Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Cehovska ulica 1

Poslovni broj: Povrv-236/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu Denisu Krnjaku, u parničnom postupku tužitelja CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862, kojeg zastupa punomoćnica Đina Lukac Novaković, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Leko i partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika OPORTUN d.o.o., Novi Marof, Paka 16, OIB:18917230087, u sporu male vrijednosti radi isplate, 8. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jelene Valdec Plantak iz Novog Marofa, broj UPP/OS-Ovrv-682/2025 od 13. listopada 2025. u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju u roku od 8 dana plati

iznos od 1.657,53 eura uvećano za pripadajuću zateznu kamatu

te iznos s osnova troškova postupka od 275,00 eura uvećano za pripadajuću zateznu kamatu.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim se traži isplata iznosa od 55,50 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 21. listopada 2025. pa do isplate.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave povodom kojeg je 13. listopada 2025. doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jelene Valdec Plantak iz Novog Marofa, poslovnog broja UPP/OS-Ovrv-682/2025. Po prigovoru tuženika kao ovršenika sud je rješenjem broj Povrv-236/2025-2 od 28. studenoga 2025. rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te i odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

2. Tužitelj kao vjerodostojnu ispravu na temelju koje je predložio donošenje rješenja o ovrsi naznačava izvadak iz poslovnih knjiga – pregled otvorenih stavaka za utuženje od 23. lipnja 2025. (list 12 spisa), a iz koje isprave je vidljivo da tražbina tužitelja iznosi ukupno 1.657,53 eura. Ističe se da je navedena isprava podobna za ovrhu u smislu čl. 31. st. 1. i 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12, 25/13, 94/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24).

3. Tuženik u prigovoru kojeg je izjavio protiv predmetnog rješenja o ovrsi ističe da ne postoji dug prema tužitelju te da su predmetne fakture iz vjerodostojne isprave podmirene i plaćene te i da je podmiren trošak postupka o čemu dostavlja potvrdu o uplati iznosa od 275,00 eura. Posljedično tuženik smatra da je ovršni prijedlog neosnovan.

4. Budući da se u ovom predmetu radi o sporu male vrijednosti ovaj sud je rješenjem broj Povrv-236/2025-2 od 28. studenoga 2025. stranke upozorio na dužnost iznošenja svih činjenica na kojima temelje svoje zahtjeve i dužnost predlaganje dokaza te i predlaganja održavanja usmene rasprave, a to sve u skladu sa čl. 461.a st. 6. i 7. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). U istom rješenju sud je u smislu čl. 461.a st. 8. ZPP -a stranke upozorio na postupovna pravila u ovom postupku male vrijednosti koji je pisani postupak.

5. U povodu prednjeg poziva i upozorenja tužitelj se očitovao u podnesku od 12. prosinca 2025. u kojem ističe da su navodi tuženika iz prigovora neosnovani i paušalni te i izjavljeni isključivo u cilju odugovlačenja naplate nespornog potraživanja tužitelja. Ističe da se njegovo potraživanje temelji na izvatku iz poslovnih knjiga koji se prema čl. 31. Ovršnog zakona smatra vjerodostojnom ispravom te iz kojeg je razvidno kako je tuženik u obvezi prema tužitelju sa iznosom od 1.657,53 eura s pripadajućim zateznim kamatama. Tužitelj iznosi stav da tuženik ne osporava postojanje ugovornog odnosa te dostavom potvrdom plaćanja troška konkludentno priznaje i postojanje dugovanja. U konačnici tužitelj predlaže da se donese presuda kojom će se djelomično održati na snazi platni nalog iz predmetnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika i to u dijelu u kojem se tuženiku nalaže platiti tužitelju iznos glavnice od 55,50 eura uvećan za zateznu kamatu koja teče od 21. listopada 2025. pa do isplate. Tužitelj traži i naknadu troškova parničnog postupka.

6. Navedeno očitovanje tužitelja zajedno sa svom dostavljenom dokumentacijom dostavljeno je tuženiku koji je svoje očitovanje dostavio u spis 24. prosinca 2025. te u kojem ističe da su navodi tužitelja potpuno kontradiktorni i nejasni budući da je iz dostavljenih računa i analitike vidljivo da je trenutno stanje duga 0,00 eura. Tuženik tužiteljeve navode kvalificira kao paušalne i "ofrlje" te ističe da ne postoji nikakva osnova za zadržavanje platne osnove na snazi, osim što zastupnik tužitelja želi za sebe naplatiti trošak sastava podneska u kojem sam sebe pobija.

7. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sve u smislu čl. 8. ZPP-a, sud zaključuje da je tužitelj za veći dio tužbenog zahtjeva formalnopravno izvršio povlačenje tužbe dok je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 55,50 eura zajedno sa zateznom kamatom neosnovan.

8. Prema čl. 461.a st. 3. ZPP-a postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak, dok je u st. 4. određeno da će sud u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog s time da sud može odbiti prijedlog stranke za održavanjem ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Također, u dokaznom postupku sud je primjenjivao i procesno pravilo iz čl. 492.a ZPP-a gdje je određeno da će sud u postupku pred trgovačkom sudovima, u pravilu, utvrditi odlučne činjenice na temelju isprava.

