Republika Hrvatska

Općinski sud u Makarskoj

Poslovni broj: P-238/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Makarskoj, po sutkinji Mirjani Urlić, u pravnoj stvari tužitelja ĆL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima SL, Nedjeljku Tutavcu i Luki Šiljegu, odvjetnicima u Pločama, protiv tuženika pod 1. JL OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 2. NL OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa] i oboje zastupani po Nikoli Pervanu, odvjetniku u Vrgorcu, radi predaje u suposjed, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 26. veljače 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Luke Šiljega, odvjetnika u Pločama, tuženika pod 1. i 2. osobno te punomoćnika tuženika Nikole Pervana, odvjetnika u Vrgorcu, dana 8. travnja 2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženicima da tužitelju predaju u suposjed i sukorištenje nekretninu položenu u k. o. [katastarska općina], upisanu u zu broj:1971, kao čest. zgr. [katastarska čestica], a koja nekretnina se nalazi u Gradcu, na adresi [adresa]., te da tu predaju obave na način da tužitelju predaju po jedan primjerak ključeva brava koje se nalaze na svim vratima postojeće nekretnine, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Dužni su tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.500,00 eur roku od 15 dana, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, koja na taj iznos teče od dana presuđenja obračunate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je povučena tužba u dijelu tužbenog zahtjeva pod točkom II., a koji glasi:

„Dužni su tuženici, a na ime korištenja nekretnine iz točke 1. ove presude, solidarno isplatiti tužitelju 6.200,00 eura, što predstavlja nasljednički dio tužitelja za vrijeme od pet godina, uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana 23.veljače 2024. godine, kao dana donošenja tužbe pa do isplate-po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%, a koje kamate teku od 23.veljače 2024.godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.„

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 23. veljače 2024. navodi se kako je tužitelj sin sada pok. LL i kao takav zakonski nasljednik, tuženica pod 1. je bivša izvanbračna supruga sada pok. LL, a tuženik pod 2. sin je sada pok. LL, i tuženici su zakonski nasljednici sada pok. LL. Tužitelj je višekratno nastojao, dakako mirnim putem i temeljem dogovora i sporazuma stupiti u suposjed, te zajedno sa tuženicima koristiti predmetnu nekretninu, koja nekretnina je izgrađena, uglavnom, u svrhu iznajmljivanja gostima, za vrijeme turističke sezone u Gradcu. Kako u tomu nije uspio, dana 25. siječnja 2024., a putem pisma, zatražio je od tuženika da mu omoguće stupanje u suposjed i sukorištenje opisane nekretnine, te da mu nadoknade alikvotni dio naknade za posljednjih pet godina, za koje vrijeme nije mogao tu nekretninu koristiti kao što su je koristili tuženici, na koje pismo tuženici do danas nisu odgovorili. Umrli ŠL je, za života, bio neprijeporni vlasnik nekretnine položene u k. o. [katastarska općina], upisane u zu broj:1971 kao čest. zgr. [katastarska čestica], u naravi zgrada - prizemlje i katovi, ukupne površine 862m2, a koja nekretnina se nalazi u Gradcu, na adresi: [adresa].

Iako se radi o zakonskim nasljednicima, dakle osobama koje, a temeljem članka 141. stavak 1. Zakona o nasljeđivanju, imaju, u trenutku smrti vlasnika opisane nekretnine pravo suvlasništva i pravo suposjeda cjelokupne ostavinske imovine, dakle, i opisane nekretnine, tu nekretninu isključivo koriste tuženici, i to od smrti ranijeg vlasnika, sada pok. LL.

2. U odgovoru na tužbu tuženici se u cijelosti protive tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja kao potpuno neutemeljenom i neosnovanom. Prvenstveno se ističe preuranjenost predmetne tužbe tužiteljice u ovom predmetu, a obzirom da ostavinski postupak iza pok. LL još uvijek nije pravomoćno okončan, tako da se ističe i prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije tužitelja u ovom parničnom postupku.

Ističe se kako nije sporno da je predmetna nekretnina vlasništvo oca tužitelja pok. LL, međutim, pok. ŠL, osim što je bio otac tužitelja bio je i dugogodišnji suprug I-tužene JL i otac II-tuženika NL, zbog čega nisu točni navodi tužitelja da I i II-tuženi bez ikakvog pravnog osnova drže u posjedu predmetnu nekretninu koja su ostale iza pok. LL.

