REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Povrv-1375/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Romani Hukelj, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o. (OIB 43965974818) Zagreb, ulica grada Vukovara 37, kojeg zastupa punomoćnik Dorotea Mirt, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika grada Zagreb (OIB 61817894937), Trg S. Radića 1, radi isplate, dana 8. travnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivane Herc, poslovni broj Ovrv-13796/2024, UPP/OS-Ovrv-190/2024 od dana 2.4.2024. godine ukida se u cijelosti.

II Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 31,35 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 2,85 eura od 1.7.2023. do isplate,

- na iznos od 28,50 eura od 22.2.2024. do isplate, kao i da naknadi nastali trošak postupka u iznosu od 37,50 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja Rješenja o ovrsi, 2.4.2024. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.".

Obrazloženje

1. Tužitelj je kod nadležnog javnog bilježnika podnio prijedlog za ovrhu potražujući od tuženika iznos od 31,35 eura sa kamatom i troškovima ovršnog postupka. Prijedlog je usvojen i javni bilježnik je dana 2.4.2024. godine donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

2. Protiv citiranog rješenja tuženik je izjavio prigovor pa je sud u nastavku postupka odlučio, a temeljem odredbe čl. 58 Ovršnog zakona (NN 112/12 - u daljnjem tekstu OZ) da stavlja izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, da ukida provedene radnje i da se postupak ima nastaviti kao u povodom prigovora protiv platnog naloga.

3. Imajući u vidu visinu potraživanja tužitelja, radi se o sporu male vrijednosti, čl. 458 Zakona o parničnom postupku, (NN 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP), sud je postupak proveo u skladu s odredbom čl. 461.a. ZPP-a. Glavna rasprava nije provedena, jer sud smatra da to nije potrebno radi provođenja dokaza, a niti stranke nisu podnijele obrazloženi prijedlog.

4. Tužitelj potraživanje temelji na računima, a koji se odnose na obračunsko mjerno mjesto broj: 0161910939 na adresi [adresa].

5. Tuženik u odnosu na to mjerno mjesto ističe prigovor promašene pasivne legitimacije i tvrdi da je nekretnina na toj adresi u vlasništvu treće osobe, Republike Hrvatske, a navodi da tužitelj pasivnu legitimaciju ne može zasnivati na računima, već je potrebno da dostavi ugovor zaključen među strankama.

6. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo sve po strankama predložene dokaze i izvršen je uvid u izvod iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, račune, rješenja.

6.1. Cijeneći sve provedene dokaze ovaj sud nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Tužitelj u ovome sporu potražuje trošak potrošene električne energije, odnosno nastupa s pozicije opskrbljivača. U odnosu na tuženika, tužitelj tvrdi da isti ima položaj kupca električne energije, jer ga je zaveo u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga i kao kupca ga naznačio u izdanim računima po kojima i traži naplatu od tuženika u ovom postupku.

8. Tuženik takve navode tužitelja osporava i tvrdi da nije u obvezno pravnom odnosu s tužiteljem, da nije zaključio ugovor o korištenju mreže i ugovor o opskrbi kao krajnji kupac te da kako nema niti ugovora, a niti je on vlasnik ili korisnik nekretnine nije u obvezi plaćanja usluge tužitelja.

8.1. Tuženik nije niti vlasnik niti korisnik stana na koji se odnosi navedena potrošnja budući je u ovom postupku dokazao da je predmetni stan na adresi [adresa]. godine rješenjem nadležnog upravnog tijela utvrđen utvrđen vlasništvom Republike Hrvatske, a rješenjem ovog suda, zemljišno knjižnog odjela Republika Hrvatska uknjižena je kao vlasnik u zemljišnim knjigama.

9. Čl. 3. st. 2. toč. 16. Zakon o tržištu električne energije (NN 22/13, 95/15, 102/15, 68/18, 52/19 - u daljnjem tekstu ZTEE) propisano je da je krajnji kupac onaj kupac koji kupuje električnu energiju za vlastito korištenje. U skladu s čl. 61. st. 2. ZTEE-a krajnji kupac dužan je plaćati električnu energiju sukladno ugovorenim i reguliranim uvjetima, a prava i obveze se u skladu s čl. 62. st. 1. ZTEE–a uređuju ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca između svakog opskrbljivača i krajnjeg kupca. Nadalje, u skladu s čl. 62. st. 1. ZTEE–a sklapanje i sadržaj ugovora o opskrbi krajnjeg kupca detaljnije se uređuju općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom te uvjetima opskrbljivača, u skladu s odredbama ovoga Zakona i zakona kojima se uređuje energetski sektor.

9.1. Čl. 10 Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN 85/15) propisano je da se ugovorom uređuju prava i obveze između opskrbljivača i krajnjeg kupca. Taj ugovor u skladu s čl. 12. sadrži, među ostalim, podatke o ugovornim stranama, podatke o važećim iznosima tarifnih stavki i o standardnim uvjetima korištenja usluga, usluge koje pruža opskrbljivač, uključujući vrijeme početka i kvalitetu opskrbe, podatke o obračunskom mjernom mjestu te podatke o kategoriji potrošnje odnosno tarifnom modelu za korištenje mreže. Upravo na temelju tog ugovora krajnji kupac dužan je plaćati cijenu za isporučenu električnu energiju. Valja uzeti u obzir da krajnji kupac električne energije može biti vlasnik nekretnine, ali i na primjer najmoprimac odnosno osoba koja nekretninu koristi po drugom osnovu.

9.2. Dakle, sklapanje ugovora o opskrbi tarifnog kupca jest pretpostavka nastanka obveze kupca za plaćanje naknade za isporučenu električnu energiju, jer tako proizlazi iz citiranih propisa (9. i 9.1.).

9.3. Tužitelj nije priložio ugovor o opskrbi tarifnog kupca na temelju kojeg bi tuženik bio obvezan plaćati isporučenu električnu energiju, a niti bilo kakav drugi ugovor ili dokument iz kojeg bi proizlazilo na koji način je ta obveza eventualno prešla na kupca sa drugog subjekta, i na temelju kojeg bi se naposljetku moglo utvrditi na koji način je utvrđena cijena za isporučenu električnu energiju.

10. Računi ispostavljeni po tužitelju, iz kojih proizlazi da je kupac tuženik, da je dug zaveden u izvod iz ovjerovljenih poslovnih knjiga ne mogu u ovom konkretnom slučaju zamijeniti nedostatak ugovora iz točke 9. i 9.1. i posljedično tome dovesti do usvajanja zahtjeva tužitelja. Odnosno, sud smatra da tužitelj nije dokazao osnov svojeg zahtjeva zbog čega je primjenom čl. čl. 451 Zakona o parničnom postupku (NN 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP) odlučeno kao u izreci ove presude.

10.1. Pri tome sud ističe da tuženik nije u poziciji da dokazuje neosnovanost zahtjeva tužitelja, jer negativnu činjenicu, da nema zaključen ugovor, tuženik i ne može dokazati. Upravo suprotno, tu je činjenicu trebao dokazati tužitelj.

U Zagrebu, 8. travnja 2026. godine

Sutkinja:

Romana Hukelj

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda Županijskom sudu.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. Zakona o parničnom postupku.