REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P Ob-297/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Katarini Perjanec Prstec kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja KD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Mihalić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice KDN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Tomislav Beloša, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon glavne i javne rasprave, održane i zaključene 23. veljače 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka, 8. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj KD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], suvlasnik u ½ dijela nekretnine označene kao 54. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-54): stan br. 12. na II (drugom) katu koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, nužnika, predsoblja, dvije lođe, spremišta u površini od 79.75 čm [adresa], kao posebni dio neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, nalažeća na čest. br. 5834/3, opisana kao Hećimovićeva ulica, zgrada mješovite uporabe br. 1-15, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te je tuženica KDN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] dužna trpjeti uknjižbu prava suvlasništva tužitelja MD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u zemljišnim knjigama u ½ dijela.

II. Nalaže se tuženici KDN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tužitelju MD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknadi parnični trošak zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do dana isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.“,

kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju da nadoknadi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 11.718,75 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 9. ožujka 2023. podnio ovom sudu tužbu radi utvrđenja bračne stečevine u kojoj navodi kao su tuženica i on bili u braku od 25.6.2004. pa do 27.3.2017. kada je brak razveden rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-1907/16-9 od 27.3.2017. koje je postalo pravomoćno i ovršno dana 27.3.2017. Za vrijeme trajanja bračne zajednice parničnih stranaka stečena je nekretnina i to 54. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-54): stan br. 12. na II (drugom) katu koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, nužnika, predsoblja, dvije lođe, spremišta u površini od 79.75 čm [adresa], kao posebni dio neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, nalazeća na čest. br. 5834/3, opisana kao Hećimovićeva ulica, zgrada mješovite uporabe br. 1-15, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Vezano za stjecanje predmetne nekretnine, tuženica kao kupac sklopila je **.**.2015. s PD kao prodavateljem Ugovor o kupoprodaji nekretnina, koji Ugovor je ovjeren od strane javnog bilježnika Ljiljane Herceg Miličević dana 17.9.2015. pod brojem OV-6965/15. Prema članku II. predmetnog Ugovora kupoprodajna cijena ugovorena je u iznosu od 75.000,00 EUR, koja je isplaćena na način da je prodavatelju plaćena kapara u iznosu od 7.500,00 EUR prilikom sklapanja Predugovora o kupoprodaji nekretnina od 10.8.2015. ovjerenog dana 10.8.2015. kod javnog bilježnika Mladena Ježek pod brojem OV- 2091/15 dok je ostatak kupoprodajne cijene od 510.000,00 kuna (protuvrijednost iznosa od 67.500,00 EUR) prodavatelju dana 16.9.2015. po uputi tužitelja isplatila njegova odvjetnica MDN sa svojeg žiro računa. Daljnji iznos od 50.000,00 EUR tužitelj je predao tuženici radi pokrića troškova adaptacije stana. Iako je tuženica u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnica nekretnine opisane u točki 2. ove tužbe, sukladno odredbi članka 36. Obiteljskog zakona predmetna nekretnine predstavlja bračnu stečevinu te je tužitelj suvlasnik predmetne nekretnine u ½ dijela, a što predstavlja zakonom neoborivu presumpciju. Radi svega navedenog, predlaže se sudu da donese presudu kao u točki I. izreke ove presude.

2. Tuženica je podneskom od 17. travnja 2023. dostavila odgovor na tužbu (str. 140-142 sudskog spisa) u kojem navodi kako se protivi tužbi u cijelosti budući za istu nema nikakvog pravnog temelja te predlaže da sud provede postupak, a nakon čega odbije tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan. Prije svega treba naglasiti da je predmetna nekretnina kupljena dana 17.9.2015. kada je faktička bračna zajednica stranaka već bila prekinuta te su stranke stanovale odvojeno. Točno je da je brak stranaka formalno razveden 27.3.2017. Ovdje valja naglasiti da su stranke svoju faktičku bračnu zajednicu prekinule u srpnju 2015. (tako u ispravku na ročištu 13. ožujka 2024.) kada je tužitelj iselio iz zajedničkog doma stranaka i to nakon što je tužena saznala da je tužitelj za vrijeme trajanja formalnog braka čekao dijete sa sadašnjom suprugom. Predmetna nekretnina je kupljena dva mjeseca nakon faktičkog prestanka bračne zajednice i to za potrebe tužene i zajedničke djece stranaka koja su, nakon očevog napuštanja obiteljskog doma, ostala stanovati sa majkom, ovdje tuženom. Navedeni podaci su lako provjerljivi budući je tužiteljevo dijete, koje je dobio iz braka sa sadašnjom suprugom, rođeno u ožujku 2016.. Motivi zašto je tužitelj navodno u ime i za račun tužene kupio predmetnu nekretninu su pravno irelevantni jer u konačnici predmetna nekretnina nije, niti može biti, bračna stečevina budući nije stečena za vrijeme braka stranaka niti predstavlja bračnu stečevinu. Tužena ne ulazi u razloge tužitelja za njegovo navodno postupanje kao niti razloge istoga no pretpostavlja da se radi o moralnom činu budući je tužitelj napustio bračnu zajednicu s dvoje male djece koja su ostala na brigu i skrb upravo tuženoj. Dioba bračne stečevine u pogledu nekretnina ima zakonom propisanu obveznu pisanu formu te su navodi tužitelja ne samo netočni već i pravno neutemeljeni jer da je predmetna nekretnina bračna stečevina, stranke bi istu podijelile u pisanoj formi. Štoviše, ako predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu postavlja se pitanje zašto ista nije kupljena u jednakim omjerima budući je stečena nakon prestanka faktičke bračne zajednice. Upravo suprotno navodima iz tužbe, predmetna nekretnina nije bračna stečevina. Pored svega navedenoga, tužitelj nije dostavio dokaz da bi upravo on bio osoba koja je isplatila kupoprodajnu cijenu nekretnine već je to učinila treća osoba, MDN pa tužena predlaže da se ista sasluša tijekom postupka. Valja istaknuti da je tužena od istih punomoćnika koji su sastavljali predmetnu tužbu zaprimila „Poziv“ kojim ju se poziva da prenese poslovne udjele u trgovačkom društvu LORENCIN d.o.o. kojih je vlasnica. U predmetnom dopisu, koji ima sve elemente kaznenog djela prijetnje i ucjene, od tužene traži da bez naknade ustupi svoje poslovne udjele jer će tužitelj u protivnom: „...poduzeti sve raspoložive mjere radi utvrđenja imovinsko pravnih odnosa, utvrđenja svojih prava, povrata uplaćenih sredstava kao i sankcioniranja povrede ZTD-a počinjenih od strane tužene“. Dakle, sam tužitelj putem svojih punomoćnika navodi da je razriješio svoje odnose s osnova bračne stečevine na način da je tuženoj kupio predmetnu nekretninu. Ovi navodi su u suprotnosti s navodima iz same tužbe. Iz svega naprijed navedenoga, razvidno je da stranke nikada nisu podijelile svoju bračnu stečevinu. Pretpostavka tužene je, da je zbog velike količine novca koji bi predstavljao bračnu stečevinu stranaka, a o kojima tužena nikada nije imala nikakvih saznanja, sam tužitelj odlučio svojevoljno darovati predmetnu nekretninu tuženoj. Sukladno svemu navedenome, predlaže se odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan te naložiti tužitelju da snosi troškove ovog postupka u cijelosti.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja se nalazi u spisu, saslušao je svjedoke PDN, UD, ŽD te je proveo dokaz saslušanjem stranaka. Sud je odbio prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedoka ČD, prodavatelja stana, na okolnost tko je vršio plaćanje za kupnju stana te svjedoka AD, sina stranaka, na okolnost kupnje stana i prestanka bračne zajednice stranaka jer sud smatra kako je činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje presude temeljem izvedenih dokaza pa bi se provođenjem ovih dokaza nepotrebno odugovlačio ovaj postupak.

