REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Posl. br. P-2318/2025.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Nadi Nekić Plevko u pravnoj stvari tužitelja Druga Fundacija SPV d.o.o., Lonjička ulica 2a, Zagreb, OIB: 25132169807, zastupana po punomoćniku Domagoju Tomiću, odvjetniku u Zagrebu, Ulica Franje Župana 18, protiv tuženika Addiko Bank d.d. , iz Zagreba, Slavnoska av. 6, OIB 14036333877, zastupan po punomoćniku Zlatko Knezović, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Knezović& Partneri j.t. d. , iz Zagreba, Radnička c. 54, radi: utvrđenja i isplate, dana 8. travnja 2026. g.

r i j e š i o  j e

1. Ovaj se postupak prekida do pravomoćnog dovršetka parničnog postupka koji se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodi pod posl. br. P-1492 /2023. ili do druge odluke suda.

2. Ročište određeno za dan 18. lipnja 2026. u 10,30 sati neće se održati.

Obrazloženje

1. Tužitelj je pred ovim sudom dana 6. listopada 2025. podnio tužbu u ovom postupku koji se vodi pod posl. br. P-2318/2025. protiv tuženika s tužbenim zahtjevom koji glasi:

" 1 . Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba sadržana u čl. 5.2. Ugovora o kreditu broj: 266-369/2006 sklopljenog dana 22.11.2006. godine između LBZ, Mokošica, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita s jedne strane i Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 kao kreditora s druge strane, i to u dijelu koji glasi: „Prije isplate kredita odbijaju se od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,25% (jednocijelodvadesetpetposto) iznosa kredita.“

2. Nalaže se tuženiku, Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužitelju Druga fundacija SPV d.o.o., Zagreb, Lonjička ulica 2A, OIB: 25132169807 plati iznos od 183,75 eur sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom na taj iznos od dana 29.11.2006. godine do isplate po stopi koja je: do 31.12.2007. godine, određena Uredbom o visini stope zatezne kamate; od 01.01.2008. do 31.07.2015. godine, određena za svako polugodište uvećan jem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine, određena za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od god ine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine, određena za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30.12.2023. godine do isplate, određena uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku, Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužitelju Druga fundacija SPV d.o.o., Zagreb, Lonjička ulica 2A, OIB: 25132169807 naknadi parnični trošak, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, određenom uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

4. U svom odgovoru na tužbu od 13. studenog 2025. 2025. tuženik se protivio tužbi i s prijedlogom da sud odbije tužbeni zahtjev te je ujedno zatražio i trošak postupka.

5. Tužitelj je u tužbi u ovom parničnom predmetu kao dokazni prijedlog naznačio i po potrebi priklop ovosudnog parničnog spisa P-1492/2023. vezano za spor koji se između tužitelja i tuženika vodi u odnosu na isti kredit br. 266-369/2006. koji je ugovor sklopljen dana 22. studenog 2006. s prednikom tuženika Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. Tužitelj je u tužbi naveo kak je s korisnikom kredita OBZ , iz [adresa] sačinio Ugovor o prijenosu tražbine ( cesija ) dana 1. lipnja 2023. ( list 468-472 ) o čemu je obavijestio tuženika slijedom čeg je aktivno legitimiran kao vjerovnik u ovoj parnici koja se vodi pod posl. br. P-2318/2025.

6. Sud je izvršio uvid u navedeni spis posl. br. P-1492/2023. Uvidom u navedeni spis sud je utvrdio o da je u njemu tužitelj koji je tužitelj i u ovom postupku dana 3. kolovoza 2023. podnio tužbu protiv protiv tuženika koji je tuženik u ovom postupku a kojim traži od suda donijeti presudu slijedećeg sadržaja :

"1. Utvrđuje se da su ništetne ugovorne odredbe sadržane u Ugovoru o kreditu broj:

266- 369/2006 sklopljenog dana 22.11.2006. godine između LBZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita s jedne strane i Hypo Alpe- Adria-Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 kao kreditora s druge strane, a kojim je ugovornim odredbama ugovorena valuta švicarski franak, uz koju je vezana glavnica kredita.

