Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Frana Kurelca 3

37-Posl.br.P-1984/24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mati Radoviću, kao sucu pojedincu u građansko-pravnoj stvari tužiteljice BA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Senii Kovačić, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika B2 Kapital d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, zastupan po punomoćniku Zvonimiru Buterinu, odvjetniku iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne i javne rasprave održane dana 23. siječnja 2026., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i zam. pun. tuženika, zaključene temeljem odredbe članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP, dana 8. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Proglašavaju se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate kojeg je tuženik pokrenuo protiv tužiteljice temeljem zahtjeva za izravnu naplatu kod FINANCIJSKE AGENCIJE dana 15.10.2024.g. radi naplate njegove novčane tražbine od ukupno 19.839,00 EUR-a s daljnjom zakonskom zateznom kamatom do potpune naplate, na temelju ZADUŽNICE tužiteljice izdane dana 27.4.2007.g., ovjerene od javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke, posl.br. OV-15685/2007, od 27.4.2007.g.,

I.1. Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

"te se ukidaju sve poduzete ovršne radnje i ovršni postupak se obustavlja."

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 856,18 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 8. travnja 2026. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 5. prosinca 2024. navodi da je tuženik dana 15.10.2024.g. kod Financijske agencije, Zagreb, protiv nje podnio zahtjev za izravnu naplatu njegove novčane tražbine od ukupno 19.839,00 EUR-a (od čega na ime glavnice 12.230,75 EUR, na ime dospjele redovne kamate iznos od 1.690,13, na ime dospjele zatezne kamate iznos od 5.902,69 EUR i na ime troškova iznos od 15,93 EUR), s daljnjom zakonskom zateznom kamatom do potpune naplate, na način da se provede ovrha na novčanim sredstvima tužiteljice po svim njezinim računima u svim bankama. Navedeni zahtjev i tražbina tuženika da je utemeljena na njezinoj izdanoj zadužnici od 27.4.2007.g., ovjerenoj od javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke, posl.br. OV-15685/2007, od 27.4.2007.g. Svoj status vjerovnika iz navedene zadužnice tuženik da dokazuje preuzimanjem te tražbine od vjerovnika Privredne banke Zagreb d.d. temeljem izjave o dopuni izjave o prijenosu prava iz ovršnih isprava od 18.11.2016.g. ovjerene od javnog bilježnika Zorka Čavajde iz Zagreba, posl.br. ov- 5187/2017 od 13.4.2017.g. Tom zadužnicom da je u svojstvu solidarnog jamca, dala suglasnost da se radi naplate novčane tražbine vjerovnika Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, zapljene sva njezina sredstva po svim računima te da se novčana sredstva s tih računa izravno isplaćuju vjerovniku. Tražbina vjerovnika PBZ banke iz navedene zadužnice utemeljena da je na ugovoru o nenamjenskom kreditu broj 9012454436 od 27.4.2007.g. u iznosu od 150.00,00 kuna te da je utvrđeno da ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi te svojstvo ovršne isprave kojom se može tražiti ovrha na cjelokupnoj imovini dužnika. Navela je da je dana 21.10.2024.g. od strane Privredne banke Zagreb d.d. primila obavijest od 16.10.2024.g. o zaplijenjenim sredstvima na njezinom računu u toj banci dana 16.10.2024.g. po nalogu Financijske agencije, u iznosu od 271,19 EUR. Obavijest da je izdana sukladno odredbi čl. 209. st. 6. Ovršnog zakona. Navela je da je dana 21.10.2024.g. od strane Financijske agencije primila obavijest da je na njezinim sredstvima zaprimljena osnova za plaćanje te zatražena