Poslovni broj: Kž-389/2021-62

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Srebrenke Šantić predsjednika vijeća, te Saše Cvijetića i Sandre Juranović članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Dragane Umiljenović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog LF, zbog kaznenog djela iz članka 258. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11 i 144/12 – dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenog LF izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj 4 K-221/17-16 od 5. ožujka 2018., u javnoj sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog LF i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj 4 K-221/17-16 od 5. ožujka 2018., okrivljeni LF proglašen je krivim da je je počinio kaznena djela protiv gospodarstva i to djelom pod točkom 1) subvencijskom prijevarom iz članka 258. stavka 1. KZ/11 i djelom pod točkom 2) subvencijskom prijevarom iz članka 258. stavka 2. KZ/11, pa su okrivljeniku utvrđene kazne za svako pojedino djelo i to; za djelo pod točkom 1) temeljem članka 258. stavka 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci, a za djelo pod točkom 2) temeljem članka 258. stavka 2. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci, te je temeljem članka 51. KZ/11 okrivljeni LF osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca.

1.1. Temeljem članka 148. stavka 1. ZKP/08 određeno je da je okrivljenik dužan naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 800,00 kuna, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude žalbu je izjavio okrivljeni LF osobno zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni, povrede Ustava Republike Hrvatske i povrede Kaznenog zakona s prijedlogom da se njegova žalba prihvati, ukine prvostupanjska presuda i oslobodi od krivnje.

5. Odgovor na žalbu izjavio je državni odvjetnik s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu okrivljenika kao neosnovanu.

6. U skladu s odredbom članka 474. stavka 2. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetniku na dužno razgledavanje.

7. Presudom Županijskog suda u Rijeci poslovnog broja Kž-329/2018-7 od 17. veljače 2021., žalba okrivljenog LF je odbijena i potvrđena je prvostupanjska presuda, u odnosu na koju presudu je os. LF podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, te je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kr-81/2021-5 od 26. kolovoza 2021. utvrđeno da je podneseni zahtjev os. LF za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osnovan, te je citirana drugostupanjska presuda ukinuta i predmet vraćen drugostupanjskom sudu na ponovnu odluku.

8. Javna sjednica vijeća održana je 8. travnja 2026., u prisutnosti branitelja, Marka Vučinića odvjetnika u Rijeci, a u odsutnosti uredno pozvanog državnog odvjetnika i uredno pozvanog okrivljenog LF.

9. Žalba nije osnovana.

10. Naime, okrivljenik je u žalbi naveo da je sutkinja koja je sudila u ovom prvostupanjskom postupku, u drugom predmetu tražila da je se izuzme iz svih predmeta protiv njega jer je on navodno dovodi u stresnu situaciju, međutim u ovom predmetu to nije učinjeno, pa ga je namjerno osudila bez ikakvih dokaza, jer mu se osvećuje, pa krši njegova Ustavna i temeljna prava na pravično i pošteno suđenje, a branitelj je na javnoj sjednici u okviru žalbenih navoda istaknuo da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer je sutkinja koja je sudila u prvom stupnju tražila da je se izuzme, a izuzeta je u drugim predmetima u odnosu na istog okrivljenika, čime se u stvari žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08 odnosno zbog povrede prava na pravično suđenje. Isto tako na javnoj sjednici branitelj je istaknuo da je okrivljenik gluha osoba, a nije imao branitelja po službenoj dužnosti, čime u stvari ukazuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08, odnosno povredu prava obrane.

10.1. Međutim, protivno žalbenim navodima, takve povrede nisu ostvarene.

10.2. Naime, prema podacima spisa okrivljeni LF u predmetnom prvostupanjskom postupku nije tražio izuzeće-otklon uredujućeg suca, niti prema podacima spisa uredujuća sutkinja nije izuzeta iz rada na tom predmetu, iz raspravnog zapisnika od 5. ožujka 2018. proizlazi da je okrivljenik dobio pouku o pravima, očitovao se o dokaznim prijedlozima, iznio obranu i završni govor, iz kojeg razloga ništa ne ukazuje da bi uredujuća sutkinja okrivljenika „namjerno osudila jer mu se osvećuje“, iz kojeg razloga okrivljeniku na raspravi nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje, odnosno nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.

10.3. Isto tako, sukladno raspravnom zapisniku od 5. ožujka 2018. u predmetnom prvostupanjskom postupku okrivljeni LF je očigledno komunicirao na raspravi, iznosio obranu, iznio završni govor, dakle čuo tijek postupka, nije se pozivao na svoju gluhoću (što u pisanoj žalbi nije niti osporavao), iz kojeg razloga mu nije niti trebao biti postavljen branitelj po službenoj dužnosti u smislu članka 66. stavka 1. točke 1. točke 1. ZKP/08, te mu iz tog razloga nije povrijeđeno pravo obrane. Pri tome nakon što je drugostupanjska presuda Županijskog suda u Rijeci poslovnog broja Kž- 329/2018-7 od 17. veljače 2021., kojom je žalba okrivljenog LF odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda, presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kr-81/2021-5 od 26. kolovoza 2021. bila ukinuta prihvaćanjem zahtjeva os. LF za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, okrivljeniku je bio postavljen branitelj po službenoj dužnosti jer se okrivljenik nalazio na izdržavanju druge kazne, pa nakon što je otpušten s izdržavanja kazne branitelj je razriješen dužnosti. Tada nakon zakazivanja javne sjednice u ovom drugostupanjskom postupku, na okrivljenikovo traženje, jer da je osoba s invaliditetom, za što je dostavio preslike iskaznica o invaliditetu i gluhoći, od strane drugostupanjskog suda je u odnosu na njegov invaliditet i gluhoću pribavljena dokumentacija. Kako iz pribavljene dokumentacije od 2025. proizlazi da je 90-93 % gluh i 100% invalid, to mu je u drugostupanjskom postupku, radi mogućnosti gluhoće i potencijalno lošije komunikacije sa sudom, radi ostvarenja i osiguranja što većih prava, postavljen branitelj po službenoj dužnosti. Stoga takva okolnost ne utječe na opisanu situaciju i njegovo pravo obrane u prvostupanjskom postupku, koje dakle, iz tih razloga nije povrijeđeno, pa nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08.