2. Nalaže se tuženiku, Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužitelju Druga fundacija SPV d.o.o., Zagreb, Lonjička ulica 2A, OIB: 25132169807 plati iznos koji će biti utvrđen po dostavljenoj Dokumentaciji od strane tuženika, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom na taj iznos, odnosno na eventualno specificirane glavnične iznose: po stopi koja je: do 31.12.2007. godine, određena Uredbom o visini stope zatezne kamate; od 01.01.2008. do 31.07.2015. godine, određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine, određena za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. godine do isplate, određena za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku, Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužitelju Druga fundacija SPV d.o.o., Zagreb, Lonjička ulica 2A, OIB: 25132169807 naknadi parnični trošak, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta ."

7. Navedeni parnični postupak koji se pred ovim sudom vodi pod posl. br. P - 1492/2023. nije pravomoćno dovršen. U tužbi u predmetu P-1492/2023. tužitelj (tužitelj i u ovoj parnici ) navodi da pasivna legitimacija tuženika proizlazi iz činjenice kako je upravo tuženik pravni sljednik društva Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877., da su dana **.**.2006. godine, LBZ i Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. sklopili su Ugovor o kreditu, broj: 266-369/2006, i to pravni prednik tuženika kao kreditor, a LBZ kao korisnik kredita. Navedenim Ugovorom, između ostalog, ugovoreno je kako slijedi: Tuženik je tužitelju kao potrošaču odobrio i stavio na raspolaganje iznos od 24000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti a kredit, odnosno vraćanje kredita ugovoreno je sa valutnom klauzulom u valuti švicarski franak. Tužitelj navodi da ugovorne odredbe, kojim je ugovorena valuta švicarski franak, uz koju je vezana glavnica nezakonite su i ništetne i to iz razloga što se među strankama predmetnog Ugovora o kreditu, o navedenim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, a sam pravni prednik tuženika prije i u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu nije u cijelosti, a niti potpuno informirao korisnika kredita o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Takvo (ne)postupanje pravnog prednika tuženika prouzrokovalo je znatnu neravnotežu u pravima i obvezama između stranaka, a na štetu korisnika kredita. Činjenica da je tuženik, odnosno pravni prednik tuženika, prilikom sklapanja ugovora o kreditima, u razdoblju od početka 2004. godine do kraja 2008. godine, a u koje razdoblje spada i predmetni Ugovor o kreditu, ugovarao ništetne valutne klauzule u valuti CHF pravomoćno je utvrđena u postupku koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem: P-1401/12, a ista je činjenica potvrđena drugostupanjskom presudom Visokog trgovačkog suda, poslovni broj: Pž - 6632/17. U spomenutom postupku, pravomoćno je utvrđeno kako je tuženik, odnosno pravni prednik tuženika: "Povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene ne potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/13) i to čl. 81, 82, 90, a od 07.08.2007. do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09), i to čl. 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima." i tužitelj smatra da utvrđenja iz navedenih presuda obvezuju sud u ovom predmetu sukladno: čl. 138.A Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/2007, 125/2007, 79/2009), čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/2014), - čl. 126. Zakona o zaštiti potrošača (NN 19/2022), čl. 502.C Zakona o parničnom postupku (NN 53/91,91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22). Tužitelj navodi da unatoč činjenici što se radilo o ništetnim ugovornim odredbama, pravni prednik tuženika odnosno tuženik je uredno obračunavao ukupan iznos anuiteta sukladno ugovorenoj valutnoj klauzuli, a što je za posljedicu imalo povećanje kunskog mjesečnog anuite ta (danas protuvrijednost EUR-a) za korisnika kredita, a samim time i povećanje korisnikovih obveza prema tuženikovom pravnom predniku, odnosno tuženiku.

