Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: P Ob-79/2025-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Marijani Brajak Mateša, u pravnoj stvari tužiteljice – protutužene BĐZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Nikoli Horvatu, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Nikola Horvat i Dean Radišić, Karlovac, protiv tuženika – protutužitelja BĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po pomoćniku Nikolini Mršić, odvjetnici u Karlovcu, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon glavne i javne rasprave zaključene 24. veljače 2026., u prisutnosti stranaka osobno i punomoćnika stranka Nikole Horvata, odvjetnika u Karlovcu i Nikoline Mršić, odvjetnice u Karlovcu, po objavi, 08. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da osobno vozilo marke Volkswagen Tiguan 2.0 TDI Trendline Plus, broj šasije: [broj šasije], snage motora 110 kw/150 KS, godina proizvodnje 2018., obujma motora 1968, čini bračnu stečevinu bivših bračnih drugova; tužiteljice BĐZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u ½ dijela i tuženika BĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u ½ dijela.

II. Nalaže se tuženiku – protutužitelju BĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici – protutuženoj BĐZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 13.000,00 EURA, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, tekućom na taj iznos od dana 8. siječnja 2021. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužiteljici – protutuženoj TĐZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku – protutužitelju BĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 13.245,57 eura zajedno sa zakonskim kamatama tekućim na iznos od;

− 218,52 eura za lipanj 2020. sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. lipnja 2020. pa do isplate;

− 217,82 eura za srpanj 2020. sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. srpnja 2020. pa do isplate;

− 215,60 eura za kolovoz 2020. sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. kolovoza 2020. pa do isplate;

− 217,54 eura za rujan 2020. sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. rujna 2020. pa do isplate;

− 218,50 eura za listopad 2020. sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. listopada 2020. pa do isplate;

− 218,13 eura za studeni 2020. sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. studenog 2020. pa do isplate;

− 217,70 eura za prosinac 2020. sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. prosinca 2020. pa do isplate;

− 218,35 eura za siječanj 2021. sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. siječnja 2021. pa do isplate;

− 218,25 eura za veljaču 2021. sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. veljače 2021. pa do isplate;

− 218,67 eura za ožujak 2021. sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. ožujka 2021. pa do isplate;

− 218,70 eura za travanj 2021. sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. travnja 2021. pa do isplate;

− 217,48 eura za svibanj 2021. sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. svibnja 2021. pa do isplate;

− 216,53 eura za lipanj 2021. sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. lipnja 2021. pa do isplate;

− 216,22 eura za srpanj 2021. sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. srpanj 2021. pa do isplate;

− 216,45 eura za kolovoz 2021. sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. kolovoza 2021. pa do isplate;

− 215,90 eura za rujan 2021. sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. rujna 2021. pa do isplate;

− 9.765,21 za rujan 2021. sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. rujna 2021. pa do isplate;

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne tope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku – protutužitelju BĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici – protutuženoj BĐZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove postupka u iznosu od 1.139,70 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 08. travnja 206. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne tope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tužiteljici – protutuženoj BĐZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku – protutužitelju BĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove postupka u iznosu od 1.389,70 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 08. travnja 206. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne tope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužbom zaprimljenom kod ovog suda dana 07. travnja 2025. tužiteljica – protutužena predlaže da sud utvrdi da motorno vozilo navedeno u toč. I. izreke čini bračnu stečevinu između nje i tuženika – protutužitelja kao i da se tuženiku – protutužitelju naloži isplata iznosa od 13.000,00 EURA, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, tekućom na taj iznos od dana 8. siječnja 2021. godine pa do isplate. U tužbi obrazlaže da je pravomoćnim rješenje Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj R1 Ob-151/20-9, od dana 13. listopada 2020., a koja je postala pravomoćna dana 13. listopada 2020., razveden je brak između tužiteljice – protutuženika i tuženika – protutužitelja, sklopljen dana 5. rujna 2015. Stranke su dana 14. studenog 2018., kupili osobno vozilo marke Volkswagen Tiguan 2.0 TDI Trendline Plus, broj šasije: [broj šasije], snage motora 110 kw/150 KS, godina proizvodnje 2018., obujma motora 1968, dakle za vrijeme trajanja bračne zajednice, a sukladno njihovom dogovoru račun koji im je za kupnju predmetnog vozila izdala auto kuća AUTO HRVATSKA AUTOMOBILI br. 404/11554/1, glasio je na ime tuženika – protutužitelja, jer je iz tehničkih razloga tako bilo jednostavnije. Dana 7. siječnja 2021., dakle nakon razvoda braka i prestanka bračne zajednice, tuženik – protutužitelj je prodao predmetno osobno vozilo Volkswagen Tiguan 2.0 TDI Trendline Plus, broj šasije:

WVGZZZ5NZKW810412, snage motora 110 kw/150 KS, godina proizvodnje 2018., obujma motora 1968, po kupoprodajnoj cijeni od 26.000,00 EURA, te za sebe zadržao cjelokupni iznos kupoprodajne cijene. Tuženik – protutužitelj o navedenoj prodaji automobila nije obavijestio tužiteljicu – protutuženu niti joj je isplatio iznos od 13.000,00 EURA, a koji joj pripada kao suvlasnici imovine, dakle polovicu iznosa ukupne kupoprodajne cijene od 26.000,00 EURA, a koja je proizašla iz bračne stečevine, odnosno predmetnog osobnog vozila. Stoga predlaže donijeti odluku kao u toč. I. i toč. II. izreke presude.

2. Tuženik – protutužitelj je u odgovoru na tužbu potvrdio da je naprijed navedeno motorno vozilo kupljeno za vrijeme trajanja braka stranaka, međutim u to vrijeme stranke su već bile u lošim odnosima. Tuženik – protutužitelj je za navedeni automobil podigao kredit u Zagrebačkoj banci broj kredita 7109247293 dana 31.10.2018. na iznos od 30.000,00 eura koji iznos je i korišten za kupovinu citiranog vozila na način da je s računa tuženika isplaćen na račun AUTO HRVATSKE AUTOMOBILI kako tužiteljica – protutužena dostavlja u prilogu tužbe time da je za navedeni auto kupljena i dodatna oprema a sve iz citiranog kredita. Usprkos lošim odnosima, stranke su nastavile živjeti zajedno, u odvojenim sobama sve do travnja 2020.,kada je tužiteljica – protutužena iselila iz stana u kojem je živjela s tuženikom – protutužiteljem te uselila u novi stan koji joj je kupljen kako bi se razriješili imovinsko pravni odnosi između stranka. Obzirom na činjenicu da je tuženik - protutužitelj sam nastavljao plaćati kredit za citirano vozilo nakon prestanka bračne zajednice, (nakon travnja 2020.) tuženik – protutužitelj potražuje od tužiteljice – protutužene isplatu polovicu iznosa svake rate kredita do konačne otplate kredita i to počevši od 6.og mjeseca 2020. godine pa sve do 13.09.2021. kada je otplatio kredit. Slijedom navedenog tuženik – protutužitelju je postavio protutužbeni zahtjev kojim od tužiteljice – protutužene zahtjeva isplatu iznosa od 13.245,57 eura zajedno s zakonskim zateznim kamatama, kako je to pobliže naznačeno u toč. III. izreke, a obzirom da je nakon prestanka bračne zajednice sam otplatio kredit u ukupnom iznosu od 26.491,25 eura koji kredit je obveza iz bračne stečevine.

3. Očitujući se na navode protutužbe tužiteljica – protutužena je u podnesku od 16. srpnja 2025. osporila protutužbeni zahtjev ističući kako iznos kredita uzet po jednom bračnom drugu ne može predstavljati posebnu imovinu jednog bračnog druga, dakle kredit dignut u vrijeme bračne zajednice ne može predstavljati vlastitu imovinu jedne strane iz razloga što je ta strana otplaćujući kredit imala manju mogućnost podmirivati ostale zajedničke troškove koji terete bračnu zajednicu. Osporava navode tuženika – protutužitelja da su stranke već za vrijeme kupovine automobila bile u lošim odnosima i živjele u odvojenim sobama, te posebno valja naglasiti kako neosnovano tvrdi da se tužiteljica – protutužena iselila iz zajedničkog stana u travnju 2020. iz razloga što je tužiteljica – protutužena odselila iz zajedničkog stana na adresi [adresa], tek 11. siječnja 2021., kada je prijavila promjenu adrese stanovanja pri Policijskoj upravi Karlovačkoj. Sukladno navedenom, iako je brak između stranaka razveden dana 13.10.2020., sve do 11. siječnja 2021., tužiteljica – protutužena je uredno financijski doprinosila za sve zajedničke potrebe svih ukućana; tuženika – protutužitelja i njihovog zajedničkog maloljetnog djeteta.

4. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izvršio uvid u izvadak iz matice vjenčanih (list 5 do 6 spisa), rješenje Općinskog suda u Karlovcu posl.br. R1 Ob-151/2020-9 od 13. listopada 2020. (list 7 do 11 spisa), račun (list 12 do 14 spisa), potvrdu o zatvaranju računa (list 23 do 25 spisa), potvrdu o prijavi promjene adrese stanovanja (list 30 spisa), tijekom postupka saslušani su svjedoci TĐ, VĐ, KĐ i HĐ (list 39 do 42 spisa), te stranke (list 49 – 51 spisa).

5. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je utvrdio da su tužbeni zahtjev i protutužbeni zahtjev osnovani.

6. Predmet tužbenog zahtjeva je utvrđenje da motorno vozilo pobliže naznačeno u toč. I. izreke predstavlja bračnu stečevinu između stranaka te zahtjev tužiteljice – protutužena da joj tuženik – protutužitelj isplati iznos od 13.000,00 EUR na ime polovice vrijednost navedenog motornog vozila obzirom da je tuženik – protutužitelj predmetno vozilo prodao nakon prestanka braka između stranaka za iznos kupoprodajne cijene od ukupno 26.000,00 EUR.

7. Predmet protutužbenog zahtjeva je isplata iznosa od ukupno 13.245,57 EUR sa zakonskim zateznim kamatama kako je pobliže naznačeno u toč. III. izreke na ime polovice iznosa kredita za naprijed navedenog motorno vozilo koje je tuženik – protutužitelj isplatio nakon prestanka bračne zajednice između stranaka.

8. Tužbeni zahtjev i protutužbeni zahtjev su osnovani.

9. Između stranka nije sporno da je vozilo koje je predmet ovog spora bračna stečevina između stranaka, nisu sporni mjesečni iznosi otplate kredita kako ih je specificirao tuženik – protutužitelj u odgovoru na tužbu odnosno protutužbi kao i da je tuženik – protutužitelj plaćao rate po kreditu za otplatu automobila. Tuženik – protutužitelj tijekom postupka nije osporio ni da je nakon prestanka bračne zajednice između stranaka prodao naprijed navedeno motorno vozilo i to za iznos od 26.000,00 EUR.

10. Sporno je pitanje do kada je trajala bračna zajednica između stranaka obzirom da tužiteljica – protutužena navodi da je bračna zajednica između stranaka nastavljena i nakon formalnog razvoda braka odnosno nakon donošenja pravomoćnog rješenja Općinskog sud u Karlovcu posl.br. R1 Ob-151/2020-9 od 13. listopada 2020. na način da je ista trajala sve do 11. siječnja 2021. kada je tužiteljica – protutužena iselila iz zajedničkog stana na adresu [adresa], i prijavila promjenu adrese stanovanja pri PU Karlovačkoj. S druge strane tuženik – protutužitelj tvrdi da je bračna zajednica između stranaka prestala u travnju 2020. kada je tužiteljica – protutužena iselila iz stana u kojem je živjela s tuženikom - protutužiteljem te uselila u novi stan koji joj je kupljen kako bi s riješili imovinski pravni odnosi između stranaka.

11. U odnosu na tužbeni zahtjev sud je utvrdio kako slijedi.

12. Uvidom u račun Auto Hrvatska od 14. siječnja 2018. (list 12 – 14 spisa) sud je utvrdio da je motorno vozilo koje je predmet ovog postupka kupljeno dana 14. studenog 2018., dakle za vrijeme trajanja bračne zajednice, a što tuženik – protutužitelj nije ni osporio tijekom postupka.

13. Odredbom čl. 36. st. 1. i st. 3. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023; dalje – Obz) propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili.

14. Nastavno iz odredbe čl. 39. st. 2. Obz – a proizlazi da je vlastita imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od temelja iz članka 36. ovoga Zakona.

15. Obzirom da između stranaka nije sporno da je motorno vozilo koje je predmet ovog postupka stečeno za vrijeme trajanja bračne zajednice između stranaka, a stranke tijekom postupka nisu tvrdile niti dokazivale da bi isto bilo vlastita imovina koje od stranaka, sud je utvrdio da predmetno motorno vozilo predstavlja bračnu stečevinu između stranka i to u ½ dijela svake stranke slijedom čega je odlučeno kao u toč. I. izreke.