11. Nadalje, pozivajući se na javnoj sjednici na povredu prava obrane jer nisu ispitani svjedoci članovi Zavoda za zapošljavanje, koje ispitivanje svjedoka u prvostupanjskom postupku, ali niti u pisanoj žalbi, okrivljenik nije ni predlagao, okrivljenik se u stvari žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ali po stajalištu ovog drugostupanjskog suda neosnovano.

11.1. Naime, u odnosu na žalbeni osnov pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u žalbi okrivljenika se navodi da ga je djelatnica Zavoda za zapošljavanje navela na to da se samostalno zaposli, da će dobiti novčanu pomoć od države, ali da ga nije detaljno uputila u sve to, te ga nije obavijestila da će mu uzeti novac s računa ako ima ovrhe. Navodi nadalje da se sigurno ne bi upuštao u tako nešto da su ga po zakonu uputili u sva prava. Stoga smatra da su djelatnici Zavoda za zapošljavanje najveći krivci u ovom slučaju.

11.2. Takvi prigovori žalitelja nisu osnovani jer su suprotni rezultatima provedenim tijekom postupka. Naime, kraj činjenice da je okrivljenik u zahtjevu za sufinanciranje samozapošljavanja dugotrajno nezaposlenih osoba naveo da posjeduje teretno vozilo marke "Mercedes" i osobno vozilo marke "Ford" kojima će obavljati djelatnost prijevoza i trgovine voćem i povrćem, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da je okrivljenik neistinito naveo da posjeduje navedena vozila već kraj podataka iz dopisa Policijske uprave međimurske iz kojih proizlazi da okrivljenik nije nikada evidentiran kao vlasnik vozila. Na takav zaključak prvostupanjskog suda dodatno ukazuje i činjenica da okrivljenik, protivno svojoj obrani da je posjedovao navedena vozila, nije ni nakon što je dobio novčana sredstva, registrirao vozilo koje je navodno kupio, niti je kupio kombi vozilo.

11.3. Osnovano stoga prvostupanjski sud utvrđuje u odnosu na kazneno djelo pod točkom 1) pobijane presude da je okrivljenik s ciljem da ostvari državnu potporu dao netočne podatke o činjenicama koje su od značaja za odluku nadležnih tijela o državnoj potpori.

11.4. U odnosu na kazneno djelo iz točke 2) pobijane presude nije sporno da je okrivljenik zaključio ugovor o sufinanciranju samozapošljavanja dugotrajno nezaposlenih osoba kojim se obvezao mjesečno uplaćivati doprinose a što nije činio iako je uplaćeni iznos novca s računa obrta okrivljenik mogao koristiti isključivo u tu svrhu, već je dio uplaćenih sredstava podigao s računa i zadržao za sebe, pri čemu za postojanje predmetnog kaznenog djela nije od značaja u koju svrhu je okrivljenik utrošio podignuti novčani iznos s računa, kao ni okolnost da je dio uplaćenih novčanih sredstava ovršen temeljem rješenja o ovrsi.

12. Proizlazi stoga da su u pobijanoj presudi sve odlučne činjenice koje se tiču obilježja predmetnih kaznenih djela pravilno i potpuno utvrđene, a kako ni drugim navodima žalbe takva utvrđenja prvostupanjskog suda nisu dovedena u pitanje, to nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

13. Pobijajući presudu zbog odluke o kazni žalitelj navodi da je od mladosti psihički bolesna osoba o čemu prilaže nalaz psihijatra, a tu okolnost da sud nije uzeo u obzir. Iz priloženog psihijatrijskog nalaza i mišljenja proizlazi da je okrivljenik liječeni ovisnik o opijatima te osoba primarno s odstupanjem na emocionalnom planu, a te okolnosti, pa niti uz okolnosti dodatne medicinske dokumentacije u vidu zdravstvenog kartona okrivljenika i njegove utvrđene invalidnosti, nisu takvog značaja za odluku o kazni kraj višestruke ranije osuđivanosti okrivljenika i značaja te otegotne okolnosti zbog koje se, kako pojedinačno utvrđene kazne zatvora, tako i jedinstvena kazna zatvora, ukazuje primjerenim stupnju krivnje i težini povrede zaštićenog dobra, a ujedno nužnom radi ostvarenja svrhe kažnjavanja propisane zakonom.

15. Iz tih razloga, te obzirom da pobijana presuda ne trpi bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i povreda kaznenog zakona na koje ovaj sud sukladno članka 476. stavka 1. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu okrivljenika trebalo odbiti kao neosnovanu po članka 482. ZKP/08 i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Rijeka, 8. travnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Srebrenka Šantić