4. Analizom i ocjenom provedenih dokaza sud je utvrdio na temelju čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje ZPP) da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Uvidom u rješenje ovog suda posl. br. R1 Ob-1907/16-9 od 27. ožujka 2017. (str. 5-6) utvrđeno je kako je razveden brak stranaka te je odobren plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 17. listopada 2016. koji je sastavni dio toga rješenja. Navedeno rješenje postalo je pravomoćno 27. ožujka 2017.

6. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige zk odjela ovog suda (str. 7-129) utvrđeno je da je kao vlasnica stana pobliže opisanog u izreci ove presude upisana tuženica.

7. Uvidom u ugovor o kupoprodaji (str. 130-134) utvrđeno je da je isti sklopljen između ČD, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao prodavatelja i ovdje tužene kao kupca, predmet kupoprodaje je stan pobliže opisan u izreci ove presude, kupoprodajna cijena ugovorena je u iznosu od 75.000,00 EUR, koju cijenu isplaćuje kupac na način da danom potpisivanja predugovora o kupoprodaji nekretnina od 10. kolovoza 2015. ovjerenog 10. kolovoza 2015. kod javnog bilježnika Mladena Ježek pod brojem OV- 2091/15 je prodavatelju plaćena kapara u iznosu od 7.500,00 EUR dok preostali iznos u protuvrijednosti u kunama od iznosa 67.500,00 EUR, kupac isplaćuje prodavatelju danom potpisa toga ugovora. Navedeni ugovor je sklopljen 17. rujna 2015. te je istog tog dana ovjeren kod Javnog bilježnika Ljiljane Herceg Miličević pod brojem OV-6967/215.

8. Iz naloga za plaćanje koji se nalazi na str. 135 i 136 sudskog spisa proizlazi kako je 16. rujna 2015. po nalogu ovdje tužitelja MDN uplatila iznos od 510.000,00 kuna na račun otvoren u Zagrebačkoj banci [broj bankovnog računa].

9. Uvidom u rješenje Vlade Republike Hrvatske (str. 154) utvrđeno je kako je ovdje tužitelj imenovan pomoćnikom ministra gospodarstva s danom 1. siječnja 2012., što je objavljeno u Narodnim novinama 5/2012.

10. Uvidom u rješenje Vlade Republike Hrvatske (str. 155) utvrđeno je kako je ovdje tužitelj razriješen dužnosti pomoćnika ministra gospodarstva s danom 18. ožujka 2013. radi odlaska na novu dužnost, što je objavljeno u Narodnim novinama 40/2013.

11. Uvidom u rješenje Vlade Republike Hrvatske od 19. ožujka 2013. (str. 156) utvrđeno je kako je ovdje tužitelj imenovan ministrom turizma.

12. Uvidom u rješenje Vlade Republike Hrvatske od 21. siječnja 2016. (str. 157) utvrđeno je kako je ovdje tužitelj razriješen dužnosti ministra turizma, što je objavljeno u Narodnim novinama 8/2016.

13. Iz ugovora o zajmu od 10. kolovoza 2015. (str. 185-186) proizlazi kako je isti sklopljen između JD (sada AD) kao zajmodavca i ovdje tužitelja kao zajmoprimca, kojim zajmodavac daje zajam zajmoprimcu, a zajmoprimac prima zajam u iznosu od 7.500,00 eura, na rok do 10. ožujka 2020., a namjena zajma je uplata kapare po predugovoru o kupoprodaju nekretnina radi kupnje stana od prodavatelja BD, OIB: [osobni identifikacijski broj], a kupca ovdje tužene, i to za stan pobliže opisan u izreci ove presude.