16. Odredbom čl. 38. Obz – a pripisano je da se na bračnu stečevinu primjenjuju odredbe propisa kojima se uređuju stvarnopravni i obveznopravni odnosi, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

17. Odredbom čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023; dalje – ZOO) propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

18. Iz odredbe čl. 1115. ZOO proizlazi da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

19. Obzirom da je tijekom postupka utvrđeno da je motorno vozilo koje je predmet ovog postupka bračna stečevina između stranaka, i to dana 07. siječnja 2021. za iznos od 26.000,00 EUR, što između stranaka nije sporno, sud je sukladno naprijed navedenim zakonskim odredbama ocijenio osnovanim zahtjev tužiteljice – protutužene za isplatu iznosa od 13.000,00 EUR na ime polovice vrijednosti otuđenog motornog vozila sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana prodaje, odnosno od 07. siječnja 2021.

20. Slijedom navedenog odlučeno je kao u toč. II. izreke presude.

21. U odnosu na protutužbeni zahtjev sud je temeljem provedenog dokaznog postupka utvrdio kao slijedi.

22. Uvidom u Izvadak iz matice vjenčanih Matičnog ureda [adresa] (list 5 – 6 spisa) utvrđeno je da su stranke sklopile brak dana 05. rujna 2015., a isti brak je razveden rješenjem Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj R1 Ob-151/20-9 od 13. listopada 2020. donesenim temeljem sporazumnog prijedloga stranaka kao to proizlazi iz predmetnog rješenja na listu 7 – 11 spisa.

23. Nadalje iz Potvrde o prijavi promjene adrese stanovanja od 11. siječnja 2021. (list 30 spisa) utvrđeno je da je tužiteljica – protutužena dana 11. siječnja 2021. prijavila promjenu adrese iz [adresa], na adresu [adresa].

24. Na okolnost do kada je trajala bračna zajednica između stranaka sud je proveo dokaz saslušanjem stranaka (list 49 – 51 spisa) te svjedoka TĐ, VĐ, KĐ i HĐ (list 39 – 42 spisa).

25. Tuženik – protutužitelj je u svom iskazu izjavio da je bračna zajednica između njega i tužiteljice – protutužene trajala negdje do rođenja kćeri B, dakle do lipnja 2019. obzirom da se tužiteljica – protutužena nakon povratka iz rodilišta preselila sa kćeri T u posebnu sobu, a služeno su se razveli krajem 2020. Dakle oni su živjeli kao muž i žena dok se tužiteljica - protutužena nije iselila iz zajedničke spavaće sobe, odnosno do lipnja 2019. U razdoblju od lipnja 2019. do službenog razvoda braka 2020. njihov zajednički život je izgledao tako da su kćer V i tuženik – protutužitelj spavali u jednoj sobi, a tužiteljica – protutužena i kćer T su spavale u drugoj sobi. Tijekom tjedna nitko nije kuhao jer je tuženik - protutužitelj jeo na poslu, a tužiteljica – protutužena i kćer su jele u stanu oca tužiteljice – protutužene i nakon toga dolazile u stan stranaka, a režije su u tom razdoblju plaćali zajednički. Tužiteljica – protutužena se iselila iz zajedničkog stana nedugo nakon što je kupljen stan na [adresa], a to je bilo u proljeće 2020., negdje oko Uskrsa, a preselila se nekoliko tjedana nakon što je stan kupljen. U vrijeme podnošenja zahtjeva za razvod braka oni smo još uvijek živjeli u istom stanu u [adresa], ali kada je donesena odluka o razvodu braka tužiteljica - protutužena je već živjela u stanu na [adresa]. Taj stan je kupio tuženik – protutužitelj jer su se stranke dogovorile da će tužiteljica – protutužena živjeti u kupljenom stanu, a tuženik – protutužitelj će ostati živjeti u stanu u [adresa] u kojem su zajedno živjeli, a tužiteljica – protutužena će vlasništvo toga stana prenijeti na tuženika – protutužitelja.