naplata novčane tražbine na teret njezinih računa, koja osnova da je evidentirana u očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje te joj je dostavljen primjerak navedenog zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja od 15.10.2024.g. Obavijest da je izdana sukladno odredbi čl. 209. st. 5. Ovršnog zakona. Navela je da je predniku tuženika, kao vjerovniku, predala predmetnu zadužnicu ovjerenu dana 27.4.2007.g., u svojstvu solidarnog jamca, a radi osiguranja obveze vraćanja kredita ishođenog od strane dužnika KA, [adresa] B 4, Rijeka, MBG: [jedinstveni matični broj građana], temeljem Ugovora o nenamjenskom kreditu broj 9012454436 od 27.4.2007.g. na iznos od 150.000,00 kuna. Predmetna zadužnica, da je ovjerena od strane javnog bilježnika te predstavlja privatnu ovjerenu ispravu pa da je tražbina iz te zadužnice zastarjela u roku od 5 godina od izdavanja, tj. od dospjelosti tražbine iz iste. Navela je da zadužnica koja je izdana temeljem odredbe čl. 183. st. 1. OZ/96, koji je bio na snazi u vrijeme izdavanja ove zadužnice, nije pravomoćna sudska odluka kojom je utvrđeno potraživanje, niti je javnobilježnički akt, niti privatna isprava potvrđena po javnom bilježniku. S obzirom na formu te isprave koja predstavlja privatnu ispravu s tek javno ovjerenim potpisom izdavatelja, neovisno o tome što prema toj odredbi ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi, takva isprava tek dostavom iste banci proizvodi učinke pravomoćnog rješenja o ovrsi, ali ujedno nije i rješenje o ovrsi, koje i inače po svom sadržaju nije takva sudska odluka kojom se utvrđuje neko potraživanje. Zadužnica da je do stupanja na snagu OZ/10 predstavljala privatnu ispravu na kojoj je samo ovjeren potpis izdavatelja radi čega se ne može izjednačiti s javnobilježničkim aktom iz čl. 59. st. 1. Zakona o javnom bilježništvu pa se na takvu zadužnicu ne može primijeniti 10 - godišnji zastarni rok iz čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, već se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina propisan odredbom čl. 225. Zakona o obveznim odnosima. Zadužnica tek od donošenja OZ/10 ispunjava pretpostavke iz čl. 233. st. 1. ZOO-a. Tražbina iz zadužnice da je apstraktna i služi za osiguranje druge tražbine, u ovom slučaju naplate iz navedenog Ugovora o nenamjenskom kreditu od 27.4.2007.g. Na temelju navedenog Ugovora o nenamjenskom kreditu od 27.4.2007.g., odmah kada je dospio na naplatu prvi anuitet kredita, nastala je i dospjela tražbina vjerovnika prema dužniku i solidarnom jamcu temeljem predmetne zadužnice. Kako je u konkretnom slučaju vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze po sklapanju/solemnizaciji konkretnog ugovora o nenamjesnkom kreditu, odmah kada je dospio na naplatu prvi anuitet kredita (istekom mjesec dana od dana prijenosa kredita u otplatu), to da je ovdje zastarni rok počeo teći 2007.g. te da je zastara nastupila 2012.g. Navela je da nema saznanja o eventualnoj otplati niti o otkazu navedenog kredita, niti raspolaže otplatnim tablicama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev te da ukazuje kako je nesporno da je potraživanje iz ugovora o nenamjenskom kreditu br. 9012454436 sklopljenog između ranijeg vjerovnika, Privredne banke Zagreb d.d., KA kao korisnika kredita i BA, ovdje tužitelja kao solidarnog jamca, osigurano cit. zadužnicom, kao i da su Izjavom o dopuni Izjave o prijenosu prava iz ovršnih isprava od 18.11.2016. godine, ovjerenoj po javnom bilježniku Zorki Čavajda pod posl.br. OV-5187/2017, prava iz cit. Zadužnice prešla s ranijeg vjerovnika, Privredne banke Zagreb d.d. kao cedenta na tuženika kao cesionara. Iz navedenog, dakle, da proizlazi kako je tuženik, kao novi vjerovnik, sukladno članku 32. stavku 1. Ovršnog zakona