REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P Ob-1247/2024-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Katarini Perjanec Prstec u pravnoj stvari tužiteljice NV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Luciji Car-Pavlic, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika GV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi razvoda braka, uz sudjelovanje mlt. LV, OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po posebnoj skrbnici ZV, diplomiranoj pravnici, zaposlenici Centra za posebno skrbništvo Zagreb, nakon glavne rasprave održane i zaključene 25. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice, tužiteljice i tuženika te u odsutnosti uredno pozvane posebne skrbnice i Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Vrbovec, dana 8. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Razvodi se brak zaključen 24. travnja 2015. u Gradecu, koji je upisan u Maticu vjenčanih matičnog ureda Vrbovec za matično područje Gradec za godinu 2015. pod rednim brojem 00001, kojeg su sklopili

GV, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1988. u [adresa] i

NV, OIB: [osobni identifikacijski broj] , rođena **.**.1991. u [adresa].

II. Mlt. dijete stranaka BV, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.2015. stanovati će se majkom NV, na adresi majke [adresa] .

III. Osobni odnosi mlt. djeteta LV s ocem GV odvijat će se sukladno dogovoru roditelja, a ukoliko isti izostane:

- svaki drugi vikend u mjesecu od petka navečer do nedjelje u 18 sati;

- svaki drugi vjerski blagdan i državni praznik;

- polovicu zimskih i proljetnih školskih praznika i 15 dana ljetnih školskih praznika.

IV. Majka NV će u potpunosti samostalno ostvarivati roditeljsku skrb u odnosu na mlt. dijete LV, uključujući i zastupanja u vezi s bitnim osobnim pravima djeteta iz čl. 100. st. 1. točka 1., 2. i 3. Obiteljskog zakona (promjena djetetova osobnog imena, promjena prebivališta odnosno boravišta djeteta i izbor ili promjena vjerske pripadnosti).

V. Nalaže se ocu GV da za uzdržavanje mlt. LV plaća iznos od 300 eura mjesečno, počevši od 29. listopada 2024. pa nadalje dok za to postoje zakonski uvjeti, do svakog 15.-tog u mjesecu za tekući mjesec, s time da je dužan za svaki dospjeli, a neplaćeni iznos uzdržavanja platiti zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, na tekući račun majke NV otvoren kod Zagrebačke banke d.d., broj računa : [broj bankovnog računa].

VI. Tuženik je dužan tužiteljici nadoknaditi trošak postupka u iznosu od 513,27 eura, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. travnja 2026. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela ovom sudu 29. listopada 2024. tužbu radi razvoda braka u kojoj navodi kako su ona i tuženik sklopili brak 24. travnja 2015. u [adresa], a činjenica sklapanja braka upisana je u maticu vjenčanih Matičnog ureda Vrbovec, matično područje Gradec, za 2015. godinu pod rednim brojem 00001. U braku tužiteljice i tuženika rođeno je jedno dijete, mlt. BV rođen **.**.2015.. Tužiteljica i tuženik ne žive zajedno od 26. veljače 2024. kada je tužiteljica s djetetom napustila zajedničko mjesto stanovanja. S obzirom da tužiteljica i tuženik imaju zajedničko maloljetno dijete, tužiteljica je podnijela Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područnom uredu Vrbovec, zahtjev za provođenje obveznog savjetovanja, sukladno čl. 54. st. 1. Obiteljskog zakona. U postupku obveznog savjetovanja tužiteljica i tuženik izradili su Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Od potpisivanja Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, tuženik nije platio na račun tužiteljice niti jedan mjesečni iznos uzdržavanja, počevši od svibnja 2024., a niti sam ne daje djetetu bilo kakav džeparac niti mu kupuje odjeću i obuću, školski pribor. Prema saznanju tužiteljice, tuženik ima mjesečna primanja u iznosu malo većem od 1.500,00 EUR-a pa predlaže sudu odrediti mjesečni iznos uzdržavanja u iznosu od 300,00 EUR, a koji iznos je u skladu s primanjima tuženika, odnosno Odlukom o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta. Tužiteljica predlaže da mlt. LV ostvaruje osobne odnose s ocem svaki vikend, kako je i navedeno u planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, svaki drugi vjerski blagdan i državni praznik te polovicu svih školskih praznika, te po dogovoru roditelja i obvezama djeteta. Tužiteljica je prisiljena podnijeti ovu tužbu radi razvoda braka jer tuženik već mjesecima ne želi potpisati sporazumni zahtjev za razvod braka, iako tužiteljica i tuženik ne žive zajedno od 26. veljače 2024. te su bračni odnosi trajno narušeni.