26. Suprotno od iskaza tuženika – protutužitelja o činjenici trajanja bračne zajednice, tužiteljica – protutužena koja je navela da je bračna zajednica nje i tuženika

– protutužitelja trajala do 11. siječnja 2021. kada se ona iselila iz zajedničkog stana u [adresa]. Naime, brak između nje i tuženika – protutužitelja je formalno razveden 13. listopada 2020. međutim njihova bračna zajednica se nastavila i dalje na način da su zajedno živjeli u stanu u [adresa], M. Vrhovca. Nakon formalnog razvoda braka pa do njenog preseljenja njihovi bračni odnosi su funkcionirali normalno, imali smo zajedničke ručkove, brinuli smo o rublju, čistoći kuće, posjećivao ih je otac tužiteljice – protutužena i svake nedjelje su kao obitelj odlazili na obiteljske ručkove u Vukoder br. 2, gdje je živjela njena baka Za vrijeme nakon formalnog razvoda braka, a prije njenog iseljenja dijelili su financije na način da je tužiteljica – protutužena kupovala špeceraj i proizvode potrebne za higijenu te je plaćala i sve režije osim interneta, a tuženik – protutužitelj je financirao troškove interneta te kredit za otplatu automobila. Što se tiče spavanja ona i tuženik – protutužitelj su spavali u istoj sobi jer nisu ni imali drugu sobu, obzirom da je dijete spavalo u drugoj manjoj sobi. Suprotno od upravo navedenog tužiteljica – protutužena je u nastavku iskaza izjavila da brak stranaka godinama prije formalnog razvoda braka nije funkcionirao i jednostavno su došli do točke kada su vidjeli da to nije to, ali su i nakon formalnog razvoda braka još neko vrijeme glumili radi djeteta, jer je to teška životna situacija. Ona i tuženik – protutužitelj su još za vrijeme trajanja braka imali su nesuglasica na način da je on imao svoj noćni život, imao je i druge žene, ali se nije htio razvesti od nje. Nadalje tužiteljica – protutužena je izjavila da je ušla u vezu sa DĐ i htjela se razvesti od tuženika – protutužitelja, ali se on tome protivio iz kojih razloga je namjerno ostala trudna sa DĐ jer je mislila da će tada tuženik - protutužitelj pristati na razvod braka, ali tome nije bilo tako, bilo je tu i prijetnji. Nakon Evinog rođenja nije imala odnose sa tuženikom – protutužiteljem, a niti duže vrijeme prije rođenja B. Što se tiče kupnje stana u [adresa] stranke su se još prije d formalnog razvoda braka dogovorile da će ona iseliti iz zajedničkog stana, a što je tužiteljica - protutužena i učinila kada su se za to stvorili uvjeti, a to je bilo u siječnju 2021. jer je stan u [adresa] kupljen negdje u travnju 2020., ali je bio je u devastiranom stanju, a ona ga je uredila uz dva kredita i nakon uređenja se preselila u taj stan.

27. Iskaz tuženika – protutužitelja u bitnome se potvrdili roditelji tuženika – protutužitelja TĐ i VĐ te svjedok KĐ.

28. Tako je TĐ izjavio da su se stranke razišle negdje u proljeće 2020. odnosno prije nego što su se službeno razveli na način da je tužiteljica – protutužena u proljeće 2020. preselila iz njihovog zajedničkog stana u [adresa] u svoj stan na [adresa], a on to zna jer mu je tuženik – protutužitelj rekao da su selili stvari sa kombijem u taj stan na [adresa], bilo je to u rano proljeće 2020., negdje u vrijeme kada se otvaraju terase, negdje travanj. Prema dojmu svjedoka brak između stranaka je prestao još 2019. kada se u braku rodilo drugo dijete za koje je kasnije utvrđeno da nije dijete tuženika – protutužitelja. Svjedok ne zna jesu li prije nego što se tužiteljica – protutužena iselila iz stana u [adresa] stranke dijelili krevet, živjeli kao muž i žena, ali sin mu je rekao da su odnosi hladni, kada su ga stranke posjećivale imao je dojam da je taj brak jadan i da funkcioniraju samo zbog djece. U stanu u [adresa] bio možda jednom nakon što se rodila T, koja se rodila u ljeti 2019., nije volio dolaziti u taj stan jer se osjećala neka hladna energija i nesloga. Nakon što se tužiteljica – protutužena iselila odnos između stranaka je bio hladan, funkcionirali su radi djeteta na način da su se čuli vezano za dijete, vodili su dijete liječniku i slično.

