Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-248/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Željke Skomeršić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog ZI, zbog kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u RH, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavak 1. i dr. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, podnesene protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, broj: K-52/2026 od 17. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog ZI kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Karlovcu, broj: K-52/2026 od 17. veljače 2026., optuženi ZI proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano u članku 326. stavku 1. i 2. KZ/11, pa je na temelju članka 326. stavka 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom ZI je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme od lišenja slobode od uhićenja 23. kolovoza 2025. u 5,25 sati, pa nadalje.

1.1. Na temelju članka 79. stavak 2. KZ/11 od optuženog ZI oduzet je mobilni uređaj mobitel marke Samsung, crne boje, sa pripadajućom SIM karticom nepoznatog teleoperatera i nepoznatog pozivnog broja, oduzet uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave karlovačke, Policijske postaje Slunj, serijski broj [serijski broj] od 23. kolovoza 2025., te će se isti nakon pravomoćnosti presude uništiti.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24, 72/25 i 13/26 u daljnjem tekstu: ZKP) optuženi ZI je oslobođen od plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP-a, kao i troškova nagrade i nužnih izdataka branitelja određenog po službenoj dužnosti, jer bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik po branitelju Mariu Maraviću, odvjetniku iz Ogulina, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene kaznenog zakona i odluke o kaznenopravnoj sankciji, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu.

3. Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu optuženika i potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP-a predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Žalba optuženika nije osnovana.

6. Prvenstveno treba naglasiti da iako optuženik u svojoj žalbi ističe bitnu povredu zakona o kaznenom postupku, pogrešnu primjenu kaznenog zakona, te pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, te prigovara vrsti i visini izrečene kaznene sankcije, treba naglasiti da se navodima žalbe ističe pogrešna ocjena prvostupanjskog suda prema kojoj je optuženik počinio kvalificiranu radnju kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. i 2. KZ/11.

6.1. Međutim, suprotno tim žalbenim navodima treba istaknuti prvenstveno da je optuženik u cijelosti priznao radnju kaznenoga djela na način kako mu je to optužnicom i stavljano na teret pa u smislu odredbe članka 464. stavak 7. ZKP-a ne može podnijeti žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. U odnosu pak na okolnost da je na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, a time i donio pogrešnu odluku o kazni, treba istaknuti da je prvostupanjski sud ispravno zaključio da se u konkretnom slučaju radi o kvalificiranom obliku radnje inkriminiranog kaznenog djela. Naime, optuženik je prevozio čak 26 migranta, državljana Sirije u putničkom vozilu marke „Mecedes Vito“ bez odgovarajućih sjedalica i sigurnosnih pojaseva, pri čemu je u pokušaju bježanja od policijskih službenika ubrzavao kretanje vozila te prelazio na suprotnu stranu prometne trake kao i vozio sredinom kolnika i na taj način ugrožavao živote i tijela osoba koje je prevozio. Dakle, osim što je za tu svoju odluku prvostupanjski sud iznio valjane razloge pod točkom 14. i 15. pisanog obrazloženja svoje presude, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud kao drugostupanjski, razliku između stavka 1. i 2. članka 326. KZ/11 u odnosu na jedan od mogućih načina počinjenja predmetnog kaznenog djela a koji je optužnicom opisan kao „ponižavajući način“ postupanja optuženika spram osoba koje je prevozio - čini sam način postupanja prema tim osobama.

7.1. Kod ponižavajućeg postupanja prema akterima konkretnog kaznenog djela, važni su poniženje i sramota. Sukladno odlukama ESLJP postupanje se smatra „ponižavajućim” kada se postupanjem ponižava ili omalovažava pojedinca, ali i kada se pobuđuje osjećaj straha, duševne boli ili manje vrijednosti koji bi mogao slomiti moralni (i/ili tjelesni otpor pojedinca). Utvrđenim postupanjem optuženika, s posebnim naglaskom na činjenicu da je optuženik pokušao pobjeći djelatnicima policije koji su ga pokušali zaustaviti optuženik je nesumnjivo postupao ponižavajuće spram navedenih osoba, a utvrđeni način postupanja bio je od utjecaja i na psihičko stanje prevoženih putnika. Predmetno stoga što je optuženik bio svjestan da takvim prijevozom ukupno 26 migranata bez odgovarajućih sjedalica, pojaseva na utvrđen i činjeničnim opisom opisan način, predstavlja prijevoz koji nije primjeren okolnostima humanog prijevoza. Dakle, i prema stavu ovoga suda kao drugostupanjskog utvrđeni način prijevoza navedenih migranta u ukupno utvrđenom postupanju optuženika - predstavlja ponižavajući način postupanja upravo kao što je to utvrdio i obrazložio prvostupanjski sud. Posljedično navedenom, ne samo da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno već je isto i ispravno okvalificirano kao radnja činjenja opisana u članku 326. stavak 2. KZ/11 te je ukupno iznesene žalbene navode (posebice one o pogrešnoj primjeni materijalnog prava), valjalo otkloniti kao neosnovane.

8. U odnosu na osporavanu vrstu i visinu kaznene sankcije treba naglasiti da je prvostupanjski sud ispravno i sa potrebnom pažnjom cijenio sve one okolnosti koje su od utjecaja na vrstu i mjeru kazne. Cijenio je tako posebice stupanj krivnje kojim je postupao optuženik i motiv za učin samog kaznenog djela usmjeren na zaradu iskorištavanjem želje osoba koje su potrebne posebne skrbi i pomoći. Imajući na umu te istaknute okolnosti od strane prvostupanjskog suda te već spomenutu pobudu zbog koje je navedeno kazneno djelo od strane optuženika nesumnjivo počinjeno, koji je bio usmjeren na laku i brzu zaradu, izrečena kazna zatvora u trajanju 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci, predstavlja onu kaznu kojom će u potpunosti biti ostvarena svrha kažnjavanja koja je zakonom predviđena. Istaknuti žalbeni navod da je sud neosnovano kao otegotnim uzeo činjenicu da je optuženik prevozio čak 26 osoba treba dovesti u korelaciju sa navodom suda pod točkom 20. pisanog obrazloženja. Naime, prvostupanjski sud je jasno i koncizno naveo da je uzeo u obzir okolnosti kaznenog djela i kroz utvrđene ukupne okolnosti cijenio i utvrđenu brojnost osoba koje su prevožene, pa je ne samo neosnovan taj žalbeni navod, već je vrsta i visina kazne primjerena i svrsishodna. Naime, iako optuženik ima četvero djece prema vlastitom iskazu koji nije potkrijepljen materijalnom dokumentacijom, ta okolnost sama po sebi ne treba biti posebno uzeta u obzir, već je i prema mišljenju ovoga suda kao drugostupanjskog izrečena kazna u svojoj ukupnosti osuda zbog počinjenog kaznenog djela koja će djelovati preventivno na konkretnog počinitelja, te u svojoj cjelini biti od utjecaja i na druge potencijalne počinitelje da ne vrše ista ili istovrsna kaznena djela.

9. Budući da nisu utvrđene bitne povrede na koje drugostupanjski sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP-a kao što je već prethodno i navedeno, valjalo je žalbu optuženika na temelju članka 482. ZKP-a u cijelosti odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 8. travnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Gordana Mihela Grahovac