2. Tužiteljica je podneskom od 4. rujna 2025. (str. 49-50 sudskog spisa) precizirala tužbeni zahtjev uskladivši ga s mišljenjem i prijedlogom Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Vrbovec (dalje: Zavod) od 20. kolovoza 2025. uz preciziranje vremena preko vikenda od petka navečer do nedjelje u 18 sati.

3. Tuženik je tužbu zaprimio putem svog poslodavca te se na istu nije pisano očitovao. Na tužbu se očitovao tek na ročištu održanom 25. veljače 2026. kada je naveo da je suglasan s razvodom braka, dok u ostalom dijelu s tužbom nije suglasan već predlaže da dijete stanuje s njim jer je tuženica ovisnica o drogama te želi zapravo sve što je tužiteljica navela da želi.

4. Rješenjem ovog suda od 31. listopada 2024. (str. 13-15) mlt. djetetu stranaka je imenovana posebna skrbnica ZV iz Centra za posebno skrbništvo, Zagreb, sukladno odredbi čl. 240. st. 1. i 2. Obiteljskog zakona (NN broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 - dalje ObZ).

5. Tijekom postupka provedeni su dokazi uvidom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u sudskom spisu te je proveden dokaz saslušanjem stranaka. Također je tijekom postupka mlt. djetetu omogućeno izražavanje njegovog mišljenja sukladno čl. 360. ObZ-a s obzirom da je psihologinja Zavoda s djetetom obavila razgovor prilikom izrade mišljenja i prijedloga u ovom postupku.

6. Navedeni dokazi su provedeni radi utvrđivanja bitnih činjenica sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

7. Iz plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi (str. 7-11) proizlazi kako su se stranke dogovorile da mlt. LV stanuje s majkom na adresi [adresa]; da s ocem ostvaruje osobne odnose svaki vikend i to kad otac radi, od subote popodne do nedjelje u 19 sati, a kad otac ne radi od petka popodne do nedjelje u 19 sati te polovicu svih praznika i blagdana; da otac plaća uzdržavanje za dijete u iznosu od 203,15 eura. Navedeni plan je potpisan 7. svibnja 2024. od strane oba roditelja.

