REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1042/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Frane Bazina, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877, koju zastupa punomoćnica Iris Šanjug, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tuženičinom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1507/2025-2 i Gž-1508/2025-2 od 3. studenoga 2025., kojima su potvrđeni presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6298/2024-12 od 21. srpnja 2025 i dopunsko rješenje broj P-6298/2024-18 od 19. kolovoza 2025., u sjednici održanoj 8. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1507/2025-2 i Gž-1508/2025-2 od 3. studenoga 2025., kojima su potvrđeni presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- 6298/2024-12 od 21. srpnja 2025 i dopunsko rješenje broj P-6298/2024-18 od 19. kolovoza 2025. pozivajući se na odredbe čl. 385.a Zakona o parničnom postupku.
1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženica je postavila pravna pitanja: "1. Je li pravilna ocjena suda o tome da je odredba ugovora o kreditu kojom se ugovara naknada za obradu kredita, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (test nepoštenosti), u smislu odredbe čl. 96. st. 1. ZZP/07, koji zaključak sud isključivo temeljiti na tome da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i da tuženik kao banka nije dokazao stvarne troškove koje je imao prilikom obrade kredita ili bi sud prilikom provođenja testa nepoštenosti, bio dužan uzeti u obzir je li odredba jasna i lako razumljiva te lako uočljiva te sve druge mjerodavne okolnosti prije i u trenutku sklapanja ugovora o kreditu u smislu odredbi čl. 81. st. 1. ZZP u svezi odredbi čl. 83. i čl. 85. ZZP?
odnosno
Je li dopuštena odredba Ugovora o kreditu kojom se ugovara naknada za obradu kredita sukladno Odluci o naknadama za usluge kao općim uvjetima ugovora, sukladno čl. 44. st. 1. Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 101/17)?
2. Da li je presuda nezakonita i nepravilna i da li je počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP ako sud izostavi razloge o pravnoj osnovi dosude zatezne kamate, a osobito o tijeku zateznih kamata, tj. o dospijeću tražbine?".
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Polazeći od odredbe čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) i čl. 385.a st. 1. ZPP vijeće je ocijenilo da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. U odnosu na prvo postavljeno pitanje pravno shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj presudi ne odstupa od ustaljene sudske prakse i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovog suda broj Rev-85/2024 od 28. veljače 2024., broj Rev-673/2023 od 13. veljače 2024., broj Rev-715/2024-3 od 22. svibnja 2024. i drugim, a nije riječ o pravnim pitanjima u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu.
3.2. Nadalje, u odnosu na drugo naznačeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženici se ukazuje na pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama broj U-III-5475/2021 od 30. lipnja 2022., U-III-4613/2021 od 30. lipnja 2022. i U-III-3540/2021 od 30. lipnja 2022., prema kojem s obzirom na to da je u konkretnom slučaju utvrđena ništetnost (nepoštenost) ugovorne odredbe zbog povrede načela savjesnosti i poštenja koja se dogodila već u predugovornoj fazi (propustom banke da potrošaču da odgovarajuće obavijesti o spornoj ugovornoj odredbi prije sklapanja ugovora), Ustavni sud Republike Hrvatske ne nalazi ništa proizvoljno u tumačenju sudova da je banka nesavjesni stjecatelj koji duguje zatezne kamate od dana stjecanja.
4. Budući da u odnosu na postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučio kao u točki I. izreke ovog rješenja.
5. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženica je navela da su joj pobijanom drugostupanjskom odlukom povrijeđena temeljna prava i to: pravo na obrazloženu sudsku odluku, zabranu arbitrarnosti, legitimnost i pravnu sigurnost, odnosno pravo na pravično suđenje, zajamčeno odredbama čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 – dalje: Ustav) u vezi s čl. 3. Ustava, čl. 14. st. 2 i čl. 26. st. 1. Ustava te čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje: Konvencija).
5.1. Prema ocjeni vijeća tuženica navodima iznesenima u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinila vjerojatnim da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima došlo do povrede prava na pravično suđenje, odnosno da su joj u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom i Konvencijom. To stoga što je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženici bilo omogućeno da se izjasni o svim tužiteljičinim navodima, da iznosi činjenice i predlaže dokaze i istakne, između ostalog i prigovor zastare, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku.
5.2. U pobijanoj presudi drugostupanjski sud je odgovorio na sve odlučne žalbene navode, donesena presuda je dostatno obrazložena te su izneseni relevantni i uvjerljivi razlozi za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva te neosnovanosti tuženičinih prigovora pa se presuda ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga, ništa ne upućuje na zaključak da tuženica nije imala pravično suđenje niti da bi bila dovedena u neravnopravan položaj po bilo kojoj osnovi, a činjenica da tuženica nije zadovoljna tumačenjem i primjenom materijalnog prava od strane suda i posljedično ishodom spora ne dovodi samo po sebi do povrede prava na pravično suđenje.
5.3. Nadalje, u odnosu na navode tuženice kojima obrazlaže povrede temeljnih prava treba navesti da u primjeni čl. 385.a st. 2. ZPP nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnoga prava, niti je ta zakonska odredba osnova za pretjerano širenje privatne funkciju revizije po dopuštenju jer i ta revizija ima javnu funkciju (kao što je imala i izvanredna revizija) koja je funkcija primarno vezana uz donošenje presuda s precedentnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti. Primjenjivo na okolnosti konkretnog slučaja, revizijski sud u prijedlogu za dopuštenje revizije ne nalazi elemente koji bi upućivali na vjerojatnost povreda temeljnih prava na koje ukazuje u prijedlogu za dopuštenje revizije, koje se tiču pogrešne primjene materijalnog prava.
6. Zbog navedenoga vijeće je ocijenilo da tuženica navodima iznesenima u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinila vjerojatnim da su joj u postupku pred nižestupanjskim sudovima bila povrijeđena temeljna prava pa je na temelju čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 8. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
