REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SESVETAMA
STALNA SLUŽBA U SV. IVANU ZELINI
Vatrogasna 1a, Sv. Ivan Zelina
Poslovni broj P-73/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini po sutkinji toga suda Žanet Vidović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Marina Konrad, odvjetnik u [adresa], protiv. tuženika PODRAVSKA BANKA d. d., Koprivnica, Opatička ulica 3, OIB 97326283154, radi utvrđenja i isplate, 8. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna i nepoštena odredba članka 1. Ugovora o kreditu, broj: 0796 0337 od 14. veljače 2007. sklopljenog između tuženika PODRAVSKA BANKA d.d. Koprivnica, Opatička ulica 3, OIB: 97326283154, kao kreditora i tužitelja PŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita; koja glasi „NAKNADA: 2,90 % prema Odluci o tarifi naknada Podravske banke d.d.“.
II. Nalaže se tuženiku PODRAVSKA BANKA d.d. Koprivnica, Opatička ulica 3, OIB: 97326283154, isplatiti tužitelju PŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 88,53 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. veljače 2007. do 31. prosinca 2007. godine po stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visine stope zateznih kamata (NN 72/02, 153/04), od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope 4 za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku PODRAVSKA BANKA d.d. Koprivnica, Opatička ulica 3, OIB: 97326283154, naknaditi tužitelju PŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 138,28 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 09. 2. 2026. navodi da su tužitelj i tuženik dana 14. veljače 2007. sklopili Ugovor o kreditu broj: 0796 0337, a prema kojem je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 23.000,00 kuna. Tužitelj ističe kako se radi o tipskom ugovoru o kreditu, u kojem je u članku 1. ugovoreno da je tužitelj u obvezi isplatiti tuženiku jednokratnu naknadu od 2,90 % iznosa kredita, koja je tužitelju naplaćena prilikom prvog korištenja kredita. Ugovorna odredba iz članka 1. predmetnog Ugovora o kreditu, kojom je ugovoreno plaćanje jednokratne naknade tzv. „ulazne naknade“ je nepoštena i ništetna. Tužitelj se na pravnu osnovu svog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti ugovorne naknade za obradu kredita, poziva na presude Suda EU, koja je obvezujuća za sudove u Republici Hrvatskoj te pozitivne hrvatske propise. Naknada za otvaranje uključena u ukupan trošak zajma nije njegova bitna činidba. U svakom slučaju, sud države članice dužan je provjeriti jasnoću i razumljivost ugovorne odredbe. Test nepoštenosti preuzet je iz čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ i u vrijeme sklapanja spornog ugovora bio je sadržan u članku 81. stavak 1. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03). Činjenica da je visina naknade za odobrenje kredita bila propisana ugovorom o kreditu nije dokaz da su stranke o toj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovarale. U ovoj pravnoj stvari, tuženik nije tužitelju iskazao koji su to točno troškovi u vezi postupka odobravanja kredita pa da bi iste tužitelj morao nadoknaditi niti mu je objašnjena struktura tih troškova i zašto je iznos te naknade u izravnoj korelaciji s iznosom kredita koji se traži. O predmetnoj naknadi se nije pojedinačno pregovaralo. Kako se o odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da bi se ista smatrala nepoštenom treba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovati neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača. Iz otplatnog plana proizlazi da je gore navedena naknada naplaćena dana 16. veljače 2007. u iznosu od 667,00 kuna; a što preračunavanjem u valutu euro po fiksnom tečaju 1,00 EUR = 7,53450 HRK iznosi 88,53 EUR. Isto predstavlja visinu tužbenog zahtjeva, a koji iznos je tuženik, prilikom isplate kredita, tužitelju neosnovano uskratio od glavnice kredita te ga je tuženik, kao nepošten stjecatelj, obvezan vratiti tužitelju sa zakonskom zateznom kamatom, od dana stjecanja.
2. Tuženik je sukladno članku 284. stavku 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19,80/22 i 114/22 u daljnjem tekstu: ZPP) pozivom od 11. veljače 2026. pozvan na dostavljanje pisanog odgovora na tužbu u roku od 30 dana od primitka poziva i tužbe te upozoren na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu iz članka 331. b ZPP-a.
