REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: Povrv-1103/2024-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Srđanu Sessi, na temelju prijedloga sudske savjetnice Stelle Vujković, u pravnoj stvari tužitelja ĆG, vl. obrta " [obrt]", [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Boris Bulj, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Bulj & Srdelić d.o.o., Split, Hrvatske mornarice 1F, protiv tuženika ISKOPI DUJPAV d.o.o., Zagreb, Jordanovac 11, kojeg zastupa punomoćnik Bruno Čer, odvjetnik u Koprivnici, Hrvatske državnosti 11 , radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 26. veljače 2026., u prisutnosti tužitelja, zamjenice punomoćnika tužitelja, zakonskog zastupnika tuženika i zamjenice punomoćnika tuženika, s danom objave 8. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Martine Plastić, Zagreb, Ulica grada Vukovara 269G, poslovni broj Ovrv-9809/2024 (UPP/OS-Ovrv-136/2024) od 22. travnja 2024., u dijelu u kojem je tuženiku naloženo u roku od osam dana platiti tužitelju iznos od 23.531,25 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 15.000,00 eura od 14. veljače 2023. do isplate,

- na iznos od 8.531,25 eura od 3. siječnja 2024. do isplate,

po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Martine Plastić, Zagreb, Ulica grada Vukovara 269G, poslovni broj Ovrv-9809/2024 (UPP/OS-Ovrv-136/2024) od 22. travnja 2024., u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 6.468,75 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 3. siječnja 2024. do isplate , te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Radi osiguranja novčane tražbine tužitelja u iznosu od 23.531,25 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 15.000,00 eura od 14. veljače 2023. do isplate,

- na iznos od 8.531,25 eura od 3. siječnja 2024. do isplate,

po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine;

kao i radi osiguranja novčane tražbine tužitelja na ime troškova ovršnog postupka u iznosu od 536,01 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8. travnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine;

određuje se:

p r e t h o d n a  m j e r a

zabranom bankama koje vode tuženikove račune da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplate sa njegovih računa koji se vode pod osobnim identifikacijskim brojem tuženika novčani iznos za koji je određena prethodna mjera.

II. Ovo rješenje dostavit će se Financijskoj agenciji na provedbu.

III. Provedbom prethodne mjere tužitelj stječe založno pravo na predmetu osiguranja.

IV. Iznos novčanih sredstava tuženika kod banaka, za koji je određena zabrana isplate, ne može se prenijeti s tih računa dok zabrana traje, osim radi namirenja osigurane tražbine.

V. Prethodna mjera trajat će najdulje do proteka petnaest dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu.

VI. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja za određivanje prethodne mjere u dijelu kojim predlaže osiguranje novčane tražbine u iznosu od 6.468,75 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 3. siječnja 2024. do isplate, kao i u dijelu kojim predlaže osiguranje novčane tražbine na ime troškova ovršnog postupka u iznosu od 406,49 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i u dijelu kojim predlaže osiguranje za zakonske zatezne kamate na priznate troškove ovršnog postupka iz točke I. izreke rješenja koje su tekle u razdoblju od 23. travnja 2024. do 7. travnja 2026.

VII. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog i parničnog postupka u iznosu od 2.707,64 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8. travnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 15. veljače 2024. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, koji je ispravljen 28. veljače 2024., a na osnovu kojeg je javni bilježnik Martina Plastić, Zagreb, Ulica grada Vukovara 269G, donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj Ovrv-9809/2024 (UPP/OS-Ovrv- 136/2024) od 22. travnja 2024. (dalje: rješenje o ovrsi), radi naplate tražbine tužitelja u iznosu od 30.000,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te troškova ovršnog postupka u iznosu od 942,50 eura.

2. Protiv rješenja o ovrsi tuženik je izjavio pravodoban prigovor, slijedom čega se Općinski građanski sud u Zagrebu, rješenjem, poslovni broj Povrv-1672/2024-2 od 22. svibnja 2024., oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je spis ustupljen ovome sudu 31. listopada 2024. Ovaj sud je potom rješenjem, poslovni broj Povrv-1103/2024-3 od 12. studenoga 2024., stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te je postupak nastavio kao po prigovoru protiv platnog naloga.

3. U svom prigovoru od 29. travnja 2024. tuženik je osporio osnovu i visinu utuženog potraživanja s navodom da tužitelj nije dokazao da je izvršio predmetne radove, niti da je dokazao količinu i ugovorenu vrijednost radova.

4. Očitujući se na navode iz prigovora tuženika, podneskom od 12. prosinca 2024. tužitelj je pojasnio da osnovu potraživanja čine dva računa, i to račun broj 4 -P- 360 i 146-P-360, koji su ispostavljeni na ime izvršenih pripremnih radova na gradilištu budućih fotonaponskih elektrana SE Gornji Humac, po Ugovoru br. JA-001/23.

