REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1504/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Nicole Kwiatkovski, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, iz Zagreba, Slavonska avenija 6, koju zastupa punomoćnik Branko Bulat, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-850/2024-3 od 21. listopada 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3211/2019-46 od 24. srpnja 2024., na sjednici održanoj 8. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-850/2024-3 od 21. listopada 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3211/2019-46 od 24. srpnja 2024.

1.1. U prijedlogu postavlja pitanja koja glase:

1. Je li sud vezan za utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa u pojedinačnom postupku pokrenutom od strane potrošača radi povrata stečenog bez osnove?

2. Je li sud u postupku pokrenutom temeljem članka 138.a ZZP/09 beziznimno vezan za utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa unatoč drukčijem činjeničnom stanju utvrđenom u pojedinačnom postupku?

3. Je li sud prilikom utvrđivanja ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi dužan provesti test nepoštenja, odnosno dati obrazloženje vezano za kontrolu nepoštenosti u smislu postojanja okolnosti za izuzeće od kontrole, sukladno odredbama članka 81. stavak 5. i članka 84. ZZP/03?

4. Je li sud ovlašten tumačiti ugovor suprotno zajedničkoj namjeri ugovornih strana odnosno suprotno odredbi članka 319. stavka 2. ZOO-a te na taj način drukčije pravno kvalificirati ugovor?

5. Da li se udruga potrošača može smatrati vjerovnikom u skladu s odredbom članka 241. ZOO-a odnosno da li se podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava od strane udruge potrošača prekida tijek zastare za tražbine individualnih potrošača?

6. Ima li tužitelj, u slučaju ništetnosti odredbe ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, pravo na povrat preplate sa zateznim kamatama koje teku od dana uplate svakog pojedinog iznosa ili od dana podnošenja tužbe?

7. Je li dopušteno sudu prigovor zastare ocijeniti primjenom pravnog pravila koje nije bilo na snazi u vrijeme nastupanja zastare?

8. U posebnim parnicama koje pokrenu potrošači protiv banke radi povrata stečenog bez osnove na temelju ništetnih ugovornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, treba li prilikom izračuna iznosa stečenog bez osnove (restitucijski zahtjev) koji je banka stekla od potrošača zbog nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF primijeniti početno ugovorenu kamatnu stopu iz ugovora o kreditu koji je bio denominiran u CHF, a koji je nakon utvrđenja nepoštenom ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli pretvoren u ugovor o kreditu u kunama, ili treba primijeniti kamatnu stopu koju su banke redovno naplaćivale za kredite u hrvatskim kunama?

Pored pitanja, tuženica kao razlog za podnošenje revizije navodi i povredu prava na pravično suđenje zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

3. Predlagateljica smatra da su navedena pravna pitanja važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer da je riječ o pravnim pitanjima o kojima odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda ili/i viših sudova, zatim da u odnosu na pojedina pitanja nema prakse revizijskog suda ili da je riječ o pravnim pitanjima o kojima praksa revizijskog suda nije jedinstvena, kao i da o pojedinim pitanjima postoji različita praksa viših sudova (Županijski sud u Puli, broj Gž-2658/12 od 11. studenoga 2013., broj Gž- 1371/16 od 11. prosinca 2017., Županijski sud u Zagrebu broj Gž-6858/16 od 21. veljače 2017., broj Gž-8026/16 od 11. travnja 2017., Gž- 1012/20 od 26. svibnja 2020. te Županijski sud u Osijeku broj Gž-2394/16 od 28. lipnja 2017. Prijedlogom ukazuje i na odluke revizijskog suda broj Revt 26/09 od 12. veljače 2014., Rev-1172/2018-2 od 19. ožujka 2019., Revt-249/14 od 9. travnja 2015 i shvaćanje Građanskog odjela VSRH, posl br. Su-IV-222/04 od dana 5. ožujka 2004., kao i odluke Ustavnog suda: broj U-III-2922/2018 od 20. veljače 2020. broj U- III-2233/2019 od dana 10. lipnja 2020. U-I-392-2011., te Suda Europske unije (presudu od 14. ožujka 2013. CU v Caixa d’Estalvis de Catalunya, Tarragona i Manresa (Catalunyacaixa), i C-415/11, presudu od 16. siječnja 2014., Constructora Principado SA protiv SUUF, C-226/12.

4. Prijedlog je djelomično neosnovan, a djelomično nedopušten.

5. Postupajući prema odredbama čl. 385.a i čl. 389. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pitanja koja tuženica postavlja u prijedlogu nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

6. Naime, postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu budući da u pogledu tih pitanja pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovoga suda broj Revt -249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019., Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., Rev-308/22 od 19. travnja 2022. i dr., a nije riječ o pitanjima u pogledu kojih bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu (tako i ovaj sud u odlukama broj Revd-1445/23 od 25. travnja 2023., Revd-1066/23 od 22. ožujka 2023., Revd-1241/23 od 6. lipnja 2023., Revd-4131/22 od 26. listopada 2022., Revd-3315/2024-2 od 5. studenoga 2024. i dr.).

7. Budući da, slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP -a, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP -a riješio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

8. Nadalje, ocijenjeno je da pretpostavke za dopuštenje revizije nisu ispunjene niti prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a jer tuženica, samim navodom o mogućoj povredi ustavnih i konvencijskih prava, nije učinila vjerojatnim da joj je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

9. Stoga se ni prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji je podnesen na temelju čl. 385.a st. 2. ZPP-a nije mogao prihvatiti, te je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP - a riješeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 8. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek