Poslovni broj: Us I-3136/2025-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ČŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Andri Dubokoviću, odvjetniku iz Jelse, Jelsa 300/I, protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za pravne poslove, OIB: 59951999361, Zagreb, Radnička cesta 80, zastupanog po generalnom opunomoćeniku ZŽ, mag. iur. i zaposleniku tuženika (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice Upravnog suda u Splitu pod poslovnim brojem Su-414/2025), radi prethodne ocjene prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu, nakon javne i usmene rasprave zaključene 18. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja i generalnog opunomoćenika tuženika, objavljene 8. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za pravne poslove, Klasa: UP/II-352-01/25-16/1, Urbroj: 517-09- 1-25-3 od 11. studenog 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja o troškovima spora na ime naknade troškova upravnog spora isplati tuženiku iznos od 90,00 (devedeset) eura.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj ovom sudu 22. prosinca 2025. protiv rješenja tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za pravne poslove, Klasa: UP/II-352-01/25-16/1, Urbroj: 517-09-1-25-3 od 11. studenog 2025., te u podnesku zaprimljenom kod ovog suda 23. prosinca 2025. kojim je tužba konačno uređena, tužitelj u bitnom najprije reproducira izreku osporenog rješenja tuženika, nakon čega navodi kako je zahtjev tužitelja za provedbu postupka prethodne ocjene odbačen pozivom na članak 41. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku (dalje: ZUP), a u svezi sa člankom 28. stavak 2. Zakona o zaštiti prirode (dalje: ZZP). Da bi se prema članku 41. stavku 2. ZUP-a smatralo da ne postoje pretpostavke za pokretanje upravnog postupka to bi onda trebalo značiti da se ne radi o upravnoj stvari, da podnositelj zahtjeva nema stranačku legitimaciju te da je o ovoj upravnoj stvari već pravomoćno odlučeno. Niti jedan od tri naprijed navedena slučaja ne može se primijeniti na ovaj predmet, budući se ovdje radi o upravnoj stvari, tužitelj nesporno ima stranačku legitimaciju, a što je još najbitnije o predmetnom zahtjevu, odnosno upravnoj stvari nije pravomoćno odlučeno. Stoga uopće nije bilo uvjeta za odbacivanjem zahtjeva po članku 41. stavku 2. ZUP-a. Osim toga člankom 28. stavak 2. ZZP-a nije propisano da se postupak neće provoditi ukoliko su prethodno u naravi već izvedeni određeni građevinski radovi. Takva mogućnost uopće nije previđena člankom 28. st. 2. ZZP-a u kojem izrijekom stoji: “Ocjena prihvatljivosti zahvata provodi se u okviru pripreme namjeravanog zahvata, prije izdavanja lokacijske dozvole ili izdavanja drugog potrebnog odobrenja za provedbu zahvata.“ Za namjeravane zahvate u prostoru još nije izdana nikakva lokacijska dozvola ili bilo koje drugo odobrenje, pa je jasno da ni po članku 28. st. 2. ZZP-a nisu postojali uvjeti za odbacivanje zahtjeva, već se o zahtjevu trebalo odlučiti meritornim rješenjem. Ovo sve tim prije jer se niti lokacijska dozvola, kao ni bilo koje drugo odobrenje za provedbu zahvata ne može izdati bez da se provede postupak prethodne ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu za namjeravani zahvat. Pri tome nije od utjecaja jesu li se određeni radovi u naravi već izveli ili ne, već je bitno koji se to radovi mogu izvesti odnosno što se sve konkretno može izgraditi na č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da bi to bilo prihvatljivo za ekološku mrežu. Za slučaj ukoliko bi pobijano rješenje opstalo, onda bi to značilo da se za već izvedene radove na terenu uopće ne može ishoditi lokacijska dozvola, kao ni bilo koje drugo odobrenje za provedbu zahvata, a što je u potpunoj suprotnosti sa svim odredbama Zakona o prostornom uređenju (Narodne novine br. 153/13, 65/17, 114/18, 39/19, 98/19 i 67/23) kao i odredbama Zakona o gradnji (Narodne novine br. 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19). Pored svega navedenoga u točki 2. ove tužbe još se ističe da tuženik, kao ni Upravni odjel za zaštitu okoliša, komunalne poslove i infrastrukturu nisu ovlašteni u upravnom postupku prethodne ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu ispitivati je li zahvat u prostoru na č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi već izveden, odnosno je li određena građevina već izgrađena ili nije. To je isključivo zadatak građevinske inspekcije, dok se u postupku prethodne ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu isključivo može ispitivati je li građevinski zahvat u prostoru prihvatljiv za ekološku mrežu. Dakle, nije bitna činjenica je li taj zahvat već izveden, već je samo bitno da se sukladno članku 28. stavak 2. ZZP-a ocjena prihvatljivosti zahvata provodi prije izdavanja lokacijske dozvole ili izdavanja drugog potrebnog odobrenja za provedbu zahvata, a što je nesporno ovdje slučaj. Pri tome za ovakvu vrstu postupka uopće nije od utjecaja jesu li građevinski radovi u naravi već izvedeni, budući takva činjenica ne predstavlja zapreku za vođenje postupka i donošenje meritorne odluke povodom postavljenog zahtjeva. Ako bi ovakvo postupanje postalo pravilo, onda bi to značilo da se za one građevine koje su naravi već izgrađene nikada više neće moći ishoditi nikakva dozvola bez obzira što je za takve građevine moguće ishoditi odgovarajuće dozvole. U situaciji kada se zahtjev odbaci, kao što je ovdje slučaj, a bez da se o njemu meritorno odluči, stranka više nema mogućnosti ishođenja bilo kakve dozvole, koja se opet nikako ne može ishoditi bez da se provede postupak prethodne ocjene prihvatljivosti namjeravanog zahvata za ekološku mrežu. Slijedom izloženog, tužitelj tužbenim zahtjevom predlaže sudu donijeti presudu na način kako je to precizirano u izreci ove presude, a također predlaže i da sud naloži tuženiku da mu naknadi trošak spora.

