Poslovni broj: Us I-412/2026-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R I J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja ad 1 SP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad 2. GP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po Ivani Knezović, odvjetnici u Makarskoj, Ante Starčevića 20, protiv tuženika Ministarstva financija, Carinska uprava, Područni carinski ured Split, Zrinsko-Frankopanska 60,zastupanog po opunomoćenicima LP i UP, zaposlenicima tuženika, radi naknade za nezakonito obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru bez koncesije (u daljnjem tekstu naknada s obilježjem naknade za koncesiju), nakon neposredne i javne rasprave zaključene 26. ožujka 2026. godine, u prisutnosti stranaka, 08. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog ureda Split, KLASA: UP/I-471-01/24-07/51, URBROJ: 513-02-8008/8-26-8 od 14. siječnja 2026. godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

i

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja za odgodu izvršenja rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog ureda Split, KLASA: UP/I-471-01/24-07/51, URBROJ: 513-02-8008/8-26-8 od 14. siječnja 2026. godine do pravomoćnog okončanja upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravodobno podnijetoj tužbi protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/I-471- 01/24-07/51, URBROJ: 513-02-8008/8-26-8 od 14. siječnja 2026. godine tužitelji su u bitnom naveli: da su još 1998. godine ishodili minimalno tehničke uvjete za obavljanje ugostiteljske djelatnosti svog obrta [obrt] na predmetnoj lokaciji i da od tada neprekidno obavljaju djelatnost; da je tužiteljima rješenjem Lučke uprave Split, Službe za sigurnost plovidbe od 15. srpnja 2025. godine zabranjena daljnja uporaba i gospodarsko korištenje pomorskog dobra bez pravne osnove radi obavljanja gospodarske djelatnosti, na dijelu plaže ispred turističkog naselja Makarska Sunny Resort i teniskog centra Grada Makarske; da je rješenjem također određeno da je usmeno rješenje izvršno dana 10. srpnja 2025. godine na licu mjesta, postavljanjem službenog znaka i trake na kiosk i nadstrešnice, s natpisom Stop inspekcija-zabrana korištenja, bez donošenja posebnog rješenja o izvršenju, a da je također tužiteljima naloženo da u roku 15 dana od dana dostave uklone sve navedene zahvate; da su tužitelji protiv navedenog rješenja podnijeli tužbu i da se upravni spor vodi pod poslovnim brojem UsI-2114/25; da je Ugovorom o koncesiji na pomorskom dobru zaključenim u svrhu gospodarskog korištenja plaže na dijelu k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina]-Makar, zaključenim dana 16. svibnja 2025. godine između Splitsko- dalmatinske županije i društva Imperial Rivijera d.d., kao koncesionara, upravo na obuhvatu na kojem su poslovali tužitelji, predviđena ista djelatnost koju su obavljali tužitelji; da se radi o tipskom projektu kojem tužitelji u potpunosti odgovaraju, posjeduju sve potrebna ateste i MTU, o čemu je tuženik upoznat; da je tuženik previdio da predmetni Ugovor o koncesiji ne daje samo prava koncesionaru već da predviđa i obveze sukladno planu upravljanja, koje koncesionar svojim onemogućavanjem poslovanja tužiteljima, zapravo krši; da su tužitelji više puta tražili podkoncesiju sukladno planu upravljanja pomorskim dobrom da djelatnost kojoj tužitelji u potpunosti udovoljavaju, ali da im koncesionar nije dao podkoncesiju što je protivno planu upravljanja pomorskim dobrom; da navedenim postupanjem koncesionara su građani i gosti zakinuti za uslugu koja je predviđena planom upravljanja, što predstavlja kršenje Ugovora o koncesiji; da tužitelji žele raditi i plaćati naknadu za koncesiju; da je nakon sklapanja Ugovora o koncesiji dana 16. svibnja 2025. godine tužiteljima tek u srpnju 2025. godine izrečena zabrana obavljanja djelatnosti. Tužbenim zahtjevom je zatražio poništenje osporenog rješenja tuženika od 07. studenog 2025. godine. Tužbom je također iznijet prijedlog da sud rješenjem odgodi izvršenje predmetnog rješenja tuženika do pravomoćnog okončanja upravnog spora. Prijedlogom je navedeno da su ispunjeni svi uvjeti za odgodu; da tužitelji godinama uredno podmiruju sva javna davanja i da nemaju nepodmirenih dugovanja; da bi se odgodom umanjila šteta koju trpe tužitelji, jer svakim danom tužitelji trpe štetu koja se povećava.