14. Iz ugovora o zajmu od 11. rujna 2015. (str. 187-188) proizlazi kako je isti sklopljen između UDN kao zajmodavca i ovdje tužitelja kao zajmoprimca te JD (sada AD) kao jamca platca, kojim ugovorom zajmodavac se obvezuje predati zajmoprimcu iznos od 67.400,00 eura u kunskoj protuvrijednosti te se zajmoprimac obvezuje vratiti zajmodavcu iznos zajma u roku od 6 mjeseci od dana sklapanja toga ugovora, s time da za povrat zajma jamči jamac platac založnim pravom na svojoj nekretnini koja u naravi predstavlja stan od 39,35 m2 upisan u zkul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

15. Iz ugovora o zajmu od 9. listopada 2015. (str. 189-190) proizlazi kako je isti sklopljen između JD (sada AD) kao zajmodavca i ovdje tužitelja kao zajmoprimca, kojim stranke ugovora utvrđuju da je 11. rujna 2024. (tako je navedeno u predmetnom ugovoru) sklopljen ugovor o zajmu između UDN kao zajmodavca i ovdje tužitelja kao zajmoprimca te JD (sada AD) kao jamca platca, a temeljem kojeg je MDN predala zajmoprimcu iznos od 67.400,00 eura u kunskoj protuvrijednosti sukladno ne opozivom nalogu da isplatu navedenog iznosa izvrši na račun broj [broj bankovnog računa], a radi plaćanja kupoprodajne cijene po Ugovoru o kupoprodaju nekretnina radi kupnje stana od prodavatelja BD, a kupca ovdje tužene za stan koji je predmet ovog postupka. Stranke su također utvrdile da je **.**.2015. JD kao jamac platac izvršila povrat zajma zajmodavcu u iznosu od 67.400,00 eura u kunskoj protuvrijednosti te da je slijedom iznijetih činjenica ovdje tužitelj regresni obveznik povrata zajma u korist JD slijedom čega stranke sklapaju ovaj ugovor o zajmu. Ovim ugovorom zajmodavac daje, a zajmoprimac prihvaća zajam u iznosu od 67.400,00 eura u kunskoj protuvrijednosti te se zajam daje na rok od 9. listopada 2020. Stranke su u čl. 4. predmetnog ugovora potvrdile da je namjena zajma uplata kupoprodajne cijene po Ugovoru o kupoprodaji nekretnina radi kupnje stana od prodavatelja BD, OIB: [osobni identifikacijski broj], a kupca ovdje tužene, i to za stan pobliže opisan u izreci ove presude.

16. Iz ugovora o zajmu od 12. listopada 2015. (str. 191-192) proizlazi kako je isti sklopljen između JD (sada AD) kao zajmodavca i ovdje tužitelja kao zajmoprimca, kojim zajmodavac odobrava zajam zajmoprimcu, a zajmoprimac prima zajam u iznosu od 50.000,00 eura, na rok do 12. listopada 2020., a namjena zajma je adaptacija stana kupljenog po Ugovoru o kupoprodaji nekretnina radi kupnje stana od prodavatelja BD, OIB: [osobni identifikacijski broj], a kupca ovdje tužene, i to za stan pobliže opisan u izreci ove presude.

17. Iz iskaza tužitelja proizlazi kako je s tuženom bio u braku koji je formalno razveden na ovom sudu 27. ožujka 2017. Njihova bračna zajednica je prekinuta u siječnju 2016. U to vrijeme su zajedno s njihovo dvoje djece stanovali u stanu u [adresa]., a koji je stan bio njemu dodijeljen s obzirom da je bio u mandatu koji je završio 22. siječnja 2016. te tijekom tog mjeseca iz tog stana je najprije iselila njegova bivša supruga s djecom, a do kraja mjeseca je iselio i on. Prije dolaska u Zagreb, bivša supruga i on su živjeli u [adresa], a kad su doselili u Zagreb prvotno su stanovali u stanu u [adresa], jer je on imenovan na mandat 29. prosinca 2011., a potom nekih godinu i pol kasnije su preselili u stan K kako je naprijed naveo. Stan koji je predmet ove tužbe kupljen je na ime njegove bivše supruge u rujnu 2015., a za kupnju toga stana on je u potpunosti osigurao novac posudbom od trećih osoba. Dok su bivša supruga i on živjeli u [adresa], nisu živjeli u njihovoj nekretnini, nego u nekretnini koja je bila u vlasništvu njegove rođakinje i njenog supruga, a ta rođakinja je umrla 2013., a krajem 2014. ili početkom 2015. njezin suprug im je naložio da se isele iz te nekretnine. Kako su bivša supruga i on namjeravali ostati u Zagrebu i nakon isteka njegovog mandata, odlučili su kupiti predmetni stan što su i učinili na jesen 2015. Najprije je isplaćen iznos od 7.500 eura kao polog, a potom 510.000,00 kn na ime preostale cijene. Uglavnom, za kupnju stana bilo je potrebno 75.000 eura te još 50.000 eura za obnovu toga stana koji novac je on predao bivšoj supruzi. Za kupnju i adaptaciju toga stana novac je posudio od zajedničke prijateljice UDN, prijatelja ŽD te sadašnje supruge JD. Na upit zašto je stan upisan samo na bivšu suprugu, naveo je da je on tada još bio u mandatu i jednostavno je tako ispalo, a on nikada nije dvojio oko suvlasništva toga stana. Bivša supruga i on su nakon 2016. imali dogovor da stan koji je predmet ove tužbe u cijelosti prepusti bivšoj supruzi, a da mu ona prepusti poslovne udjele u trgovačkom društvu Lorencin d.o.o., međutim na žalost dogovor nije realiziran. On je vratio novce za stan na način da je on vratio manji dio od 20 - 30.000 eura, dok je ostatak od 90 - 100.000 eura vratila njegova sadašnja supruga JD tako da je stan u cijelosti isplaćen. On nikada nije darovao predmetnu nekretninu svojoj bivšoj supruzi, nije bilo niti D od darovanja, niti se je ikad spominjalo darovanje. Razlog prestanka njegovog braka s tuženicom je njegova sadašnja supruga s kojom je zasnovao brak te su dobili dijete koje je rođeno **.**.2016. Zajednički život sa svojom sadašnjom suprugom je započeo u siječnju 2016. nakon što je prestao živjeti s tuženicom i njihovom djecom. Ne zna kad je prestao imati intimne odnose s tuženicom, moguće 2014. ili 2015. Na upit o članku koji je objavljen u Jutarnjem listu 3. kolovoza 2015. pod nazivom " KD kakvog do sada niste vidjeli", naveo je da tada nije ljetovao sa svojom sadašnjom suprugom već je bio na službenom putu. Teško mu je sada reći kada je svojoj bivšoj supruzi iskazao namjeru prestanka braka. Na upit je li on jedini vlasnik poslovnih udjela u trgovačkom društvu Lorencin d.o.o. ili se radi o suvlasništvu, naveo je da ne zna, misli da je to pravno pitanje. Na upit kako to da je predmetni stan upisan samo na ime njegove bivše supruge iako je u to vrijeme već čekao dijete sa sadašnjom suprugom, naveo je da je to jednostavno tako bilo, tako je odlučeno, a i danas sa svojom sadašnjom suprugom živi u stanu koji glasi na njeno ime iako nije sporno da je taj stan bračna stečevina njega i njegove sadašnje supruge.