5. Podneskom od 20. ožujka 2025. tužitelj je dodatno pojasnio pravnu osnovu svog potraživanja, objašnjavajući da su stranke bile u poslovnom odnosu na temelju Ugovora o poslovno-tehničkoj suradnji br. JA-001/23 od 23. siječnja 2023., koji je bio sklopljen između tužitelja kao izvođača te tuženika kao naručitelja, a temeljem kojeg se tužitelj obvezao izvesti radove sječe raslinja ukupne površine cca 16 hektara po cijeni od 45.000,00 eura. Tuženik je u konkretnom slučaju bio ugovorni partner s društvom ENCRO d.o.o. za poslove pripreme terena za elektrane, a tužitelj je bio podizvođač tuženika. Istaknuo je da je tužitelj uredno i pravovremeno te u dogovorenom obujmu izveo sve radove, no da mu tuženik nije u cijelosti podmirio ugovorenu cijenu, pri čemu je pojasnio da su na ime predmetnih radova ukupno izdana tri računa, pri čemu je prvi račun br. 3-P-360 od 25. siječnja 2023. u iznosu od 10.000,00 eura plaćen u cijelosti, drugi račun br. 4-P-360 od 3. veljače 2023. u iznosu od 20.000,00 eura plaćen je djelomično u iznosu od 5.000,00 eura, dok je preostao nepodmiren iznos od 15.000,00 eura, a treći račun br. 146-P-360 od 23. prosinca 2023. u iznosu od 15.000,00 eura nije podmiren , slijedom čega preostalo nepodmireno potraživanje tuženika prema tužitelju iznosi 30.000,00 eura. S time u vezi, uputio je kako je 14. rujna 2023. održan zajednički sastanak između društva ENCRO d.o.o. i tužitelja, kao i da je iz zapisnika vidljivo da je tužitelj naveo kako je izvršio radove sječe raslinja na površini od 17,4 hektara, dakle više nego što je ugovoreno, pri čemu je iz istog zapisnika vidljivo kako je tuženik priznao tužitelju izvedene radove sječe na površini od 13,71 hektara. Stoga, predložio je održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, uz naknadu troškova parničnog postupka.

6. Osim toga, istim podneskom tužitelj je predložio određivanje prethodne mjere za iznos glavnice od 30.000,00 eura i nastalih troškova ovršnog postupka u iznosu od 942,50 eura, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sukladno odredbi članka 501.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.

- službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. , dalje: ZPP).

7. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao izvod otvorenih stavki (list 7. i 23. spisa), izvadak iz obrtnog registra (list 25. spisa), izvadak iz sudskog registra za tuženika (list 27.-28. i 36.-37. spisa), račun br. 4-P-360 (list 59. spisa), račun br. 146- P-360 (list 60. spisa), Ugovor o poslovno-tehničkoj suradnji br. JA-001/23 od 23. siječnja 2023. (list 72.-74. spisa), konto karticu tužitelja (list 75. spisa), zapisnik sa sastanka od 14. rujna 2023. (list 76. -77. spisa), tužiteljevu evidenciju izvedenih radova (list 78. spisa), tuženikovu evidenciju izvedenih radova od strane tužitelja (list 100. - 102. i list 104.-106. spisa) i zapisnik od 9. ožujka 2023. (list 103. spisa).

8. Pored navedenog, ovaj sud je na temelju odredbe članka 221. b. stavak 2. ZPP-a, dopisom od 14. svibnja 2025. zatražio od Ministarstva financija, Porezne uprave, podatak o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženim računima tužitelja, o čemu se nadležna Porezna uprava očitovala dopisom od 3. lipnja 2025. (list 89.-94. spisa).

9. Osim toga, sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka, i to UG (list 134. spisa), ĐG (list 135. spisa) i OG (list 135.-136. spisa) te su u konačnici saslušane stranke, i to tužitelj (list 142.-143. spisa) i zakonski zastupnik tuženika CG (list 143.-144. spisa).

10. Sud nije proveo dokazni prijedlog tuženika saslušanjem svjedoka JG jer je tuženik na ročištu od 17. prosinca 2025. (list 133. spisa) odustao od tog dokaznog prijedloga.

11. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, a u smislu odredbe članka 8. ZPP-a te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

12. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 30.000,00 eura na ime računa br. 4-P-360 od 3. veljače 2023. i računa br. 146-P-360 od 23. prosinca 2023., ispostavljenih na ime radova sječe raslinja na lokaciji budućih fotonaponskih elektrana SE Gornji Humac.

13. Između stranaka nije sporno da su bile u poslovnom odnosu na temelju sklopljenog Ugovora o poslovno-tehničkoj suradnji br. JA-001/23 od 23. siječnja 2023. (list 72.-74. spisa; dalje: Ugovor), na temelju kojeg se tužitelj kao izvođač radova obvezao tuženiku kao naručitelju radova izvesti pripremne radove na gradilištu, i to konkretno radove sječe raslinja na lokaciji budućih fotonaponskih elektrana SE Gornji Humac, Faza 2 (prioritet B), površine oko 16 hektara (članak 1. Ugovora). Nije niti sporno da su stranke na ime izvršenja predmetnih radova ugovorile cijenu u iznosu od 45.000,00 eura (članak 2. Ugovora). Dakle, proizlazi da cijena po hektaru iznosi 2.812,50 eura (45.000,00 eura ÷ 16 hektara iznosi 2.812,50 eura).

14. Nadalje, među strankama nije sporno da je tuženik, prije podnošenja tužbe, na ime predmetnih radova tužitelju u cijelosti podmirio račun br. 3-P-360 od 25. siječnja 2023. u iznosu od 10.000,00 eura dana 26. siječnja 2023., koji nije predmet ovog postupka, niti je sporno da mu je tuženik djelomično podmirio prvi utuženi račun br. 4 - P-360 od 3. veljače 2023., i to u iznosu od 5.000,00 eura dana 6. veljače 2023., dok je po osnovi tog računa preostalo nepodmireno potraživanje u daljnjem iznosu od 15.000,00 eura. Navedene činjenice ujedno proizlaze iz dostavljene konto kartice tužitelja na dan 1. veljače 2024. (list 75. spisa).

15. Međutim, između stranaka je sporno je li tužitelj u cijelosti izveo ugovorene radove, odnosno, sporna je količina stvarno izvedenih radova od strane tužitelja te posljedično, visina naknade koje mu pripada na ime stvarno izvedenih radova.

