Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž Ovr-487/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Roberti Pandža, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja ĆC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Ramljak, odvjetnik u Zagrebu, Prilaz Gjure Deželića 57, protiv protivnice osiguranja ĆCK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi osiguranja novčane tražbine određivanjem privremene mjere, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-3260/2025-2 od 1. prosinca 2025., dana 8. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba predlagatelja osiguranja ĆC, kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr- 3260/2025-2 od 1. prosinca 2025.
II. Odbija se zahtjev predlagatelja osiguranja za naknadom troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbija se prijedlog predlagatelja osiguranja za određivanje privremene mjere od 22. rujna 2025., radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja – isplate iznosa od 28.700,00 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, radi isplate parničnih troškova i isplate troškova osiguranja, zabranom protivnici osiguranja otuđenja, opterećenja ili na bilo koji drugi način raspolaganja suvlasničkim dijelom protivnice osiguranja nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (1/4 dijela nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, ZK odjel Zagreb, kao z.k. tijelo V, oznake zemljišta KUĆA U [adresa] SAGRAĐENA NA 88/89 DIJELA KČBR. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oznake oranica, površine 336 m2, koja je čestica upisana kao zk tijelo I), uz zabilježbu te zabrane u zemljišnu knjigu.
2. Protiv navedenog rješenja žali se predlagatelj osiguranja ne navodeći određeno žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), u svezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ). Predlaže prvostupanjsko rješenje preinačiti u smislu žalbenih navoda. Zahtijeva i naknadu troška za sastavljanje žalbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 783,25 eura te za sudsku pristojbu za žalbu u iznosu od 333,45 eura.
3. Žalba predlagatelja osiguranja nije osnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje, kao i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
5. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo.
6. Predmet ovoga postupka je odlučivanje o prijedlogu za određivanje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja, određivanjem privremene mjere kojom se zabranjuje protivnici osiguranja otuđenje, opterećenje i raspolaganje suvlasničkom dijelom nekretnine suvlasništvo protivnice osiguranja, uz zabilježbu te zabrane u zemljišnu knjigu.
7. Iz sadržaja predmetnog spisa proizlazi da predlagatelj osiguranja, kao tužitelj, protiv protivnice osiguranja, kao tuženice, vodi postupak pred Općinskim sudom u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, pod poslovnim brojem P-423/2025, u kojem postavljenim tužbenim zahtjevom od protivnice osiguranja traži naknadu iznosa neostvarene koristi u visini od 1/2 dijela tržišne vrijednosni najamnine za koju bi se mogli iznajmiti suvlasnički dijelovi nekretnine koji pripadaju strankama u jednakom dijelu, u iznosu od 28.700,00 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.
8. Predlagatelj osiguranja u prijedlogu za osiguranja upire na postojanje pretpostavki propisanih odredbama čl. 340. do 345. OZ-a, uz tvrdnju o postojanju njegove novčane tražbine prema protivnici osiguranja temeljem činjenice da su stranke suvlasnici svatko u 1/2 dijela na tri posebna dijela nekretnine – stanu u potkrovlju, stanu na I. katu i garaži na zapadnom dijelu kuće, a koji dijelovi zajedno u naravi predstavljaju ½ dijela cijele nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], međutim da ista nekretnina nije etažirana, pri čemu da protivnica osiguranja predmetnu nekretninu koristi isključivo samostalno, živi na navedenoj adresi, tako da predlagatelju osiguranja, kao suvlasniku, nije omogućeno izvršavanje suvlasničkih - posjedovnih ovlaštenja, niti mu je omogućeno ostvarivanje koristi u vidu civilnih plodova koje bi predmetni dijelovi nekretnine mogli dati, radi čega u predmetnom parničnom postupku od protivnice osiguranja traži naknadu iznosa neostvarene koristi u visini od 1⁄2 tržišne vrijednosti najamnine, odnosno 574,00 eura mjesečno, čime cijeni da je dokazao vjerojatnost tražbine koju mu je protivnica osiguranja u obvezi isplatiti, koja tražbina se predlaže osigurati, ističući da postoji opasnost da će protivnica osiguranja za vrijeme trajanja pokrenutog parničnog postupka otuđiti ili opteretiti nekretnine u odnosu na koje je trenutno upisana kao suvlasnica te da potom neće imati druge imovine za podmirenje utuženoga iznosa predlagatelju osiguranja, uz tvrdnju da je protivnica osiguranja poduzela radnje kojima je promijenila stanje stvari, odnosno mogućnost naplate po uspjehu u postupku, na način da je u ožujku 2024. otuđila drugu nekretninu na koju je bila upisana kao isključiva vlasnica, smatrajući kako temeljem čl. 344. st. 2. OZ-a ne mora dokazivati opasnost za ostvarenje svoje tražbine, jer protivnica osiguranja predloženom privremenom mjerom ne bi pretrpjela nikakvu štetu, s obzirom na to da se upisom zabrane u zemljišne knjige ne stječe založno pravo, niti bi predmetna nekretnina na bilo koji način bila financijski opterećena, a protivnica osiguranja nastavila bi ju koristiti u istom opsegu i na isti način kao do sada.