2.Tuženik je dostavio odgovor na tužbu u kojem je u bitnom ostao kod obrazloženja osporenog rješenja; da je društvo Imperijal Rivijera d.d. dana 05. travnja 2024. godine zatražilo od Splitsko-dalmatinske županije suglasnost za obavljanje sporednih djelatnosti u predmetu koncesije na pomorskom dobru u svrhu gospodarskog korištenja plaže na dijelu k. o. [katastarska općina]-Makar i k. o. [katastarska općina], predio ispred teniskog terena i hotela Rivijera zajedničkom ugostiteljskom obrtu [obrt]. Navedena suradnja bi se odnosila na obavljanje sporedne djelatnosti kao dopunske i srodne osnovnoj namjeni dane koncesije, a odnosila bi se na obavljanje ugostiteljske djelatnosti na dijelu pomorskog dobra koncesioniranog područja. Splitsko-dalmatinska županija, Upravni odjel za turizam, pomorstvo i promet je dopisom od 06. kolovoza 2024. godine obavijestilo podnositelja zahtjeva, društvo Imperial Riviera d.d. da nisu ispunjeni uvjeti za davanje suglasnosti za obavljanje sporednih djelatnosti u predmetu koncesije na pomorskom dobru u svrhu gospodarskog korištenja plaže na dijelu k. o. [katastarska općina]-Makar i k. o. [katastarska općina], predio ispred teniskog terena i hotela Riviera, budući nije dostavljen dokaz o zakonitosti izgrađenosti objekata u kojima se planira obavljati sporedna djelatnost, odnosno nije dostavljena uporabna dozvola za objekte, odnosno jednakovrijedni akt ili dokaz da posjeduje Rješenje o tipskom projektu sukladno članku 77. Zakona o gradnji; da je u postupku utvrđeno da su tužitelji obavljajući ugostiteljsku djelatnost na predmetnoj mikrolokaciji zauzeo pomorsko dobro površine 109 m2 (kiosk 12 m2 i štekat 97 m2 i postavljanjem 4 komada rashladnih vitrina), bez da je imao suglasnost davatelja koncesije za davanje navedenog pomorskog dobra u podkoncesiju; da je zauzimanjem pomorskog dobra na navedenoj mikrolokaciji bez dodijeljene koncesije te dane suglasnosti za podkoncesiju da je tužiteljima utvrđena naknada s obilježjem naknade za koncesiju za navedeno razdoblje u iznosu od 7.270,68 eura te pripadajuće kamate. Temeljem utvrđenih činjenica a sukladno članku 89. stavak 6. Zakona o koncesijama da je tužiteljima utvrđena imovinska korist za gospodarsko korištenje pomorskog dobra bez dodijeljene koncesije u iznosu od 121.178,16 eura. Predložio je da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

3.Osporenim rješenjem tuženika od 14. siječnja 2026. godine, u točki I.1. (1.1 do 1.2) izreke rješenja tužitelju je utvrđena obveza naknade s obilježjem naknade za koncesiju za razdoblje od 01. siječnja 2024. do 16. listopada 2024. godine, promjenjivi dio, te kamate, za razdoblje od 09. 03. 2025. do 20.06. 2025. godine, sve u iznosima kako se navodi u rješenju. Točkom 2. izreke rješenja utvrđuje se i oduzima Imovinska korist ostvarena nezakonitim obavljanjem djelatnosti bez koncesije za razdoblje od 01. siječnja 2024. do 16. listopada 2024. godine, u iznosu od 121.178,16 eura. Ostalim točkama izreke rješenja naložena je uplata utvrđene naknade i kamata te imovinske koristi, na navedene račune, te je naložen obračun daljnje kamate, uz upozorenje da u slučaju neizvršene uplate po rješenju, da će se naplata izvršiti ovrhom, te je određeno da nakon izvršene uplate tužitelj provede odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama.

