za to nisu bile ispunjene potrebne pretpostavke, a ne kada takvu odluku ne donese.

5.3.Isto tako, nije u pravu tužiteljica ni kada upire na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. t.6. ZPP-a, iz razloga jer da joj je odgovor na tužbu tuženika, kojim je priznao tužbeni zahtjev sadržan u tužbi, dostavljen 2. srpnja 2024., odnosno na ročištu od 13. ožujka 2025.. čime da je bila onemogućena u raspravljanju.

Vezano za prednje, valja reći da je iz stanja u spisu razvidno pored ostalog da je odgovor na tužbu tuženika u kojem je priznao prvotno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice, zaprimljen kod suda 13. studenog 2023., te da je iz podneska tužiteljice od 23. veljače 2024. razvidno da je upoznata sa sadržajem tuženikova odgovora na tužbu, dakle time da je isti priznao prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, a da je u tom podnesku tužiteljica ustrajala i dalje na zahtjevu preinačenom podneskom od 12. siječnja 2024. Slijedom prednjeg, po ocjeni ovog suda, prednje opisano postupanje prvostupanjskog suda, nema za posljedicu počinjenje gore spomenute bitne povrede odredaba parničnog postupka, budući da tim postupanjem, tužiteljica prema uvjerenju ovog suda, ni na koji način nije bila onemogućena u raspravljanju, kako to ista pogrešno tumači.

6.No osnovano tužiteljica svojim žalbenim navodima ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. t.11. ZPP-a, zbog toga što pobijana presuda ima nedostataka slijedom kojih se ne može ispitati, budući da nema razloga o odlučnim činjenicama, a iz razloga koji će se nastavno pojasniti.

7.Iz stanja u spisu razvidno je za sada u bitnome:

-da je tuženik u odgovoru na tužbu priznao prvotni tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je ista tražila isplatu naknade štete u iznosu od 2.751,69 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama,

-da je tužiteljica ranije spomenutim podneskom 12. siječnja 2024. zatražila isplatu daljnjeg iznosa naknade štete u iznosu od 1.000,00 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama,

-da je na ročištu od 13. svibnja 2025. po prijedlogu tužiteljice određeno provođenje dokaza medicinskim vještačenjem na okolnost osnovanosti daljnjeg tužbenog zahtjeva, te naloženo tužiteljici da u određenom roku uplati predujam za potrebe medicinskog vještačenja, nakon čega je na istom ročištu zaključen prethodni postupak i zaključena glavna rasprava.

8.Slijedom prednje navedenog, donoseći pobijanu odluku prvostupanjski sud uvažava čl. 185. st.1. ZPP-a, kao i čl. 331.b. st.1. ZPP-a, te utvrđuje da je tuženik priznao prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, te potom i izvršio isplatu prvotno utuženog iznosa naknade štete tužiteljici. U odnosu na preinačeni tužbeni zahtjev sud utvrđuje da tužiteljica uz podnesak od 12. siječnja 2024. nije dostavila novu medicinsku dokumentaciju iz koje bi proizlazilo da joj je nastala daljnja šteta od one koju je potraživala tužbom ili da postoje neke nove okolnosti koje bi opravdale dosudu više iznosa od onog zatraženog tužbom, pa nastavno tome zaključuje da je takvo raspolaganje tužiteljice daljnjim povišenjem tužbenog zahtjeva, nakon što je tuženik priznao prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, raspolaganje protivno čl.3. st.3. ZPP-a. To stoga, jer da su tužiteljici u vrijeme podnošenja tužbe bile poznate sve odlučujuće okolnosti potrebne za postavljanje tužbenog zahtjeva, a da ovakvo povećanje nije uslijedilo nakon provedenog medicinskog vještačenja.

Shodno tim razlozima, odlučuje kao u točki I. izreke, a odluku o trošku temelji na čl. 154. st.5. ZPP-a.

9.1.Rukovodeći se prethodno navedenim, valja naglasiti da ovome sudu nisu prihvatljivi razlozi zbog kojih je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu daljnjeg iznosa od 1.000,00 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Naime, polazeći od toga da je sud prihvatio dokazni prijedlog tužiteljice za provođenje medicinskog vještačenja upravo na okolnost osnovanosti ovog preinačenog tužbenog zahtjeva, a što je prema ocjeni ovog suda, odlučno za odluku o osnovanosti istog, razlozi na koje se sud poziva u obrazloženju svoje presude, ni u kom slučaju ne mogu biti pravno relevantni u konkretnim okolnostima.

Protivno takvom shvaćanju suda prvog stupnja, u ovoj pravnoj situaciji, nakon prihvaćanja prethodno spomenutog dokaznog prijedloga, te provođenja istog, odlučno za prihvaćanje ili odbijanje preinačenog tužbenog zahtjeva bi bio nalaz vještaka medicinske struke.

9.2.Nastavno prethodno izloženom, prosudba je ovog suda da obrazloženje prvostupanjske presude nema razloga o odlučnim činjenicama, posljedično čemu se ista ne može ispitati, slijedom čega je od strane suda počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. t.11. ZPP-a.

10.Nadalje, se skreće pažnja sudu prvog stupnja, da obrazloženje pobijane presude ne sadrži ni razloge zbog kojih je odbijen ranije naveden dokazni prijedlog tužiteljice, a nakon što je određeno provođenje istog.

11.Pored toga, pogrešnim smatra ovaj sud stajalište prvostupanjskog suda i u odnosu na primjenu čl. 3. st.3. ZPP-a, odnosno razloge zbog kojih sud drži da bi preinačenje tužbenog zahtjeva od strane tužiteljice predstavljalo raspolaganje protivno spomenutoj odredbi ZPP-a.

Prema čl.3. st.3. ZPP-a, sud neće uvažiti raspolaganja stranaka koja su u suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima javnog morala.

Činjenica da je tužiteljica nakon što je saznala da je tuženik priznao prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, podneskom zatražila daljnju naknadu štete, prema uvjerenju ovog suda, ni u kom slučaju se ne može smatrati raspolaganjem u protivnosti s prisilnim propisima i pravilima javnog morala, kako to pogrešno tumači sud prvog stupnja, budući da to ne proizlazi iz stanja u spisu, napose u kontekstu toga što je zahtjevom za mirno rješenje spora tražila naknadu štete u znatno većem iznosu od onog zatraženog prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom.

Trenutak saznanja tužiteljice o okolnostima o kojima ovisi preinaka tužbenog zahtjeva odnosno povećanje istog, prema stavu ovog suda isključivo je odlučna samo ukoliko je ta preinaka odnosno povećanje zahtjeva uslijedilo nakon zaključenja prethodnog postupka, što međutim ovdje nije slučaj, a nije ni u kakvoj vezi s čl. 3. st.3. ZPP-a.

12.Obzirom na do sada rečeno, sud prvog stupnja će u nastavku postupka, otkloniti ukazanu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, nakon čega će sukladno dispozicijama parničnih stranaka, o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.

13.Shodno tome, valjalo je ukinuti i odluku o trošku sadržanu u točki II. izreke.

14.Zbog svega do sada rečenog, valjalo je uvažiti žalbu tužiteljice, ukinuti presudu suda prvog stupnja, primjenom čl. 369. st.1. ZPP-a, te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

U Rijeci 9. travnja 2026.

Sutkinja

Svjetlana Pražić