8. Tužitelj u tužbi u predmetu P-1492/2023. navodi da ništetnost odredbi valutne klauzule u valuti CHF ujedno znači i da su nezakonita sva povećanja korisnikovih obveza prema tuženikovom pravnom predniku, odnosno tuženiku, na temelju jačanja tečaja valute CHF u odnosu na valutu HRK (danas protuvrijednost EUR-a). Po toj osnovi korisnik je preplatio svoju obvezu po predmetnom kreditu za iznos koji će se naknadno utvrditi, a po dostavljanju kreditne dokumentacije od strane tuženika. Taj iznos čini razliku između svakog nezakonito uvećanog anuiteta i početnog mjesečnog anuiteta, i koji će se iznos tom tužbom potraživati od tuženika, umanjeno za eventualnu razliku koja bi korisniku kredita s te osnove bila priznata od strane tuženika prilikom izračuna konverzije kredita ako je do iste došlo. Podredno, u tom postupku tužitelj ističe kako bi mu u svakom slučaju, ako su ugovorne strane izvršile konverziju kredita sukladno ZID ZPK NN 102/15 imalo pripadati najmanje pravo na isplatu pripadajućih zakonskih zateznih kamata na više plaćene iznose, a koje je iznose korisniku kredita tuženik / pravni prednik tuženika eventualno uračunao prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK, obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO, i to od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije. Ujedno tužitelj je u tužbi u predmetu P-1492/2023. naveo da ne raspolaže nikakvom kreditnom Dokumentacijom osim Ugovora o kreditu koji prileži tužbi radi čega j se obratio tuženiku sa Zahtjevom za dostavu kreditne Dokumentacije no da tom zahtjevu tuženik do dana podnošenja ove te tužbe nije udovoljio radi čega tužitelj u tom postupku predlaže sudu naložiti tuženiku da u roku od 15 dana, vezano za navedeni Ugovora o kreditu, broj: 266- 369/2006, od dana 22.11.2006. godine, u sudski spis dostaviti dokumentaciju i to sve eventualne anekse ugovora o kreditu, sve eventualne odluke o promjeni kamatnih stopa (ili pregled promjena ugovorenih kamatnih stopa), sa pripadajućim otplatnim planovima, karticu kredita po kupcu / promet po kreditu / knjigovodstvenu karticu a tužitelj će potom, sukladno odredbi čl. 186.b st. 3. i 4. ZPP- po dostavi Dokumentacije u sudski spis i provedenog financijskog vještačenja, postaviti svoj konačni tužbeni zahtjev.

9. U dokaz svojih navoda tužitelj predlaže uvid u presudu ovog sud posl. br. broj P-1401/12 od 04.07.2013. te uvid u presudu Visokog Trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/17 od 14.06.2018. Tužitelj smatra da imajući u vidu sve navedeno u točkama I., II. i II. ove tužbe, kako učinak ništetnosti navedenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli pretpostavlja pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženiku bio dužan platiti da se od početka otplate do dana konverzije ugovora o kreditu u valutu euro za cijelo vrijeme primjenjivala otplata bez valutne klauzule. Tužitelj u navedenoj tužbi u predmetu P-1492/2023. u bitnome navodi da to nadalje pretpostavlja pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi korisnik kredita bio dužan platiti tuženiku do dana i na sam dan konverzije prema ugovorenom tečaju kune spram švicarskog franaka na dan isplate kredita.

10. Odredbom čl. 12 st. 1 Zakona o parničnom postupku ( Narodne Novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje u tekstu ZPP ) određeno je da kada odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugi nadležni organ (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno. Odredbom čl. 212 st. 1 ZPP određeno je da će sud prekid postupka odrediti i ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (članak 12.).