2.Tuženik se u odgovoru na tužbu u bitnom usprotivio tužbi i svim tužbenim navodima kao neosnovanima, pri čemu u pretežitom dijelu ponavlja navode obrazloženja osporenog rješenja, slijedom čega predlaže odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom.

3.U sporu je održana rasprava 18. ožujka 2026. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju su pristupili zamjenik opunomoćenika tužitelja i generalni opunomoćenik tuženika.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

5.Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja i to da sud službenim putem zatraži i pribavi podatak od nadležnog ureda za urbanizam je li za namjeravani zahvat u prostoru na č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izdana bilo koja dozvola, to na okolnosti precizirane u tužbi i održanoj raspravi, kao nepotreban i suvišan, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženog dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu upravnog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika i spisu upravnog spora, sve to imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

7.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

9.Naime, prvostupanjskim rješenjem Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove i infrastrukturu, Klasa: UP/I-352-01/24- 0004/0319, Urbroj: 2181/1-10/06-24-0004 od 2. prosinca 2024. odbačen je zahtjev ČŽN, ovlaštene od strane investitora tužitelja iz ovog spora u predmetu prethodne ocjene prihvatljivosti zahvata izgradnje stambene i pomoćne građevine za seoski turizam na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (opis namjeravanog zahvata u prostoru, oznake projekta TD 01/24, koji je u rujnu 2024. izradila tvrtka Melin d.o.o. iz Splita) za ekološku mrežu, s obzirom na to da je zahvat proveden te ne postoje zakonske pretpostavke za provođenje postupka, a predmetno rješenje doneseno je pozivom na odredbu čl. 41. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21), u svezi s odredbom čl. 28. Zakona o zaštiti prirode („Narodne novine“, broj 80/13, 15/18, 14/19 i 127/19).