29. Nastavno, svjedok VĐ je o činjenici trajanja bračne zajednice između stranka iskazala na način da su oni bili u braku do 2020. kada su se razveli na sudu. Oni nisu živjeli zajedno u vrijeme donošenja odluke o razvodu braka jer se tužiteljica - protutužena negdje u proljeće 2020., u travnju ili svibnju 2020. iselila iz njihovog zajedničkog stana. Prema mom dojmu stranke su bile u braku do perioda kada se rodila kćer T koja je rođena **.**.2019. i za koju se utvrdilo da nije dijete tuženika – protutužitelja, nakon toga oni više nisu bili kao muž i žena na način da bi zajedno sve dijelili i živjeli složno. Ima saznanja da se tužiteljica – protutužena iselila iz stana u proljeće 2020. jer joj je tuženik – protutužitelj pričao da je angažirao kuma da sa kombijem prevezu stvari tužiteljice – protutužene, a pričao joj je i o namjeri da kupi stan u koji će se tužiteljica – protutužena preseliti sukladno njihovom dogovoru, odnosno jer je ona to od njega tražila. Ne sjeća se je li nakon razdoblja kada se tužiteljica - protutužena iselila iz stana u [adresa] dolazila u stan u [adresa].

30. Zaključno svjedok KĐ je iskazao da su stranke živjele zajedno do proljeća 2020., negdje do kraja travnja 2020. Svjedok ima saznanja o tome iz razloga što ga je tada nazvao tuženik – protutužitelj koji ga je zamolio da sa svojim kombijem preveze stvari tužiteljice – protutužene u stan na [adresa]. Bio je u stanu u [adresa] na dan kada je tužiteljica – protutužena selila stvari te je preseljena njena soba, dječja soba, zapakirane stvari, odjeća i posteljina, time da su stranke imali svatko svoju sobu u stanu u [adresa], ali ne zna kada su se preselili svaki u svoju sobu u stanu [adresa] jer nije dolazio u stan zbog njihovih loših odnosa i s tuženikom – protutužiteljem se viđao vani. Nakon iseljenja tužiteljice – protutužene svjedok je dolazio u stan u [adresa] i to na druženje tri do četiri puta mjesečno, kako je bilo vremena. Prema dojmu svjedoka odnosi između stranaka nisu bili dobri od 2016. kada se rodila njihova prva kćer V, tada su se počeli dosta svađati te je imao dojam da od tada ne funkcioniraju kao muž i žena, ali su živjeli zajedno, ne znam jesu li dijelili troškove života, te ne zna je li tužiteljica - protutužena kuhala za cijelu obitelj.

31. Sud je iskaze naprijed navedenih svjedoka prihvatio u cijelosti obzirom da su isti međusobno suglasni, životni i logični. U odnosu na prigovore da su roditelji tuženika

– tužitelja o trenutku preseljenja tužiteljice – protutužene iz zajedničkog strana stranaka iskazivali temeljem posrednih saznanja dobivenih od tuženika – protutužitelja valja navesti da je životno i logično da roditelji razgovaraju s djecom o važnim trenucima u njihovom životu te da roditelji i pamte takve prijelomne događaje u životu svoje djece. Također iskazi navedenih svjedoka o tome da se tužiteljica – protutužena iselila iz zajedničkog stana stranka negdje u travnju 2020., oko blagdana Uskrsa, kada se otvaraju terase djeluje autentično jer se po prirodi protekom vremena zaboravljaju točni datumi nekih događaja u prošlosti, međutim pamti se kontekst vremena u kojima su se dogodili.

32. Suprotno naprijed iznijetim iskazima svjedoka iskazivao je svjedok HĐ, otac tužiteljice – protutužene koji je izjavio da su stranke bile u braku od 2015. do negdje 11. siječnja 2021. i sve do siječnja 2021. te su u tom periodu živjeli u stanu na adresi [adresa]. Svjedok se sjeća da su stranke bile u braku upravo 11. siječnja 2021. iz razloga što mu je to tako nekako ostalo u sjećanju. Stranke su funkcionirali kao bračni drugovi nekih godinu dana nakon vjenčanja, a nakon toga su se njihovi međusobni odnosi pogoršali, ali su živjeli zajedno do siječnja 2021. Među njima je uvijek bilo nekakvih tenzija, ali su do razvoda braka spavali u istoj sobi u stanu u [adresa]. Svjedok je često dolazio u taj stan i prilikom njegovih dolazaka stranke su donekle funkcionirale, pričali su, dijelili su troškove života, zajedno su išli na more. Tužiteljica – protutužena se brzo nakon kupnje stana na [adresa] preselila u taj stan, on joj je pomagao prilikom selidbe i tada je vidio dečka koji je saslušan kao svjedok prije njega, a kojeg je angažirao tuženik – protutužitelj.