Naime, I. i II.-tuženi su nasljednici iza pok. LL, a koji je bez znanja tuženika sa tužiteljem sklopio fiktivni Ugovor o doživotnom uzdržavanju dana 06.10.2015. ovjeren od strane Javnog bilježnika Ante Pejkovića iz Makarske broj: OV -4216/15, a sukladno kojem je pok. ŠL kao primatelj uzdržavanja ovlastio AL kao davatelja uzdržavanja da nakon njegove smrti upiše pravo vlasništva na 4/6 dijela nekretnine označene kao č. zgr. [katastarska čestica] i upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nekretnina koja je bila predmetom Ugovora o doživotnom uzdržavanju, u naravi kuća i okućnica u Gradcu, bila je bračna stečevina pok. LL i I -tužene JL u dijelu od po ½ svakom, tako da je pok. ŠL navedenim ugovorom o doživotnom uzdržavanju neovlašteno i nezakonito raspolagao imovinom koja nije bila njegova, već je dijelom od jedne polovine i vlasništvo I-tužene zbog čega je navedeni ugovor o doživotnom uzdržavanju kao takav ništetan ugovor.

Pored toga, pok. ŠL sklapanjem navedenog ugovora o doživotnom uzdržavanju povrijedio je pravo II-tuženika na nužni dio, tako da je i zbog tog razloga navedeni ugovor ništetan.

Zbog svega naprijed navedenog I i II-tuženi su protiv ĆL kao tuženika pred Naslovljenim sudom u predmetu pokrenuli parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju posl.br.P-1293/2020 (raniji posl. br. P- 1057/2019). Pored toga, između nasljednika pok. LL vode se i drugi parnični postupci pred ovim sudom, i to parnični postupci posl. br. Pob-121/19, P-1328/19 i P- 1321/19, a zbog čega je ostavinski postupak iza pok. LL prekinut rješenjem ovog suda posl. br. O-672/19 od 02.10.2020., zbog čega su ovo sve razlozi zbog koji tuženi predlažu prekinuti ovaj parnični postupak do pravomoćnog okončanja naprijed navedenog ostavinskog postupka, a koji je u direktnoj vezi s ovim parničnim postupkom i o kojem ovisi osnovanost tužbe u ovom parničnom postupku, pa se stoga u tom slučaju radi o prethodnom pitanju.

Podredno se ističe kako tužitelj ničim ne dokazuje niti dostavlja ili predlaže dokaze na okolnosti visine svog tužbenog zahtjeva iz tužbe u vezi isplate, zbog čega tuženi osporavaju navedeni zahtjev tužitelja i ističu kako je navedeno potraživanje tužitelja u vezi isplate neosnovano. Slijedom navedenog, očito je kako su tužba i tužbeni zahtjev tužitelja potpuno neosnovani i neutemeljeni, zbog čega se predlaže da sud tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Referirajući se na odgovor na tužbu tuženika tužitelj navodi da je potpuno neosnovan prigovor preuranjenosti tužbe. Također, nema nikakve dvojbe oko toga da su parnične stranke zakonski nasljednici iza smrti, sada pok. LL. Također, nije prijeporno da je pok. ŠL, kao primatelj uzdržavanja, doista sklopio, sa tužiteljem, kao davateljem uzdržavanja, ugovor o doživotnom uzdržavanju, za kojega tuženici tvrde da je to „fiktivni“ ugovor.

Pitanje validnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju je potpuno nebitno za ovaj parnični postupak, kako zbog toga što je riječ o takvom pravnom poslu kojim se uopće ne može, ukoliko je pravno valjan, ugroziti niti povrijediti nužni dio. Ipak, gotovo je nevjerojatno da tuženici i danas koriste i drže u posjedu i dio nekretnine, predmet toga ugovora o doživotnom uzdržavanju, te sprječavaju tužitelja da ostvari zakonito pravo na suposjed, raspolaganje i upravljanje cjelokupnom imovinom koja čini nasljedstvo u konkretnom slučaju.

To što je ostavinski postupak prekinut, nije uopće od utjecaja na ovu parnicu, suviše, da taj ostavinski postupak nije još niti započeo, samim trenutkom smrti ostavitelja svi zakonski nasljednici stječu pravo upravljanja i raspolaganja ostavinskom imovinom , i to sve dok se ne utvrdi pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju koliki dijelovi nasljednog prava pripadaju pojedinim nasljednicima.

Slijedom navedenog, tužitelj se protivi prijedlogu da se ovaj parnični postupak prekine, jedini cilj kojega tuženici žele postići ovakvim prijedlogom, je želja da tuženici i dalje jedini upravljaju i raspolažu ostavinskom imovinom, te da budu jedini suposjednici, dakako, namjera je očita: Isključiti tužitelja potpuno od mogućnosti da posjeduje, makar ključeve ulaznih vrata predmetne nekretnine, i ključeve prostorija koje čine tu nekretninu.

4.1. Podneskom od 5. lipnja 2025. tužitelj je povukao tužbu u točki II. tužbenog zahtjeva, a kojim je tražio da mu tuženici isplate naknadu radi nemogućnosti korištenja predmetne nekretnine.

4.2. Odredbom čl. 193. ZPP-a propisano je da tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari. Tužba se može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje.

4.3. Iz stanja spisa proizlazi da je podneskom od 5. lipnja 2025. tužitelj je odustao od tužbe u točki II. tužbenog zahtjeva. Podneskom od 25. kolovoza 2025. tuženik je tražio da se tužitelj izjasni je li istu povlači ili odustaje te je tužitelj na ročištu održanom dana 26. kolovoza 2025. naveo da povlači tužbu u točki II. tužbenog zahtjeva. Tuženik niti njegov punomoćnik na toj raspravi nisu bili prisutni, no prijepis zapisnika je upućen pun. tuženika, koji je isti zaprimio dana 28. kolovoza 2025.

4.4. Tuženik se povlačenju nije protivio, slijedom čega je, temeljem odredbe čl. 193 .

ZPP-a odlučeno kao u rješenju.

5. U tijeku postupka sud je izveo dokaz pregledom dopisa punomoćnika tužitelja upućenog tuženima od 25. siječnja 2024., pregledom ostavinskog predmeta O- 672/2019 i saslušanjem parničnih stranaka.

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno odredbi čl. 8. ZPP - a ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženici predaju u suposjed i sukorištenje nekretninu položenu u k. o. [katastarska općina], upisanu u zk. ul. broj: [broj ZK uloška], kao čest. zgr. [katastarska čestica], a koja nekretnina se nalazi u Gradcu, na adresi [adresa] i to na način da tužitelju predaju po jedan primjerak ključeva brava koje se nalaze na svim vratima postojeće nekretnine.

8.1. Uvidom u dopis od 25. siječnja 2024. utvrđeno je da je tužitelj, zastupan po punomoćnicima, zatražio predaju ključeva, kao i naknadu za korištenje za zgradu u [adresa].

8.2. Uvidom u presudu ovog suda broj P-1293/2020 od dana 27. svibnja 2024. utvrđeno je da se postupak vodio u pravnoj stvari tužitelja pod 1. JL i pod 2/ NL protiv tuženika AL te da je donesena presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između LL kao primatelja uzdržavanja i tuženika ĆL kao davatelja uzdržavanja, od 06.10.2015.god., a koji ugovor je ovjeren od strane Javnog bilježnika Ante Pejkovića iz Makarske pod brojem OV-4216/15.

2. Određuje se na osnovi ove presude brisanje prava vlasništva iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju iz toč.1. ove presude na ime tuženika ĆL, na nekretnini označenoj kao č. zgr. [katastarska čestica] i upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] KO [katastarska općina], te uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog upisa na ime LL, te se nalaže tuženiku naknaditi troškove ovog parničnog postupka tužiteljima sve to u roku od 15 dana." Također je odbijen i alternativni - podredni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "1. Utvrđuje se da je nekretnina označena kao č. zgr. [katastarska čestica] i upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] KO [katastarska općina], zajednička imovina pok. LL i I-tužiteljice JL svakog za po ½ dijela predmetne nekretnine.

2. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između LL kao primatelja uzdržavanja i tuženika ĆL kao davatelja uzdržavanja, od 06.10.2015.god., a koji Ugovor je ovjeren od strane Javnog bilježnika Ante Pejkovića iz Makarske pod brojem OV-4216/15 i to u dijelu u kojem je pok.Šerif AL raspolagao sa 2/6 dijela nekretnine označene kao č. zgr. [katastarska čestica] i upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] KO [katastarska općina], te se na osnovi ove presude određuje brisanje 2/6 dijela prava vlasništva iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju iz točke I. ove presude sa imena tuženika ĆL na nekretnini označenoj kao č. zgr. [katastarska čestica] i upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] KO [katastarska općina] i u tom dijelu određuje upis prava vlasništva na ime I-tužiteljice JL te se nalaže tuženiku naknaditi troškove ovog parničnog postupka tužiteljima sve to u roku od 15 dana."

Navedena presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi, broj Gž-690/2024-3 od 22. srpnja 2025.

8.3. Uvidom u ostavinski predmet ovog suda broj O-672/2019 utvrđeno je da je isti vođen iza pok. LL, u smrtovnici kao nasljednici navedeni su nevjenčana supruga JL te djeca GL, IL, FL i AL. Utvrđeno je da je ostavitelj ostavio oporuku i to javnobilježničku javnu oporuku, sastavljenu dana 6. listopada 2015., koja je proglašena dana 24. veljače 2017. Oporukom je rasporedio svoju imovinu i to dio kuće označene kao k. č. [katastarska čestica] zgr, upisane u zk. ul [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], anagrafske oznake Gradac, [adresa], a koji dio u naravi predstavlja četiri parking mjesta prema istoku, iznad kuće prema magistrali, drugi kat kuće, u naravi stan, pravo nadogradnje potkrovlja, dograđeni dio prizemlja i to ostavlja svome sinu BL i izvanbračnoj partnerici JL, svakom pod ½ dijela. Istaknuo je da time nisu oštećeni ostali nasljednici, jer je sa sinom AL zaključio ugovor o doživotnom uzdržavanju, a koji je istim dobio u vlasništvo preostali dio kuće.

U postupak su se javili i ĐL i ML, koji su posvojeni od strane LL. Tijekom postupka utvrđeno je da je BL promijenio ime u FL. Priložen je Ugovor o doživotnom uzdržavanju, sklopljen između LL i ĆL, predmet kojeg je dio kuće označene kao k. č. [katastarska čestica] zgr, upisane u zu 1971, k. o. [katastarska općina], anagrafske oznake Gradac, [adresa] i to za cijelo poslovni prostor u prizemlju kuće, za cijelo prvi kat, za cijelo treći kat, deset parking mjesta sa zapadne strane kuće te dvor ispred kuće, s južne strane.

Ostavinski postupak je prekinut rješenjem od 6. listopada 2020., s time da je utvrđeno da će prekid trajati do okončanja postupaka P-1057/19, Pob- 121/19, P-1328/19 i P- 1321/19, a sve obzirom da među nasljednicima postoji spor glede činjenica o kojima ovisi sastav ostavine.

Rješenje o prekidu potvrđeno je rješenjem Županijskog suda u Šibeniku broj Gž - 992/2021 od 11. travnja 2023.

9.1. U dokaznom postupku izveden je dokaz saslušanjem parničnih stranaka.

9.2. Tužitelj AL u bitnom je naveo kako se njegov otac zvao ŠL, on je njegovo dijete iz prvog braka, također ima i sestru VL. Njegov otac se više puta ženio, posljednja, supruga nevjenčana je JL, tužena pod 1. , s kojom je njegov otac imao sin FL, tuženika pod 2. Njegov otac je krajem 2015. sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju, kojim je njemu ostavio 2/3 predmetne kuće. Također je njegov otac sastavio oporuku, kojom je također njemu ostavio 2/3 kuće. Kuća je sagrađena 1998., a sagradio ju je njegov otac. On je u toj kući živio sa svojom novom obitelji, tužitelj navodi kako bi on povremeno dolazio. Bili su svi u dobrim odnosima, on ih je financijski pomagao, čak je i opremio tu kuću za iznajmljivanje. Na ostavinskom postupku tuženici su osporili ugovor o doživotnom uzdržavanju i tada je njemu zabranjen ulazak u predmetnu kuću. Do tada je imao ključeve. Na ostavinskoj raspravi, nakon što je osporeno njegovo pravo, rekao je da je najbolje da se sve zaključa i sačeka sudsko rješenje tog postupka. Tada je u kući boravio neki gost i rekao je da će doći nakon par sati provjeriti da li je sve zaključano. Kada je došao pred tu kuću, ulazna vrata od dvorišta su bila zatvorena, na njima je bio postavljen lokot i lanac od kojih nije imao ključ i nije mogao ući. Ta vrata inače se nikada nisu zaključavala. Od tada nema niti ključeve niti pristup predmetnoj nekretnini. Iako je zabranio da se ta nekretnina iznajmljuje, poznato mu je da su tuženici još nekoliko godina iznajmljivali tu nekretninu turistima i na njoj zarađivali.