18. Iz iskaza tuženice proizlazi kako su tužitelj i ona bili u braku koji je formalno završio 27. ožujka 2017. iako je njihova bračna zajednica završila ranije. Oni su kao obitelj iz [adresa] gdje su im djeca rođena preselili u Zagreb i to privremeno zbog boljih poslovnih prilika nje i tužitelja, a živjeli su na način da su svaki vikend putovali iz Zagreba za [adresa] i ponovno se prije ponedjeljka vraćali u Zagreb. Supruga nije puno bilo kod kuće zbog prirode njegovog posla, ali je ona u travnju 2015. shvatila da se radi o tome da održava paralelnu vezu. Dobro se toga sjeća jer je bio Uskrs kojeg su obiteljski slavili. Ona je u par navrata pokušala s njim o tome razgovarati, ali on je odbacivao takav razgovor, međutim u jednom času joj je iskreno rekao da je u vezi s jednom ženom već dvije godine i njihova bračna zajednica je tada prestala u travnju 2015. otkada oni više nisu bili intimni, iako su još neko vrijeme živjeli zajedno. Krajem srpnja 2015. bilo joj je jasno da tako više ne može i da to ne ide u dobrom smjeru i ona je tada tužitelju predložila da se iseli iz stana u [adresa] gdje su živjeli kao podstanari što je on i učinio i iselio se na njezin prvi poziv 26. srpnja 2015. Oni otada ne žive zajedno. Ona je tada imala nesiguran posao, bližio se kraj njegovog mandata, u Zagrebu nisu imali nikakvu nekretninu, a povratak u [adresa] više nije bila opcija, i ona je morala smisliti gdje će nastaviti živjeti s djecom jer na jesen je mlađi sin kretao u 1. razred OŠ, a stariji sin je nastavljao školovanje, a do tada su djeca promijenila 3 vrtića i 3 škole. Tužitelj i ona su razgovarali te joj je on rekao da ne brine jer da njoj i djeci neće ništa nedostajati. Tada je on učinio dobru i moralnu stvar jer joj je dao novac za stan te je ona kupila stan koji je predmet ove tužbe. Ona je preuredila tu nekretninu za što joj je tužitelj dao novac, a oni tada još nisu imali uređenu alimentaciju za djecu jer nisu bili još razvedeni. Tužitelj je od srpnja 2015. živio potpuno otvoreni život s drugom ženom te njihova bračna zajednica otada ne postoji. Tijekom svih ovih godina tužitelj i ona su imali više dogovora i razgovara i s različitim odvjetnicima oko podjele njihove imovine, međutim nikada ništa nisu dogovorili. Nije bila ideja da tužitelj i ona kupuju zajedničku nekretninu u Zagrebu jer su se planirali vratiti nazad u [adresa], već je nekretnina iz tužbe kupljena kako bi ona i djeca imali gdje živjeti u [adresa]. Tužitelj i ona imaju suvlasništvo 50 naprama 50% u tvrtki Lorencin d.o.o. u čijem vlasništvu je jedna vrijedna nekretnina koju su zajednički izgradili i koja se iznajmljuje. Ona nije nikada ni od jedne treće osobe dobila zahtjev da vrati novac za kupnju nekretnine koja je predmet ove tužbe. Ona zna za članak objavljen u Jutarnjem listu u kolovozu 2015. jer kad se rastajete svi imaju potrebu sve dojaviti, a to je bilo u svim medijima i znala je da on ljetuje, a prepoznala je i tu ženu te je shvatila da je to ta žena, ali više se nije time zamarala. Moguće je da je u stanu u [adresa] živjela do kraja 2015. ili siječnja 2016. Tužitelj je dolazio u taj stan kad nje nije bilo uzimati svoje stvari, ali nisu se susretali, on joj je rekao da će doći po svoje stvari kad nje nema. Kada se ona iselila iz tog stana, u stanu je ostalo nešto ukrasa, darova koje je tužitelj dobio kao ministar iz raznih dijelova svijeta. Ona se ne sjeća prvotnog prijedloga rješenja njihove bračne stečevine niti se ne sjeća imena odvjetnice koja ih je tada zastupala, misli da je bila negdje u Ilici ili Frankopanskoj. Ne sjeća se točno kada je saznala da je sadašnja supruga tužitelja trudna, samo zna da se radilo već o prilično odmakloj trudnoći što joj je dojavio jedan prijatelj da je tako čuo, a i obitelj tužitelja je o trudnoći saznala neposredno prije poroda. U travnju 2015. kada je zaključila da tužitelj ima paralelnu vezu, nije mogla znati što će biti dalje i ne sjeća se svog dojma da li je mislila hoće li njegova veza potrajati ili ne.

