Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-494/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vlatki Fresl Tomašević, sucu pojedincu, u ovršnoj pravnoj stvari po prijedlogu ovrhovoditelja Hrvatski Telekom d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560, koje zastupa punomoćnik Tihomir Zec, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Zec& Partneri u Osijeku, protiv ovršenika LĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj Ovr-1158/2025-2 od 3. lipnja 2025. godine, dana 8. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj Ovr-1158/2025-2 od 3. lipnja 2025. godine u pobijanome dijelu kojim je odbijen zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 62,50 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja naloženo je ovršeniku da naknadi ovrhovoditelju trošak izvansudske ovrhe u iznosu od 28,12 eura sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 28. travnja 2025. godine do isplate, dok je zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 62,50 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama odbijen kao neosnovan.

2. Protiv navedenoga rješenja žali se ovrhovoditelj u dijelu kojim je odbijen zahtjev za naknadu troškova postupka zbog svih žalbenih razloga koji su propisani odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22,155/23 i 146/25- dalje: ZPP) koji se u ovome ovršnom postupku primjenjuje temeljem odredbe članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 - Odluka USRH, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 - dalje: OZ), s prijedlogom da se pobijani dio rješenja preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskome sudu na ponovno odlučivanje. Zahtjeva naknadu troška žalbenoga postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, kao ni one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP u svezi s čl. 21. st. 1. OZ.

5. Ovrhovoditelj u žalbi navodi kako mu je sud neosnovano odbio naknaditi trošak pribave klauzule ovršnosti i pravomoćnosti.

5.1. Stoga treba odgovoriti žalitelju da je odredbom čl. 283. st. 1. OZ propisano da će javni bilježnik, bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor, a st. 4. istog članka propisano je da će rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti javni bilježnik dostaviti ovrhovoditelju. Iz prethodno navedenog proizlazi da zatraženi trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi nije ovrhovoditelju niti nastao. Klauzula pravomoćnosti i ovršnosti je potrebna da bi ovrhovoditelj mogao prisilno ostvariti svoju tražbinu, međutim da bi se trošak pribave iste priznao on mora i nastati. U konkretnom slučaju ovrhovoditelj nije dokazao da mu je taj trošak doista i nastao, da je na bilo koji način bio angažiran za pribavu klauzule. Postojanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti samo po sebi ne znači da je ovrhovoditelju nastao i trošak.

5.2. U pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Su-IV-101/2023-5 od 5. lipnja 2023. navodi se da „Ovrhovoditelj zastupan po odvjetniku u postupku izravne naplate koji se vodi prema Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, br. 68/18, 2/20, 46/20 i 47/20.) ima pravo na naknadu troškova za sastav prijedloga ili podneska za naknadu troškova izravne naplate, odnosno zahtjeva za naknadu troškova iz čl. 14. st. 6. OZ, kao i za radnju pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u tom postupku.“ Dakle, u svom pravnom shvaćanju Vrhovni sud navodi da ovrhovoditelj ima pravo naknade troška „za radnju pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u tom postupku“, a u konkretnom slučaju ovrhovoditelj nije dokazao da je poduzeo i jednu radnju za pribavu iste niti to proizlazi iz stanja spisa. Također bitno je napomenuti da sukladno čl. 10. st. 1. ZPP koji se temeljem čl. 21. st. 1. OZ primjenjuje u ovom postupku, stranke su dužne uz što manje troškova provesti postupak. Izmjene i dopune OZ u kojem je i donesena odredba čl. 283. st. 1. idu za tim da se troškovi ovrhe smanje i da se nastoji da trošak provedbe ovrhe bude manji od glavnice i kamata.

5.3. Sudska praksa na koju se poziva ovrhovoditelj nije formalni izvor prava i stoga ne može utjecati na pravilnost i zakonitost prvostupanjskoga rješenja.

6. Slijedom navedenoga valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. u vezi s čl. 21. st. 1. OZ riješiti kao u izreci ovoga drugostupanjskoga rješenja.

7. S obzirom da ovrhovoditelj nije uspio sa žalbom nema pravo na naknadu troška žalbenoga postupka ( čl. 154. st. 1. i čl. 166. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ).

U Zagrebu, 8. travnja 2026.

Sutkinja:

Vlatka Fresl Tomašević