16. Uvidom u račun br. 4-P-360 od 3. veljače 2023., s datumom dospijeća 13. veljače 2023., (list 59. spisa), vidljivo je da je ispostavljen tuženiku na ime usluga za izvršene pripremne radove na gradilištu budućih fotonaponskih elektrana prema predmetnom Ugovoru, i to u iznosu od 20.000,00 eura bez obračunatog PDV-a, odnosno uz prijenos porezne obveze na primatelja računa. Navedeni račun je, kao što je ranije izneseno, podmiren djelomično u iznosu od 5.000,00 eura, i to prije podnošenja ove tužbe.

17. Iz računa br. 146-P-360 od 23. prosinca 2023., s datumom dospijeća 2. siječnja 2024. (list 60. spisa), proizlazi da je ispostavljen tuženiku na ime usluga za izvršene pripremne radove na gradilištu budućih fotonaponskih elektrana prema predmetnom Ugovoru, u iznosu od 15.000,00 eura bez obračunatog PDV -a, odnosno uz prijenos porezne obveze na primatelja računa.

18. S time u vezi, potrebno je spomenuti kako je iz dopisa Porezne uprave, Područni ured Zagreb, Ispostava Maksimir od 3. lipnja 2025. (list 89.-94. spisa) vidljivo da su predmetni računi knjiženi kao prijenos porezne obveze . U konkretnom slučaju, sud ne može primijeniti presumpciju iz članka 221.b ZPP-a na temelju same činjenice da su računi knjiženi kao prijenos porezne obveze jer iz takvog evidentiranja ne proizlazi nedvojben zaključak da je tuženik i koristio pravo na odbitak pretporeza, već samo da je predmetne račune evidentirao u okviru prijenosa porezne obveze. Naime, knjiženje transakcije u režimu prijenosa porezne obveze predstavlja ispunjenje zakonske obveze evidentiranja i obračuna PDV-a, ali ne dokazuje samo po sebi da je porezni obveznik istodobno koristio pravo na odbitak pretporeza. Slijedom navedenog, suprotno navodima tužitelja, sud ne može iz same činjenice takvog knjiženja izvesti zaključak o korištenju prava na odbitak pretporeza, niti na toj osnovi primijeniti navedenu zakonsku presumpciju.

19. Nadalje, iz uvida u tužiteljevu internu evidenciju radova (list 78. spisa) proizlazi da je tužitelj evidentirao da je u razdoblju od 24. siječnja 2023. do 3. veljače 2023. vršio radove na polju "B" te da je konačno evidentirao da su oni izvedeni u količini od 70.500,00 m[2] , zatim da je od 14. veljače do 23. veljače 2023. izvodio radove na polju "C" te da ih je konačno izveo u količini od 57.600,00 m[2] , a da je na polju "D" vršio radove i to 24. siječnja 2023. i potom od 6. veljače 2023. do 10. veljače 2023. i to u ukupnoj količini od 46.800,00 m[2] . Dakle, sveukupna količina izvedenih radova sječe raslinja, prema tužiteljevoj evidenciji, iznosi 174.900,00 m[2] , odnosno 17,49 hektara, kao i da su radovi, prema tužiteljevoj evidenciji, konačno izvedeni s danom 23. veljače 2023.

20. Uvidom u zapisnik od 9. ožujka 2023. (list 103. spisa), koji je sastavljen na gradilištu između predstavnika tuženika i to OG, JG, LG i SG te djelatnika tužitelja i to HG, BG i VG, proizlazi da je u odnosu na polje "B", koje obuhvaća površinu od 67.506 m[2] , izvršena sječa raslinja od strane tužitelja, no da mu tuženik nije u cijelosti priznao izvedene radove s obrazloženjem da je dio radova izveo sam tuženik sa buldožderom i bagerom, a dio radova je izveden od strane trećih osoba iz sela, i to omjeru od 40%. Vezano za polje "C", izvršeno je snimanje od strane geodeta TG te mu je priznata sječa od 54.294,20 m[2] , uz primjedbu tuženika da tužitelj nije posjekao svo nisko raslinje, dok je za polje "D" konstatirano kako je potrebno izvršiti geodetsko snimanje u prisustvu stranaka. Dakle, iz predmetnog zapisnika jasno proizlazi kako su odgovorne osobe tuženika, nedugo nakon što je tužitelj u vlastitoj evidenciji evidentirao posljednju sječu od 23. veljače 2023., na sastanku od 9. ožujka 2023. o primijećenim nedostacima obavijestili izvođača radova, odnosno predstavnike tužitelja, sukladno odredbi članka 75. Posebnih uzanci o građenju ("Narodne novine" broj 137/21.) i članka 604. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. - na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora; dalje: ZOO).

21. Po izvršenom uvidu u tuženikove evidencije izvedenih radova od 30. ožujka 2023. (list 100.-102. i list 104.-106. spisa) vidljivo je da je tuženik za polje "B" tužitelju priznao da je izveo radove sječe na površini od ukupno 40.500 m[2] (pri čemu je tuženik izvršio umanjenje količina u omjeru od 40% jer je dio radova umjesto tužitelja izveo tuženik, a dio su izvele treće osobe iz sela). U odnosu na polje "C", izvršeno je snimanje od strane geodeta TG te je utvrđena površina polja od 54.294,20 m[2] , no tuženik mu je zbog neposječnog niskog raslinja oduzeo količinu u iznosu od 25%, slijedom čega ukupno priznata sječa tj. količina izvedenih radova iznosi 40.720,72 m[2] . Vezano za polje "D", naknadnim snimanjem od strane geodeta TG utvrđena je površina polja od 41.483,30 m[2] , no s obzirom da tužitelj nije posjekao nisko raslinje (šiblje), oduzeta mu je količina od 25%. Dodatno, s obzirom da u snimljenoj površini nisu odbijeni putovi, livade i područja bez raslinja, oduzeta je i količina u daljnjem iznosu od 15% zbog praznog prostora, slijedom čega ukupna priznata sječa na tom polju iznosi 26.446,22 m[2] .