9. Tužitelj je ovaj postupak, dakle, pokrenuo podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave kod javnog bilježnika te tužbenim zahtjevom traži isplatu iznosa od 1.657,53 eura zajedno sa zateznom kamatom i troškovima postupka. Glavnični iznos tužbenog zahtjeva odnosi se na isplatu premija osiguranja iz ugovornih odnosa iz čl. 921. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje: ZOO), a u kojoj odredbi je propisano da se ugovorom o osiguranju osiguratelj obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj osiguranja se obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja.

10. Primarno sud ističe da je u ovom postupku tuženik već u prigovoru kojeg je izjavio protiv predmetnog rješenja o ovrsi naveo da je predmetna tražbina tužitelja u cijelosti podmirena. Tužitelj u svom podnesku od 12. prosinca 2025. u kojem činjenično i pravno determinira predmet spora iz sudu nejasnih razloga tuženikov prigovor proglašava paušalnim da bi u konačnici od suda tražio da presudom održi na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos glavnice od 55,50 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 21. listopada 2025. pa do isplate. Uz svoj podnesak tužitelj dostavlja dokumentaciju i to više raznih polica osiguranja (listovi 55 do 56, 60 do 62, 63 do 64, 65 do 66, 67 do 68 te 80 do 81 spisa), izvatke iz poslovnih knjiga vezano za razne vrste osiguranja (listovi 59, 69, 70, 71 i 79 spisa) i predmetne račune (listovi 82 do 91 spisa). Iz dostavljenih izvadaka iz poslovne knjige te i predmetnih računa razvidno je da je tuženik cjelokupni utuženi iznos podmirio.

11. Imajući u vidu navedeno ovaj sud zaključuje da je tužitelj u svom podnesku od 12. prosinca 2025., iako to decidirano ne ističe, zapravo formalnopravno izvršio djelomično povlačenje tužbe u smislu čl. 193. ZPP-a. Posljedično sud je u izreci ove odluke ukinuo platni nalog iz predmetnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika i to u skladu sa čl. 456. st. 1. ZPP-a.

12. Nadalje, ističe se da je tužitelj u svom podnesku od 12. prosinca 2025. zatražio donošenje presude kojom će se djelomično održati na snazi platni nalog iz predmetnog rješenja o ovrsi i to u dijelu u kojem se nalaže tuženiku platiti iznos glavnice od 55,50 eura uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 21. listopada 2025. pa do isplate. Sud ističe da tužitelj ovaj dio tužbenog zahtjeva uopće nije pojasnio, a to je bila njegova obveza u smislu čl. 461.a st. 6. ZPP-a. Povezujući navedeno sa već ranije utvrđenom činjenicom da iz po tužitelju dostavljene dokumentacije proizlazi da je tuženik sve glavnične iznose s osnova premija osiguranja podmirio sud ovaj dio tužbenog zahtjeva cijeni neosnovanim te je posljedično odlučeno kao u točci II. izreke presude.

13. Završno sud ističe da je u skladu sa čl. 461.a st. 3. ZPP-a postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak, dok je u st. 4. određeno da će sud u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. U ovom postupku stranke u svojim pisanim podnescima nisu predložile održavanje ročišta, a isto tako predloženi su samo materijalni dokazi u vidu dostavljenih isprava u spis pa je stoga sud donio ovu presudu bez održavanja ročišta.

14. Budući da je tužitelj u svom podnesku od 12. prosinca 2025. postavio i zahtjev za naknadu parničnih troškova potrebno je odlučiti o njegovom zahtjevu. Za odluku je relevantan čl. 158. st. 1. ZPP-a u kojem je određeno da tužitelj koji povuče tužbu je dužan tuženiku naknaditi troškove postupka dok je u st. 2. određeno da iznimno, ako je tužitelj povukao tužbu odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik. Vezano za ovo zakonsko uređenje sud ističe da tužitelj sudu nije prezentirao činjenice iz kojih bi sud mogao zaključiti da je tuženik u ovom postupku eventualno predmetnu utuženu tražbinu podmirio nakon utuženja, a navedeno se ne može utvrditi niti iz dostavljene dokumentacije budući da u istoj nigdje nije naveden datum plaćanja pojedine premije osiguranja već je iz iste vidljivo samo da je ista podmirena. Stoga sud tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka cijeni neosnovanim te je odlučeno kao u točci III. izreke odluke.

U Varaždinu 8. travnja 2026.

Sudac:

Denis Krnjak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana po primitku prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pisano u tri primjerka (e- Komunikacijom za osobe koje su obvezne komunicirati putem e-Komunikacije), a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., osim zbog povreda iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

- pun. tužitelja: Đina Lukac Novaković, odvjetnica iz Zagreba

- tuženik: OPORTUN d.o.o., Novi Marof, Paka 16