8. Iz mišljenja i prijedloga Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Vrbovec (dalje: Zavod) od 20. kolovoza 2025. (str. 42 do 46) proizlazi kako je isto sastavljeno temeljem razgovora s tužiteljicom mlt. djetetom, terenskim izvidom na adresi boravišta obitelji te uvidom u dokumentaciju Područnog ureda. Tuženik je pozivan u Područni ured u tri navrata te se niti na jedan poziv nije odazvao, jednom je ispričao svoj nedolazak te mu je upućen ponovni poziv za koji nije došao. Tuženiku je od strane Zavoda izrečena mjera upozorenja na pogreške i propuste u ostvarivanju roditeljske skrbi zato što s majkom djeteta glede ostvarivanja zajedničke roditeljske skrbi ne komunicira na adekvatan i primjeren način, zato što ne sudjeluje u izvršavanju sadržaja roditeljske skrbi, zato što se ne odaziva pozivima u Zavod te ostavlja dojam da odbija bilo kakvu suradnju za dobrobit mlt. djeteta. Nakon izricanja navedene mjere imenovani se nije obratio Zavodu. Tužiteljica i tuženik vjenčali su se 24. travnja 2015., a u braku je rođen mlt. LV **.**.2015. koji je završio 3. razred u OŠ Gradec te je odličan učenik. Iz razgovora s tužiteljicom saznalo se da je tuženik znao biti grub prema njoj, dolazilo je do svađa i prepirki pred djetetom, vrijeđao ju je, nazivao pogrdnim imenima i to je trajalo sve dok nije napustila zajedničko kućanstvo 26. veljače 2024. kada je sa sobom povela i mlt. dijete te od tada živi na adresi [adresa]. Pokrenula je postupak obveznog savjetovanja prije razvoda braka te su ona i tuženik sastavili Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi 7. svibnja 2024. no tuženik je odbijao potpisati sporazumni prijedlog za razvod braka. Tuženik ne plaća uzdržavanje za dijete. Mlt. LV je išao kod oca prema potpisanom Planu svaki vikend, no od Božića prošle godine ne ide redovito jer ga otac ne želi voditi na vjeronauk u crkvu niti na misu pa je dijete s majkom. Tuženik je znao obećavati djetetu da će doći po njega, dijete je čekalo no tuženik nije došao što je dijete povrijedilo. Roditeljske komunikacije nema. Zaprimljeni su podaci liječnice koja je navela da je LV pacijent njene ambulante od siječnja 2024. te je u nekoliko posjeta dolazio u pratnji majke te je komunikacija putem mailova također vezana za majku. Iz izvješća OŠ Gradec proizlazi kako suradnju sa školom ostvaruje majka koja dolazi na roditeljske sastanke i individualne razgovore. Iz obavijesti PP Vrbovec proizlazi kako su proveli kriminalističko istraživanje od strane tuženika prema tužiteljici u prisutnosti mlt. LV te su podnijeli posebno izvješće Općinskom kaznenom državnom odvjetništvu u Zagrebu. Iz mišljenja psihologa proizlazi kako su na psihologijsku obradu pozvani tužiteljica i mlt. dijete, dok je otac pozivan u tri navrata te se na niti jedan poziv nije odazvao, jednom je ispričao svoj nedolazak te mu je upućen ponovni poziv na koji se također nije odazvao. Psihologinja je razgovarajući s mlt. LV saznala kako dječak odlazi vikendom ocu, no ne svaki vikend s obzirom da je otac neredovit u javljanju, dječak je naveo kako zna da otac ode s nekim na piće koje se oduži pa mu se idući dan ispričava i sl. Dječak je također naveo kako je ocu rekao da mu to smeta na što je otac obećao da se više neće ponoviti, ali je opet bilo isto. Dječak je izrazio mišljenje i želju kako bi volio nastaviti živjeti s majkom, a s ocem ostvarivati osobne odnose. Provedenom psihologijskom obradom tužiteljice ne utvrđuje se postojanje psihopatoloških procesa, motivirana je nadalje brinuti o mlt. LV, izražava poznavanje pozitivnih odgojnih postupaka te je do sada primjereno skrbila o potrebama mlt. djeteta. Trudi se razvijati unutrašnje i vanjsko samopouzdanje djeteta izražavajući mu ljubav, aktivno ga slušajući, omogućavajući djetetu da upozna sebe, dajući djetetu povratne informacije o njegovim ponašanjima, učeći dijete optimizmu, ali i suočavanju s neuspjehom, razvijajući djetetove socijalne kompetencije. Uvažavajući neraspolaganje Zavoda cjelovitim informacijama o ocu (roditeljske kompetencije i osobine, druge važne okolnosti i informacije za donošenje konačnog mišljenja) zbog njegove nesuradnje i nedostupnosti, na temelju dostupnih informacija, stručni tim Zavoda je mišljenja da kod majke djeteta, obzirom na njene osobine ličnosti, ne postoje kontraindikacije za izvršavanje sadržaja roditeljske skrbi. Zbog svega navedenog Zavod smatra da je u najboljem interesu mlt. LV da nastavi stanovati s majkom, a da s ocem ostvaruje osobne odnose svaki drugi vikend u mjesecu, svaki drugi vjerski blagdan i državni praznik, polovicu zimskih i proljetnih školskih praznika i 15 dana ljetnih školskih praznika. S obzirom na nedostupnost oca i nesudjelovanje u izvršavanju roditeljske skrbi Zavod je mišljenja da bi majka trebala ostvarivati samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na mlt. dijete.

9. Iz podneska tužiteljice od 4. rujna 2025. (str. 49-50) proizlazi kako ista prihvaća mišljenje i prijedlog Zavoda bez stavljanja bilo kakvih primjedbi te je svoj tužbeni zahtjev u dijelu roditeljske skrbi uskladila s mišljenjem i prijedlogom Zavoda.

10. Iz podneska posebne skrbnice od 9. rujna 2025. (str. 51) proizlazi kako ista nema primjedbi na mišljenje i prijedlog Zavoda te smatra kako je isto, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, izrađeno u najboljem interesu mlt. LV.

11. Tuženik se nije pisano očitovao na prijedlog i mišljenje Zavoda te je na ročištu održanom 25. veljače 2026. naveo kako navodi iz mišljenja i prijedloga Zavoda te navodi iz tužbe nisu točni jer se dijete oduvijek redovito viđa s njim.