22. Dakle, iz navedenog proizlazi da je tuženik dana 30. ožujka 2023. za polje "B" tužitelju priznao sječu na površini od ukupno 40.500 m[2] , za polje "C" priznao je sječu površine 40.720,72 m[2] , a za polje "D" sječu površine od 26.446,22 m , dakle ukupno 107.666,94 m[2] , što iznosi oko 10,77 hektara. Ako bi se u navedene priznate površine uračunalo i neposječeno nisko raslinje, a uzimajući prigovor tužitelja da se s tuženikom dogovorio se prilikom izvođenja radova preskoči sječa niskog raslinja, tada proizlazi da bi mu se za polje "B" priznala sječa na površini od ukupno 40.500 m[2] (jer je umanjenje količina tj. površine za navedeno polje izvršeno zbog izvođenja radova od strane tuženika i trećih osoba, a ne zbog niskog raslinja), zatim bi mu se za polje "C" priznala sječa površine od 54.294,29 m[2] , a za polje "D" priznala bi mu se sječa na površini od 35.260,81 m[2] (umanjenje bi se vršilo samo na ime 15% zbog praznog prostora, no ne i niskog raslinja), slijedom čega bi ukupna površina izvršenih radova, s uključenim neposječenim niskim raslinjem, iznosila oko 130.055,10 m[2] , dakle oko 13,01 hektara.

23. Iz zapisnika sa sastanka od 14. rujna 2023. (list 76.-77. spisa) proizlazi da je navedenog dana održan sastanak vezano za nastali spor oko predmetnih računa, a na kojem sastanku su bili prisutni tužitelj i UG, kao predstavnik društva ENCRO d.o.o., investitora predmetnih radova, no sastanku nije pristupio zakonski zastupnik tuženika. Iz predmetnog zapisnika vidljivo je da je tužitelj investitoru predočio vlastitu evidenciju radova (list 78. spisa) iz koje proizlazi da je sječa raslinja obavljena na površini od 17,49 hektara (174.900,00 m[2] ), u vremenu od 24. siječnja do 23. veljače 2023., i to konkretno na polju "B" u površini od 70.500,00 m[2] , polju "C" površine 57.600,00 m[2] te na polju "D" površine 46.800,00 m , kao i da su premjeravanja vršena svakodnevno nakon sječe putem GPS uređaja. Osim toga, tužitelj je investitoru iskazao kako je u dogovoru s ovdje tuženikom, u cilju ubrzanja radova, preskočeno raslinje niže od jednog metra budući da je tuženik za isto izjavio da će ga ukloniti buldožderom. Osim toga, predmetnim zapisnikom konstatirano je kako je iz zapisnika od 9. ožujka 2023., koji je izrađen od strane tuženika, vidljivo da je tuženik osporio izvedene količine radova, i to na način da je priznao sječu na ukupno 13,71 hektara (137.112,00 m[2] ), uz primjedbu da sječa nije potpuno obavljena, odnosno, nije bilo posječeno svo nisko raslinje. Konačno, iz navedenog zapisnika razvidno je kako je investitor na temelju predočene dokumentacije konstatirao da tuženik priznaje sječu na 13,7 hektara (uz napomenu da taj podatak nije potvrđen s njegove strane), što bi iznosilo 38.560,00 eura te je razlika do ugovorenog iznosa 6.440,00 eura, a s obzirom da je prethodno podmireno 15.000,00 eura, tada bi dug iznosio 23.560,00 eura. Tužitelj, prema navodima iz zapisnika, nije priznao predmetni obračun, odnosno, nije pristao na umanjenje ugovorene cijene.

24. U svom iskazu s ročišta od 17. prosinca 2025., svjedok UG (list 134. spisa) iskazao je kako je on sastavio i potpisao u ime investitora zapisnik sa sastanka od 14. rujna 2023. (list 76. -77. spisa), koji je održan po prigovoru tužitelja vezano za utužene i nepodmirene račune od strane tuženika, a u odsustvu zakonskog zastupnika tuženika budući da nije bio u mogućnosti pristupiti na predmetni sastanak. Pojasnio je da je na navedenom sastanku od tužitelja zaprimio određene informacije koje je unio u predmetni zapisnik, a da je naknadno održao sastanak sa predstavnicima tuženika od kojih je također zaprimio određene informacije vezano za osporavanje utuženih računa. Istaknuo je da on nije ovlašten očitovati se o kvaliteti i količini izvedenih radova od strane tužitelja te da nema saznanja vezano za daljnji ishod spora između stranaka, no istaknuo je kako investitor nije podmirio utužene račune umjesto ovdje tuženika, kao i da su radovi na izgradnji elektrane u cijelosti izvedeni u međuvremenu.

25. Sud je prihvatio iskaz navedenog svjedoka kao vjerodostojan budući da ga stranke nisu osporavale, a na temelju navedenog iskaza sud je utvrdio da je predmetni zapisnik od 14. rujna 2023. izrađen od strane predstavnika investitora, kao i da je sam sastanak iniciran od strane tužitelja, no da mu investitor nije podmirio utužene račune umjesto tuženika. Osim toga, utvrđeno je da su predmetni radovi izgradnje elektrane u cijelosti izvedeni.