19. Iz iskaza svjedokinje UDN proizlazi kako je ona pozajmila novce KD temeljem ugovora, a te novce joj je vratila JD. Oni su o tome sklopili ugovor o zajmu. Novac je pozajmljen na zahtjev JD koja joj je bila prijateljica, a KD u to doba nije poznavala. Ona ju je tražila novac i kada ju je pitala za što joj treba, ona je rekla da njezinom prijatelju KD treba novac za kupnju stana, a kako je KD u to vrijeme bio ministar njoj je bilo nezgodno samo tako pozajmiti novac bez ugovora pa je onda ona sastavila taj ugovor o zajmu u kojem je KD bio zajmoprimac, a JD joj je bila jamac platac. Ona se sada ne sjeća točno koliko je to novaca bilo, da li 50.000 ili 60.000,00 eura, ali uglavnom novac koji je naveden u ugovoru je ona uplatila za kupnju tog stana. Nije sigurna, ali čak misli da je ona taj novac uplatila na račun tog prodavatelja. JD joj je vratila taj novac kroz par mjeseci, a nakon što je ona prodala neki stan i dobila novac te joj je rekla da će ona to poslije riješiti s KD. Ona u to vrijeme s njim nije bila dobra da bi bila u takvom odnosu da mu posuđuje novac. Ona ne poznaje tuženicu. Na upit zašto je uplaćivala novac na račun kupca, a ne temeljem ugovora o zajmu KD, navela je da se sada točno ne sjeća, ona ima mailove gdje joj je KD dao nalog da isplati novac na taj određeni broj računa, a ona ne zna niti je li taj čovjek iz kupoprodajnog ugovora, ali pretpostavlja da je. Ona ne zna koja je pozadina toga, ona tada KD nije poznavala, ali je ugovor o zajmu sklopila s njim kao zajmoprimcem, a JD je bila u ugovoru jamac platac.

20. Iz iskaza svjedokinje UD (ranije JD) proizlazi kako su se tužitelj i ona povremeno viđali od 2015., a od veljače 2016. su povremeno živjeli zajedno. To znači da bi tužitelj vikendom dolazio iz [adresa] u [adresa] vidjeti svoju djecu i onda bi bio kod nje. To je bilo neposredno pred rođenje njihovog zajedničkog djeteta koje je rođeno u ožujku 2016. Ona je u to doba živjela u iznajmljenom stanu u [adresa] na Šalati u Voćarskom naselju. U ljeto 2015. KD ju pitao da mu posudi novac koji ona tada nije imala i onda je pitala prijateljicu koja je u konačnici i posudila taj novac KD, a ona joj je novac vratila u listopadu 2015. Prijateljica MDN je KD posudila prvo 8.000,00 eura, a potom još 510.000,00 kn. Bilo je još novaca i između ova dva iznosa. Zna da se sveukupno radilo o iznosu od 120.000,00 eura i za to imaju sklopljen ugovor o zajmu. Radilo se o dva ugovora o zajmu. Jedan je sklopljen između nje i MDN, a drugi ugovor između nje i KD. Isto joj je poznato da je gospodin ŽD posudio novce vjerojatno KD, a to zna jer ih je vratila, a radilo se o iznosu od 10.000,00 eura. Ne sjeća se točno kada je vratila taj novac. Novac je pozajmljivan za kupnju stana, a koji se kupovao za tužitelja i tuženu. Tužitelj ju je pitao da mu posudi novac i ona mu je posudila. U to vrijeme tužena mu je bila supruga. U to vrijeme tužitelj i tužena su živjeli zajedno. Na upit je li i tužitelj bio u ugovornom odnosu s njezinom prijateljicom MDN navela je da misli da je, ali to je bilo prije 10 godina pa se točno ne sjeća. Ona je taj novac vratila nakon što je prodala svoj stan u [adresa] u listopadu 2015. i odmah je taj novac dala MDN. Ona ne zna tko je kupac toga stana. KD nije stekao tu nekretninu što je ona saznala kasnije, on joj je rekao za stan, ali ona nije pitala za detalje. Ona je u rujnu 2015. već bila trudna s tužiteljem 3 mjeseca. Oni su se u to vrijeme povremeno viđali, bili su u prijateljskom odnosu i ona mu je posudila novce kada ju je zatražio. Tužitelj i ona nisu zajedno ljetovali u ljeto 2015., ona je bila na Hvaru sa svojih 8 prijateljica i KD je jedan dan došao poslovno na Hvar i tada su ručali zajedno. Nije joj poznato da bi u medijima tada izašlo da tužitelj i ona ljetuju zajedno, nije vidjela svoju sliku u novinama.