Jedno vrijeme sa njima je živjela GL, kći JL, ona je živjela u toj kući do 2020., kada se je udala i čuo je da je tada odselila u Drvenik. Prema njegovim saznanjima trenutno u toj kući žive JL i FL. Poznato mu je da su oni promijenili brave, a to mu je poznato zato što su u parnični spis priložili račun od bravara radi izmjena brave, on taj ključ nema, oni mu taj ključ nisu dali, napominje da od 2017.g. nema pristup u tu kuću. Prije pokretanja ovog postupka zatražio je ključeve pisanim putem i to putem odvjetnika, tuženici su se na to oglušili, protekao je rok i tada je pokrenuta tužba.

9.3. Tužena pod 1. JL u bitnom je navela da je živjela u [adresa] u razdoblju od 1993. – 1998. g., u to vrijeme ŠL i ona su gradili kuću u [adresa], njezin sin FL je digao kredit da bi tu kuću mogli dovršiti i s tim novcem su napraviti krov i dovršili kuću. Tamo su napravili apartmane i te apartmane su iznajmljivali, ŠL je umro 2016., oni su prestali sa iznajmljivanjem 2019.

AL je 2017. provalio u predmetnu kuću, promijenio je brave na svom dijelu, oni su zvali policiju, ali se policija nije javljala, kasnije su saznali da je jedan policajac njemu svjedok. Napominje da je kuća otvorena, da svi ključevi stoje u bravama i da je on uvijek mogao ući, a ne provaljivati u kuću. Navodi kako ona njemu nikada nije branila da koristi ono što mu je otac ostavio. Kada je provalio te 2017. mogao je pozvoniti, ona bi mu otvorila vrata, nije trebao provaljivati. Tužitelj nikada nije imao ključeve od predmetne kuće, ali svi ključevi stoje u bravama i mogao je slobodno ući. Tom prilikom kada je došao, on je zatekao samo jednu gošću, koja je tu prespavala na putu u Međugorje, navodi kako se inače više ne bavi iznajmljivanjem, tu gošću zna privatno, to je njezina prijateljica i zato joj joj dopustila da tu prenoći. Navodi kako nije dobila dopis od punomoćnika tužitelja iz 2024., možda su ga dostavljači ostavili negdje sa strane, no njoj ga nisu uručili. Nadalje navodi kako može ući u sve dijelove kuće, ali tamo ne ulazi, ne ulazi u onaj dio koji pripada tužitelju. Kada je 2017., tužitelj došao na vrata kuće, on je došao zajedno sa dvojicom krupnih muškaraca i želio ju je zastrašiti i tražio je od nje da mu preda ključeve, a ona mu je rekla da mu ne da ključeve, budući je sve na sudu i neka sud to riješi.

Navela je da se oni nisu podijelili, još je sve to na sudu, oni imaju ostavštinu kako je to podijelio ŠL. Također je navela da kako će AL biti zakonski nasljednik LL, kada ih je prevario.