ovlašten radi podmirenja svoje tražbine provoditi izvansudsku ovrhu protiv tužitelja temeljem isprave kojom je tražbina na njega prenesena. Naveo je da u odnosu na neosnovani prigovor zastare ističe da je sukladno mjerodavnim odredbama, zadužnica izjednačena s pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi, dakle sa sudskom odlukom te se na istu primjenjuje desetogodišnji zastarni rok iz članka 233. Zakona o obveznim odnosima budući da sukladno odredbi članka 183. Ovršnog zakona koja je bila na snazi u vrijeme izdavanja predmetne zadužnice, ista ima učinak pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi, odnosno sudske odluke. Prema tome, pogrešna da je tvrdnja tužitelja da se ima primijeniti petogodišnji zastarni rok. Naveo je da tužitelj pogrešno tvrdi i da je zastarni rok počeo teći 2007. godine, kada je zadužnica izdana jer da zastarni rok počinje teći od dospijeća tražbine što je u konkretnom slučaju bilo 2016. godine, otkazom ugovora o kreditu. To nesporno da dokazuje odredba članka 215. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima kojom je izričito propisano da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Kad bi se zastarni rok računao od samog izdavanja ovršne isprave, zastara bi počela teći prije nego što je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a isto bi bilo suprotno upravo cit. članku 215. Zakona o obveznim odnosima. Osim toga, primjena takvog stajališta da bi dovela do neupotrebljivosti zadužnice kao sredstva osiguranja u svim slučajevima kada je rok dospijeća osnovne obveze dulji od deset godina (primjerice, kod ugovora o kreditu sklopljenog na dvadeset godina, zadužnica bi postala neupotrebljiva već nakon proteka deset godina od njena izdavanja), čime bi ista kao sredstvo osiguranja kod dugoročnih obveza potpuno izgubila svoj smisao i zakonom utvrđenu svrhu. Naveo je da je jasno je da zastarni rok ne počinje teći od dana izdavanja ovršne isprave kako to pogrešno tvrdi tužitelj, već dospijećem same tražbine, što bi u konkretnom slučaju bilo 2016. godine, otkazom ugovora te s obzirom da se na predmetnu zadužnicu primjenjuje desetogodišnji zastarni rok, razvidno je da zastara nije nastupila. Naveo je da je predmetna zadužnica bila prethodno aktivirana od strane ranijeg vjerovnika čime da je bio prekinut zastarni rok. Predmetnu zadužnicu raniji vjerovnik da je dostavio 03.05.2016. FINA-i na provedbu čime je sukladno članku 241. Zakona o obveznim odnosima došlo do prekida zastare budući da se zastara prekida radnjom vjerovnika poduzetom protiv dužnika pred nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Predmetna osnova da je isknjižena 03.05.2019. godine sukladno članku 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima budući da je proteklo više od tri godine od dostave osnove na provedbu Financijskoj agenciji, a u prethodnih šest mjeseci nije bilo naplate. Isknjiženjem predmetne osnove u svibnju 2019. godine, zastarni rok je sukladno članku 241. Zakona o obveznim odnosima iznova počeo teći. Naveo je da i kada bi se u konkretnom slučaju primijenio petogodišnji zastarni rok kako to tužitelj tvrdi, a koji se ne primjenjuje, zastara da je prekinuta i dostavom Izjave o suglasnosti zapljene primanja poslodavcu na provedbu. Naime, sukladno članku 241. Zakona o obveznim odnosima, a u vezi s člankom 284. stavkom 2. Ovršnog zakona, zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine što je u konkretnom slučaju bio poslodavac. Naveo je da čak i u slučaju primijene petogodišnjeg zastarnog roka, isti je prekinut 2021. godine dostavom Izjave o suglasnosti zapljene primanja poslodavcu na provedbu te da predmetna tražbina nikako nije mogla zastarjeti do ponovne aktivaci je 15.10.2024. pred Financijskom agencijom.