21. Iz iskaza svjedoka ŽD proizlazi kako on poznaje obje stranke, tužitelja je upoznao 2013. ili 2014., a tuženicu 2014. jer su oni dolazili ljeti na otok Pašman kod prijatelja, a koji su i njegovi prijatelji pa su jedno ljeto i proveli zajedno s obiteljima 2 dana na izletu. Sjeća se da ga je godinu dana nakon tog intenzivnijeg druženja ljeti, u jesen 2015. tužitelj zamolio da mu pozajmi neke novce jer da mora riješiti stambeno pitanje u Zagrebu s obzirom da ima ženu i dvoje djece, a kako je on privatni poduzetnik te zapošljava puno, ljeti mu se obratio da li mu može pozajmiti novac u tu svrhu. On ga je još pitao za podizanje kredita, a tužitelj je rekao da što god može skupiti ovako da će to i učiniti te da ne može više živjeti u [adresa] u malom stanu. Nije puno ispitivao oko toga, inače voli pomagati ljudima, a KD mu se učinio normalan i skroman bez obzira na poziciju koju je obnašao. Cijela obitelj mu je ostavila super dojam. On mu je tu jesen 2015. pozajmio 10.000,00 eura i nije davao nikakav rok za povrat tog novca, nisu niti sklapali ugovor nego su samo negdje potpisali da je on primio taj novac što je potpisao, a novac mu je vratio za maksimalno 4 godine, a možda i ranije, što je također potpisao da je dobio natrag taj novac. Novac mu je vraćen u dva navrata od strane tužitelja. Oni su se družili u ljeto 2014. i tada je bila prisutna i tuženica. Tužitelj mu nije 2015. kada mu je pozajmljivao novac spominjao da ima problema u braku. Ne može se sjetiti je li tijekom 2015. bio u kontaktu s tuženicom, ali on s njom niti ranije nije posebno kontaktirao s obzirom da su se više viđali i kontaktirali kao obitelji. Na upit da li je i kada saznao za razvod braka, naveo je da ga je to šokiralo kada je saznao, ne zna točno kada je saznao, ali to je bilo sigurno nakon što je tužitelju pozajmio novac. On nije čuo da bi tužitelj imao neku aferu. On je sadašnju suprugu tužitelja upoznao 2020. s obzirom da je on i dalje u kontaktu s tužiteljem te kada je njegova druga kćer došla studirati u Zagreb, on joj je odlučio kupiti stan u [adresa], a onda mu je tužitelj rekao da se njegova, ne zna je li mu tada već bila supruga, bavi agencijom za nekretnine pa je najprije stupio u kontakt s njezinim djelatnicama, a onda je upoznao i nju. Tužitelju je posudio novac u gotovini.

22. U konkretnom slučaju primjenjuje se Obiteljski zakon (NN 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11 i 61/11; dalje ObZ-a) koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja predmetnog strana i koji u čl. 255. st. 1. i 3. propisuje da se bračnim ugovorom mogu urediti imovinskopravni odnosi na postojećoj ili budućoj imovini te da se bračni ugovor sklapa u pisanom obliku, a potpisi bračnih drugova moraju biti ovjereni. Čl. 247. ObZ-a je propisano da bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu. Prema odredbi čl. 248. ObZ-a bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a prema odredbi čl. 249. st. 1. istoga Zakona bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drukčije ugovorili.

23. Među strankama je nesporno da su bili u braku od 25. lipnja 2004. do 27. ožujka 2017. kada je brak formalno razveden rješenjem ovog suda posl. broj R1 Ob- 1907/16; da je sporni stan na ime tuženice kupljen na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnina od prodavatelja ČD sklopljenim i ovjerenim kod javnog bilježnika dana 17. rujna 2015. te da je u zemljišnim knjigama kao samovlasnica predmetnog strana upisana tuženica.

24. Među strankama je sporno trajanje bračne zajednice stranaka s obzirom da tužitelj tvrdi da je bračna zajednica trajala u vrijeme sklapanja ugovora o kupoprodaji spornog stana, odnosno do sredine siječnja 2016., dok tuženica, s druge strane, tvrdi da je bračna zajednica prekinuta u srpnju 2015., odnosno da se tužitelj iselio iz stana u kojem su zajedno živjeli 26. srpnja 2015. Nadalje, među strankama je sporno je li predmetni stan bračna stečevina stranaka.