10.Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za pravne poslove, Klasa: UP/II- 352-01/25-16/1, Urbroj: 517-09-1-25-3 od 11. studenog 2025., odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv naprijed citiranog prvostupanjskog rješenja, u bitnom iz identičnih razloga na koje se pozvalo i prvostupanjsko tijelo u svom rješenje, slijedom čega je tuženik to rješenje ocijenio pravilnim i zakonitim.

11.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim je li u konkretnom slučaju tuženik zakonito postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja i to u pogledu toga je li na predmetnu upravnu stvar bilo mjesta primjeni odredbe čl. 41. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku da se tužiteljev zahtjev odbaci uz razloge koji su navedeni u obrazloženju osporenog rješenja, slijedom čega u ovom sporu činjenice nisu sporne, već je prijeporna primjena prava, pa je stoga sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

12.Odredbom čl. 41. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) propisano je da kad službena osoba utvrdi da ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje postupka, rješenjem će odbaciti zahtjev. Odredbom čl. 28. st. 2. Zakona o zaštiti prirode („Narodne novine“, broj 80/13, 15/18, 14/19 i 127/19) propisano je da se postupak ocjene prihvatljivosti zahvata na ekološku mrežu, provodi u okviru pripreme namjeravanog zahvata, prije izdavanja lokacijske dozvole ili izdavanja drugog potrebnog odobrenja za provedbu zahvata. Odredbom čl. 30. st. 3. istog Zakona propisano je da će o podnesenom zahtjevu nadležno tijelo iz članka 29. stavka 2. toga Zakona zatražiti prethodno mišljenje Ministarstva o mogućnosti značajnih negativnih utjecaja zahvata na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže.

13.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem postupajući po žalbi tužitelja iz ovog spora istu odbio i time potvrdio prvostupanjsko rješenje, ovo stoga što je i ovaj sud stajališta kako su u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke kakve u vidu ima odredba čl. 41. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku da se predmetni zahtjev tužitelja odbaci s obzirom da niti po stajalištu ovog suda nisu postojale zakonske pretpostavke za pokretanje postupka kojeg je tužitelj pokrenuo, uslijed čega sud cijeni osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilnim i zakonitim, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

14.Sud nalazi potrebnim najprije navesti kako iz podataka upravnog spisa kojeg je tuženik dostavio u privitku odgovora na tužbu proizlazi da je prvostupanjsko tijelo 27. rujna 2024. zaprimilo zahtjev ČŽN, ovlaštene od strane investitora tužitelja iz ovog spora, za provođenje postupka Prethodne ocjene prihvatljivosti zahvata izgradnje stambene i pomoćne građevine za seoski turizam na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za ekološku mrežu, nakon čega je tijelo prvog stupnja izvršilo uvid u dostavljenu dokumentaciju (opis namjeravanog zahvata u prostoru, oznake projekta TD 01/24, koji je u rujnu 2024. izradila tvrtka Melin d.o.o) te je utvrdilo da se zahvatom planira izgradnja stambene građevine površine 80 m² i pomoćne građevine površine 30,32 m² za potrebe seoskog turizma, kolni put da je osiguran preko javnog makadamskog puta Humac-Poljica sa sjeverne strane, priključak na elektroinstalacije da nije predviđen već se predviđa postavljanje fotonaponskih panela, dok se za potrebe opskrbe vodom predviđa postavljanje spremnika za vodu, u kojem se sakuplja kišnica, a s obzirom da u blizini ne postoji komunalna infrastruktura vodovoda i kanalizacije, predviđa se izgradnja biološke septičke jame. Potom je prvostupanjsko tijelo, sukladno članku 30. stavku 3. Zakona o zaštiti prirode, zatražilo mišljenje od Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, koje se očitovalo prethodnim mišljenjem (Klasa: 352-03/24-02/1166, Urbroj: 517-12-2-3-1-24-2, od 21. studenog 2024.) u kojem je u bitnom navedeno da se planirani zahvat nalazi unutar područja ekološke mreže (Uredba o ekološkoj mreži i nadležnostima javnih ustanova za upravljanje područjima ekološke mreže, "Narodne novine", broj 80/19, 119/23), Područja očuvanja značajnog za ptice (POP) HR1000036 Srednjedalmatinski otoci i Pelješac, a uvidom u satelitske snimke (Google Earth Pro), utvrđeno je do su na predmetnoj čestici u kolovozu 2023., odnosno prije podnošenja zahtjeva za prethodnu ocjenu prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu već bili provedeni radovi izgradnje predmetnih građevina, slijedom čega ministarstvo napominje da se, sukladno članku 28. st. 2. Zakona o zaštiti prirode, ocjena prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu provodi u okviru pripreme namjeravanog zahvata, prije izdavanja lokacijske dozvole ili izdavanja drugog potrebnog odobrenja za provedbu zahvata, pa s obzorom da je nositelj zahvata zatražio provedbu postupka Prethodne ocjene za već izvedeni zahvat, ministarstvo je sukladno članku 41. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku predložilo prvostupanjskom tijelu odbaciti zahtjev budući ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje postupka. Slijedom izloženog, prvostupanjsko tijelo je pozivom na odredbu čl. 41. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku svojom rješenjem od 2. prosinca 2024. odbacilo predmetni zahtjev tužitelja, protiv kojeg je tužitelj izjavio žalbu, koja je osporenim rješenjem tuženika odbijena, a u odnosu na koje rješenje je tužitelj pokrenuo predmetni upravni spor.