4.Sud je u predmetu održao glavnu raspravu na koju je pozvao stranke te im omogućio da iznesu svoje stavove i da se očituju o stavovima protivne stranke. Na ročištu od 26.ožujka 2026. godine opunomoćenica tužitelja je iskazala da u cijelosti ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva. Navela je da je u postupku trebalo cijeniti i izdatke koje su tužitelji imali u obavljanju svoje djelatnosti. U spis je predala ispravu naziva „Izdaci po vrstama – zbirno“ su se od bruto prihoda trebalo oduzeti troškovi javnih davanja jer se isti ne smatraju sredstvima uloženim u obavljanju djelatnosti.

Opunomoćenici tuženika su iskazali da ostaju kod odgovora na tužbu, te obrazloženja osporavanog rješenja. Vezano za prigovore tužitelja istakli su kako je iznos imovinske koristi utvrđen sukladno zakonu u bruto iznosu a prema podacima koje su carinskom tijelu dostavili tužitelji. Naveli su da predmetna zakonska odredba govori da se iznos neće umanjiti za izdatke, što potvrđuje da je imovinska korist zakonito utvrđena.

5.U dokaznom postupku pregledana je tužba, osporeno rješenje od 14. siječnja 2026.godine, odgovor na tužbu, te se pregledao sudski spis i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

6.Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.Predmet spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja, odnosno da li je osporenim rješenjem zakonito tužitelji obvezani na plaćanje naknade s obilježjem naknade za koncesiju ( stalni i promjenjivi dio) u iznosima navedenim u rješenju.

8.Iz spisa upravnog tijela proizlazi: da je Ministarstvo financija, Carinska uprava, Područni carinski ured Split obavilo nadzor obračunavanja i plaćanja naknade za koncesiju, podugovora i ugovora s takvim svojstvom koje je sklopljen s koncesionarom, a koji su formalno/sadržajno vezani za ugovor o koncesiji te obavljanja djelatnosti za koje je potrebna koncesija, bez dodijeljene koncesije, ili prekoračenjem opsega i sadržaja koncesije, za razdoblje od 01. siječnja 2024. do 16.listopada 2024. godine kod tužitelja, o čemu je sastavljen zapisnik od 08. srpnja 2025. godine, na koji su tužitelji podnijeli prigovor. Po navodima iz prigovora na zapisnik o obavljenom nadzoru obračunavanja i plaćanja naknade za koncesiju od dana 08. srpnja 2025. godine, tuženik se je očitovao osporenim rješenjem od 14. siječnja 2026. godine na način naveden u rješenju, u bitnome na način da navode iz prigovora nije prihvatio.

9.Prema stanju spisa proizlazi da je nadzorom na predmetnoj mikrolokaciji, plaži (pomorskom dobru) ispred teniskog terena i hotela Rivijera u [adresa], tužitelji u okviru [obrt], obavljali gospodarsku (ugostiteljsku) djelatnost na dijelu pomorskog dobra koncesioniranog područja, bez dodijeljene koncesije te dane suglasnosti za podkoncesiju, na način da su ukupno koristili 109 m2 (kiosk 12 m2 i štekat 97 m2 i postavljanjem 4 komada rashladnih vitrina),

Naime, nositelj koncesije za gospodarsko korištenje pomorskog dobra na navedenoj lokaciji je društvo Imperial Riviera d.d temeljem Ugovora o koncesiji koji su sklopili sa Splitsko-dalmatinskom županijom, kao davateljem koncesije, dana 16. svibnja 2025. godine, a tužitelji nisu ishodili podkoncesiju za gospodarsko korištenje pomorskog dobra na navedenoj lokaciji.

10.Člankom 12. stavak 1. Zakona o koncesijama ("Narodne novine", broj: 69/17. i 107/20, dalje: ZoK-a), propisano je da je zabranjeno svako obavljanje djelatnosti za koje je potrebna koncesija, bez dane koncesije.