9. Sud prvog stupnja pozivom na odredbu čl. 344. OZ-a (bez očitovanja protivnice osiguranja i bez održavanja ročišta), odbija navedeni prijedlog, cijeneći da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za određivanje privremene mjere propisane člankom 344. OZ-a, pri čemu je stava da je predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine prema protivnici osiguranja (u onoj mjeri koja je dostatna da bi se odredila privremena mjera, čl. 344. st. 1. OZ-a), s obzirom na to da ista proizlazi iz dokumentacije koju je dostavio predlagatelj osiguranja, iz koje proizlazi da je u parničnom postupku koji je u tijeku pred Općinskim sudom u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu pod poslovnim brojem P-423/2025, postavio tužbeni zahtjev kojim od protivnice osiguranja traži naknadu iznosa neostvarene koristi u visini 1/2 dijela tržišne vrijednosni najamnine za koju bi se mogli iznajmiti dijelovi nekretnine koji pripadaju strankama u jednakom dijelu.
10. Žalbenim navodima predlagatelj osiguranja osporava zaključak suda prvog stupnja o tome da nije u dovoljnoj mjeri dokazao postojanje opasnost da bi bez određivanja predložene mjere bila onemogućena ili znatno otežana naplata njegove tražbine, smatrajući da je samom činjenicom da je protivnica osiguranja tijekom trajanja naprijed navedenog parničnog postupka otuđila svoju najvrjedniju nekretninu, lišavajući se time imovine iz koje bi predlagatelj osiguranja mogao naplatiti svoju tražbinu, upirući pri tome i na pogrešan zaključak po kojem sud prvog stupnja (protivno načelu tereta dokazivanja), zaključuje o tome da žalitelj nije dokazao da protivnica osiguranja nema druge vrijedne imovine iz koje bi se tražbina mogla naplatiti, uz tvrdnju da on nije u mogućnosti dokazivanja negativne činjenice, već da se o navedenom trebala očitovati protivnica osiguranja i, ovisno o tome, dokazivati da je nositeljica imovine koja otklanja opasnost, ukazujući i na pogrešan zaključak o tome da nije ispunjen uvjet iz čl. 344. st. 2. OZ-a.
11. Iako je predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine koju ima prema protivnici osiguranja, i ovaj sud nalazi da za određivanje predložene privremene mjere nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 344. OZ-a.
12. Naime, prema odredbi čl. 344. st. 1. i 2. OZ-a, propisano je da se privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati, pri čemu predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati navedenu opasnost ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu.
13. U konkretnom slučaju predlagatelj osiguranja zahtijeva određivanje privremene mjere kojom bi sud radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja (u odnosu na koju je podnio tužbu za isplatu), zabranio protivnici osiguranja otuđiti suvlasnički dio nekretnine u odnosu na koju predlaže odrediti zabranu.
14. Za naglasiti je da pravni učinak zabrane otuđenja nekretnina jest u tome da predlagatelj osiguranja može predložiti ovrhu radi naplate svoje tražbine kad ona postane ovršna na nekretnini na koju se zabrana odnosi, neovisno o tome što je poslije te zabrane treća osoba stekla i uknjižila pravo vlasništva na toj nekretnini, pri čemu treba naglasiti i to da privremena mjera po svojoj pravnoj prirodi predstavlja samo sredstvo privremenog osiguranja vjerojatne tražbine predlagatelja osiguranja, sredstvo koje se može odrediti samo ako postoji vjerojatnost postojanja te tražbine i vjerojatnost da je predložena mjera potrebna kako bi se protivnika osiguranja spriječilo da osujeti ili znatno oteža naplatu upravo te konkretne tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Prema tome, suština zabrane otuđenja ili opterećenja je u zabilježbi zabrane otuđenja i opterećenja nekretninom radi publiciranja postojanja spora i pokrivanja svih raspolaganja koje je protivnik osiguranja mogao učiniti na štetu (mogućeg) prava predlagatelja osiguranja iz kojeg proizlazi novčana tražbina.