33. Sud nije prihvatio iskaz naprijed navedenog svjedoka u dijelu u kojem je iskazivao da su stranke živjele zajedno sve do 11. siječnja 2021. odnosno do razvoda braka te da je tužiteljica – protutužena tek u siječnju 2021. preselila u stan na [adresa]. Naime, iz rješenja o razvodu braka priloženog spisu jasno proizlazi da je brak između stranka razveden dana 13. listopada 2020., dakle stranke nisu bile u braku do siječnja 2021. Također iskaz svjedoka u dijelu koji se odnosi na vrijeme preseljenja tužene sud je ocijenio nevjerodostojnim, s obzirom na njegovu proturječnost – svjedok navodi da se tužena preselila u siječnju 2021., dok istodobno tvrdi da se preseljenje dogodilo ubrzo nakon kupnje stana. Naime, navedeno je u suprotnosti s iskazom tužene, koja navodi da je stan kupljen u travnju 2020. slijedom čega se brzim preseljenjem o kojem iskazuje svjedok ne može smatrati ono izvršeno tek u siječnju 2021. Zaključno sud smatra da nije životno da se svjedok obzirom na protek vremena sjeća točnog datuma preseljenja tužiteljice – protutužene, ali ne može argumentirati razloge tako preciznog sjećanja.

34. Premda Obz ne sadrži izričitu definiciju bračne zajednice, bračna zajednica, u smislu Obz – a i sudske prakse, podrazumijeva stvarnu, sadržajnu i funkcionalnu zajednicu života bračnih drugova, koja se očituje kroz zajedničko stanovanje, emocionalnu povezanost, međusobno poštovanje, vjernost i gospodarsku povezanost bračnih drugova. Puki formalni brak ili privremeno zajedničko stanovanje zbog praktičnih razloga ne čini bračnu zajednicu ako su u takvoj zajednici izostali naprijed navedeni elementi povezanosti bračnih drugova. Uspostava intimne veze s drugim muškarcem i rađanje djeteta iz takve veze nepobitno pokazuje prestanak bračne zajednice jer nije moguće istovremeno željeti zasnovati obitelj s trećom osobom i ostati u bračnoj zajednici. Stoga se u takvim okolnostima bračna zajednica smatra preostalom neovisno o formalnom statusu braka.

35. Temeljem naprijed provedenih dokaza sud je utvrdio da stranke u razdoblju iz protutužbe više nisu živjele u bračnoj zajednici, budući da su suglasno navele kako njihov brak nije funkcionirao godinama prije formalnog razvoda, pri čemu tuženik – protutužitelj te svjedoci TĐ i VĐ kao trenutak prestanka bračne zajednice navode razdoblje oko rođenja kćeri B, dok HĐ ističe da su odnosi među strankama bili skladni nekih godinu dana nakon vjenčanja, a nakon toga su se njihovi odnosi pogoršali. Tome u prilog govori i iskaz same tužiteljice - protutužene, koja navodi da je namjerno ostala trudna s drugim muškarcem kako bi okončala brak sa tuženikom

- protutužiteljem, pri čemu sama činjenica uspostave intimne veze s drugim muškarcem i rađanja djeteta iz takve veze upućuje na prestanak sadržaja bračne zajednice između stranaka, odnosno na nedostatak volje i želje na strani tužiteljice – protutužene da se bračna zajednica između stranaka nastavi. Nadalje, iako je nesporno da su stranke određeno vrijeme nakon pogoršanja bračnih odnosa nastavile živjeti u istom kućanstvu u stanu u [adresa], a pri čemu su već i poduzimale radnje vezano za kupnju stana u [adresa] u koji se tužiteljica – protutužena konačno i preselila, dakle poduzimali aktivne radnje radi razrješenja međusobnih imovinskopravnih pitanja s ciljem konačnog prestanka svih odnosa između stranka, prema stavu suda takva faktična koegzistencija nije predstavljala ostvarivanje sadržaja bračne zajednice. Prema ocijeni suda u vrijeme kupnje stana u [adresa] i konačnog preseljenja tužiteljice – protutužene u predmetni stan, među strankama više nije postojala ni faktična zajednica života, a čime je nedvojbeno prestala i bračna zajednica između stranaka u naprijed navodnom smislu, a što je kako to proizlazi iz činjenica utvrđenih tijekom postupka bilo u travnju 2020.

36. Odredbom čl. 44. st. 1. i st. 3. Obz – a propisano je da za obveze koje je jedan bračni drug preuzeo radi namirenja tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice, kao i za obveze koje su bračni drugovi preuzeli zajednički u vezi s bračnom stečevinom, odgovaraju oba bračna druga solidarno bračnom stečevinom i vlastitom imovinom. Smatra se da su bračni drugovi za obveze iz stavka 1. ovoga članka odgovorni u jednakim dijelovima ako nisu drukčije ugovorili.