11.Člankom 89. st. 1. ZK-a propisano je da ako se u postupku nadzora utvrdi da koncesionar obavlja djelatnost koncesije izvan opsega koji je određen ugovorom o koncesiji, odnosno da druga osoba djelatnost za koju je propisano da se obavlja na temelju koncesije obavlja bez koncesije ili prekoračenjem opsega i sadržaja koncesije, inspektor donosi rješenje kojim se utvrđuje obveza i nalaže uplata iznosa posebne naknade za nezakonito obavljane djelatnosti bez koncesije. Stavkom 2. istog članka propisano je da obveza plaćanja naknade s obilježjem naknade za koncesiju nastaje obavljanjem djelatnosti u okolnostima iz st. 1. ovog članka. Stavkom 3. istog članka propisao je da se iznos naknade s obilježjem naknade za koncesiju utvrđuje na temelju činjenica utvrđenih prema njihovoj gospodarskoj biti i pripadajućim najvišim iznosima koji se obračunavaju primjenom kriterija koji su posebnim zakonom propisani za određivanje visine nakade za koncesiju. Prema stavku 6. istog članka utvrđenje i plaćanje naknade s obilježjem naknade za koncesiju ne predstavlja ozakonjenje nezakonitog obavljanja djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka i ne može se smatrati osnovom za stjecanje prava koncesije te ne isključuje obvezu oduzimanja imovinske koristi ostvarene nezakonitim obavljanjem djelatnosti, kao ni pravo na naknadu svake druge štete koja je nastala zbog nezakonitog obavljanja djelatnosti.

12.Člankom 16. stavak 1. točka A.1. Uredbe o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru, određeno je da za: Turističko-ugostiteljsku djelatnost promjenjivi dio koncesijske naknade iznosi 3% ostvarenog prihoda.

13.Stoga, zakonito je tužiteljima sukladno članku 12. stavak 1. i članku 89.Zakona o koncesijama, utvrđena naknada s obilježjem naknade za koncesiju (promjenjivi dio), za razdoblje od 01. 01. 2024. do 16. 10. 2024. godine u iznosu od 7.270,68 eura uz obračunatu kamatu, budući da je prema podacima pribavljenih od samih tužitelja osnovica za obračun naknade s obilježjem naknade za koncesiju iznosila 121.178,16 eura.

Prema podacima spisa proizlazi da su tužitelji u Obrascu I-RA za predmetno razdoblje iskazali ostvarene prihode od obavljanja ugostiteljske djelatnosti u ukupnom iznosu od 121.176,16 eura.

14.Slijedom navedenog zakonito je tužiteljima utvrđena imovinska korist za gospodarsko korištenje pomorskog dobra bez dodijeljene koncesije (bez pravne osnove za razdoblje od 01. 01.2024. do 16. 10. 2024. godine u iznosu od 121.178.16 eura.

15.Neosnovan je tužbeni navod da mu koncesionar ( društvo Imerial Riviera d.d.) neosnovano uskraćuje dodjelu podkoncesije za obavljanje ugostiteljske djelatnosti na navedenoj mikrolokaciji. Naime, iz spisa proizlazi da je navedeni koncesionar od davatelja koncesije (Splitsko-dalmatinska županija) dopisom od dana 05. travnja 2024. godine zatražilo suglasnost za obavljanje sporednih djelatnosti u predmetu koncesije na pomorskom dobru u svrhu gospodarskog korištenja plaže na predmetnoj mikrolokaciji.

Također je iz spisa vidljivo da je Splitsko-dalmatinska županija kao davatelj koncesije se po navedenom očitovala da nisu ispunjeni uvjeti za davanje suglasnosti za obavljanje sporednih djelatnosti u predmetu koncesije na pomorskom dobru u svrhu gospodarskog korištenja plaže na predmetnoj mikrolokaciji, budući nije dostavljen dokaz o zakonitosti izgrađenosti objekata u kojima se planira obavljati ugostiteljska djelatnost.

Nisu osnovani ni ostali tužbeni navodi budući da je u ovoj pravnoj stvari odlučujuće to da su tužitelji obavljali gospodarsku (ugostiteljsku) na dijelu pomorskog dobra na predmetnoj mikrolokaciji bez pravne osnove za korištenje pomorskog dobra (bez koncesije-podkoncesije).