9.4. Tuženik pod 2. FL u bitnom je naveo kako u predmetnoj kući u [adresa] živi sa svojom majkom od 1998., od kada je ta kuća bila dovršena. U toj kući ima 5 apartmana, 11 soba i jedan studio apartman. Njegov otac i on bili su u ortakluku, zajedno su se bavili turizmom, a sve dozvole glasile su na njega. Navodi kako je digao kredit u iznosu od 100.000,00 DEM-a i 17.000,00 eura i s tim novcima su dovršili kuću i uredili apartmane i 2002. počeli se baviti iznajmljivanjem tih apartmana. 2016.g umro je njegov otac i on je naslijedio obrt. Radio je do 2019., kada ih je AL tužio i tražio da prestanu sa iznajmljivanjem, do tada je iznajmljivao cijelu kuću. Oporukom njegova oca AL je dobio 2/3 kuće, a on i majka 1/3, AL je dobio prvi kat, treći kat i prizemlje te istočnu stranu parkinga, a oni su dobili drugi kat sa ulazom, stepenicama i svim ostalim te zapadni dio parkinga. Da bi AL došao do svojega on mora proći preko dijela kuća koja je u vlasništvu tuženika pod 2. i njegove majke, ali tuženik pod 2. mu to ne dozvoljava. Naime, ulaz prema kući sa javnog puta je preko zapadnog dijela dvorišta, odnosno preko parkinga koje je u njegovom vlasništvu. Također, pristupne stepenice do kuće nalaze se na dijelu zemljišta koje je u njegovom vlasništvu. Njegova majka i on imaju zaseban ulaz na drugi kat, ali da bi tužitelj došao do ulaza u svoju nekretninu mora preći preko zemljišta koje je u vlasništvu tuženika pod 2. i njegove majke. Ističe da je zemljište za predmetnu nekretninu kupljeno 1998. i taj ugovor glasi na njegovo ime. Tužitelj je došao promijeniti bravu 2017., on je promijenio bravu na trećem katu, ulazna vrata od dvorišta su uvijek otključana, a da bi pristupio svom trećem katu, tužitelj ne mora ulaziti u njegov dio kuće, već samo mora prijeći preko nekretnine koja pripada tuženiku pod 2.

Tuženik pod 2. napominje da revizija nije prošla, ali sada će njegov odvjetnik pokrenuti novo suđenje, u kojem će dostaviti nove dokaze.

Naveo je da predmetnom ugovora o doživotnom uzdržavanju bile su 2/3 koje je dobio tužitelj, a oporukom tužitelj je dobio 2/3 kuće, a on i majka 1/3. U oporuci su navedeni i omjeri i pojedinačni dijelovi kuće koji kome pripadaju.

Istaknuo je da mu ne osporava pravo na 2/3 kuće, ali ne zna kako bi on mogao ući u svoj posjed, budući mu ne dozvoljava da pređe preko njegovog dijela.

10. Sud je poklonio vjeru iskazu tužitelja, budući je isti životan, argumentiran i u skladu sa ostalim dokazima provedenim u postupku. Sud nije poklonio vjeru iskazu tuženika pod 1. JL i tuženika pod 2. NL i to u dijelu u kojem su navel i da nisu tužitelju zabranili pristup u kuću i da nisu promijenili brave na istoj. Ovdje valja napomenuti da je iskaz tužene pod 1. JL kontradiktoran, budući je ista navela da kada je tužitelj provalio 2017. mogao je pozvoniti i ona bi mu otvorila vrata, a zatim da je kuća otvorena i da svi ključevi stoje u bravama. Također, nevjerodostojan je iskaz tužene pod 1. u dijelu u kojem je iskazala da je zvala policiju i da se nitko nije javio.

Tužena pod 1. potvrdila je da se nasljednici još nisu podijelili i da je to još na sudu.

11.1. Odredbom čl. 141. Zakon o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15., 14/19., dalje ZN) propisano je da do utvrđenja koliki dijelovi nasljednog prava pripadaju pojedinim nasljednicima sunasljednici upravljaju i raspolažu svime što čini nasljedstvo po pravilima po kojima zajednički vlasnici upravljaju i raspolažu stvarima, osim onim što je povjereno na upravljanje izvrši telju oporuke ili skrbniku ostavine. Pošto bude utvrđeno koliki dijelovi nasljednog prava pripadaju pojedinim nasljednicima, do razvrgnuća sunasljednici upravljaju i raspolažu svime što je do tada bilo zajedničko po pravilima po kojima suvlasnici upravljaju i raspolažu stvarima, osim onim što je povjereno na upravljanje izvršitelju oporuke ili skrbniku ostavine.

11.2. Odredbom 17. st. 1. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje ZV), ostaviteljevi posjedi stvari i prava prelaze na njegova nasljednika zbog ostaviteljeve smrti u njezinu času, i upravo onakvi kakvi su u tom času bili u ostavitelja.

Nadalje, čl. 57. ZV-a propisano je da stvar je u zajedničkom vlasništvu kad na nepodijeljenoj stvari postoji vlasništvo dviju ili više osoba (zajedničara) koje sve u njemu imaju udjela, ali veličina njihovih udjela nije određena, bez obzira na to što je odrediva, a stvar može biti u zajedničkom vlasništvu samo na temelju zakona.