15.Glede temeljnih tužbenih prigovora koje tužitelj ističe u ovom sporu i to da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta primjeni odredbe članka 41. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku na temelju koje je njegov zahtjev odbačen, to iz razloga koje navodi u tužbi pri čemu apostrofira kako odredbom članka 28. Zakona o zaštiti prirode nije propisano da se postupak neće provoditi ukoliko su prethodno u naravi već izvedeni radovi, slijedom čega na konkretnu upravnu stvar da nisu od utjecaja okolnosti jesu li ili nisu već izvedeni radovi, već je bitno koji se radovi mogu izvesti, a koji bi bili prihvatljivi za ekološku mrežu, s tim da samo utvrđivanje činjenice je li zahvat u prostoru već izveden uopće nije u nadležnosti tuženika ni prvostupanjskoga tijela, već građevinske inspekcije, za kazati je kako sud ovakve navode ne nalazi osnovanima.

16.Naime, s prethodnim u vezi najprije je za navesti kako je upravo odredbom čl. 41. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku propisano da kad službena osoba utvrdi da ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje postupka, rješenjem će odbaciti zahtjev, slijedom čega, kod nespornog stanja stvari i to da iz satelitskih snimki Google Earth Pro sustava nedvojbeno proizlazi da je zahvat na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] već izveden, to i ovaj sud zaključuje kako u konkretnom slučaju nisu postojale zakonske pretpostavke za vođenje postupka, posebice kod stanja stvari da se u smislu odredbe članka 28. stavka 2. Zakona o zaštiti prirode, postupak ocjene prihvatljivosti zahvata na ekološku mrežu, provodi u okviru pripreme namjeravanog zahvata, prije izdavanja lokacijske dozvole ili izdavanja drugog potrebnog odobrenja za provedbu zahvata, o čemu se ovdje uslijed prethodno utvrđenih i izloženih činjenica ne može raditi.

