Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-298/2026-2

R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Marijanu Vugiću kao sucu pojedincu, u predmetu pravnih sredstava ovršenika u postupku izravne naplate ovrhovoditeljice ĆN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnik Filip Ivan Žuro, odvjetnik iz [adresa], protiv ovršenika Lager Bašić d.o.o., Donji Stupnik (Općina Stupnik), Trgovačka ulica 3, OIB: 49617677906, kojeg zastupa punomoćnik Mario Mihočević, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Mihočević & Bajs d.o.o., radi prijedloga ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, odlučujući o žalbi ovrhovoditeljice protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj Ovr-2784/2025-10 od 29. prosinca 2025. godine, dana 8. travnja 2026. godine

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba ovrhovoditeljice kao osnovana ukida se rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj Ovr- 2784/2025-10 od 29. prosinca 2025. godine i predmet vraća istom sudu na ponovan postupak.

II Ostavlja se da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Odgađa se postupak izravne naplate pokrenute po zahtjevu za izravnu naplatu od 17. prosinca 2025. koji je pokrenula ovrhovoditeljica ĆN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj]. protiv ovršenika LAGER BAŠIĆ, d.o.o., Donji Stupnik (Općina Stupnik), Trgovačka ulica 3, OIB 49617677906 na temelju Rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-738/2025-2 od 03. rujna 2025. do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru pod poslovnim brojem Ovr-2784/2025 po prijedlogu ovršenika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odnosno do pravomoćnog okončanja parničnog postupka ako ovršenik LAGER BAŠIĆ, d.o.o., Donji Stupnik (Općina Stupnik), Trgovačka ulica 3, OIB 49617677906 na isti bude upućen radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

II. Nalaže se Financijskoj agenciji (u daljnjem tekstu FINA) da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru pod poslovnim brojem Ovr-2784/2025 po prijedlogu ovršenika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odnosno do pravomoćnog okončanja parničnog postupka ako ovršenik LAGER BAŠIĆ, d.o.o., Donji Stupnik (Općina Stupnik), Trgovačka ulica 3, OIB 49617677906 na isti bude upućen radi proglašenja ovrhe nedopuštenom."

2. Protiv ovog rješenja žali se ovrhovoditeljica iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23.- dalje: ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 26/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22. -dalje OZ) s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditeljice ovršenik osporava osnovanost navoda žalbe te predlaže da se odbije kao neosnovana uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

4. Žalba je osnovana.

5. Prvostupanjski sud u bitnom navodi slijedeće:

"Uvidom u spis predmeta te u Zahtjev za izravnu naplatu (list 10-11 spisa) sud je utvrdio da je ovrhovoditeljica FINI podnijela isti 17. prosinca 2025., temeljem Rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-738/2025-2 od 03. rujna 2025. a na temelju koje ovršne isprave ima potraživanje prema ovršeniku s osnova troškova ovršnog postupka u iznosu od 7.785,44 EUR i troškova revizijskog postupka u iznosu od 16.867,50 EUR

U pogledu prijedloga ovršenika radi odgode prijenosa primjenjuju se odredbe OZ-a o odgodi ovrhe. Člankom 65. stavak 1. OZ-a određeno je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu uz daljnji uvjet da je ovršenik poduzeo neku od 11 pravnih radnji koje su zakonom taksativno navedene u odredbi čl. 65. st. 1. t. 1. -11. OZ. Sud prihvaća tvrdnju ovršenika da je podnijevši prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim poduzeo jednu od 11 pravnih radnji koje su zakonom taksativno navedene u odredbi čl. 65. st. 1. t. 1. -11. OZ, i to radnju iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a, jer prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, sukladno čl. 53. st. 1. OZ-a ima svojstvo žalbe ovršenika protiv rješenja o ovrsi nakon proteka roka zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7, 9. i 10. OZ-a. Ovršenik u žalbi navodi da je ovrhovoditeljeva tražbina prestala na temelju činjenice (prijeboj tražbine) koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka.

Pri ocjeni da li postoji opasnost od nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete sud je težište ispitivanja usmjerio na imovinske prilike ovrhovoditeljice i mogućnosti ovršenika da u eventualnom postupku protuovrhe namiri štetu od ovrhovoditeljice. Sud je na temelju dokaza priloženih od strane ovršenika, kao i dokaza koje je sud sam pribavio na prijedlog ovršenika, zaključio da su imovinske prilike ovrhovoditeljice loše, tako da ovršenik ne bi mogao namiriti štetu u eventualnom postupku protuovrhe. Naime, pretragom u evidenciji svih nekretnina upisanih u zemljišnim knjigama u Republici Hrvatskoj, sud je utvrdio da je ovrhovoditeljica vlasnica samo nekretnina opisanih kao kč. br. [katastarska čestica] vinograd površine 612 m2 i kč. br. [katastarska čestica] vinograd površine 227 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], (zemljišnoknjižni izvadak na listu 123-127 spisa) na kojim nekretninama je upisano založno pravo više založnih vjerovnika za iznose tražbina koji daleko premašuju iznos potraživanja ovrhovoditeljice od 25.304,49 EUR (založni vjerovnik Credo Banka d.d. u stečaju za iznos tražbine 113.434,36 €, založni vjerovnik Ministarstvo financija RH za iznos tražbine 463.777,82 € i 690.179,76 €), tako da ukoliko bi se ovršenik u eventualnom postupku protuovrhe pokušao namiriti prodajom navedenih nekretnina, ostao bi nenamiren, jer svi predmetni založni vjerovnici imaju prednost pri namirenju u odnosu na ovršenika. Izvršenim provjerama u evidencijama MUP-a RH sud je utvrdio da ovršenica na dan 27. prosinca 2025. nije vlasnica registriranog motornog vozila (ispis podataka na listu 128-136 spisa), na dan 27. prosinca 2025. nije evidentirana kao vlasnica plovila niti zrakoplova u sustavu PBZO (službene bilješke na listu 137-138 spisa), na dan 29. prosinca 2025. nije evidentirana kao vlasnica vrijednosnih papira u sustavu PBZO (službena bilješka na listu 144 spisa), na dan 29. prosinca 2025. nije imala obračunatih dividendi u sustavu PBZO (službena bilješka na listu 145 spisa) te na dan 27. prosinca 2025. nije evidentirana u sustavu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kao zaposlena osoba ili umirovljenica (službena bilješka na listu 139 spisa). Stoga je sud utvrdio da je ovršenik učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu."