12. Iz iskaza tužiteljice proizlazi kako su tuženik i ona u braku, međutim od 26. veljače 2024. ne žive zajedno. Roditelji su jednog mlt. djeteta koji je sada u dobi od 10,5 godina i ide u 4. razred osnovne škole. Od prekida bračne zajednice dijete živi s njom, a unazad par mjeseci se redovito viđa s ocem, ide kod njega gotovo svaki vikend, a ukoliko otac ne može, onda se vide preko tjedna na par sati. Može reći da sada imaju dobar odnos. Ona se ne protivi da se sin viđa s ocem kada je u mogućnosti. Sin i ona žive u kući koju je kupila prije 5 mjeseci, a koja je blizu škole koju sin pohađa i blizu njezinih roditelja koji joj pomažu oko sina. Otac ne plaća uzdržavanje za dijete niti je ikad plaćao od prekida njihove bračne zajednice, tu i tamo mu kupi nešto od odjeće ili tenisice, ali o tome se ne dogovori s njom već sam odluči što će mu kupiti. Tuženik i ona nemaju nikakvu komunikaciju i zapravo sve ide preko djeteta. Ona je svjesna da to ne bi trebalo biti tako, međutim tuženik odbija svu komunikaciju, oni su čak i potpisali Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, međutim nakon toga nije htio potpisati prijedlog za sporazumni razvod braka i komunikacija je prekinuta. Tuženik se ne raspituje o djetetu u školi, nikad nije bio na roditeljskom sastanku niti na informacijama za dijete niti dok su živjeli zajedno, a niti kasnije. Stoga moli sud da joj omogući samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi, a s obzirom da s tuženikom nikakva komunikacija nije moguća jer ju isti odbija.

13. Iz iskaza tuženika proizlazi kako nisu točni navodi iz tužbe niti navodi iz mišljenja i prijedloga Zavoda jer se dijete oduvijek redovito viđa s njim. Od tjedan dana LV je kod njega sigurno 5 dana u tjednu i zapravo je najmanje svaki drugi dan kod njega. On mu kupuje svu odjeću i obuću. O tome se ne dogovara s majkom djeteta. On je potpisao Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi u kojem je dogovoreno da dijete stanuje s majkom. Na upit kako to da je potpisao da dijete stanuje s majkom ako sada tvrdi da se majka drogira, naveo je da su tada bile druge okolnosti, majka se drogira unatrag 10 godina, ali tada je rekla da će prestati. Majka puši marihuanu i to svaki dan od jutra do mraka. Na upit stanuje li dijete kod majke i brine li majka dobro o djetetu, naveo je da je dijete kod njega 5 dana u tjednu. Na upit spava li dijete kod njega ili kod majke naveo je da kada dođe s posla oko 16,00 ili 17,00 sati ode po dijete koje je kod bake s majčine strane te je dijete s njim do 20,00 ili 21,00 sat kada ga vrati na adresu majke, a dijete ide ujutro pješke u školu. Dijete svaki vikend spava kod njega, primjerice ovaj petak ga je pokupio u 14,00 sati i vratio ga majci u nedjelju u 19,00 sati. Tako je oduvijek. On nije sudjelovao u izradi nalaza i mišljenja Zavoda jer nije dobivao pozive. Na upit, a kada mu je predočen navod iz mišljenja da je jednom ispričao svoj nedolazak u Zavod, naveo je da je dobio zaštitara koji mu je rekao da će mu se djelatnica javiti, međutim nikada mu se nije javila. On ne ide na roditeljske sastanke niti na informacije za LV te nema komunikaciju s razrednicom, ima komunikaciju samo s LV. Nema uvid u e- dnevnik već mu to pokaže LV. Kada je LV bolestan, kod liječnika ga vodi tužiteljica. Na upit kod koga je dijete kada je bolesno i ne ide u školu, naveo je da je kod tužiteljice. Kada je dijete kod njega i ako ima neki dječji rođendan, on ga odvede na rođendan i kupi poklon za to dijete. Na upit koliko puta je dijete vodio na dječji rođendan i što je kupio, naveo je da je dao 20,00 eura i kupio neku igračku u Tediju i to je bilo jednom. Ne plaća uzdržavanje za dijete. On nema komunikaciju s tužiteljicom jer za to nema potrebe jer sve što ga zanima mu kaže LV. Na upit na koji način dogovara provođenje godišnjeg odmora i praznike s djetetom, naveo je da ako on ima polovinu praznika, a majka drugu polovinu, onda će dijete biti kod njega polovinu praznika. Na primjer LV mu je nedavno rekao da bi htio za svoj rođendan 24.7. ići s njim na more i onda bi on uzeo godišnji odmor tada i narednih 2 tjedna. O tome se ne mora dogovarati s majkom djeteta jer je ona obrtnik i može ići na godišnji odmor kada želi. Zaposlen je kao vozač u tvrtki Pedom Asfalti d.o.o. te mu je radno vrijeme od 6,00 do 16,00 sati preko tjedna te jednu subotu mjesečno. Kada radi, dijete ionako ide poslije škole kod bake te ga tamo pokupi nakon posla majka ili on. Ne ide na terene. Na posao kreće u 5,30 i da LV stanuje kod njega, LV bi ujutro vodio sam računa o sebi, ima 10 godina i nije mala beba. Misli da LV i njegova majka imaju dobar odnos. LV mu se nije žalio na postupanje majke prema njemu. On nema vikend izlaske, a da ne bi mogao brinuti o djetetu.