26. Svjedok GG je u svom iskazu s ročišta od 17. prosinca 2025. (list 135. spisa) iskazao da je tada bio zaposlenik tuženika kao student te da nije osobno sudjelovao u dogovorima u vezi izvođenja predmetnih radova s tužiteljem, no da je informacije o sporu i razlozima spora između stranaka dobivao od svog oca, koji je zakonski zastupnik tuženika, kao i od inženjera gradilišta OG i šefa gradilišta JG. Naveo je da je od spomenutih osoba saznao da radovi nisu bili izvedeni u cijelosti, kao i da su se odvijali sporije nego što je bilo dogovoreno.

27. Sud nije posebno razmatrao iskaz navedenog svjedoka budući da informacije o spornim činjenicama crpi posredno, odnosno, nema neposredna saznanja o spornim činjenicama, pa je u tom smislu i upitna njegova vjerodostojnost.

28. Nadalje, svjedok OG je u svom iskazu s ročišta od 17. prosinca 2025. (list 135.-136. spisa) naveo da je bio odgovorna osoba na predmetnom gradilištu te da ga je angažirao tuženik. Pojasnio je da je u konkretnom slučaju na gradilište pristupio nakon što su se djelatnici tužitelja povukli sa gradilišta bez sastavljanja primopredajnog zapisnika, kao i da tužitelj nije izveo ugovorene radove u cijelosti, sukladno ugovoru, kao niti kvalitetno. Kao što proizlazi iz zapisnika od 9. ožujka 2023., kojeg je osobno potpisao, uputio je da su predstavnici tužitelja tom prilikom iskazali spremnost izvršiti korekciju radova, no da oni to nisu izveli, pa su djelatnici tuženika bili primorani izvesti preostale radove. Pojasnio je da mu tužitelj nikada nije niti predočio dnevnik rada iz kojeg bi bila vidljiva količina izvedenih radova, kao i da je količinu izvedenih radova utvrdio na temelju izmjera od strane geodeta TG. Pritom je napomenuo kako je na gradilištu bilo i praznih livada i puteva koje nije trebalo raščistiti, no da ih je tužitelj ipak neosnovano uzeo u obzir.

29. Sud je u bitnome prihvatio iskaz navedenog svjedoka budući da je iskazivao decidirano i uvjerljivo, a njegov iskaz u skladu je i s dostavljenim evidencijama od strane tuženika (list 100.-102. i list 104.-106. spisa) i zapisnikom od 9. ožujka 2023. (list 103. spisa). Osim toga, u spis nije dostavljen niti dnevnik rada niti dokaz da je između stranaka izvršena primopredaja radova, pa je i u tom smislu njegov iskaz ocijenjen vjerodostojnim u dijelu u kojem je naveo da između stranaka nikad nije izvršena formalna primopredaja radova.

30. Iz iskaza tužitelja s ročišta od 26. veljače 2026. (list 142. -143. spisa) vidljivo je da je on naveo da se prilikom sklapanja ovopredmetnog ugovora dogovorio sa zakonskim zastupnikom tuženika da se prilikom izvođenja radova niže raslinje preskoči zbog hitnosti posla. Naveo je da su njegovi djelatnici u cijelosti izvršili ugovorene radove, odnosno, njegovi djelatnici izmjerili su da je u konkretnom slučaju s njihove strane očišćena površina od 17,4 hektara, dakle veća od ugovorene. Pojasnio je da se on u međuvremenu razbolio, no da su njegovi zaposlenici po završetku radova protjerani s gradilišta, a da je naknadno održan sastanak s predstavnikom investitora, KG, prilikom čega mu je investitor ponudio podmiriti iznos od 24.000,00 eura (što predstavlja umanjenje od 20%), no on na tu ponudu nije pristao. Uputio je da nikad od tuženika nije službenim putem zaprimio prigovore na kvalitetu i kvantitetu izvedenih radova.

31. Sud je prihvatio tužiteljev iskaz u dijelu u kojem je iskazivao da se prilikom ugovaranja konkretnog posla sa zakonskim zastupnikom tuženika dogovorio da će se preskočiti sječa niskog raslinja iz razloga hitnosti posla, kao i da je naknadno održan sastanak s predstavnikom investitora pri čemu mu je ponuđen iznos od 24.000,00 eura na ime podmirenja utuženih računa. Naime, navedene činjenice proizlaze iz isprava u spisu (konkretno, zapisnika s lista 76. -77. spisa) te iskaza svjedoka UG (list 134. spisa), kao i iskaza samog zakonskog zastupnika tuženika (list 143. spisa) u dijelu u kojem je naveo da je točno da se s tužiteljem dogovorio da se preskoči sječa niskog raslinja. S druge strane, njegov iskaz nije prihvaćen u dijelu u kojem je iskazao da su njegovi djelatnici izvršili radove sječe površine od 17,4 hektara budući da navedeno ne proizlazi iz svih dokaza izvedenih tijekom postupka, a radi se o stranci koja je osobno zainteresirana za ishod ovog spora, odnosno za svoju procesnu situaciju, pa je u tom dijelu njegov iskaz ocijenjen kao subjektivan.

32. Zakonski zastupnik tuženika CG je u svom iskazu s ročišta od 26. veljače 2026. (list 143.-144. spisa) izjavio da je točno da je s tužiteljem dogovorio da se prilikom radova sječe raslinja preskoči nisko raslinje, no da usprkos tome tužitelj nije u potpunosti izveo ugovorene radove, pri čemu ga je on osobno pozvao da pristupi na gradilište kako bi skupa izvršili izmjeru predmetnih radova, no da tužitelj zbog bolesti nije bio u mogućnosti doći na Brač. Pojasnio je da je točnu količinu tj. površinu izvedenih radova utvrdio OG, a da ona iznosi 13,7 hektara.