17.Pored toga, sud primjećuje da tužitelj kako u upravnom postupku, tako niti u ovom sporu uopće ne osporava ključnu činjenicu i to da je predmetni zahvat već izveden, već smatra kako je činjenica da su građevine već izgrađene nebitna za konkretnu upravnu stvar s obzirom da se ocjena prihvatljivosti zahvata provodi prije izdavanja lokacijske dozvole ili drugog potrebnog odobrenja za provedbu zahvata, te zaključuje da citirana odredba članka 28. stavka 2. Zakona o zaštiti prirode ostavlja mogućnost ishođenja odgovarajuće dozvole i u predmetnom slučaju, no ovaj sud je stajališta kako su ovakvi zaključci tužitelja neutemeljeni, to pak stoga što je naznačenom odredbom Zakona o zaštiti prirode na jasan, precizan i nedvojben način propisano da se postupak ocjene prihvatljivosti zahvata na ekološku mrežu, provodi u okviru pripreme namjeravanog zahvata, prije izdavanja lokacijske dozvole ili izdavanja drugog potrebnog odobrenja za provedbu zahvata, ali kako je uvidom u satelitske snimke Google Earth Pro sustava nedvojbeno utvrđeno da je zahvat za kojeg je tužitelj zatražio prethodnu ocjene prihvatljivosti zahvata već nesporno izveden, to je i po shvaćanju ovog suda neprijeporno da zahtjev za ocjenu prihvatljivosti zahvata na ekološku mrežu kakvog je tužitelj podnio prvostupanjskom tijelu, nesumnjivo nije podnesen u okviru pripreme namjeravanoga zahvata kakvog u vidu ima citirana odredba.

18.Što se pak tiče tužbenih navoda u kojima tužitelj ističe kako tuženik, kao ni prvostupanjsko tijelo nisu ovlašteni utvrđivati je li zahvat na predmetnoj čestici već izveden, odnosno je li određena građevina već izgrađena ili nije, sud niti takve navode ne nalazi osnovanim, ovo iz razloga što tužitelj u cijelosti zanemaruje nedvojbenu činjenicu i to da se predmetni zahvat odnosi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja se nalazi na središnjem dijelu otoka Hvara, unutar područja ekološke mreže, određene Uredbom o ekološkoj mreži i nadležnostima javnih ustanova za upravljanje područjima ekološke mreže (Narodne novine br. 80/19 i 119/23) i to Područja očuvanja značajnog za ptice (POP) HR1000036 Srednjedalmatinski otoci i Pelješac, zbog čega je potpuno jasno da je upravo lokacija predmetne čestice odlučujuća prilikom donošenja odluke koji propisi se primjenjuju na predmetni zahvat, to stoga što iz mjerodavnih odredbi Zakona o gradnji, u konkretnom slučaju se radi o građevini za koju je nužno provesti ocjenu prihvatljivosti za ekološku mrežu te se glavni projekt za građenje građevine za koji se izdaje lokacijska dozvola izrađuje u skladu sa lokacijskim uvjetima određenim u postupku ocjene prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu, kod kojeg nespornog stanja stvari kada se uzme u obzir da se ovdje Zakon o zaštiti okoliša, primjenjuje kao lex specialis, to je potpuno jasno je da se sukladno članku 28. istog Zakona postupak ocjene prihvatljivosti zahvata na ekološku mrežu provodi isključivo u okviru pripreme namjeravanog zahvata, pa kako među strankama ovog spora uopće nije prijeporno da su građevine za koje je zatražena prethodna ocjena prihvatljivosti već izgrađene, odnosno da je zahvat već izveden, što niti sam tužitelj ne osporava, i po shvaćanju ovog suda u konkretnom slučaju je bespredmetno i bez zakonskog utemeljenja utvrđivati takve uvjete i ocjenjivati prihvatljivost (već izvedenog) zahvata za ekološku mrežu.