11.3. Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Gop-1/2023 izrazio je pravno shvaćanje da su nasljednici, bez obzira radi li se o oporučnim ili zakonskom nasljednicima, u nasljedničkoj zajednici ako se vodi spor o pravu na nasljedstvo ili veličini nasljednog dijela.

Naime, rješenje o nasljeđivanju u svojem je bitnom dijelu deklaratorne naravi jer se njime utvrđuje ono što se zbilo već u trenutku ostaviteljeve smrti tj. tko je postao njegov nasljednik i uz koje modalitete. Međutim, do utvrđenja koliki dijelovi nasljednog prava pripadaju pojedinim nasljednicima, sunasljednici upravljaju i raspolažu svime što čini nasljedstvo po pravilima po kojima zajednički vlasnici upravljaju i raspolažu stvarima. (tako i Rev 2786/2016-2 od 28. travnja 2021.)

12. Tijekom postupka je bilo nesporno da su stranke u postupku nasljednici iza pok. LL. Pok. Šerif FL je oporučno raspolagao svojom imovinom te je sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju. Kao dio ostavinske mase je i kuća, čija predaja se traži u posjed.

13. U trenutku zaključenja glavne rasprave ostavinski postupak iza pok. LL nije okončan, isti je u prekidu do okončanja parničnih postupaka i to predmeti Općinskog suda u Makarskoj broj P-1057/19, Pob- 121/19, P-1328/19 i P-1321/19. Rješenjem o nasljeđivanju utvrđuju se osobe pozvane na nasljeđivanje, sastav ostavinske imovine te se ista uručuje nasljednicima.

Sve do okončanja ostavinskog postupka još nije razvidno koji dio imovine će se uručit i kojem od naseljenika, slijedom čega treba primijeniti gore citiranu odredbu čl. 141. ZN- a. Do donašanja rješenja o nasljeđivanju, svi nasljednici su u nasljedničkoj zajednici, a koja je propisana odredbom čl. 141. ZN-a.

Stoga, niti tuženici ne mogu priječiti tužitelju pristup nekretnini, sve temeljem odredbe čl. 141. ZN-a.

Suprotno navodima tuženika, nisu osnovani prigovor i niti nedostatka aktivne legitimacije niti preuranjenosti tužbe.

Naime, nesporno je da je tužitelj sin pok. LL, slijedom čega je isti njegov zakonski nasljednik, odnosno isti je i aktivno legitimiran u ovom postupku. Također nije osnovan niti prigovor preuranjenosti tužbe, budući se tužitelj poziva na svoja prava iz nasljedničke zajednice, s sve obzirom da ostavinski postupak još nije okončan. Ovdje valja napomenuti da prema stavu ovoga suda nisu ostvareni uvjeti iz 212. ZPP- a, vezano uz odredbu čl. 12. ZPP-a, za prekidom ovog postupka, a što su predlagali tuženici, obzirom da rješenje nekog spora ne predstavlja prethodno pitanje za rješenje ovog postupka, slijedom čega nije bilo niti mjesta prekidu postupka.

14. Stoga, slijedom svega gore navedenoga, odlučeno je kao u izreci pod točkom I.

15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članka 154. stavka 1., 155. i 163. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023.), kao i popisani trošak od strane tužitelja.

Tužitelju priznaje se trošak sastava tužbe u sukladno Tbr. 8.1., kao i nagrada za sastavak podneska od 28.6.2024. te nagradu za zastupanje na ročištima održanim dana 28.5.2025., 26.8.2025., 27.11.2025. i 25.2.2025. (Tbr. 9.1. OT).

Stoga, tužitelju valja priznati nagradu u visini od 600 bodova, odnosno 1.200,00 eur eur, čemu valja pridodati iznos PDV-a od 25 % (300,00 eur), što daje ukupni iznos od 1,500,00 eur.

Tužitelju nije priznata nagrada za sastav podneska od 5.6.2025., budući isti ne predstavlja obrazloženi podnesak, kojim iznosi nove navode ili predlaže nove dokaze. Odluka o kamati temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci pod točkom II.

Makarska, 8. travnja 2026.

S U T K I NJ A:

Mirjana Urlić

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA: - pun. tužitelja,

- pun. tuženika,

- u spis.