33. Sud je kao vjerodostojan prihvatio iskaz zakonskog zastupnika tuženika kojim je naveo da se s tužiteljem dogovorio da se preskoči sječa niskog raslinja budući da je u skladu s iskazom tužitelja. Osim toga, na temelju iskaza zakonskog zastupnika tuženika sud je utvrdio da je sam tuženik priznao da mu je tužitelj izveo radove u količini od 13,7 hektara, no osporava da bi bili izvedeni u ugovorenoj količini od 16 hektara.

34. Na temelju odredbe članka 590. ZOO-a, ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. Prema odredbi članka 597. stavak 1. ZOO-a, izvođač je dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima struke te je dužan naručitelju predati izrađenu ili popravljenu stvar.

35. Sukladno odredbama članaka 61. i 75. Posebnih uzanci o građenju, izvođač mora obračunati svoje radove tako da je naručitelju moguće ispitati količinu, vrstu i opseg radova. Za izračun količina moraju se priložiti dokaznica mjera, odgovarajuće skice te drugi odgovarajući dokazi. Naručitelj je dužan bez odgode o primijećenim nedostacima obavijestiti izvođača.

36. Iz sadržaja tužiteljeve tablice izvedenih radova (list 78. spisa) vidljivo je ista predstavlja isključivo njegovu internu evidenciju radova budući da ne sadrži potpis niti ovjeru naručitelja radova, kao niti potpis nadzornog inženjera, nije sastavljena u formi formi građevinskog dnevnika niti ovjerene situacije, niti je vidljivo da ni ista bila dostavljena tuženiku radi kontrole i odobrenja. U konkretnom slučaju, s obzirom da je među strankama sporna upravo količina izvedenih radova, slijedom čega je te ret dokazivanja te činjenice na tužitelju, u takvoj situaciji jednostrana evidencija tužitelja ne predstavlja vjerodostojan dokaz o stvarno izvedenoj količini predmetnih radova. Osim toga, prema pravilima struke i Posebnih uzanci o građenju, količina i opseg izvedenih radova u pravilu se dokazuju putem građevinskog dnevnika, privremenih i okončanih situacija, zapisnika o izvedenim radovima te izmjera ovjerenih od strane nadzora i naručitelja. U konkretnom slučaju, tužitelj nije dostavio niti jedan od navedenih dokaza. Pored toga, predmetna tablica ne sadrži niti podatke koji bi omogućili provjerljivost upisanih količina, poput metodologije mjerenja, identifikacije konkretnih lokacija unutar polja, poveznice s ugovorenim troškovnikom ili situacijama niti drugih objektivnih parametara koji bi omogućili kontrolu točnosti podataka. Stoga sud nije mogao na temelju iste utvrditi osnovanost tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na količinu izvedenih radova.

37. Naime, prema odredbi članka 219. ZPP-a, svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. U smislu citirane odredbe, svaka je stranka dužna dokazati istinitost svojih tvrdnji pa ako u tome ne uspije, njezin zahtjev za pružanje pravne zaštite valja odbiti. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koja su mjerodavna za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva. Dužnost je stranaka da u parnici iznesu činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici, a kada sud ne uspije formirati određeno uvjerenje, nužno je primijeniti pravila o teretu dokazivanja iz odredbe članka 221.a ZPP -a. Predmetna pravila obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

38. Međutim, s obzirom da je tijekom ovog parničnog postupka zakonski zastupnik tuženika izričito priznao da mu je tužitelj izveo radove u količini od 13,7 hektara, tada tužitelj ima pravo na razmjernu naknadu, i to za radove koji su nesporno izvršeni.

39. S obzirom da iz ugovorene cijene od 45.000,00 eura za 16 hektara proizlazi da cijena po hektaru izvedenih radova iznosi 2.812,50 eura, tada vrijednost radova koji su izvedeni na površini od 13,7 hektara iznosi 38.531,25 eura (13,7 hektara x 2.812,50 eura). Budući da nije sporno da je tuženik prije podnošenja ove tužbe tužitelju podmirio iznos od 15.000,00 eura, proizlazi da preostalo nepodmireno potraživanje tužitelja prema tuženiku po osnovi nesporno izvedenih radova iznosi 23.531,25 eura (38.531,25 eura - 15.000,00 eura).

40. Slijedom navedenog, s obzirom da je na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka sud zaključio o djelomičnom postojanju tražbine tužitelja po utuženim računima, to je utvrđeno da je tuženik, sukladno odredbama članaka 9. i 590. ZOO-a dužan isplatiti tužitelju iznos od 23.559,38 eura po osnovi predmetnih računa.

41. Pritom je potrebno napomenuti kako je sud cijenio činjenicu da su se tužitelj i zakonski zastupnik tuženika prilikom ugovaranja konkretnog posla ujedno usmeno dogovorili da tužitelj prilikom izvođenja radova preskoči sječu niskog raslinja zbog hitnosti posla, pri čemu je na temelju dokumentacije koje prileži spisu, posebno tuženikovih evidencija od 30. ožujka 2023. (list 103.-106. spisa), zaključio da je tuženik, prilikom obračuna priznatih količina radova, tužitelju prvo priznao količinu od 10,77 hektara i to na način da mu je umanjio površinu izvršenih radova za neposječeno nisko raslinja, kako to proizlazi iz točki 21. i 22. obrazloženja ove presude. Međutim, s obzirom da iz spomenutog obrazloženja presude ujedno proizlazi da bi, sukladno tuženikovim evidencijama, ukupna površina izvedenih radova s uključenim neposječenim niskim raslinjem iznosila oko 130.055,10 m[2] , dakle oko 13,01 hektara, tada proizlazi da mu je tuženik tijekom ovog parničnog postupka, budući da mu je priznao izvedenu količinu radova od 13,7 hektara, u navedeni izračun uračunao i neposječeno nisko raslinje te je u tom smislu poštovao prethodni dogovor da se prilikom izvođenja radova preskoči sječa niskog raslinja.