16.Istaći je da je u sličnoj pravnoj i činjeničnoj osnovi, vezano za primjenu odredbi Zakona o koncesijama (čl. 12. i 89.) ovaj sud već donio više presuda u kojima je iznesen istovjetan stav vezano za obvezu plaćanja koncesijske naknade i da su u postupku po žalbi tužitelja te presude potvrđene presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske.

17.Sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, pa je osporeno rješenje zakonito.

Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.

18.Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno kao u izreci pod točkom II. izreke.

19.Prijedlog za odgodu izvršenja osporenog rješenja (određivanje odgodnog učinka tužbe), nije osnovan.

20.Odredbom članka 42. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24, dalje: ZUS-a) propisano je da tužba nema odgodni učinak, osim kad je za to zakonom propisano.

Stavkom 2. istog članka propisano je da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

Stavkom 3. istog članka propisano je je da sud može na prijedlog stranke izdati privremenu mjeru ako je to nužno kako bi se izbjegla šteta koja bi se teško mogla popraviti, a privremena mjera nije protivna javnom interesu, niti bi se njome nanijela veća nenadoknadiva šteta protivnoj stranki. Stavkom 4. istog članka propisano je da o odgodnom učinku tužbe i privremenoj mjeri sud odlučuje rješenjem. Stavkom 5. istog članka propisano je da se protiv rješenja o odgodnom učinku i privremenoj mjeri može izjaviti žalba. Stavkom 6. istog članka propisano je da odgodni učinak tužbe i privremene mjere vrijede do pravomoćnog okončanja spora ili drugačije odluke suda. Podnošenje tužbe nema odgodni učinak ali sud na prijedlog stranke može dozvoliti odgodni učinak kad ocjeni da su ispunjeni zakonski uvjeti za odgodu.

21.U svom prijedlogu za odgodu izvršenja prvostupanjskog rješenja, tužitelji nisu na dostatan način dokazao (na određenom stupnju vjerojatnosti) da bi se izvršenjem navedenog rješenja njemu se nanijela šteta koja bi se kasnije teško mogla popraviti, obzirom da takvo što nije ničim potkrijepio i Sudu o istom dostavio dokaze (isprave) kojim potvrđuju navode, tj. na okolnost nastanka štete koja bi se teško mogla popraviti.

Smisao traženja odgode izvršenja poreznih rješenja je da se tužitelju prije donošenja odluke o meritumu spora (a što može potrajati neko vrijeme), omogući odgoda izvršenja rješenja ukoliko isti na određenom stupnju vjerojatnosti dokaže, odnosno učini vjerojatnim da bi mu izvršenjem konkretnog poreznog rješenja nastala šteta koja bi se kasnije teško mogla otkloniti i popraviti.

22.U konkretnom slučaju da bi se moglo cijeniti osnovanost prijedloga za odgodni učinak tužbe, tužitelji su prijedlog trebali potkrijepiti dokazima-podacima o svom financijskom stanju, kao fizičke osobe (obrtnika), kao i stanju svoje obitelji tj. podatke o svojim prihodima ili prihodima drugih članova obitelji ako imaju obitelj, te podatke o svojim ili rashodima obitelji, te podatke o nenaplaćenim potraživanjima i druge podatke), a iz kojih podataka bi bilo vidljivo financijsko stanje tužitelja, te proizlazilo da je isto složeno i da bi izvršenjem navedenog rješenja i naplatom duga tužiteljima nastala šteta koja bi se teško mogla popraviti.

23.Stoga je ovaj sud odbio prijedlog tužitelja za odgodu izvršenja rješenja tuženika, jer nisu ispunjeni uvjeti iz članka 42. st. 2. ZUS-a, te iz tog razloga odlučio kao u izreci ovog rješenja.

U Splitu 08. travnja 2026.

SUDAC

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.6. ZUS-a).

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka istog, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (članak 42. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenici tužitelja, Ivani Knezović, Makarska, Ante Starčevića 20,

- tuženiku Ministarstvu financija RH, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Split, Zrinsko-Frankopanska 60,

- u spis.