37. Sukladno naprijed navedenom obzirom da iz dokaza privedenih tijekom postupka proizlazi da je tuženik – protutužitelj nakon prestanka bračne zajednice sam otplatio kredit u ukupnom iznosu od 26.491,25 eura, a koji iznos nije sporan između stranaka, koji kredit je obveza iz bračne stečevine svakog od stranaka u ½ dijela, to je tužiteljica – protutužena dužna ispatiti tuženiku – protutužitelju iznos od 13.245,57 EUR zajedno s zakonskim zateznim kamatama, kako je to pobliže naznačeno u toč. III. izreke presude.

40. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154, Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025; dalje – ZPP), a visina troškova odmjerena je primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023, 107/2025; dalje – Tarifa).

41. Tužiteljica – protutužena je u odnosu na tužbeni zahtjev uspjela u cijelosti, a tuženik – protutužitelj je uspio u odnosu na protutužbeni zahtjev u cijelosti.

42. Tužiteljica – protutužena je uspjela s tužbenim zahtjevom, budući da je tuženik – protutužitelj u odgovoru na tužbu te na pripremnom ročištu priznao odlučne činjenice na kojima se isti temelji. Pri tome valja istaknuti da tuženik – protutužitelj nije priznao tužbeni zahtjev, već samo odlučne činjenice, zbog čega je sud bio dužan odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva, ali bez potrebe za provođenjem dokaznog postupka u tom dijelu. U nastavku postupka dokazni postupak proveden je isključivo u odnosu na protutužbeni zahtjev, u kojem je tuženik – protutužitelj uspio, budući da je sud isti također ocijenio osnovanim.

43. Slijedom navedenog, a imajući u vidu da su obje stranke uspjele u postupku i to svaka u odnosu na svoj zahtjev, sud je sukladno odredbi 154. st. 2. ZPP – a te uzimajući u obzir uspjeha stranaka te opseg provedenog dokaznog postupka odmjerio troškove postupka kako slijedi.

44. Tužiteljici – protutuženoj pripada trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife, trošak sastava podneska od 16. srpnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife, trošak zastupanja na pripremnom ročištu održanom dana 01. listopada 2025. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife te trošak pristupa na ročište na kojem se objavljuje presuda u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 3. Tarife, kao i PDV na naprijed odmjerene troškove u iznosu od 125,00 EUR sukladno Tbr. 46. Tarife, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 88,25 EUR i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 176,45 EUR. Dakle ukupni trošak tužiteljice – protutužene iznosi 1.139,70 EUR.

45. Sud tužiteljici – protutuženoj nije priznao ostale zatražene troškove obzirom da su isti nastali u povodu raspravljanja o osnovanosti protutužbenog zahtjeva u odnosu na koji je tužiteljica – protutužena nije uspjela u sporu.

45. Tuženiku – protutužitelju pripada trošak sastava protutužbe u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife, trošak zastupanja na pripremnom ročištu držanom dana 01. listopada 2025. i zastupanja na ročištima za glavnu raspravu održanim dana 10. prosinca 2025. i dana 24. veljače 2026. u iznosu od 200,00 EUR za svako sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife. Nadalje tuženiku – protutužitelju pripadaju i trošak pristupa na ročište na kojem se objavljuje presuda u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 3. Tarife, kao i PDV na naprijed odmjerene troškove u iznosu od 225,00 EUR sukladno Tbr. 46. Tarife, kao i trošak sudske pristojbe na protutužbu u iznosu od 88,25 EUR i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 176,45 EUR. Dakle tuženiku – protutužitelju pripadaju troškovi postupka u ukupnom iznosu od 1.389,70 EUR.

46. Tuženiku – protutužitelju nije priznat trošak sastav odgovora na tužbu obzirom da nije izričito priznao tužbeni zahtjev već je u odnosu na isti tužiteljica – protutužena uspjela u sporu.

47. Slijedom navedenog sud je u odnosu na troškove postupka odlučio kao u toč. IV. i toč. V. izreke.

U Karlovcu, 08. travnja 2026.

Sudac: Marijana Brajak Mateša

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude, a ako je presuda dostavljena stranci, rok za žalbu računa se od dana dostave presude.

Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Nikola Horvat, odvjetnik u Karlovcu

2. Nikolina Mršić, odvjetnica u Karlovcu