19.Također, u cijelosti su bespredmetni navodi tužitelja u kojima ističe da u slučaju odbacivanja zahtjeva, stranka više nema mogućnost ishođenja bilo kakve dozvole, bez da se provede postupak prethodne ocjene prihvatljivosti namjeravanog zahvata na ekološku mrežu, to pak stoga što se osporeno rješenje čija je ocjena zakonitosti predmet ovog spora odnosi isključivo na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za koju je podnesen zahtjev od strane tužitelja, slijedom čega se akt tuženika odnosi isključivo na predmetnu česticu i njime je odlučeno o konkretnom zahtjevu tužitelja, s tim da je nadležno upravno tijelo dužno odlučiti o zahtjevu bilo koje stranke u odnosu na bilo koju česticu, a hoće li se provoditi prethodna ocjena prihvatljivosti zahvata ovisi o svakom pojedinom zahtjevu i specifičnostima konkretnog slučaja. Ujedno, za nadodati je kako se u konkretnom slučaju unatoč obvezujućim i jasnim mjerodavnim zakonskim propisima, tužitelj upustio u građenje s potencijalno štetnim utjecajem na ekološku mrežu bez da je prethodno ishodio potrebne dozvole, svjesno zanemarujući zakonske propise, koja okolnost nema opravdanje za tužitelja, odnosno na strani nadležnih upravnih tijela ne postoji obveza provoditi prethodnu ocjena prihvatljivosti zahvata kada je zahvat za koji je podnesen takav zahtjev u naravi već izveden, a kako što je to bilo u konkretnoj upravnoj stvari.

20.Konačno, za navesti je i kako s obzirom da je odredbom čl. 28. stavka 2. Zakona o zaštiti prirode, jasno i precizno propisano da se postupak ocjene prihvatljivosti zahvata na ekološku mrežu, provodi u okviru pripreme namjeravanog zahvata, prije izdavanja lokacijske dozvole ili izdavanja drugog potrebnog odobrenja za provedbu zahvata, kod stanja stvari da iz satelitskih snimki Google Earth Pro sustava nedvojbeno proizlazi da je zahvat na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] već izveden, što niti sam tužitelj ne osporava, pa kako ovdje nije riječ o nikakvoj fazi pripreme namjeravanoga zahvata, već o nedvojbeno utvrđenoj i dokazanoj činjenici da je zahvat već izveden, to ni po shvaćanju ovog suda nisu postojale pretpostavke za provedbu postupka ocjene prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu za koji je tužitelj podnio svoj zahtjev.

21.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika, kao niti onim prvostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.

22.Uslijed izloženog, sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo u prvostupanjskom rješenju, kod kojeg stanja stvari je i tuženik pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, uslijed čega tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

23.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

24.Konačno, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom I. u izreci rješenja.

25.Naposljetku, s obzirom na uspjeh tuženika u ovom sporu, kod stanja stvari da je generalni opunomoćenik tuženika na održanoj raspravi popisao trošak upravnog spora i to za trošak prijevoza na relaciji Zagreb-Split-Zagreb u iznosu od 60,00 eura, kao i trošak jedne dnevnice u iznosu od 30,00 eura, odnosno u ukupnom iznosu od 90,00 eura, imajući u vidu da se radi o cijeni autobusne karte na navedenoj relaciji kao najjeftinijem prijevoznom sredstvu te uzimajući u obzir termin zakazane rasprave i trajanje putovanja autobusom na relaciji Zagreb-Split-Zagreb, ovaj sud drži nužnim i opravdanim zahtjev generalnog opunomoćenika tuženika za naknadom zatraženih troškova u vidu troškova prijevoza autobusom na naznačenoj relaciji u iznosu od 60,00 eura te jedne dnevnice za dan kada je rasprava održana, odnosno za 18. ožujka 2026. u iznosu od 30,00 eura, što ukupno iznosi 90,00 eura, koji trošak se ukazuje opravdanim u smislu odredbe čl. 144. st. 1. ZUS-a, kojom odredbom je propisano da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora, koji iznos je stoga tuženiku i obistinjen, uslijed čega je odlučeno kao pod točkom II. u izreci rješenja.

U Splitu, 8. travnja 2026.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Andri Dubokoviću, odvjetniku iz Jelse, Jelsa 300/I, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za pravne poslove, Zagreb, Radnička cesta 80, uz zapisnik o objavi i povrat spisa po pravomoćnosti,

- u spis.