6. Ova odluka suda prvog stupnja nije pravilna, jer donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud je počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 65. st. 2. OZ.

7. Ovaj sud, prije svega, ukazuje na pravno stajalište izraženo u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev -180/2021-2 od 11. srpnja 2023., a iz kojeg proizlazi da odluku o prijedlogu ovršenika iz odredbe čl. 210. st. 1. OZ za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa, sud ne može donijeti bez dostave tog prijedloga ovrhovoditelju radi očitovanja.

8. Odgovara da je ovdje situacija drugačija utoliko što se ovdje radi o prijedlogu ovršenika da se odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u smislu odredbe čl. 210. st. 1. OZ, a u kojem slučaju a sukladno st. 2. toga članka se na odgovarajući način primjenjuju odredbe o odgodi ovrhe.

9. Odgovara da sukladno čl. 65. st. 2. OZ, odluku o prijedlogu za odgodu ovrhe sud će donijeti nakon što ovrhovoditelju omogući da se o njemu očituje, ako okolnosti slučaja ne zahtijevaju da se postupi drugačije.

10. U ovom konkretnom slučaju ovaj sud je mišljenja da nisu postojale okolnosti koje su zahtijevale da se ovrhovoditelju ne dostavi prijedlog za odgodu prijenosa.

11. Naime, kao što je to razvidno iz stanja spisa, a na to ukazuje i ovrhovoditeljica u žalbi ovdje je zahtjev za izravnu naplatu podnesen dana 17. prosinca 2025., a ovršenik je prijedlog za odgodu podnio 23. prosinac 2025., dok je pobijano rješenje donesene dana 29. prosinca 2025.

12. Sukladno čl. 209. st. 7. OZ, ako agencija u roku od 60 dana od dana kada joj je dostavljena isprava iz st. 1. tog članka ne primi rješenje suda o odgodi izdavanja naloga bankama za provedbu prijenosa zaplijenjenih sredstva ili rješenje suda kojim se pljenidba i prijenos proglašava nedopuštenim na temelju ovršne isprave na temelju koje je ona zatražena, izdat će nalog bankama da obave prijenos sredstava s računa ovršenika na račun ovrhovoditelja.

13. Odgovara također da sukladno čl. 210. st. 3. OZ, o prijedlogu za odgodu prijenosa iz st. 1. tog članka sud je dužan odlučiti u roku od 8 dana i ako prihvati taj prijedlog, rješenje kojim će odrediti odgodu odmah dostaviti agenciji.

14. Po mišljenju ovog suda, taj rok od 8 dana je instruktivan rok, a ne zakonski, nego je odlučno da prvostupanjski sud, ako prihvati prijedlog, svoje rješenje dostavi u agenciju u roku od 60 dana od kada joj je dostavljena isprava iz st. 1. tog članka.

15. U konkretnom slučaju, a obzirom na navedeno, prijenos sredstava trebao se izvršiti tek iza 15. veljače 2026., pa utoliko nije bilo razumnog razloga zbog čega prijedlog za odgodu ovršenika nije bio dostavljen ovrhovoditeljici ili njezinom punomoćniku u pretinac e-komunikacije.

16. To pogotovo jer iz prijedloga i za odgodu je razvidno, a na tome se i bazira pobijano rješenje, da je predlagatelj tvrdio da ovrhovoditeljica nema nikakvih, ili dovoljno sredstava koji bi iznos bio naplaćen kao njezina tražbina mogla vratiti ovdje ovršeniku u slučaju ukoliko bude osnovan prijedlog ovršenika da se pljenidba i prijenos proglase nedopuštenim, a u čemu se ovrhovoditeljica nije imala prilike izjasniti.

17. Ne može se zaključiti da je ovrhovoditeljica svoje pravo očitovanje mogla u punom opsegu ostvariti u žalbi koju je podnijela protiv pobijanog rješenja kada njoj nije uredno dostavljen prijedlog za odgodu ovršenika, pa utoliko ovrhovoditeljica nije niti mogla znati sadržaj tog prijedloga u odnosu na razloge zbog kojih se traži odgoda prijenosa.

18 Dakle, već iz navedenih razloga, trebalo je ukinuti pobijano rješenje temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ s uputom prvostupanjskom sudu a u ponovljenom postupku otkloni onu relativno bitnu povredu odredaba postupka na koje je ukazao ovaj sud (točka I):

19. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 14. st. 6. OZ (točka II.).

U Zagrebu, 8. travnja 2026. godine

Sudac:

Marijan Vugić