14. Odredbom čl. 51. ObZ-a određeno je da će sud razvesti brak ako utvrdi da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni, ako je od prestanka bračne zajednice protekla godina dana ili ako oba bračna druga predlažu razvod braka na temelju sporazuma.

15. Kako su oba bračna druga suglasni s razvodom braka trebalo je, na temelju odredbe čl. 51. t. 1. ObZ-a razvesti brak stranaka, odnosno odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

16. Nadalje, u odnosu na roditeljsku skrb sud je prihvatio mišljenje i prijedlog Zavoda da dijete nastavi stanovati s majkom kao što i stanuje od prekida bračne zajednice stranaka u veljači 2024., a s obzirom da iz dokaza provedenih tijekom postupka proizlazi kako majka na adekvatan način skrbi o mlt. djetetu i svim njegovim potrebama. Sud smatra da je prijedlog i mišljenje Zavoda dano stručno, argumentirano, nakon obrade obiteljske situacije stranaka, a u kojem postupku tuženik nije sudjelovao s obzirom da se nije odazivao na pozive Zavoda. Sam tuženik navodi da se jednom javio u Zavod kada je "dobio zaštitara" koji mu je rekao da će mu se djelatnica javiti, ali mu se nije javila. Sud nije prihvatio tuženikove razloge neodazivanja pozivima Zavoda radi izrade mišljenja i prijedloga s obzirom da je bio upoznat da se vodi ovaj postupak te da se u istom odlučuje o roditeljskoj skrbi, a s obzirom da je prošao postupak obveznog savjetovanja prije razvoda braka tijekom kojeg je i potpisao plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, tako da se isti itekako mogao i morao javiti Zavodu radi sudjelovanja u obradi, a ukoliko je doista zainteresiran za najbolji interes svog djeteta. Za napomenuti je kako tuženik tijekom postupka pred sudom nije na adresi svog prebivališta primio tužbu koju mu je sud dostavljao na očitovanje te je sud tuženiku uspio dostaviti tužbu tek preko njegovog poslodavca. I tada kad je primio tužbu nije pokazao zainteresiranost da se očituje na istu, niti je nakon toga pristupio u Zavod. Tuženik je pristupio na ročište kod ovog suda radi saslušanja i to nakon zakašnjenja od 16 minuta i nakon što je sud već započeo s raspravom. Tek na tom ročištu se očitovao na tužbu na način da je suglasan s razvodom braka, dok u ostalom dijelu s tužbom nije suglasan već predlaže da dijete stanuje s njim jer je "tužiteljica ovisnica o drogama te zapravo želi sve što je tužiteljica navela da ona želi". Sud ovakvo očitovanje tuženika te njegovo ponašanje tijekom postupka smatra vrlo neozbiljnim, pri čemu svoje tvrdnje o tome da je tužiteljica ovisnica o drogama, odnosno da se drogira unatrag 10 godina, da puši marihuanu svaki dan od jutra do mraka, a kako je to naveo u svom iskazu, ničim ne potkrjepljuje, a niti to proizlazi iz bilo kojeg drugog provedenog dokaza. Prvo se ističe da sam tuženik dalje u svom iskazu navodi kako misli da LV i tužiteljica imaju dobar odnos i da se LV nije žalio na postupanje majke prema njemu. Nadalje je naveo da kad je LV bolestan kod liječnika ga vodi tužiteljica te kad u slučaju bolesti LV ne ide u školi, tada je dijete kod tužiteljice. Već iz samih navoda tuženika proizlazi kako tužiteljica dobro brine o djetetu te je potpuno neživotno da bi tuženik, kao odgovoran otac, dopustio da se o zdravlju djeteta i o njezi djeteta dok je bolesno brine upravo tužiteljica koju optužuje da se drogira, pri čemu se dijete ne žali na postupanje majke prema njemu. Nadalje, sam tuženik ne osporava da je s tužiteljicom u postupku obveznog savjetovanja prije razvoda braka potpisao plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi prema kojem su dogovorili da dijete stanuje upravo s majkom. Sud doista ne vjeruje da bi tuženik potpisao takav plan da su njegove tvrdnje o "drogiranju tužiteljice" istinite. Nadalje, iz mišljenja i prijedloga Zavoda proizlazi da dijete kod liječnika dovodi upravo majka, da su svi mailovi s liječnikom upravo s majkom, da majka ostvaruje suradnju sa školom i dolazi na roditeljske sastanke i individualne razgovore. Stoga je razvidno kako upravo majka skrbi i brine o djetetu za razliku od tuženika koji i sam priznaje u svom iskazu da on ne vodi dijete kod liječnika, da ne ide u školu na roditeljske sastanke i informacije te da nema niti uvid u e-dnevnik. Nadalje, iz mišljenja i prijedloga Zavoda, a nakon psihologijske obrade majke, proizlazi kako se kod majke ne utvrđuje psihopatoloških procesa te je ista i do sada primjereno skrbila o svim potrebama mlt. djeteta te se i predlaže da dijete nastavi stanovati s majkom. Treba istaknuti kako je i izražena želja mlt. djeteta da stanuje s majkom te dijete tijekom razgovora sa psihologom Zavoda nije iskazivalo o neadekvatnim postupcima majke ili o njezinoj ne brizi, za razliku od dijela iskaza djeteta koji se odnosio na postupanja oca koji je neredovit u javljanju. Posebna skrbnica mlt. djeteta također prihvaća mišljenje i prijedlog Zavoda.