15. Imajući u vidu cjelokupan sadržaj prijedloga za osiguranje iz kojeg slijedi da predlagatelj osiguranja opasnost za ostvarenje naprijed navedene tražbine vidi u mogućem raspolaganju predmetnom nekretninom (suvlasničkim dijelom predlagateljice osiguranja), imajući u vidu i pravni učinak privremene mjere kojom predlagatelj osiguranja predlaže protivnici osiguranja zabraniti raspolaganje svojim suvlasničkim dijelom nekretnine, i po stavu ovoga suda, predlagatelj osiguranja nije dokazao vjerojatnost (u potrebnom stupnju), da je predložena mjera potrebna i nužna za osiguranje naplate njegove tražbine, odnosno da na strani protivnice osiguranja postoji namjera da osujeti ili znatno oteža naplatu tražbine predlagatelja - time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati.
16. Naime, za ukazati je da je predlagatelj osiguranja u svakom konkretnom slučaju dužan učiniti vjerojatnim postojanje subjektivne opasnosti, odnosno ukazati na činjenice ili ponašanje protivnika osiguranja iz kojih bi se moglo zaključiti da bi bez određivanja predložene mjere protivnik osiguranja mogao osujetiti ili znatno otežati naplatu tražbine predlagatelja i to upravo time što će svoju konkretnu imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati.
17. U tom kontekstu je za naglasiti da kod privremenih mjera predlagatelj mora učiniti vjerojatnom opasnost da će upravo protivnik osiguranja nekim konkretnim radnjama dovesti do otežanog namirenja, pri čemu u konkretnom slučaju predlagatelji osiguranja u prijedlogu za osiguranje samo navodi sumnju u mogućnost da će se od protivnice osiguranja uspjeti naplatiti ukoliko protivnica osiguranja trećima proda predmetnu nekretninu (suvlasnički dio), dok konkretno niti ne navodi temeljem čega smatra da protivnica osiguranja nema odgovarajuću imovinu iz koje bi predlagatelj osiguranja mogao naplatiti svoju buduću tražbinu, s time da se navedeno (da protivnica osiguranja nema odgovarajuću imovinu iz koje bi žalitelj mogao naplatiti tražbinu), nikako samo po sebi ne može podrazumijevati, pa se utoliko ukazuju bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja žalbeni prigovori žalitelja kojima upire na pogrešan zaključak suda prvog stupnja o tome da žalitelj nije dokazao da protivnica osiguranja nema druge imovine iz koje bi se tražbina mogla naplatiti (uz tvrdnju da on nije u mogućnosti dokazivanja negativne činjenice).
18. Naime, ocjenu o postojanju opasnosti da bi protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao naplatu predlagateljeve tražbine, donosi sud na temelju dokaza i okolnosti koje predlagatelj osiguranja navede u prijedlogu za osiguranje. Ta opasnost, suprotno žalbenim prigovorima predlagatelja osiguranja, mora biti subjektivne prirode, što znači da predlagatelj osiguranja mora ukazati na konkretne radnje protivnika osiguranja ili propuštanja, koje su svjesno poduzete radi ugrožavanja namirenja predlagateljeve tražbine, s time da te konkretne radnje ili propusti moraju stvarno ugrožavati buduće ostvarenje predlagateljeve tražbine, a sud treba utvrditi postojanje takvih radnji (propusta), kao i subjektivni odnos protivnika osiguranja prema njima.
19. Dakle, nije dovoljna tvrdnja predlagatelja osiguranja o postojanju vjerojatnosti da predlagatelj osiguranja neće moći naplatiti svoju tražbinu, niti je dovoljno samo ukazati na nastup nekih objektivnih događaja (uslijed činjenice da je protivnica osiguranja već raspolagala svojoj najvrjednijom nekretninom), već je predlagatelj osiguranja dužan učiniti vjerojatnim da protivnica osiguranja poduzima ili da bi mogla poduzeti neku ugrožavajuću radnju te uzročnu vezu između tog ponašanja i posljedice koja bi se sastojala u sprečavanju ili znatnom otežanju naplate tražbine čije se osiguranje predlaže.