11. Kako je navedeno u ovosudnom predmetu P-2318/2025. tužitelj traži utvrđenje ništetnim ugovorne odredbe sadržane u čl. 5. 2. Ugovora koja glasi " „Prije isplate kredita odbijaju se od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,25% (jednocijelodvadesetpetposto) iznosa kredita.“ Sud je uvidom u spis utvrdio da se na listu 401 spisa nalazi obavijest prednika tuženika korisniku kredita ĐBZ od 4. prosinca 2006. " Predmet : Obavijest o dospijeću prvog anuite ta" iz kojeg je dopis razvidno da prednik tuženog obavještava korisnika kredita UBZ da je dana 29. 11. 2006. doznačio na njen račun iznos odobrenog kunskog kredita sa valutnom klauzulom umanjen za troškove obrade kredita pa tako i iznos od CHF 300,00 na ime jednokratne naknade. Prema stavu tužitelja tu naknadu prednik tuženika je naplatio temeljem ništetne ugovorne odredbe te je taj iznos tuženik dužan vratiti korisniku kredita, odnosno njegovom pravnom sljedniku (tužitelju) sukladno odredbi čl. 1115 Zakona o obveznim odnosima. Sam tužitelj u ovom parničnom postupku navodi kako je predmetna naknada ustegnuta od samog iznosa kredita, pa proizlazi da je korisnik kredita na kraju predniku tuženika morao plaćati i kamate na naknadu koja mu je naplaćena, a čime je svime i dodatno narušena već postojeća znatna neravnoteža u pravima i obvezama između ugovornih stranaka, na štetu korisnika kredita. Navedeno postupanje omogućilo je predniku tuženika proizvoljno određivanje naknade za obradu kredita, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, a tuženik je tako i postupio. Samim time, ista je odredba nepoštena i ništetna sukladno relevantnim odredbama Zakona o zaštiti potrošača, dok su sama obveza tužitelja i eventualni stvarni troškovi na koje bi se ista imala odnositi, neodređeni i neodredivi sukladno čl. 272. ZOO-a.

12. Tužitelj dakle tužbenim zahtjevom u ovom parničnom postupku traži utvrđenje ništetnim ugovorne odredbe sadržane u čl. 5. 2. Ugovora koja glasi „Prije isplate kredita odbijaju se od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,25% (jednocijelodvadesetpetposto) iznosa kredita.“ a u parničnom postupku koji se pred ovim sudom vodi pod pod posl. br. P-1492/23. traži da se utvrde ništetnima sve ugovorne odredbe iz istog Ugovora o kreditu br. 266-369/2006. od 22. 11. 2006. iz oba parnična postupka ( P-2318/2025. i P-1492/2023.) kojim je ugovornim odredbama ugovorena valuta švicarski franak, uz koju je vezana glavnica kredita koji je ugovor zaključen između istog korisnika kredita koji je ista osoba u oba navedena predmeta i koja je naknada za obradu kredita prema navodima tužbe u ovom postupku ustegnuta od samog iznosa kredita koji je također u CHF.

13. Imajući u vidu sadržaj tužbi i tužbenih zahtjeva u oba ovosudna predmeta P-2318/2025. i P-1492/2023. činjenicu da se radi o istim strankama, istom korisniku kredita, istom ugovornom odnosu , odnosno istom kreditu br. 266-369/2006. od 22. 11. 2006. te činjenicu da je tužitelj u predmetu P-2318/2025. naveo kako je prednik tuženika naplatio korisniku kredita troškove obrade kredita nesporno u CHF i to ustegnućem od samog iznosa kredita koji je u CHF, to ovaj sud smatra da je istim pitanjem ništetnosti iz tužbenog zahtjeva u predmetu P-1492/2023. obuhvaćena i odredba čl. 5.2 Ugovora o kreditu br. 266-369/2006. od 22. 11. 2006 koje je pitanje utvrđivanja ništetnosti predmet spora u ovoj parnici P-2318/2025.

14. Radi navedenog ovaj sud ujedno smatra da je pravomoćni dovršetak postupka koji se pred ovim sudom vodi pod posl. br. P-1492/2023. i koji je započeo prije ovosudnog postupka koji se vodi pod posl. br. P-23187/2025. prethodno pitanje u ovom postupku koji se vodi po posl. br. P-2318/2025. te je temeljem odredbe čl. 12 st. 1 i 213 st. 1 ZPP odlučio kao u t. 1. izreke ovog rješenja, a temeljem odredbe čl. 278 ZPP kao u t. 2. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu, 8. travnja 2026.  g.

Sudac

Nada Nekić Plevko

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja u t. 1. izreke može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa rješenja. Žalba se podnosi Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske putem ovog suda u tri primjerka. Protiv rješenja u t. 2. izreke žalba nije dopuštena.

Dna:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.

3. svjedok UBZ, [adresa]