REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1362/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Maja Bilandžić, u pravnoj stvari tužitelja TRIGLAV OSIGURANJE d.d., OIB 29743547503, Zagreb, Antuna Heinza 4, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv dijela presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1196/2019 od 17. prosinca 2025., 8. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1196/2019 od 17. prosinca 2025. u pobijanim točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1196/2019 od 17. prosinca 2025. naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 3.284,65 € sa zateznim kamatama koje teku na više pojedinačnih iznosa od njihovog dospijeća do isplate (točka I. izreke). Tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.556,65 € sa zateznim kamatama koje teku od 17. prosinca 2025. do isplate (točka II. izreke). Odbijen je tužiteljev zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 2.975,59 € od 1. kolovoza 2017. do isplate te na iznos od 309,06 € od 12. kolovoza 2017. do isplate po stopi preko stope dosuđene točkom I. izreke prvostupanjske presude (točka III. izreke).

2. Protiv pobijanih točaka I. i II. izreke, tuženik je podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovom sudu presudu u pobijanom dijelu preinačiti, podredno ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. U obrazloženju žalbe u bitnome navodi da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka odlučujući izvan granica tužbenog zahtjeva, jer iz tužbe proizlazi isključiva krivnja osiguranika tuženika zbog prolaska kroz crveno svjetlo, dok sud zauzima pravno shvaćanje da ta okolnost nije odlučna. Nadalje navodi da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama niti o prigovoru isključive krivnje treće osobe, da razlozi o ocjeni dokaza nisu jasni ni provjerljivi te da je time povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz odredbe čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbe čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. U odnosu na pogrešnu primjenu materijalnog prava žalitelj ističe da nije dokazano tko je prošao na crveno svjetlo, da su iskazi sudionika proturječni te da prometnim vještačenjem nije moguće utvrditi odlučne činjenice, sve pozivom na pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221.a, čl. 219. i čl. 8. Zakona o parničnom postupku pa smatra da tužitelj nije dokazao protupravnost ponašanja tuženikovog osiguranika. Navodi da se radi o sudaru vozila u pokretu pa je o odgovornosti trebalo odlučiti prema kriteriju krivnje, sukladno odredbi čl. 1072. Zakona o obveznim odnosima. Osporava i zaključak prvostupanjskog suda da je vozilo tužiteljevog osiguranika imalo položaj treće osobe, a podredno tvrdi da su i slučaju prihvaćanja takvog pravnog pristupa, ostvareni uvjeti za oslobođenje tuženika zbog isključive krivnje treće osobe, sve pozivom na odredbu čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima. Nadalje osporava početak tijeka zateznih kamata navodeći da iste mogu teći tek od podnošenja tužbe, a ne od dana isplate štete, sve pozivom na sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske. U odnosu na troškove postupka osporava njihovu osnovanost i visinu, smatrajući da nisu svi troškovi bili potrebni te da su pogrešno priznati troškovi za pojedina ročišta i vještačenje. Osporava parnični trošak te traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 496,20 €.

3. Tuženikova žalba nije osnovana.

4. Nakon što je ispitao presudu na temelju odredbe čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud nalazi da je presuda u pobijanom dijelu pravilna i na zakonu osnovana.

5. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a, presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

6. Predmet spora je isplata iznosa od 3.284,65 € s pripadajućim zateznim kamatama koji tužitelj potražuje od tuženika na temelju isplate koju je izvršio svom osiguraniku, nakon prometne nezgode koja se dogodila 24. ožujka 2017., u Zagrebu, na križanju Avenije Dubrovnik i Ulice Savezne Republike Njemačke, sve pozivom na odredbu čl. 963. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO).

7. Prvostupanjski je sud na temelju iskaza svjedoka (osiguranika tužitelja i tuženika te treće osobe s čijim se vozilom sudarilo vozilo tuženikovog osiguranika) i nalaza i mišljenja prometnog vještaka na okolnost dinamike nastanka prometne nezgode i visine štete (na koji nalaz stranke nisu imale primjedbi), utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje presude.

8. Naime, iz izvedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio da se štetni događaj dogodio tako da je došlo do sudara vozila tuženikovog osiguranika i vozila kojim je upravljala IBŠ, pri čemu je jedno od tih vozila ušlo u križanje unatoč upaljenom crvenom svjetlu na semaforu. Kao posljedica toga sudara vozilo tuženikovog osiguranika odbačeno je na prednji lijevi dio uredno zaustavljenog vozila tužiteljevog osiguranika, koje je uredno stajalo u svojoj prometnoj traci čekajući da se upali zeleno svjetlo na semaforu. Prvostupanjski je sud pritom utvrdio da vozilo tužiteljevog osiguranika ni na koji način nije doprinijelo štetnom događaju, jer je šteta na tom vozilu nastala isključivo zbog sudara druga dva vozila u pokretu, uslijed kojeg je jedno od njih odbačeno na vozilo tužiteljevog osiguranika. To, prema utvrđenju suda, proizlazi i iz svih iskaza svjedoka - IBŠ, tuženikovog osiguranika IB i tužiteljevog osiguranika JB - da je vozilo tužiteljevog osiguranika u trenutku sudara bilo zaustavljeno u svojoj prometnoj traci jer mu je bilo upaljeno crveno svjetlo na semaforu.