17. Slijedom navedenog, sud je odlučio da dijete stanuje s majkom, odnosno odlučio je kao pod točkom II. izreke ove presude smatrajući da je to u najboljem interesu mlt. djeteta.

18. U odnosu na odvijanje osobnih odnosa oca s djetetom sud je odredio da se isti odvijaju po dogovoru stranaka, a s obzirom da je sada majka iskazivala da se dijete češće viđa s ocem nego u vrijeme izrade mišljenja i prijedloga Zavoda te da ona nema ništa protiv da se sin viđa s ocem kada je u mogućnosti. I tuženik navodi kako dijete viđa gotovo svakodnevno. U slučaju da se stranke ne mogu dogovoriti, sud je odredio da se osobni odnosi oca i djeteta odvijaju sukladno prijedlogu i mišljenju Zavoda (pri čemu je vrijeme preko vikenda odredio sukladno tužbenom zahtjevu tužiteljice iz podneska od 4. rujna 2026. na način da to bude od petka navečer do nedjelje u 18 sati), smatrajući da je navedeno u najboljem interesu mlt. djeteta koji je i sam izjavio u Zavodu kako bi htio nastaviti stanovati s majkom, a s ocem ostvarivati osobne odnose.

19. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

20. U odnosu na ostvarivanje roditeljske skrbi sud je odlučio kako će majka u potpunosti samostalno ostvarivati roditeljsku skrb u odnosu na mlt. dijete, uključujući i zastupanja u vezi s bitnim osobnim pravima djeteta iz čl. 100. st. 1. točka 1., 2. i 3. ObZ-a (promjena djetetova osobnog imena, promjena prebivališta odnosno boravišta djeteta i izbor ili promjena vjerske pripadnosti). Naime, radi se o roditeljima koji nemaju nikakvu komunikaciju što proizlazi iz iskaza stranaka pred ovim sudom, a i iz mišljenja i prijedloga Zavoda u kojem se navodi kako s obzirom na nedostupnost oca i nesudjelovanje u izvršavanju roditeljske skrbi Zavod je mišljenja da bi majka trebala ostvarivati samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na mlt. dijete. Takvo mišljenje podržava i posebna skrbnica mlt. djeteta. Tužiteljica je navela kako tuženik i ona nemaju nikakvu komunikaciju i zapravo sve ide preko djeteta; ona je svjesna da to ne bi trebalo biti tako, međutim tuženik odbija svu komunikaciju; oni su čak i potpisali Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, međutim nakon toga tuženik nije htio potpisati prijedlog za sporazumni razvod braka i komunikacija je prekinuta. Stoga tužiteljica moli sud da joj omogući samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi, a s obzirom da s tuženikom nikakva komunikacija nije moguća jer ju isti odbija. Da su navodi tužiteljice istiniti proizlazi i iz iskaza samog tuženika koji je naveo kako nema komunikaciju s tužiteljicom jer za to nema potrebe jer sve što ga zanima mu kaže LV. Na upit na koji način dogovara provođenje godišnjeg odmora i praznike s djetetom, naveo je da ako on ima polovinu praznika, a majka drugu polovinu, onda će dijete biti kod njega polovinu praznika. Na primjer LV mu je nedavno rekao da bi htio za svoj rođendan 24.7. ići s njim na more i onda bi on uzeo godišnji odmor tada i narednih 2 tjedna. O tome se ne mora dogovarati s majkom djeteta jer je ona obrtnik i može ići na godišnji odmor kada želi. Iz navedenog je razvidno kako roditelji mlt. djeteta uopće ne komuniciraju, da komunikacija ide preko djeteta, što majka uočava kao pogrešno dok otac u tome ne vidi ništa problematično te da komunikaciju odbija tuženik koji smatra da za tim nema potrebe. Navedeno shvaćanje tuženika je u potpunosti pogrešno i nije u interesu djeteta. Tuženik primjerice ne shvaća da se oko korištenja godišnjeg odmora ne može dogovarati s djetetom, a bez da o tome razgovara s tužiteljicom te pretpostavlja da se tužiteljica sa svojim godišnjim odmorom (bez obzira što je obrtnik i sama određuje vrijeme korištenja godišnjeg odmora) mora uvijek prilagođavati njemu i njegovim potrebama. Dakle, roditelji nisu postigli sporazum tijekom postupka, a sud je pri donošenju odluke u ovom dijelu vodio računa da upravo tuženik nije spreman na suradnju s majkom djeteta kod koje dijete stanuje (čl. 105. st. 3. ObZ-a). Tuženik također ne sudjeluje u ostvarivanju roditeljske skrbi vezano za školovanje djeteta s obzirom da ne ide na roditeljske sastanke, niti informacije za dijete te nema niti uvid u e-dnevnik. Također, otac ne vodi dijete kod liječnika. S obzirom na sve navedeno, sud je prihvatio prijedlog Zavoda da majka s kojom dijete i stanuje u potpunosti samostalno ostvaruje roditeljsku skrb.