3. Radi pravilnog i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaze uvidom u ovosudno rješenje i zaključak posl.br. Ovr-1419/24, obavijest, zadužnicu, zahtjev za izravnu naplatu, dopis tuženika FINA-i, zaključak, dopis PBZ-a tužiteljici, ugovor o nenamjenskom kreditu, otkaz ugovora o kreditu broj 9012454436, specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje OV-15685/07, izjavu o dopuni izjave o prijenosu prava iz ovršnih isprava od 18.11.2016., zahtjev za zapljenu primanja OV - 15686/2007, izvadak iz poslovnih knjiga, obavijest o kupoprodaji plasmana, ispravu o zapljeni po pristanku dužnika.

4. Uvidom u ovosudno rješenje i zaključak posl.br. Ovr-1419/24 utvrđeno je da je ovršenik, ovdje tužiteljica, upućena da u roku od 15 dana od primitka te odluke pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja predmetne pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga propisanih u čl. 50 st.1 toč.11 u vezi s čl. 210 Ovršnog zakona.

5. Uvidom u obavijest FINA-e tužiteljici utvrđeno je da su ju obavijestili da je kod njih zaprimljena osnova za plaćanje iz čl. 3 st.1 toč.1 Zakona o provedbi ovrhe ma novčanim sredstvima.

6. Uvidom u zadužnicu utvrđeno je da je istu dala tužiteljica dana 27. travnja 2007., u svojstvu solidarnog jamca po Ugovoru o kreditu broj 9012454436 u iznosu od 150.000,00 kn. Utvrđeno je da je zadužnica potpisana po tužiteljici te da na istoj ovjeren potpis tužiteljice po javnom bilježniku Veliboru Panjkoviću, posl.br. OV- 15685/2007.

7. Uvidom u zahtjev za izravnu naplatu utvrđeno je da je istoga FINA -i podnio tuženik protiv tužiteljice temeljem zadužnice ovjerene po javnom bilježniku Veliboru Panjkoviću, posl.br. OV-15685/2007. dana 9.10.2024.

8. Uvidom dopis PBZ-a tužiteljici od dana 16. listopada 2024. utvrđeno je da su isti obavijestili tužiteljicu da je izvršena zapljena sredstava s njenog računa otvorenog u Privrednoj banci Zagreb u iznosu od 271,19 eura.

9. Uvidom u otkaz ugovora o kreditu broj 9012454436 od dana 29. siječnja 2016. utvrđeno je da je Privredna banka Zagreb d.d. obavijestila KA da joj je zbog neispunjenja preuzetih ugovornih obveza otkazan Ugovor o kreditu broj 9012454436 te da je otkazni rok 15 dana i počinje teći od datuma slanja te obavijesti o otkazu.

10. Uvidom u specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje OV-15685/07 od 23. siječnja 2025. utvrđeno je da je tužiteljici ukupno obustavljeno/opozvano 15.796,40 eura.

11. Uvidom u zahtjev za zapljenu primanja OV-15686/2007 utvrđeno je da je istoga podnio tuženik trgovačkom društvu Špina keramika d.o.o. prema dužniku BA, ovdje tužiteljici.

12. Uvidom u obavijest o kupoprodaji plasmana utvrđeno je da je PBZ dana 14. srpnja 2016. obavijestila tužiteljicu da je B2 Kapital d.o.o., ovdje tuženik, postao zakoniti vlasnik njihovog dospjelog potraživanja koje imaju prema njoj po osnovi ugovora br. 9012454436 kojega je zaključila u svojstvu solidarnog jamca.

13. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka, ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

14. Odredbom čl.50 st.1 toč.11 Ovršnog zakona, dalje OZ (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16,73/17, 131/20, 114/22 i 6/24) propisano je da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

15. Odredbom članka 225 Zakona o obveznim odnosima, dalje ZOO, propisano je da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

16. Naime, stav je ovoga suda da se u konkretnom slučaju primjenjuje petogodišinji zastarni rok s obzirom da iz pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske od dana 19. studenog 2018. pod posl.br. Su-IV-4/18-17 proizlazi da na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. OZ "NN" 139/10) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 371. ZOO/91 (sada čl. 225. ZOO/05), dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz čl. 379. ZOO/91 (sada čl. 233. ZOO/05).