9. Polazeći od takvih činjeničnih utvrđenja, prvostupanjski sud pravilno ocijenio da u konkretnom slučaju treba primijeniti odredbu čl. 1069. st. 3. ZOO -a, kojom je određeno da za štetu prouzročenu pogonom dvaju ili više motornih vozila njihovi vlasnici trećim osobama odgovaraju solidarno, kao i odredbu čl. 1063. ZOO -a, kojom je određeno da se šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću, smatra da potječe od te stvari odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Razlog za takvu pravnu kvalifikaciju sud je našao u tome što je utvrđeno da je vozilo tužiteljevog osiguranika u trenutku naleta vozila tuženikovog osiguranika bilo, kako je već naprijed navedeno, zaustavljeno u svojoj traci te ni na koji način nije doprinijelo štetnom događaju, pa je šteta na tom vozilu nastala isključivo zbog sudara dvaju drugih vozila u pokretu, odnosno vozila tuženikovog osiguranika i vozila kojim je upravljala IBŠ.

10. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da se vozilo tužiteljevog osiguranika u konkretnom slučaju smatra trećom osobom u smislu odredbe čl. 1069. ZOO-a, jer je bilo neutralni sudionik predmetne prometne nezgode, pa zbog toga nije osnovan prigovor tuženika kojim osporava osnov i aktivnu legitimaciju tužitelja. Nadalje, prvostupanjski je sud naveo da, imajući u vidu takvu osnovu odgovornosti i činjenicu da tužiteljev osiguranik ima status treće osobe, nije odlučno tko je u konkretnom slučaju prošao kroz crveno svjetlo, odnosno je li to bio tuženikov osiguranik ili IBŠ, zbog čega nije posebno cijenio iskaze svjedoka u dijelu u kojem opisuju jesu li u predmetno raskršće ušli na crveno ili na zeleno svjetlo. Na toj osnovi prvostupanjski je sud dalje naveo da, budući da je tužiteljev osiguranik bio neutralan sudionik štetnog događaja, a šteta je nastala zbog sudara druga dva vozila, tužitelj ima pravo na naknadu svoje štete od sudionika koji su uzrokovali nesreću te prema pravilima objektivne odgovornosti može tražiti puni iznos štete od bilo kojeg sudionika, odnosno njegova osiguravatelja.

11. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da odgovornost za štetu snosi tuženikov osiguranik i da je tuženik dužan tužitelju isplatiti utuženi iznos. Takav zaključak temelji se na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju, koje proizlazi iz u odlučnom dijelu međusobno suglasnih i logički povezanih iskaza saslušanih svjedoka te nalaza i mišljenja prometnog vještaka, a koje je prvostupanjski sud ocijenio u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a. Slijedom toga, pravilno je prvostupanjski sud primijenio i odredbe Zakona o obveznim odnosima koje uređuju odgovornost za štetu od opasne stvari, te je osnovano zaključio da tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu isplaćenog iznosa od tuženika.

12. S obzirom na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda, koje se temelji na iskazima svjedoka te nalazu i mišljenju prometnog vještaka, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud prihvaća utvrđenja i pravne zaključke prvostupanjskog suda u cijelosti. Žalbeni navodi tuženika, kojima se osporava način ocjene provedenih dokaza, postojanje odlučnih činjenica te primjena pravila o odgovornosti, nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude, jer ne dovode u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja niti pravilnu primjenu odredaba Zakona o obveznim odnosima i Zakona o parničnom postupku. Naime, prvostupanjski sud je sve odlučne činjenice utvrdio na temelju provedenih dokaza koje je ocijenio pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, pri čemu je za svoja utvrđenja dao jasne, određene i međusobno neproturječne razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

13. U odnosu na odluku o zateznim kamatama, prvostupanjski sud je zatezne kamate dosudio od onih dana (1. kolovoza 2017. i 12. kolovoza 2017.) kada je tužitelj izvršio isplatu svome osiguraniku. Takav zaključak prvostupanjskog suda pravilan je i na zakonu osnovan, jer tek isplatom naknade štete dolazi do prijelaza prava s osiguranika na osiguratelja, pa od toga trenutka tužitelj stječe pravo zahtijevati isplatu od odgovorne osobe, odnosno njezina osiguratelja, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama. Budući da je tuženik na ročištu održanom 24. rujna 2025. učinio nespornim da je tužitelj svom osiguraniku platio iznos naknade štete upravo na način kako je to naveo u tužbi, neosnovan je i tuženikov žalbeni navod kojim osporava početak tijeka zateznih kamata.

14. Pravilna je i odluka o troškovima parničnog postupka. Naime, prvostupanjski je sud tužitelju dosudio trošak postupka primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: OT), uzimajući u obzir uspjeh tužitelja u sporu i nužnost pojedinih parničnih radnji za vođenje postupka. Tako je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je tužitelju na ime troškova parničnog postupka za sastav tužbe dosudio iznos od 200,00 € (Tbr. 7.1. OT), za sastav podneska od 14. srpnja 2022. iznos od 200,00 €, jer se tim podneskom tužitelj očitovao na nalaz i mišljenje vještaka (Tbr. 8.1. OT), za pristup na ročišta održana 15. rujna 2021., 1. prosinca 2021., 17. veljače 2022., 7. travnja 2022., 22. travnja 2022. i 8. prosinca 2025. iznos od po 200,00 € za svako ročište, jer se na tim ročištima raspravljalo o glavnoj stvari i izvodili su se dokazi (Tbr. 9.1. OT), što uz pripadajući PDV od 25% ukupno iznosi 2.000,00 €. Tom iznosu treba pribrojiti trošak za prometno vještačenje u iznosu od 398,17 € i trošak sudske pristojbe na tužbu i trošak sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od po 79,24 €, što sveukupno iznosi 2.556,65 €.

15. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP -a, tuženikova žalba je odbijena kao neosnovana i presuda potvrđena u pobijanim točkama I. i II. izreke.

Zagreb, 8. travnja 2026.

Sudac

Maja Bilandžić