3. Dostava tužbe i prilozima uz tužbu i pozivom na davanje odgovora na tužbu tuženiku je uredno izvršena 24. 2.2026., a tuženik u ostavljenom roku od 30 dana nije dostavio sudu odgovor na tužbu.
4. Tuženik, iako je uredno zaprimio tužbu i poziv za davanje odgovora na tužbu, te bio valjano upozoren i na posljedice propuštanja davanja odgovora na tužbu, u ostavljenom roku nije dostavio odgovor na tužbu, pa je sud donio presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev jer su ispunjene pretpostavke iz članka 331 b stavka 1. ZPP- a. Naime, tuženiku su tužba i poziv na davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, dok osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi (list 1-4), a koje činjenice nisu u protivnosti (već u suglasnosti) s dokazima koje je tužitelj podnio (list 6-9) ili s činjenicama koje su općepoznate odnosno ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženike spriječili opravdani razlozi da podnesu odgovor na tužbu.
5. Na temelju okolnosti da predmetni ugovor o kreditu sklopljen između stranaka predstavlja tipski ugovor u smislu članka 295. ZOO, da iz navoda tužitelja u tužbi proizlazi da se o visini naknade za obradu kredita odnosno prijepornom dijelu odredbe članka 1. Ugovora nije pojedinačno pregovaralo, da tuženik nije dao odgovor na tužbu pa time ni tvrdio suprotno pa nije ni pokušao dokazati da je tužitelju pojasnio o kakvim se točno stvarnim troškovima koji ulaze u spornu naknadu radi, a što sve upućuje na zaključak pravilnosti tužiteljeve tvrdnje da je u postupku pregovaranja povrijeđeno načelo savjesnosti i poštenja (zahtjev dobre vjere) koje podrazumijeva da su svi sudionici u obveznom odnosu dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Stoga ovaj Sud na temelju članka 81. stavka 1., a u vezi s stavkom 2. i 3. te u vezi s člankom 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 79/07., 125/07., 79/09., 82/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13 i 41/14.) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora ocjenjuje da je ugovorna odredba članka 1. Ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno plaćanje naknade za obradu kredita ništetna jer se o istoj nije pojedinačno pregovaralo, što je odredbu unaprijed formulirao trgovac, čime je suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzročena značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovorih strana na štetu tužitelja kao potrošaača zbog čega je presudio kao pod I izreke. Sud je u smislu članka 83. ZPP-a pri donošenju odluke u obzir, predmet ugovora te ostale ugovorne odredbe. Pri tom je ovaj sud na umu imao i Direktivu 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. (članak 4. stavak 2. i članak 5 Direktive) te Presudu Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 u odnosu na test poštenosti te shvaćanje da ugovorne odredbe potrošaču ne trebaju biti samo gramatički razumljive već adekvatno i dostatno pojašnjene.
6. Kako je odredba članka 1. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno plaćanje naknade za obradu kredita ništetna to se ta odredba među strankama ne može primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu tog potraživanja na temelju takve ugovorne odredbe pa je tuženik na temelju članka 323. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO) dužan vratiti tužitelju ono što je primio po osnovi koja je utvrđena ništetnom. Visina onoga što je tuženik primio proizlazi iz prometa po kreditu koji je izdao upravo tuženik (list 8). Stoga je odlučeno kao pod II izreke.
7. Tužitelju je priznat u tužbi zatraženi parnični trošak koji se odnosi na jednokratnu naknadu prema Tbr.7.9.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23; dalje skraćeno: OT) uz pripadajući PDV u ukupnom iznosu od 125,00 EUR te trošak plaćene sudske pristojbe za tužbu od 6,64 EUR-a te trošak sudske pristojbe na presudu (zbog ogluhe) u iznosu od 6,64 sukladno tar br. 2. st. 2., a u vezi s Tar. br. 1. stavak 2. Tarife (polovica pristojbe određene prema vrijednosti predmeta spora), a što čini ukupni opravdani trošak parničnog postupka od 138,28 EUR-a. Stoga je odlučeno kao pod IIII izreke.
U Svetom Ivanu Zelini 8. travnja 2026.
S U D A C
Žanet Vidović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dostave otpravka ove presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem u 3 (tri) primjeraka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja prema čl. 353. st. 2. ZPP-a
DN-a:
1. tužitelju po pun.
2. tuženiku
