Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj: Kž-154/2026-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Srebrenke Šantić kao predsjednice vijeća, te Gordane Denona-Kusijanović i Sandre Juranović kao članica vijeća uz sudjelovanje Nade Lalić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog CS i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. – ispravak, 101/2017., 118/2018. i 126/2019. – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Kv-25/2026 od 14. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 8. travnja 2026.
r i j e š i o j e
Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Kv-25/2026 od 14. siječnja 2026., na temelju odredbe članka 98. stavaka 1. i 2. točaka 4. i 5. te stavaka 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024., 72/2025. i 13/2026. – dalje: ZKP/08), ukinute su mjere opreza koje su rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci, poslovni broj: KP-DO-393/2021 od 15. ožujka 2021., određene 1. optuženom CS i 2. optuženom PS.
2. Protiv tog rješenja pravodobnu je žalbu podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja navodeći u bitnom da oštećeni BS još uvijek nije ispitan na raspravi pa je sud pogrešno zaključio da u konkretnom slučaju više ne postoji potreba za mjerama opreza. Žalitelj navodi i to da je pogrešan navod suda da oštećenik nema prijavljeno prebivalište u [adresa] jer isti, od 30. srpnja 2024., ima aktivno prijavljeno prebivalište na adresi u [adresa]. Osim toga, po mišljenju žalitelja, na strani 1. optuženog CS i 2. optuženog PS i nadalje postoje okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela pa je stoga odluka o ukidanju mjera opreza preuranjena pri čemu protek vremena u kojem su mjere opreza na snazi, nije od odlučnog značaja. Predloženo je prihvatiti žalbu, ukinuti pobijano rješenje i vratiti predmet na ponovno odlučivanje.
3. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
4. Razmatrajući stanje spisa i žalbene navode, ocjena je ovoga vijeća drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da u konkretnom slučaju postoji osnovana sumnja kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08 pa time i za primjenu mjera opreza, a koja proizlazi iz potvrđene optužnice i dokaza na kojima se optužnica temelji. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i to da je u konkretnom slučaju protivno načelu razmjernosti prema optuženicima i nadalje primjenjivati mjere opreza radi prevencije opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08, jer neovisno o tome iz kojeg je zakonskog razloga mjere opreza moguće odrediti, u njihovoj primjeni se ne smije premašiti nužna potreba. Naime, mjere opreza određene optuženicima rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci poslovni broj Kp-Do-393/2021 od 15. ožujka 2021., na snazi su već pet godina, a prema uredno zaprimljenim izvješćima Policijske postaje Opatija proizlazi da nije došlo do kršenja mjera opreza kroz svo to razdoblje. Stoga i nastavno u pobijanom rješenju prvostupanjski sud ispravno zaključuje da obzirom se mjere opreza imaju primjenjivati samo radi postizanja propisanih ciljeva i samo u mjeri koja je nužno potrebna da se ti ciljevi ostvare, u ovom konkretnom slučaju daljnja primjena mjera opreza nije opravdana. Naime, obzirom na izvješća Policijske postaje Opatija i vremensko razdoblje trajanja mjera opreza, očito je da su iste postigle propisane ciljeva i da se njihovom primjenom ostvarila ona mjera koja je nužno potrebna da se ti ciljevi ostvare.
5. Obzirom na prednje navode, a protivno navodima žalitelja, ispravno je postupio prvostupanjski sud kad je ukinuo mjere opreza koje su bile određene 1. optuženom CS i 2. optuženom PS navodeći da bi daljnja primjena mjera opreza prema ovim optuženicima, bila protivna načelu razmjernosti. Sve navedeno u skladu je i s odredbom članka 4. stavka 1. ZKP/08 kojom je propisano da svaka radnja ili mjera ograničenja slobode ili prava, utemeljena na Zakonu, mora biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju dok je odredbom stavka 2. istog članka propisano da sud i druga državna tijela, pri odlučivanju o radnjama i mjerama ograničenja slobode ili prava, po službenoj dužnosti paze da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom. Njihovo trajanje mora biti ograničeno na najkraće nužno vrijeme.
6. Što se tiče navoda iz pobijanog rješenja da oštećeni BS nema prijavljeno prebivalište u [adresa], taj navod nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja. Iako žalitelj u žalbi navodi da u prilogu žalbe dostavlja i izvadak iz Jedinstvenog registra osiguranika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske za oštećenog ŽS, isto uz žalbu nije dostavljeno.
7. U odnosu na žalbene navode da bi pobijanim rješenjem bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer da prvostupanjski sud nije dao razloge zbog kojih smatra da više ne postoji potreba za predmetnim mjerama opreza, valja istaći da je sud obrazložio svoje stajalište o tome zašto smatra da mjere opreza valja ukinuti, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se prvenstveno osporavaju zaključci prvostupanjskog suda u pogledu nepostojanja potrebe za mjerama opreza koje su okrivljeniku bile određene citiranim u točki 1. ove odluke, rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci jer da i nadalje egzistira iteracijska opasnost. Pri tome se ističe kako je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju pravilno vodio računa o načelu razmjernosti, sukladno odredbi članka 4. ZKP/08 u svezi sa člankom 122. stavak 2. toga Zakona, a kako je to prednje, u obrazloženju ovog rješenja, već obrazloženo. Stoga postojanje ili nepostojanje iteracijske opasnosti, a na postojanje koje opasnosti se žalitelj poziva, nije od utjecaja u okolnostima kada bi trajanje mjera opreza povrijedilo načelo razmjernosti.
8. Slijedom svega navedenog, budući da žalbom državnog odvjetnika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su ostvarene povrede na koje ovo vijeće pazi po službenoj dužnosti, trebalo je žalbu odbiti kao neosnovanu te na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. i članka 494. stavka 4. ZKP/08 odlučiti kao u izreci rješenja.
U Rijeci 8. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Srebrenka Šantić