25. U prvom redu treba reći kako je sud utvrdio da je bračna zajednica stranaka prekinuta u srpnju 2015., dakle prije stjecanja spornog stana, a kako je to tuženica uvjerljivo i životno opisala u svom iskazu. Naime, tuženica je opisala kako je oko Uskrsa 2015., odnosno u travnju 2015. saznala kako je tužitelj u paralelnoj vezi s drugom ženom već dvije godine te je njihova bračna zajednica tada prestala otkada oni više nisu bili intimni, iako su još neko vrijeme živjeli zajedno, a krajem srpnja 2015. bilo joj je jasno da tako više ne može i da to ne ide u dobrom smjeru i ona je tada tužitelju predložila da se iseli iz stana u [adresa] gdje su živjeli kao podstanari što je on i učinio i iselio se na njezin prvi poziv 26. srpnja 2015. otkada oni više ne žive zajedno te je tužitelj od srpnja 2015. živio potpuno otvoreni život s drugom ženom i njihova bračna zajednica otada ne postoji. Također je opisala da je moguće da je ona u stanu u [adresa] živjela do kraja 2015. ili siječnja 2016., a tužitelj je dolazio u taj stan kad nje nije bilo uzimati svoje stvari, ali nisu se susretali, on joj je rekao da će doći po svoje stvari kad nje nema. Također je navela kako zna za članak objavljen u Jutarnjem listu u kolovozu 2015. jer kad se rastajete svi imaju potrebu sve dojaviti, a to je bilo u svim medijima i znala je da on ljetuje, a prepoznala je i tu ženu te je shvatila da je to ta žena, ali više se nije time zamarala. Ne sjeća se točno kada je saznala da je sadašnja supruga tužitelja trudna, samo zna da se radilo već o prilično odmakloj trudnoći. Sud u ovom dijelu vjeruje tuženici jer je uvjerljivo, životno i logično opisala prestanak zajedničkog života stranaka koji iskaz je još uvjerljiviji kada se poveže s iskazom tužitelja te svjedokinje UD. Tužitelj je naveo kako njihova bračna zajednica prekinuta u siječnju 2016., da su u to vrijeme zajedno s njihovo dvoje djece stanovali u stanu u [adresa]., a koji stan mu je bio dodijeljen s obzirom da je bio u mandatu koji je završio 22. siječnja 2016. te je tijekom tog mjeseca iz tog stana najprije iselila njegova bivša supruga s djecom, a do kraja mjeseca je iselio i on. Opisao je kako je razlog prestanka njegovog braka s tuženicom njegova sadašnja supruga s kojom je zasnovao brak te su dobili dijete koje je rođeno **.**.2016., a zajednički život sa svojom sadašnjom suprugom je započeo u siječnju 2016. nakon što je prestao živjeti s tuženicom i njihovom djecom. Ne zna kad je prestao imati intimne odnose s tuženicom, moguće 2014. ili 2015. Iz iskaza svjedokinje UD proizlazi kako je ona u rujnu 2015. već bila trudna s tužiteljem 3 mjeseca; oni su se u to vrijeme povremeno viđali, bili su u prijateljskom odnosu i ona mu je posudila novce kada ju je zatražio. Tvrdi da su se ona i tužitelj povremeno viđali od 2015., a od veljače 2016. su povremeno živjeli zajedno, što znači da bi tužitelj vikendom dolazio iz [adresa] u [adresa] vidjeti svoju djecu i onda bi bio kod nje, a to je bilo neposredno pred rođenje njihovog zajedničkog djeteta koje je rođeno u ožujku 2016., a ona je u to doba živjela u iznajmljenom stanu u [adresa] na Šalati u Voćarskom naselju. Dakle, iz iskaza tužitelja i svjedokinje UD razvidno je da je njihovo zajedničko dijete rođeno u ožujku 2016., da tužitelj navodi da je zajednički život s UD započeo u siječnju 2016., dok svjedokinja UD govori drugačije, odnosno da su od veljače 2016. povremeno živjeli zajedno, što znači da bi tužitelj vikendom dolazio iz [adresa] u [adresa] vidjeti svoju djecu i onda bi bio kod nje. Ovakav iskaz svjedokinje je u suprotnosti s iskazom tužitelja koji ne opisuje da bi u to vrijeme živio u [adresa] te da bi preko vikenda dolazio u Zagreb vidjeti djecu. Sudu nije uvjerljivo da bi u situaciji kada je tuženica saznala za višegodišnju vezu tužitelja s UD s kojom on čeka dijete, trajala bračna zajednica između tužitelja i tuženice, s time da u to vrijeme tužitelj novac za stan pozajmljuje upravo od UD s kojom očito (usprkos tvrdnjama iste) nije samo u prijateljskom odnosu. Sam tužitelj navodi da je prestao imati intimne odnose s tuženicom, moguće 2014. ili 2015., što je u suglasju s iskazom tuženice da od travnja 2015., a kada je saznala za vezu tužitelja s drugom ženom, ona i tužitelj nisu više bili intimni, a navedeno je zasigurno jedan od bitnih elemenata bračne zajednice. Sud vjeruje upravo tuženici kada opisuje da se u srpnju 2015. tužitelj iselio iz stana u kojem su zajedno živjeli te da je tužitelj otada živio otvoreni život s drugom ženom (koja je u to vrijeme i bila trudna s njegovim djetetom), a kako je to tuženica opisala u svom iskazu.

26. Bez obzira i na trajanje bračne zajednice stranaka, sud je utvrdio kako novac kojim je kupljen sporni stan ne potječe od rada obavljenog za vrijeme trajanja bračne zajednice niti potječe iz te imovine, a kako to propisuje odredba čl. 248. ObZ-a. Naime, sam tužitelj navodi kako je stan koji je predmet ove tužbe kupljen na ime njegove bivše supruge u rujnu 2015., a za kupnju toga stana on je u potpunosti osigurao novac posudbom od trećih osoba; najprije je isplaćen iznos od 7.500 eura kao polog, a potom 510.000,00 kn na ime preostale cijene; uglavnom, za kupnju stana bilo je potrebno 75.000 eura te još 50.000 eura za obnovu toga stana koji novac je on predao bivšoj supruzi, a za kupnju i adaptaciju toga stana novac je posudio od zajedničke prijateljice UDN, prijatelja ŽD te sadašnje supruge JD (sada UD). Već iz iskaza samog tužitelja proizlazi kako sporni stan nije kupljen novcima stečenim radom za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka. Navode tužitelja potvrdili su saslušani svjedoci MDN, ŽD te UD. Tako je svjedokinja MDN navela kako je ona pozajmila novce KD temeljem ugovora, a te novce joj je vratila JD (sada UD); novac koji je naveden u ugovoru je ona uplatila za kupnju tog stana; JD joj je vratila taj novac kroz par mjeseci, a nakon što je ona prodala stan i dobila novac; KD joj je dao nalog da isplati novac na taj određeni broj računa, a ona ne zna niti je li taj čovjek iz kupoprodajnog ugovora, ali pretpostavlja da je. Sud vjeruje navedenoj svjedokinji s obzirom da je njezin iskaz potkrijepljen iskazom svjedokinje UD u tom dijelu, a također iz naloga za plaćanje proizlazi kako je 16. rujna 2015., po nalogu ovdje tužitelja, MDN uplatila iznos od 510.000,00 kuna na račun otvoren u Zagrebačkoj banci [broj bankovnog računa]. Nadalje, iz iskaza svjedoka ŽD proizlazi kako ga je u jesen 2015. tužitelj zamolio da mu pozajmi neke novce jer da mora riješiti stambeno pitanje u Zagrebu s obzirom da ima ženu i dvoje djece; on mu je u jesen 2015. pozajmio 10.000,00 eura i nije davao nikakav rok za povrat tog novca, a novac mu je vraćen od strane tužitelja u dva navrata za maksimalno 4 godine, a možda i ranije. Sud također vjeruje ovom svjedoku jer je iskazivao uvjerljivo te je njegov iskaz sukladan iskazu svjedokinje UD te tužitelja u dijelu pozajmljivanja novca tužitelju. Nadalje, iz iskaza svjedokinje UD proizlazi kako ju je u ljeto 2015. KD pitao da mu posudi novac koji ona tada nije imala i onda je pitala prijateljicu koja je u konačnici i posudila taj novac KD, a ona joj je novac vratila u listopadu 2015.; prijateljica MDN je KD posudila prvo 8.000,00 eura, a potom još 510.000,00 kn; bilo je još novaca i između ova dva iznosa; zna da se sveukupno radilo o iznosu od 120.000,00 eura i za to imaju sklopljen ugovor o zajmu; radilo se o dva ugovora o zajmu, jedan je sklopljen između nje i MDN, a drugi ugovor između nje i KD; isto joj je poznato da je gospodin ŽD posudio novce vjerojatno KD, a to zna jer ih je vratila, a radilo se o iznosu od 10.000,00 eura; ona je taj novac vratila nakon što je prodala svoj stan u [adresa] u listopadu 2015. i odmah je taj novac dala MDN. Dakle, iz iskaza tužitelja te naprijed navedenih svjedoka nesporno proizlazi da je sporni stan kupljen novcem kojeg je tužitelj pozajmio od UDN i ŽD, a njima je novac vratila UD, i to nakon što je prodala svoj stan u [adresa]. Dakle, sporni stan nije kupljen novcem stečenim radom za vrijeme trajanja bračne zajedice stranaka. Tuženica je također potvrdila u svom iskazu da joj je tužitelj dao novac za stan te je ona kupila stan koji je predmet ove tužbe, a koji stan je i preuredila novcima koje joj je tužitelj dao.