21. Slijedom navedenog sud je odlučio kao pod točkom IV. izreke ove presude pri čemu sud ukazuje roditeljima kako je čl. 111. st. 1. ObZ-a propisano da su roditelji dužni, bez obzira ostvaruju li roditeljsku skrb zajednički ili samostalno, međusobno razmjenjivati informacije o očuvanju djetetova zdravlja i dosljednosti u odgoju te informacije u vezi sa školskim i izvanškolskim obvezama djeteta, a razmjena informacija mora biti jasna, brza i usmjerena isključivo na dijete.

22. U odnosu na uzdržavanje mlt. djece čl. 288. st. 1. ObZ-a je propisano da su roditelji dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete te da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta. Čl. 309. ObZ-a je određeno da se uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novčanom iznosu, a čl. 310. st. 1. ObZ-a roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

23. Čl. 307. st. 1. ObZ-a propisano je da će sud u sporu o uzdržavanju utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje. Na temelju čl. 307. st. 1. i st. 2., čl. 311., čl. 314. i čl. 317. st. 1. ObZ-a sud je, na temelju iskaza tužiteljice, utvrdio da režije za kuću u kojoj žive sin i ona su oko 100,00 eura mjesečno; na hranu za njih dvoje troši između 400,00 do 500,00 eura mjesečno, na odjeću i obuću za sina troši 50,00 eura mjesečno, isto toliko i na higijenu; sin ima mobitel te plaća mjesečnu pretplatu od 20,00 eura; ide na nogomet te je mjesečna članarina 20,00 eura + oprema; dijete ide na školske izlete kojih je 2-3 puta godišnje i to je 30,00 eura po izletu i otac je sudjelovao tek u zadnjem izletu, prije toga nikada nije platio izlet; otac je prvi puta prije ove školske godine djetetu kupio školski pribor; sin je zdrav i po toj osnovi nema posebnih troškova; LV ide na dječje rođendane svaka 2-3 tjedna na što troši 20,00 do 30,00 eura po rođendanu i sama snosi te troškove.

24. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja, sud je zaključio kako mlt. dijete stranaka ima životne troškove koji se odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja i zdravlja, škole, slobodnih aktivnosti te nema povećanih materijalnih potreba u smislu odredbe čl. 312. ObZ-a, odnosno mlt. dijete stranaka ima uobičajene troškove kao i sva djeca njegove dobi, a sud procjenjuje njegove potrebe u iznosu od 300 eura, a koliko je i zatraženo tužbenim zahtjevom.

25. Nadalje, sud je na temelju čl. 307. st. 3. i čl. 313. ObZ-a utvrdio materijalne prilike oca kao osobe koja je dužna davati uzdržavanje. Mogućnosti oca kao obveznika uzdržavanja utvrđene su na temelju iskaza tuženika te dokumentacije u spisu. Tuženik je u svom iskazu naveo kako je zaposlen kao vozač u tvrtki Pedom Asfalti d.o.o; ima plaću od 1.400,00 eura mjesečno i nema drugih prihoda; živi u vlastitoj kući za koju ima režije od 50,00 eura mjesečno; od nekretnina ima još poljoprivredna zemljišta u okolici kuće te šume otprilike 2000 m2; drugih nekretnina nema; nema dionica niti poslovnih udjela; vlasnik je osobnog automobila marke Peugeot 206, godina proizvodnje 1999; LV je njegovo jedino dijete.

26. Uvidom u potvrde o visini dohotka i primitaka Porezne uprave (str. 55-58) utvrđeno je kako je tužitelj u 2024. ostvario dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 16.543,24 eura, što je mjesečno prosječno 1.378,60 eur te je ostvario još 150 eura neoporezivog primitka; od siječnja do kolovoza 2025. je ostvario dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 11.703,97 eura, odnosno mjesečno prosječno 1.462,99 eura.

27. Čl. 311. st. 2. ObZ-a je propisano da se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja. Iz utvrđenih imovinskih prilika tuženika kao davatelja uzdržavanja mišljenje je ovoga suda da je otac u mogućnosti participirati u ukupno utvrđenim potrebama uzdržavanja mlt. djeteta u iznosu od 300 eura, a koji iznos je primjeren dobi i potrebama djeteta te mogućnostima oca. Naime, tuženik je zdrav i radno sposoban, zaposlen je te ostvaruje plaću u iznosu od oko 1.400,00 eura, vlasnik je kuće u kojoj živi, vlasnik je poljoprivrednih zemljišta i šume te je vlasnik automobila. Navedeni iznos je sukladan Odluci o tablici o prosječnim potrebama mlt. djeteta (NN 75/25) kojom je određeno da je propisani iznos uzdržavanja za dijete u dobi od 7-12 godina 290 eura za obveznika uzdržavanja koji ima primitak u iznosu od oko 1.400,00 eura, a koliko tuženik i ostvaruje. Pri tome je sud vodio računa i da je mlt. LV tuženikovo jedino dijete. Stoga sud smatra kako tuženik može i mora, s obzirom na svoje mogućnosti, plaćati dosuđeni iznos uzdržavanja, a bez štete za svoju egzistenciju. Obveza uzdržavanje je određena od dana podnošenja tužbe sukladno čl. 306. ObZ-a jer i tada otac nije stanovao s djetetom te isti ne plaća uzdržavanje za dijete, što je nesporno među strankama. Tuženik navodi da djetetu kupuje odjeću i obuću što ne dogovara s majkom djeteta, međutim čl. 309. ObZ-a je određeno da se uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novčanom iznosu pa ukoliko tuženik želi da se kupnja stvari za dijete uračuna u uzdržavanje, isto je potrebno dogovoriti s majkom djeteta.

28. Slijedom navedenog sud odlučio kao u točki V. izreke ove presude. Zatezna kamata je dosuđena temeljem odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

29. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 366. st. 1. ObZ-a, čl. 154. st. 1. ZPP- a i Tbr. 7/3 Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (NN 138/23) te je tužiteljici priznat trošak zastupanja po punomoćnici odvjetnici od 200 bodova za cijeli prvostupanjski postupak, što uzimajući vrijednost boda od 2 eura iznosi 400 eura. Na to je obračunat PDV od 25%, tako da ukupan trošak zastupanja tužiteljice iznosi 500 eura. Na taj iznos se uračunava i iznos sudske pristojbe na tužbu koju je tužiteljica platila u iznosu od 13,27 eura prilikom podnošenja tužbe. Tužiteljici su priznate i zatezne kamate na trošak od dana donošenja presude s obzirom da je isto i zatražila, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a. Sud je o troškovima postupka odlučio slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka, odnosno činjenici da je tužiteljica uspjela u ovom postupku pa je u ovakvim okolnostima tuženik dužan istoj nadoknaditi nastale troškove postupka.

30. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom VI. izreke ove presude .

U Zagrebu, 8. travnja 2026.

Sutkinja:

Katarina Perjanec Prstec

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovog suda u četiri primjerka.

O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. pun. tužiteljice uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu

2. tuženiku

3. posebnoj skrbnici

4. HZZSR, PU Vrbovec

5. Matičnom uredu vjenčanih i Matičnom uredu rođenih - po pravomoćnosti