42. Budući da tuženik nije ispunio navedenu tražbinu po dospijeću utuženih računa, dužan je platiti i zakonske zatezne kamate od prvog dana nakon dospijeća utuženog računa do isplate, u skladu s odredbom članka 29. stavak 1. ZOO-a, u vezi s odredbom članka 183. stavak 1. i članka 300. stavak 1. ZOO-a, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za odnose između trgovaca, s time da se napominje da tuženik nije osporavao datume dospijeća utuženih računa.

43. Imajući u vidu prethodno izneseno, sud je na temelju odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a, djelomično održao na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi u dijelu naznačenom u točki I. izreke presude, dok je u odnosu na preostali dio tražbine u daljnjem iznosu od 6.468,75 eura, platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u tom dijelu ukinut, a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

44. Odluka o troškovima ovršnog i parničnog postupka temelji se na odredbama članka 151., članka 154. stavak 2. te članaka 155. i 164. ZPP-a, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., 107/25.; dalje: Tarifa), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.), Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.; dalje: Uredba o tarifi) te Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 9/21., 18/22., 154/22.; dalje: Pravilnik).

45. Prema odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a, ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrd iti iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

46. Tužitelj je s postavljenim tužbenim zahtjevom uspio djelomično u pogledu dokazivanja njegove osnovanosti i posljedično visine tužbenog zahtjeva, i to u omjeru od 78,44% (tužitelj je potraživao isplatu iznosa od 30.000,00 eura, a tužbeni zahtjev mu je uslijed prihvaćen za iznos od 23.531,25 eura).

47. S obzirom na prethodno navedeno, tužitelj je u ovoj parnici uspio u omjeru od 78,44%, dok posljedično uspjeh tuženika iznosi 21,56%.

48. S obzirom da je tužitelj u većoj mjeri uspio u ovoj parnici, isti sukladno odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka koji odgovaraju postotku koji je preostao nakon obračuna postotaka u kojima su obje stranke uspjele u parnici, odnosno u omjeru od 56,88% (78,44% - 21,56%).

49. U odnosu na troškove ovršnog postupka, tužitelj ima pravo na javnobilježničku nagradu u iznosu od 254,00 eura, uvećanu za PDV po stopi od 25% (članci 5. i 9. Pravilnika), što iznosi ukupno 317,50 eura, kao i za sastav prijedloga za ovrhu u traženom iznosu od 500,00 eura (Tbr. 11. točka 1. Tarife) koji uvećan za PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) iznosi 625,00 eura.

50. Stoga, tuženiku su kao potrebni priznati ukupni troškovi ovršnog postupka u iznosu od 942,50 eura, što u konačnici sukladno razmjernom uspjehu u sporu i nakon obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici iznosi 536,01 eura (56,88% od 942,50 eura).

51. Na ime troškova parničnog postupka, tužitelju je, prema njegovom zahtjevu, priznat trošak zastupanja po odvjetniku u skladu s Tarifom, i to za sastav podneska od 13. prosinca 2024. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife), za sastav podneska od 20. ožujka 2025. kojim predlaže donošenje prethodne mjere u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife) te za zastupanje na ročištima od 10. rujna 2025., 17. prosinca 2025. i 26. veljače 2026. - za svako ročište u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife), što ukupno iznosi 2.500,00 eura, odnosno uvećano za PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) iznosi 3.125,00 eura.

52. Pored toga, tužitelj ima pravo na naknadu troškova na ime plaćene sudske pristojbe za prijedlog za prethodnu mjeru u iznosu od 173,23 eura, kao i na plaćenu sudsku pristojbu za rješenje o prethodnoj mjeri u iznosu od 173,23 eura, a ujedno ima pravo i na zatraženu sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 346,45 eura, sve na temelju Tar. br. 1. stavak 1. i 2. i Tar. br. 2. stavak 1. i 5. Uredbe o tarifi.

53. Stoga, tužitelju su kao potrebni priznati ukupni troškovi parničnog postupka u iznosu od 3.817,91 eura, što u konačnici sukladno razmjernom uspjehu u sporu i nakon obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici iznosi 2.171,63 eura (56,88% od 3.817,91 eura).

54. Stoga, tužitelju su priznati ukupni troškovi postupka u iznosu od 2.707,64 eura (ovršni troškovi u iznosu od 536,01 eura te parnični troškovi u iznosu od 2.171,63 eura).

55. Na troškove ovršnog i parničnog postupka tužitelj ima pravo i na zakonske zatezne kamate po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose, koje teku od 8. travnja 2026., kao dana donošenja presude, pa do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a).

56. Dodatno, napominje se kako sukladno Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu, broj Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017., presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude. Stoga, ovaj sud je o troškovima ovršnog postupka odlučivao zajedno s ostalim troškovima nastalima povodom ove parnice (parničnim troškovima) te tužitelju dosudio zatezne kamate na priznati iznos troškova ovršnog i parničnog postupka od dana donošenja ove presude, dok tužitelj nema pravo na zatezne kamate koje su tekle na priznate troškove ovršnog postupka od sljedećeg dana od dana donošenja rješenja o ovrsi, dakle od 23. travnja 2024. pa do 7. travnja 2026., kao dana koji je prethodio donošenju ove presude.