27. U odnosu na ugovore o zajmu koji su priloženi u sudski spis uz podnesak od 23. veljače 2026. treba reći kako tužitelj nije prekludiran u pravu da ih preda u sudski spis, a kako to tvrdi tuženica, budući da je tužitelj još na pripremnom ročištu, a prije zaključenja prethodnog postupka naveo kao dokaz uvid u ugovore o zajmu (koje je kasnije tijekom postupka priložio u sudski spis). Tužena nadalje prigovara navedenim ugovorima tvrdeći kako je upitna njihova vjerodostojnost budući da je tužitelju trebalo više od dvije godine da ih dostavi u sudski spis, a na njima nedostaje ovjera javnog bilježnika. Ovjera javnog bilježnika nije potrebna za valjanost navedenih ugovora, kako to ispravno ističe tužitelj, međutim bez obzira na sadržaj navedenih ugovora, iz iskaza tužitelja te svjedokinja UDN i UD kao nesporno proizlazi da je novac za kupnju spornog stana tužitelju pozajmila MDN kojoj je novac vratila UD i to nakon što je prodala svoj stan u [adresa] u [adresa].

28. Na navode tužitelja da su tuženica i on nakon 2016. imali dogovor da stan koji je predmet ove tužbe u cijelosti prepusti bivšoj supruzi, a da mu ona prepusti poslovne udjele u trgovačkom društvu Lorencin d.o.o., međutim dogovor nije realiziran, tuženica se referirala u odgovoru na tužbu navodeći kako je od punomoćnika tužitelja zaprimila „Poziv“ kojim ju se poziva da prenese poslovne udjele u trgovačkom društvu LORENCIN d.o.o. kojih je vlasnica bez naknade jer će tužitelj u protivnom: „...poduzeti sve raspoložive mjere radi utvrđenja imovinsko pravnih odnosa, utvrđenja svojih prava, povrata uplaćenih sredstava kao i sankcioniranja povrede ZTD-a počinjenih od strane tužene“, čime po mišljenju tuženice sam tužitelj navodi da je razriješio svoje odnose s osnova bračne stečevine na način da je tuženoj kupio predmetnu nekretninu, a što je u suprotnosti s navodima iz same tužbe te je i iz toga razvidno da stranke nikada nisu podijelile svoju bračnu stečevinu (tuženica je navedeni poziv i priložila u sudski spis te se isti nalazi na str. 144 do 149). U odnosu na navedeno treba reći kako stranke mogu bračnim ugovorom urediti imovinskopravne odnose na postojećoj i budućoj imovini, ali je čl. 255. st. 1. i 3. ObZ-a propisano da takav ugovor mora biti u pisanom obliku, a potpisi bračnih ugovora moraju biti ovjereni. U konkretnom slučaju stranke nisu sklopile bračni ugovor sukladno odredbama čl. 255. st. 1. i 3. ObZ-a pa, prema tome, navodi tužitelja da su on i tužena imali određeni dogovor vezano za podjelu bračne stečevine, nisu pravno relevantni.

29. Kako je, dakle, sud na nedvojben način utvrdio da sporni stan ne potječe od novaca stečenih radom za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka niti potječe iz te imovine, a kako to propisuje čl. 248. ObZ-a, to je sud tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan, odnosno odlučio je kao u točki I. izreke ove presude.

30. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, Tarifi o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (NN 138/23, dalje Tarifa) i troškovniku tuženice. Tuženoj zastupanoj po punomoćniku odvjetniku priznat je trošak sastava odgovora na tužbu po 940,89 bodova prema Tbr. 8/1 i trošak zastupanja na ročištima 15.11.2023., 13.3.2024., 15.10.2025. i 23.2.2026, svako po 940,89 bodova prema Tbr. 9/1. Tako odmjeren trošak iznosi 4704,5 bodova. Vrijednost boda je 2 eura pa je stoga tuženici priznat trošak u iznosu od 9.408,9 na što je uračunato 25% PDV-a, što iznosi 11.761,13 eura. Kako je tuženica dostavila troškovnik na iznos od 11.718,75 eura, to joj je sud priznao navedeni iznos, s obzirom da je u cijelosti uspjela u ovom postupku pa joj je tužitelj dužan nadoknaditi troškove postupka.

31. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Zagrebu 8. travnja 2026.

Sutkinja:

Katarina Perjanec Prstec

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovog suda u četiri primjerka.

O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku – uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu

2. Tuženoj po punomoćniku