16.1. Stoga, kako je predmetna zadužnica nesporno sastavljena dana 27. travnja 2007., dakle prije 1. siječnja 2011., te je na njoj samo ovjera potpisa tužiteljice, odnosno nije solemnizirana, a zahtjev za izravnu naplatu tuženik je protiv tužiteljice FINA-i podnio dana 9.10.2024., dok je predmetni kredit otkazan u veljači 2016. kada je cijeli kredit dospio na naplatu, to je u cijelosti osnovan tužiteljičin prigovor zastare, slijedom čega je valjalo djelomično usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučiti kao u točki I. izreke presude.

16.2. Tužiteljica je odbijena s dijelom tužbenog zahtjeva kao u točki I.1. izreke presude iz razloga što o navedenom zahtjevu parnični sud nije nadležan odlučivati.

17. Što se tiče navoda tužiteljice da je u konkretnom slučaju vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze po sklapanju/solemnizaciji konkretnog ugovora o nenamjesnkom kreditu, odmah kada je dospio na naplatu prvi anuitet kredita (istekom mjesec dana od dana prijenosa kredita u otplatu), to da je ovdje zastarni rok počeo teći 2007.g. te da je zastara nastupila 2012.g., stav je ovoga suda da isti nije osnovan i to zato što iz čl.9 predmetnog ugovora o kreditu proizlazi da banka može otkazati ugovor o kreditu "ako korisnik ne plati najmanje dva dospjela anuiteta" te da ugovor o kreditu banka otkazuje pisanim putem uz otkazni rok od 15 dana računajući od dana uručenja obavijesti o otkazu korisnika kredita.

18. Nadalje, u odnosu na navode tuženika o prekidu zastare valja navesti da je pravni prednik tuženika dana 3. svibnja 2016. dostavio predmetnu zadužnicu FINA -i na provedbu, a čime je došlo do prekida zastare sukladno čl. 241 ZOO -a te je predmetna osnova isknjižena dana 3. svibnja 2019. kad je zastara ponovno počela teći, međutim kako je tuženik, a kako je to ranije navedeno, zahtjev za izravnu naplatu FINA-i podnio dana 9.10.2024., evidentno ga je podnio nakon proteka zastarnog roka.

18.1. U odnosu na navod tuženika da je zastarni rok prekinut 2021. godine dostavom Izjave o suglasnosti zapljene primanja poslodavcu na provedbu, valja navesti da je u trenutku potpisivanja tužiteljičine Izjave o suglasnosti o zapljeni plaće, dana 27.4.2007.g., na snazi je bio Ovršni zakon/96 (NN 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05), dalje: OZ/09 te da je tek čl. 202. st.9. OZ/12 propisana mogućnost da poslodavac provodi ovrhu na zahtjev novog vjerovnika uz ispunjenje određenih zakonom propisanih pretpostavki (članak 32. stavak 1. i 2. OZ/12), slijedom čega je stav ovoga suda da se tuženik tužiteljičinom poslodavcu u dopisu legitimirao kao novi vjerovnik koji je preuzeo predmetnu tražbinu, a u vrijeme davanja tužiteljičine suglasnosti o zapljeni primanja Ovršni zakon nije propisivao mogućnost prijenosa tražbine, niti je tužiteljica tad na to pristala pa takav tuženikov zahtjev koji je prema stavu ovoga suda bio nedopušten jer isti nije bio ovlašten pokrenuti postupak prisilne naplate na plaći ne može prouzročiti prekid zastare.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP- a, a svezi s odredbom članka 155. istog Zakona. Trošak tužitelj ice sastoji se troška sastavljanja tužbe u iznosu od 200,00 eura (T.br. 7 t.1 Tarife), zastupanja po odvjetniku na jednom ročištu u iznosu od 200,00 eura (T.br.9.t.1. Tarife), sastavljanja jednog podnesak u iznosu od 200,00 eura (T.br.8 t.1. Tarife), PDV-a u iznosu od 150,00 eura, sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura, dakle sveukupno je tužiteljici dosuđen trošak u iznosu od 856,18 eura.

19.1. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

U Rijeci, 8. travnja 2026.

S U D A C

Mate Radović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od datuma primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA

- pun. tužiteljice

- pun. tuženika