57. Tužitelj, s druge strane, nema pravo na naknadu troškova za sastav podneska od 20. ožujka 2025., uvećano za PDV, budući da je navedene činjenice mogao iznijeti i prethodno u podnesku od 13. prosinca 2024., za koji mu je u cijelosti priznata naknada troškova, a nije dokazao da činjenice i dokaze koje je iznio u podnesku od 20. ožujka 2025. nije mogao iznijeti već ranije, pa navedeno ne može ići na teret tuženika. Osim toga, napominje se da je tužitelju po osnovi podneska od 20. ožujka 2025. već priznato pravo na naknadu troškova na ime sastava prijedloga za prethodnu mjeru.

58. Tužitelj, nadalje, nema pravo niti na naknadu troškova za sastav podneska od 8. srpnja 2025. budući da nije bio potreban za vođenje ove parnice, sukladno odredbi članka 155. stavak 1. ZPP-a.

59. Zaključno, tužitelj nema pravo na naknadu troškova sudske pristojbe za presudu u iznosu od 347,36 eura (odnosno, preko priznatog iznosa od 346,45 eura) budući da mu u skladu s odredbama Tar. br. 2. stavak 1. Uredbe o tarifi po toj osnovi pripada pravo na naknadu troškova u iznosu od 346,45 eura, koji mu je i priznat.

60. Slijedom navedenog, o troškovima ovršnog i parničnog postupka odlučeno je kao pod točkom VII. izreke rješenja.

61. Zaključno, prijedlog tužitelja za donošenje prethodne mjere na temelju odredbe članka 501.a ZPP-a sud nalazi osnovanim.

62. Naime, odredbom članka 501.a ZPP-a propisano je da će sud, u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.

63. Za razliku od strožih pretpostavki za određivanje prethodne mjere po odredbama Ovršnog zakona, bitan kriterij za donošenje predmetne prethodne mjere je pitanje postojanja veće vjerojatnosti za tužiteljev uspjeh u sporu. S obzirom da je sud u ovoj presudi prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 23.531,25 eura, a odbio za isplatu daljnjeg iznosa od 6.468,75 eura, smatra se da je dokazana i veća vjerojatnost da tužitelj uspije u sporu, odnosno da je tuženikova vjerojatnost za uspjeh u sporu manja od one tužiteljeve, a sve sukladno već obrazloženim razlozima.

64. Iz sadržaja odredbe članka 501.a ZPP-a proizlazi da se prethodna mjera propisana istom odredbom može odrediti najkasnije do zaključenja glavne rasprave. Međutim, kada je prijedlog za osiguranje podnesen do zaključenja glavne rasprave, a sud prethodnu mjeru odredi nakon zaključenja glavne rasprave, kao što je to ovdje slučaj, na odgovarajući način se primjenjuje odredba iz članka 337. stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24.; dalje: OZ) kojom je propisano da vrijeme za koje se prethodna mjera određuje može trajati najduže do proteka petnaest dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu. Stoga, sud je prihvatio predloženu mjeru osiguranja jer bi u suprotnom tužitelj kao predlagatelj osiguranja bio onemogućen u ostvarivanju prava na osiguranje određivanjem prethodne mjere, iako je isto pravovremeno predložio (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u rješenju, poslovni broj Pž-5316/2020 od 29. prosinca 2020.).

65. Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan iz prethodno iznesenih razloga slijedom čega je prihvatio predloženu mjeru osiguranja u odnosu na iznos glavnice od 23.531,25 eura sa zateznim kamatama tekućim od sljedećeg dana od dana dospijeća utuženih računa pa do isplate , po stopi na temelju odredbe članka 29. stavka 2. ZOO-a za odnose između trgovaca, kao i nastalih troškova ovršnog postupka koji sukladno razmjernom uspjehu u sporu i nakon obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici iznose 536,01 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose.

66. Stoga je na temelju članka 501. a ZPP-a, a u vezi s člankom 335. OZ-a te člankom 337. stavak 1., 2. i 4. OZ-a, odlučeno kao u točkama I. - V. izreke rješenja.

67. S obzirom da je tužitelj uspio u predmetnoj parnici sa zahtjevom za isplatu glavnice u iznosu od 23.531,25 eura, kao i nastalih troškova ovršnog postupka u iznosu od 536,01 eura, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, valjalo je u tom dijelu odrediti osiguranje tražbine određivanjem prethodne mjere, a budući da je zahtjev tužitelja odbijen za preostali iznos glavnice od 6.468,75 eura, kao i da tužitelju ne pripada pravo na naknadu troškova ovršnog postupka u daljnjem iznosu od 406,49 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i u dijelu kojim zahtijeva zatezne kamate na troškove ovršnog postupka koje su tekle u razdoblju od 23. travnja 2024. do 7. travnja 2026., valjalo je u odnosu na tražbinu tužitelja u tom dijelu odbiti prijedlog za osiguranje određivanjem prethodne mjere, a kako je to već detaljno obrazloženo u presudi te je stoga odlučeno kao u točki VI. izreke rješenja.

U Zagrebu 8. travnja 2026.

Sudac

Srđan Sessa

Nacrt odluke izradila:

Stella Vujković, sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se predaje ovom sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava. Nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbacit će rješenjem sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda bez održavanja ročišta (članak 358. stavak 1. ZPP-a). Žalba ne odgađa provedbu rješenja o prethodnoj mjeri (članak 11. stavak 4. i članak 352. stavak 3. OZ-a).