20. U tom smislu, prema ocjeni ovoga suda, činjenica da je protivnica osiguranja otuđila neku drugu svoju nekretninu, sama po sebi ne ukazuje na postojanje namjere protivnice osiguranja za otuđenjem i raspolaganjem nekretninom koja je predmetom ovoga spora (suvlasničkim dijelom), a samim time navedeno ne ukazuje niti na postojanje namjere za poduzimanje radnji kojima bi se moglo ugroziti namirenje predlagateljeve tražbine, slijedom čega, u takvim činjeničnim i pravnim okolnostima, ne postoji osnova za određivanje predložene privremene mjere.
21. Prema tome, kako predlagatelj osiguranja nije dokazao postojanje konkretnih postupaka protivnice osiguranja koji bi upućivali na njezinu namjeru sprječavanja ili otežavanja predlagatelja osiguranja u naplati njegove tražbine (otuđenjem konkretne imovine u odnosu na koju predlaže odrediti predloženu mjeru), stoga nisu kumulativno ispunjena oba zakonska uvjeta za određivanje privremene mjere propisana odredbom čl. 344. st. 1. OZ-a.
22. U odnosu na žalbene prigovore kojima predlagatelj osiguranja upire na potrebu pristupa zaštiti njegovih interesa i vjerojatnih prava, valja odgovoriti da se privremenom mjerom zabrane otuđenja i opterećenja nekretnina, ograničavaju vlasnička prava protivnika osiguranja, pa je prilikom ispitivanja je li privremena mjera potrebna i u kojem obimu, potrebno posebno voditi računa o tome je li zadovoljen test razmjernosti između zaštićenog interesa predlagatelja osiguranja i tereta koji protivnik osiguranja trpi takvom mjerom, uzimajući pri tome u obzir, kako to u svojoj odluci poslovni broj Rev-1291/2016-4 od 9. siječnja 2018. navodi i Vrhovni sud Republike Hrvatske, „odnos između visine potencijalnog potraživanja predlagatelja osiguranja i vrijednosti predmeta osiguranja, kako se ne bi dogodilo da vrijednost „blokirane“ imovine znatno premašuje visinu osigurane tražbine“.
23. Naime, uzimajući u obzir vjerojatnost tražbine predlagatelja, mjera koju predlaže predlagatelj bi morala biti proporcionalna njegovom zaštićenom interesu, a proporcionalnost mjere uključuje u sebi i učinkovitost i nužnost mjere, tako da sud određuje takvu mjeru samo ako nađe da je mjera učinkovita i nužna i da je proporcionalna zaštićenom interesu predlagatelja, pri čemu je privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine po svojoj prirodi zadiranje u Ustavom Republike Hrvatske zaštićena vlasnička prava koja uključuju u sebi i pravo raspolaganja, tako da se u tome kontekstu ne može govoriti o neznatnoj šteti koju podrazumijeva odredba čl. 344. st. 2. OZ-a. Zbog toga će sud na prijedlog predlagatelja osiguranja odrediti takvu mjeru samo ako nađe da je mjera nužna i da je proporcionalna pravom zaštićenom interesu predlagatelja, pri čemu o nužnosti mjere sud odlučuje na temelju podataka koje je iznio predlagatelj.
24. Za tvrdnje o tome da protivnica osiguranja ne bi pretrpjela nikakvu štetu ili da bi ona bila neznatna, potrebno je dati određeno i logično obrazloženje postojanja vjerojatnosti, a iz predmetnog prijedloga za osiguranje se ne može zaključiti da je određivanje mjere nužno ili da predlagatelju ne stoje na raspolaganju koja druga primjerena sredstva osiguranja, a koja pretpostavka mora biti kumulativno ispunjenja u smislu odredbe članka 344. OZ-a.
25. Stoga, s obzirom na to da predlagatelj osiguranja nije dokazao da bi protivnik osiguranja pokušao otuđiti ili opteretiti nekretnine koje su predmetom predložene mjere, niti je učinio vjerojatnim da bi se predloženom mjerom pretrpjela samo neznatna šteta, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je donio pobijano rješenje i odbio prijedlog predlagatelja osiguranja za određivanjem privremene mjere.
26. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, odbiti žalbu predlagatelja osiguranja kao neosnovanu, potvrditi pobijano rješenje i odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja pod točkom I.
27. Kako predlagatelj osiguranja nije uspio sa žalbom, to trošak povodom pravnog lijeka pada na njegov teret (čl. 154. st. 1. ZPP-a), slijedom čega je temeljem čl. 166 st. 1. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st.1. OZ-a, odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.
U Zagrebu 8. travnja 2026.
Sutkinja:
Roberta Pandža
